Državljani Rusije vlasnici su ili suvlasnici 18,91 hiljadu nekretnina i 3,9 miliona kvadrata zemljišta u Crnoj Gori, saopšteno je Pobjedi iz Uprave za nekretnine.
Ukupna etažna površina nekretnina Rusa, koje uključuju stambene i poslovne prostore, iznosi 1,15 miliona kvadrata, dok je broj zemljišnih parcela koje su kupili u Crnoj Gori 12,6 hiljada.
Podaci koje je Uprava za nekretnine dostavila Pobjedi prve su zvanične informacije o broju nekretnina Rusa u našoj državi koje se objavljuju u medijima. Prikupili su ih službenici te državne institucije na osnovu adresa prebivališta vlasnika upisanih u predatoj dokumentaciji.
Pobjeda piše da su moguća mala odstupanja s obzirom na to sva dokumentacija koja je u posjedu katastra ne sadrži adrese prebivališta vlasnika.
“Prije početka rada notara veliki broj ugovora nije sadržao adresu prebivališta, a na osnovu naziva nosioca prava nije moguće odrediti njegovo državljanstvo. Takođe, treba napomenuti da postoje i nosioci prava na nepokretnostima koji u bazi podataka imaju adresu prebivališta na teritoriji Crne Gore”, objasnili su iz Uprave za nekretnine.
Rusi imaju nekretnine u 13 crnogorskih opština – Baru, Budvi, Cetinju, Danilovgradu, Herceg Novom, Kolašinu, Kotoru, Mojkovcu, Nikšiću, Podgorici, Tivtu, Ulcinju i Žabljaku.
Najviše nekretnina imaju u Budvi – 6,67 hiljada, a njihova ukupna etažna površina je 396,2 hiljade kvadrata. U metropoli crnogorskog turizma Rusi imaju 603,83 hiljade kvadrata zemljišta. Slijedi Bar u kojem su kupili ili izgradili 4,66 hiljada nekretnina, ukupne površine 285,03 hiljade kvadrata. U barskoj opštini Rusi imaju najviše zemljišta – 923,64 hiljade kvadrata.
Veliki broj nekretnina posjeduju i u Herceg Novom – 2,94 hiljade, površine 180,93 hiljade kvadrata, dok u toj opštini imaju 698,28 hiljada kvadrata zemlje.
U Kotoru su vlasnici ili suvlasnici 2,35 hiljada nekretnina i 659,78 hiljada kvadrata zemljišta. U Tivtu Rusi imaju 1,53 hiljade nekretnine i 294,06 hiljada kvadrata zemlje.
Značajnu imovinu državljani Rusije imaju i u Ulcinju, gdje su nosioci prava na 519 nekretnina, etažne površine 31,27 hiljada kvadrata, kao i na 73,5 hiljada kvadrata zemlje. Na Žabljaku su kupili 116 nekretnina i 139,84 hiljade kvadrata zemljišta, dok u Kolašinu imaju 33 nekretnine i 131,64 hiljade kvadrata zemlje.
Veliko zemljište Rusi imaju i u danilovgradskoj opštini – 145,05 hiljada kvadrata, a vlasnici su i 42 nekretnine. U Podgorici imaju 19 nekretnina i 71,89 hiljada kvadrata zemlje, a na Cetinju 24 nekretnine i 37,12 hiljada kvadrata zemljišta.
Nekretnine su trgovali i u Mojkovcu gdje su vlasnici četiri objekta, ali i 72,88 hiljada kvadrata zemlje, dok nešto manje imovine imaju u Nikšiću – 48,19 hiljada kvadrata zemljišta i pet nekretnina.
Tomislav Ranković iz budvanske agencije Kamin nekretnine kazao je Pobjedi da se Rusi plaše sankcija i ovih dana hoće da prebace nekretnine sa svog imena.
“Njima se trenutno ne isplati prodaja jer ne znaju gdje će sa novcem. Ne žele da ga drže u domaćim bankama jer vjeruju da će im ga država lakše konfiskovati sa računa ukoliko dođe do sankcija”, rekao je Ranković.
Poznato je da je Oleg Deripaska, koji važi za jednog od omiljenih Putinovih oligarha, vlasnik zemljišta na rtu Platamuni, na kojem je njegova kompanija Overseas assets management izgradila luksuzni kompleks. Najistureniji dio središnjeg dijela crnogorske obale, koji je u prošlosti važio za strateško vojno mjesto, Deripaska je kupio 2005. godine, prije nego što je postao vlasnik KAP-a. Od tada je na njemu izgradio dvije velike plaže i desetak manjih vila, a procjenjuje se da je u to uložio 50 miliona EUR.
Direktor ANB-a Dejan Vukšić kazao je u četvrtak veče u emisiji Načisto da je Deripaska kupio zemlju na Platamunima za devet EUR po kvadratu, te da je to geostrateški važan dio naše teritorije.
Nekretnine u Crnoj Gori ima i glavni moskovski tužilac Denis Popov, čija je porodica preko hercegnovske firme Monte biser gradila vile u Kolašinu i Kotoru. Njegova supruga Irina Popova jedan je od vlasnika ove firme, koja je, prema tvrdnjama NVO Mans, u Morinju kupila zemljište na kojem je napravila zgradu sa 11 apartmana na obali. Firma je u Kolašinu sagradila tri planinske vile, površine 540 kvadrata.
Popova je za moskovskog tužioca lično imenovao Putin u septembru 2019. godine, a on je zastupao optužnicu protiv ruskog opozicionara Alekseja Navaljnog.
Luksuznu vilu u Crnoj Gori ima i Andrej Malevski. On je u Kručima u Ulcinju izgradio velelepno zdanje poznato kao „vila Abramovič“.
Bogati Rusi kupili su većinu stanova u Porto Montenegru, u kojem je Deripaska bio jedan od poslovnih partnera kanadskom biznismenu Piteru Manku. Kupili su i brojne nekretnine u Luštici bay, dok su i vlasnici apartmana u naselju Dukljanski vrtovi na rtu Zavala u Budvi.
Investitor projekta na Zavali bio je ruski milijarder Sergej Polonski, koji je kasnije prodao biznis Igoru Peljuhnovom, Naum Emiljfarbu i Igoru Čapildinu. Ruski kapital stoji i iza ekskluzivnog projekta Smokva bay koji treba da bude izgrađen nedaleko od Reževića.
U Crnu Goru je, od početka ukrajinske krize, došlo ukupno 8.333 ukrajinska državljanina, od kojih je izašlo 2.667, tako da ih je trenutno u državi 5.666, kazao je državni sekretar Ministarstva unutrašnjih poslova Zoran Miljanić.
On je u Jutarnjem programu TVCG kazao da je većina ukrajinskih državljana smještena kod prijatelja i rođaka, a ima i onih koji imaju nekretnine u Crnoj Gori.
Miljanić je kazao da je posljednjih dana priliv izbjeglica iz Ukrajine na dnevnom nivou nešto manji nego ranije.
“Nijesmo imali veći priliv od onog u Bijelom Polju, kada je primljena grupa od 31 izbjeglice. Pružen im je smještaj u hotelu Bijela Rada i zahvalnost vlasniku i menadžmentu za taj humani potez. Vodićemo računa o njima i o drugima koji budu došli poštujuću sve međunarodne propise”, kazao je Miljanić.
On je podsjetio da Crna Gora ima dva prihvatna centra, na Božaju i u Spužu, koji raspolažu sa 164 smještajne jedinice.
Prema njegovim riječima, od početka krize u azilu u Spužu smješteno je osam izbjeglica iz Ukrajine.
“U dogovoru sa lokalnim upravama, ako bude trebalo, odnosno ukoliko bi imali veći priliv izbjeglica, obezbijeđeno je alteranativno još 500 smještajnih kapaciteta. Takav scenario ne očekujemo, jer posljednjih dana imamo više izlazaka iz zemlje nego ulazaka”, kazao je Miljanić.
On je dodao da od ranije u Crnoj Gori privremeno ili stalno boravi oko dvije hiljade Ukrajinaca, tako da je većina izbjeglica smještena kod njih, prenosi Portal RTCG.
Oni, kako je kazao, moraju da se prijave u turističke organizacije, a onda i Upravi policije, dobijaju turističku vizu, ali s obzirom da je Vlada usvojila posebnu uredbu, njima je boravak obezbijeđen do godinu.
“Za sada je podnijet 761 zahtjev za privremenu zaštitu, veći dio su žene i djeca. Najveći broj zahtjeva je u Baru, zatim Budvi, Tivtu i Podgorici, a u drugim opština to je oko 30 zahtjeva”, kazao je Miljanić.
On ističe da ovo nije situacija kao što je bila izbjeglička kriza iz Sirije ili drugih zemalja Bliskog istoka.
“Zato ne očekujemo nelegalne prelaske, ali smo spremni su i za takve slučajeve”, rekao je Miljanić.
Novski Duatlon, multisport trka koja se sastoji iz uzastopnog trčanja i biciklizma, nakon dvije godine pauze danas je ponovo održana na potpuno novoj lokaciji u zaleđu Herceg Novog, naselju Kameno. Ovo je ujedno bilo i državno prvenstvo u sprint duatlonu kojim se otvara triatlon sezona u Crnoj Gori.
Osim takmičara iz Triatlon kluba Herceg Novi koji je ujedno i organizator Novskog Duatlona, učestvovali su i takmičari iz TK Podgorica, Multisport akademije Mayer iz Podgorice, TK Kotor, Anderba Endurans Triatlon Tim iz Nikšića i TK Lovćen sa Cetinja. Takođe, osim domaćih takmičara učestvovao je i jedan takmičar iz Hrvatske, Goran Pulig, član Triatlon kluba Dubrovnik.
U ukupnom plasmanu muškaraca najbrži je bio Dušan Milošević iz TK Podgorica koji je stazu, koja se sastoji od 5km trčanja, 20km biciklizma te ponovo 2.5km trčanja, prešao za nevjerovatnih 1 sat 2 minuta i 42 sekunde. Za njim su nedugo zatim kroz cilj prošli Miloš Mikić iz nikšićkog Aderba Endurans Triatlon Tim sa vremenom 1 sat 3 minuta i 4 sekunde, a potom i trećeplasirani Luka Čupić sa vremenom od 1 sat 3 minuta i 33 sekunde.
U kategoriji žena situacija je bila nešto manje napeta obzirom da je Jelena Tomašević iz Triatlon kluba Herceg Novi još jednom pokazala svoju dominaciju prešavši zadatu stazu za 1 sat 13 minuta i 5 sekundi. Druga i treća takmičarka, Žana Pavićević i Jelena Mrđenović, obje iz Triatlon kluba Podgorica, trku su završile za 1:21:58 odnosno 1:24:10.
Novski Duatlon su ovoga puta zasigurno obilježili najmlađi i najstariji takmičar. Lazar Savićević (18) iz TK Podgorica koji je, iako usamljen u Juniorskoj kategoriji, postigao zapažen rezultat i sa vremenom od 1:09:28 završio na osmom mjestu u apsolutnoj kategoriji crnogorskih takmičara, dok je najstariji takmičar Negovan Stanković (60) iz hercegnovskog triatlon kluba stazu prešao za 1:28:09 čime je oduševio sve prisutne.
Nakon što su svih 27 takmičara uspješno završili trku koja je bila veoma zahtjevna imajući u vidu brdoviti teren kako u trkačkom tako i u segmentu biciklizma, upriličena je ceremonija dodjele priznanja onim najbržima, kao i zajednički ručak u restoranu Karakas u okviru čijeg kompleksa je ove godine bio smješten takmičarski centar Novskog Duatlona.
Gotovo nezamjenjivi doprinos organizaciji ovog prvenstva dala je i mjesna zajednica Kameno na čijem širem prostoru je održano cijelo takmičenje, kao i Komunalna policija Herceg Novi i Uprava policije PJ Herceg Novi koji su bili zaduženi za bezbjednost takmičara na biciklističkom segmentu koji se odvijao na magistralnom putu u pravcu prema graničnom prelazu sa BiH.
Jadransko more od juna će biti bliže i putnicima iz Kraljeva i Niša, koji će direktno moći da lete do Tivta.
Otvaranje novih avio-linija najavila je kompanija Air Serbia, čiji avioni će od 1. juna iz Niša letjeti ka Tivtu, a od 15. juna i iz Kraljeva.
“Otvaranje novih avio-linija od velikog je značaja za crnogorsku privredu, naročito za razvoj turizma, zbog čega me raduje što svakodnevno imamo dobre vijesti o obnavljanju starih i uspostavljanju novih avio-linija.
Avioni Air Serbia od 1. juna će, osim iz Beograda do Tivta letjeti i iz Niša, a od 15. Juna i iz Kraljeva. U vremenu u kom se najviše oslanjamo na goste iz regiona, ovo su više nego dobre vijesti”, poručio je sa Međunarodnog sajmu turizma koji se održava u Beogradu član Odbora direktora ACG Eldin Dobardžić.
U organizaciji Narodne biblioteke Budve u utorak, 29. marta sa početkom u 19 časova premijerno će biti izveden mjuzikl “Jedne ljetnje noći” (romantična komedija u 12 slika) u izvođenju Ženske vokalne grupe Harmonija. Tekst i muziku je napisala Mirjana Pajović, orkestarski aranžman potpisuje Zoran Ćulafić, dok su scenario napravile članice klape Harmonija, a naratorka je Julijana Kalajanović.
Razvoj turizma u Budvi uslovio je da se turistička ponuda, osim klasičnih sadržaja, proširi i podigne na veći nivo uvođenjem raznih kulturnim sadržaja. Kako je turistima trebalo prezentovati kulturu ovih krajeva pristupilo se formiranju Kulturnog centra Budve koji je imao zadatak da se bavi osnivanjem i radom kulturnih društava.
Prvo je osnovan KUD “Kanjoš” 1972. godine koji je radio kao folklorno društvo. Ubrzo, javljaju se i druge sekcije pa se tako osniva i Mješoviti gradski hor. Mješoviti gradski hor se ubzo transformiše i iz njega se izdvaja muška klapa a potom ženska vokalna grupa koja je osnovana 1983. godine kao vokalna grupa KUD “KANJOŠ” iz Budve, u čijem sastavu je radila sve do 1989. godine, kada se osamostalila i dobila ime “Harmonija”. Prvih godina pretežno su na repertoaru bile primorske dalmatinske pjesme koje su inače karakteristične za klapski način pjevanja.
Iz godine u godinu repertoar se povećavao, tako da danas vokalna grupa, pored karakterističnog primorskog melosa, na repertoaru ima i kompozicije starih majstora, horske arije iz popularnih opera, starogradske pjesme, izvorne narodne pjesme kao i zabavne melodije. Veliki rad i upornost, pravilno odabran i stalno proširivan repertoar, dobro pripremani i osmišljeni nastupi imaju za posljedicu da Harmonija postoji treću deceniju i da postane sastavni dio kulturne ponude Budve.
U posljednja 24 sata registrovano je 50 novih slučajeva infekcije covid 19. Smrtnih slučajeva povezanih sa koronom od jučerašnjeg presjeka nije bilo, saopšteno je iz Instituta za javno zdravlje IJZ.
Oporavilo se još 75 osoba, a aktivno je 657 slučajeva.
„Radosni smo što i ovom prilikom možemo naglasiti, da je lijep broj naših školovanih Bokelja stekao visoke naučne i činovničke položaje, i to samo zahvaljujući svome trudu, volji i marljivosti!“
Što u daljoj prošlosti, što u skorije vrijeme o pomorcima sa područja današnje tivatske opštine ispisane su divne, antologijske priče; nisu, a i ne treba da budu zaboravljeni vrhunski meštri „Arsenala“; popisani su i sportisti grada i u vremenu kada boljih u Crnoj Gori nije bilo i kada su bili iza drugih; slikari su dobili svoju monografiju, ali ljudi od nauke i pera s kraja 19. i u prvoj polovini 20. vijeka nekako su skrajnuti. Kao da nisu sticali diplome u Beču, Gracu, Frankfurtu, Cirihu, Zagrebu, Beogradu, kao da im savremenici nisu ukazivali ogromno poštovanje, kao da se nisu bavili poezijom i prozom, prevodilačkim radom, kao da … Zato ovi redovi.
Čisto da se zna koga smo to imali, a sve sa nadom da će čitaoci portala „Boka News“ produžiti spisak koji slijedi.
Dr Ilija Sindik (1888-1958.g.)
Nova studija o Dubrovniku
„U 28. svesku ‘Etnografskog Zbornika’ srpske akademije nauka u Beogradu izašla je prošlih dana opširna i svestrana studija pod naslovom ‘Dubrovnik i okolina’ iz pera radišnog i vrijednog stručnjaka g. Dra. Ilije Sindika, koji je poslije rata za nekoliko godina bio profesor geografije i povijesti u dubrovačkoj realnoj gimnaziji, a sada u istom svojstvu radi u Beogradu, te je desna ruka uvaženog geografa g. Jovana Cvijića, universitetskog profesora u Beogradu i predsjednika srpske akademije nauka. Uz stručno znanje g. pisca i njegovu neumornu radinost puno je doprinijelo lijepom uspjehu ove radnje to, što je on rodom Bokelj (iz Tivta), a više je godina živio u Dubrovniku i dugo vremena obilazio pojedina sela i varoši dubrovačke okolice, da na licu mjesta ispita i provjeri sve što ima da uđe u studiju. Iz ovog se djela razabire, da je najstarije selo dubrovačke okolice Ošlje (kod Stona), koje spominje i Konstantin Porfirogenet u polovini X vijeka.“’
„Narodna Svijest“, br. 2, str. 3, 11.01.1927.g.
Bez svake sumnje, da se spozna veličina dr Sindika, koji se bavio istorijskom geografijom, kartografijom i arhivistikom, dovoljan je tek samo jedan dio rečenice iz navedene vijesti: „ … desna ruka uvaženog geografa g. Jovana Cvijića, universitetskog profesora u Beogradu i predsjednika srpske akademije nauka“. Jasno je da je pomenuti upit: „Znamo li koga smo imali?“, postavljen s punim pravom.
Godina rođenja dr Sindika je 1888., gimnaziju je učio u Kotoru, a od 1908. je na studijama u Beču, gdje i doktorira 1912. godine.
Gotovo tri decenije radio je kao srednjoškolski profesor, najprije u Zadru, potom u Dubrovniku i Beogradu, pa u Kikindi, gdje je bio i direktor škole.
Za vrijeme službovanja u Dubrovniku bio je jedan od osnivača „Dubrovačkog učenog društva sv. Vlaho“, a u prvoj upravi je obavljao poslove sekretara. Predanim radom u gradu čijom se prošlošću mnogo bavio, dr Sindik je zavrijedio da mu se 1932. godine dodijeli orden Sv. Save V. reda.
U četvrtoj deceniji 20. vijeka đaci u školama širom Kraljevine Jugoslavije uče iz udžbenika koje je dr Sindik napisao sa kolegom, dr Simom Milojevićem: „Osnovi zemljopisa za I razred građanskih škola“, „Zemljopis za II razred građanskih škola“, „Evropa za II razred srednjih škola“, „Vanevropski kontinenti za III razred srednjih škola“, „Kraljevina Jugoslavija za IV razred srednjih škola“. U narodnim, građanskim, srednjim i srednjim stručnim školama bila je dozvoljena i upotreba njegove karte Balkanskog poluostrva.
Uz profesuru i pisanje udžbenika, dr Sindik se bavi i naučnim radom i do II svjetskog rata objavljuje više radova, a neka od njih su: „O naseljima i migracijama u Dubrovniku i okolini”, „Dubrovnik i okolina“, „Kornelijeva karta Boke kotorske (prilog istorijskoj kartografiji Balkanskog poluostrva)”, „Fiziogeografski elementi na starim kartama jugoslovenskih zemalja”, „Dubrovačka republika na kartama XVII vijeka” i „Zadatak i značaj istoriske kartografije”.
Poslije II svjetskog rata radio je, pa bio naučni saradnik u Državnom arhivu u Beogradu. Od 1954. do 1958. upravnik je Istorijskog instituta Srpske akademije nauka, od školske godine 1950/51. honorarno je predavao arhivistiku i istorijisku geografiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu, a bio je i glavni urednik Istorijskog časopisa.
Od radova iz tog perioda tek neka da se pomenu: „Komunalno uređenje Kotora od druge polovine XII do početka XV stoleća“, „Dušanovo zakonodavstvo u Paštrovićima i Grblju“, „Verige, tesnac u Boki kotorskoj”.
„Prilozi toponomastici Boke kotorske” i „Odnos grada Budve prema vladarima iz dinastije Nemanjića”.
Dr Ilija Sindik je od 1950. godine bio dopisni član SANU, umro je u Beogradu 1958. g., a sahranjen je u Tivtu, na groblju Sv. Šimun.
Dr Vaso Tomanović (1896-1988.g.)
U godinama između dva svjetska rata, kako je pisala beogradska štampa, promocije doktora nauka nisu bile česte, jer su se primale doktorske teze koje su bile stvaran i ozbiljan prilog nauci. Po tim mjerilima do doktorskog je zvanja 1937. godine stigao Vaso Tomanović, tada profesor dubrovačke gimnazije.
dr Vaso Tomanović sa vjerenicom u godinama pred II sv. rat. Foto sa fejsbuka Ljiljane Tomanović Ponomarev.
U doktora filozofije promovisao ga je dekan Filozofskog fakulteta, Milivoje Lozanić, a na promociji je o njegovoj doktorskoj tezi „Akcenat u govoru sela Lepetana“ govorio prof. Aleksandar Belić, pretsjednik ispitne komisije.
„G. Tomanović svojom tezom odužio se ne samo Lepetanima, gdje se rodio, nego i cijeloj Boki Kotorskoj, jer se on nije ograničio samo na ispitivanje govora svog rodnog mjesta, već je obuhvatio i susjedne govore da bi podvukao razlike među njima. U radu g. Tomanovića od naročite je važnosti odjeljak o uzvicima u kome je on istakao i dokazao ulogu psihološkog momenta u mijenjaju i pomjeranju akcenta. Ovakav način gledanja, ma da se u inostranstvu u filološkim raspravama ne zanemaruje, novina je u našoj filološkoj literaturi. Da se g. Tomanović ograničio samo na govor svog rodnog mjesta, i to bi već bilo dovoljno da se njegov rad primi kao doktorska disertacija. Ali on je svoje ispitivanje protegao i na riječi romanskog porijetla, tako da taj odjeljak obuhvati polovinu njegove teze. G. Tomanović je i ovim svojim radom, kao i ranijim svojim napisima, pokazao sposobnost solidnog i savjesnog ispitivača. Uvjereni smo da će on nastaviti rad u svom pravcu i da će obogatiti nauku novim radovima“, kazivao je čuveni filolog i tadašnji predsjednik Srpske kraljevske akademije.
Po završetku rata, u Zagrebu radi kao prevodilac ruske pedagoške literature, a u novembru 1946. godine, dr. Vaso Tomanović je izabran za redovnog profesora Filozofskog fakulteta Makedonskog univerziteta u Skoplju.
Kada je osnovano Naučno društvo NR Crne Gore (oktobar 1950. g.) dr Tomanović je izabran za člana sekcije društvenih nauka.
U Zborniku radova iz nauke, kulture i umjetnosti „Boka“ mogu se pročitati radovi dr Tomanovića: „Iz leksike govora Boke Kotorske“, „Iz toponomastike Boke Kotorske“, „O bokeljskim govorima“, „O fonetici reči romanskog porekla u govorima Boke Kotorske“, „O romanskim elementima u bokeljskim govorima i njihovom odnosu prema domaćim“, „O toponimima tipova: Lepetane, Kamenare, Baošiće“, „O toponimu Herceg-Novi“ i „Iz leksike sela Lepetana“.
Dr Vicko Vuksanović (1896- 1984.g.)
Medicinski fakultet u Zagrebu završio je u studijskoj 1925/26 godini. U publikaciji „Razvoj pedijatrijske službe u Crnoj Gori“, koja je djelo prof. dr sc. Božidara Bojovića, zapisano je da je Zdravstvena stanica Kolašin osnovana 1929. godine i da je za ljekara postavljen dr Vicko Vuksanović. Na osnovu fotografija iz albuma porodice Boška Vuksanovića jasno je da posao nije obavljao samo u Zdravstvenoj stanici, već da je Kolašince liječio i po selima i katunima.
dr Vicko Vuksanović sa suprugom Ljubom i kćerkom Verom- foto arhiv porodice Boška Vuksanovića
Služba ga vodi do Zagreba i zaposlenja u Higijenskom zavodu, u kome će raditi i njegova supruga Ljuba i kći Vera. Naučne radove dr Vuksanović objavljuje u „Prirodi“, popularnom, ilustrovanom časopisu Hrvatskog prirodoslovnog društva („Što su to ljekoviti serumi?“, „Biologija imuniteta“, „Što su to spore?“, „Kako suzbijamo pjegavac?“, „Poskok u zarobljeništvu“) i „Liječničkom vijesniku“, koji je izdavao Zbor liječnika Hrvatske („Problematika imunizacije“).
Kada je trebalo, svojima je uvijek bio „pri ruci“.
„Također najtoplija hvala mještaninu g. D-ru Vicku Vuksanoviću, koji je pokojnicu u Zagrebu za vrijeme liječenja ljubavlju brata i liječnika, iskreno primio, te savjetom i djelom sve moguće učinio da joj liječenje daleko od svojih milih bude što prijatnije i korisnije“, nakon smrti Jane Vuksanović rođ. Fažo u javnoj zahvali piše obitelj Krsta pk. T. Vuksanovića.
Na usluzi je dr Vicko Vuksanović bio i tamburašima iz Mrčevca. Kada se u Zagrebu 1928. godine održavala prva glavna godišnja skupština Hrvatskog Tamburaškog Saveza, Hrvatsko tamburaško društvo „Sloga“ iz Mrčevca imenovalo je svojim izaslanikom liječnika Higijenskog Zavoda g. dra Vuksanovića. On je, kako je pisala „Hrvatska tamburica“, „na skupštini iznio potrebe i želje bokeških tamburaša, te je toplo preporučio upravi Saveza što tješnju saradnju i zamolio je moralnu potporu za tamburaška društva u Boki Kotorskoj.“
Dr Vicko Vuksanović je umro u Splitu, a sahranjen je na mjesnom groblju Sv. Šimun.
Danas, u vremenu pandemije korona virusa, ne treba zaboraviti da su Tivćani imali svog imunologa i prije II svjetskog rata.
Što su to virusi?
Napisao Dr. Vicko Vuksanović (Zagreb)
Danas znamo mnogo o najjednostavnijim biljnim i životinjskim organizmima. To su bakteriji i protozoi. Iz njihovih poznatih svojstava možemo ih točno definirati. To nije slučaj kod virusa.
Riječ virus se danas upotrebljava i kod laika i kod liječnika, ali ova riječ nije uvijek na svom mjestu. Ovu su riječ spominjali još na koncu 18 vijeka. Liječnici su smatrali, da virus izaziva ljudske i kravlje boginje, jednako i ospice, ali su onda virusom smatrali i svaki infekciozni agens, za kojega su držali, da ima ulogu u širenju zaraznih bolesti.
Zahvaljujući usavršavanju mikroskopa otkriveni su razni uzročnici kožnih bolesti 40-tih godina prošloga vijeka. G. 1840 Henle je postavio pravilo, da svaku zaraznu bolest prenose biljni parasiti, koji su specifični za jednu istu bolest. Naime uvijek isti uzročnik mora izazvati istu zaraznu bolest. Idući deceniji su potvrdili njegovu tvrdnju. Koch je u drugoj polovici prošloga vijeka uveo umjetnu metodu uzgajanja bakterija i svojim radovima postavio temelj moderne bakteriologije. Poslije ovoga su izolirani mnogi uzročnici zaraznih bolesti. Ovi su mogli biti bojadisani i mogle su biti utvrđene sve njihove biološke osobine. Utvrđeno je, da svi ovi mikroskopski vidljivi nametnici ne prolaze kroz sitne pore jednoga filtra. …
„Priroda“, br. 3, str. 84-90, mart 1938.g.
Što su to antivirusi?
Napisao dr. Vicko Vuksanović (Zagreb)
Prema današnjem stanju bakteriologije virusima nazivamo one uzročnike bolesti, koji u glavnom prolaze kroz obični Berkefeldov filtar, običnim mikroskopom se teško ili uopće ne vide, a glavna im je osobina, što ih ne možemo u laboratoriju uzgajati na umjetnim podlogama, već samo u živom organskom tkivu na pr. u inkubiranom jajetu (vidi »Priroda« broj 3, 1938).
U širem i općem značenju još danas se pod pojmom virusa razumije uopće bilo koji uzročnik bolesti. I u vezi sa ovim širim pojmom nastao je i naziv antivirus, koji sa virusom u užem značenju nema nikakve veze.
Bakteriolozi imaju iskustvo, da svaka zarazna klica, čim dulje vremena stoji na umjetnoj hranljivoj podlozi u termostatu pri 37°C – tim više gubi na svojoj virulenciji. To znači, da gubi sposobnost, da se u organizmu brzo razvije virulenciju, moramo dotičnu zaraznu klicu nekoliko puta prenijeti preko umjetnog hranila i preko pokusne životinje, poslije čega opet postaje u punoj mjeri virulentnom. Besredka je zaključio, da se baš u kulturi razvija jedna specifična supstancija, koja umanjuje sposobnost rasta dotične klice. Ova supstancija ima specifični afinitet prema podlozi i stanici kao i klica (u širem značenju virus), od koje potječe, ali ima od nje protivno djelovanje, pak ju je Besredka nazvao antivirusom. Iz ovih opažanja on je pomislio, da bi se ovakav antivirus mogao dokazati i u staroj bujonskoj kulturi. Godine 1923 Besredka je načinio prvi antivirus od stafilokoka. …“
„Priroda“, br.3, str. 70-73, mart 1939.
Dr Lazo Kostić (1897-1979.g.)
Sin popa Marka, dr Lazo Kostić, gimnazijske dane provodi u Zadru, na Cetinju i u Sremskim Karlovcima, a pravni fakultet završava u Beogradu. Doktorirao je 1923. godine na univerzitetu u Frankfurtu sa tezom „Parlamentarni izbori i statistika“, a nakon povratka u Beograd radi u Glavnoj državnoj statistici, dok na Pravnom fakultetu predaje statistiku.
Lazo M. Kostić
Vijest o izboru dr Kostića za redovnog člana Međunarodnog Statističkog Instituta u Hagu, u kome su bili svi istaknuti svjetski statističari, objavljena je u januaru 1929. godine.
Te iste godine popisano je stanovništvo Beograda, a, kako su pisale „Opštinske Novine“, u cilju izvođenja, popularisanja i uspjeha istog upotrebljeni su najmoderniji pronalasci nauke. Prvi put u Evropi, propaganda popisa obavljena je putem radio talasa.
„Poznata je stvar da popisi stanovništva mnogo bolje i sigurnije uspevaju kod kulturnih naroda; što je jedan narod kulturniji, on sve bolje shvata značaj statistike uopšte i popisa stanovništva specialno. Na zapadu se ti popisi izvode sa tačnošću i ekzaktnošću koja zapanjuje. Tu o greškama ne može biti ni reči. U našoj zemlji, proći će još mnoge godine i mnogi deceniji dok uspemo da postignemo jednu takvu ekzaktnost, jer je naš narod, u velikom delu, i nepismen i slabo svestan onih dužnosti koje on vrlo često proizvoljno označi za male i beznačajne. Ali, to je slučaj samo sa stanovnicima cele Države, uzevši ih prosečno. Beograđani su, međutim, u velikoj većini pismeni i oni nisu nikad pokazali da dužnosti dele na ‘velike’ i ‘male’. Oni će, zbog toga, u to smo savršeno ubeđeni, odazvati se pozivu i izvršiti time još jednu građansku dužnost, koja nije ni teška, ni skupa, ni zanovetna“, djelić je predavanja dr Kostića na talasima Radio Beograda.
Poslije beogradske i novosadska Opština mu povjerava organizaciju popisa stanovništva, a jedan je od glavnih organizatora popisa čitavog stanovništva Jugoslavije 1931. godine. Te i prethodne godine, kao član saradničkog odbora, učestvuje u radu na izradi „Svetske enciklopedije“, kapitalnog djela na čijoj je izradi bio okupljen krem jugoslovenske inteligencije.
Kao državni izaslanik učestvovao je na međunarodnim kongresima u Tokiju, Rimu, Berlinu i Atini.
Dr Kostić je od 1927. g. prvo vanredni, pa potom i redovni profesor Pravnog fakulteta u Subotici, a deceniju kasnije izabran je za redovnog profesora novoosnovane Visoke komercijalne škole u Beogradu na kojoj predaje statistiku i administrativno pravo.
„Radosni smo“, piše uredništvo „Glasa Boke“, „što i ovom prilikom možemo naglasiti, da je lijep broj naših školovanih Bokelja stekao visoke naučne i činovničke položaje, i to samo zahvaljujući svome trudu, volji i marljivosti, iako je mnogi od njih morao da prođe kroz sve teškoće ratnih tegoba i poslijeratnih teških uslova za školovanje!“
U periodu od 1933. do 1939. godine objavio je tri toma „Administrativnog prava Kraljevine Jugoslavije“.
Iz zemlje emigrira u Švajcarsku 1945. godine. Pored bavljenja statističkom naukom objavljuje brojne knjige, često sa tematikom srpsko-hrvatskih odnosa („Sporni predeli Srba i Hrvata“, „ Obmane i izvrtanja kao podloga narodnosti: Srpsko-hrvatski odnosi poslednjih godina“, „Nasilno prisvajanje dubrovačke kulture“, „O srpskom karakteru Boke Kotorske“, …)
Dr Kostić je umro 1979., a 2011. godine njegovi su posmrtni ostaci preneseni u Krtole i sahranjeni na mjesnom groblju.
Dr Alfred Sindik (1899-1976.g.)
Po pisanju Stipa Pilića u časopisu „AMHA- Acta medico-historica Adriatica“, koji se bavi medicinsko- istorijskim temama, Hrvatska nije imala specijalistu epidemiologa sve dok to zvanje nije stekao Tivćanin dr Alfred Sindik.
„Još kao student je radio u Higijenskom zavodu od njegova osnutka i to na različitim odjelima. Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu završio je 1929. godine. Epidemiološki zavod je dugogodišnje mjesto njegova rada, a odlaskom dr. Černozubova postaje i njegovim ravnateljem punih deset godina. Specijalizaciju iz epidemiologije završio je 23. srpnja 1949. kao naš prvi specijalist epidemiolog. Primarijat stječe 14. prosinca 1957. Veći dio svoga rada proveo je na terenu suzbijajući epidemije, a o tim svojim iskustvima objavljuje i znanstvene radove. Pored svog praktičnog i znanstvenog rada Alfred Sindik se uključuje u prosvjetno-pedagoški rad u školama i na terenu držeći tečajeve, te posebice u radu Škole za zdravstvene pomoćnike od njezinog osnutka 1930. godine. Za potrebe edukacije napisao je niz skripti za polaznike“, sažetak je napisanog u radu „Dr. Alfred Sindik- život i rad prvog specijalista epidemiologa Hrvatske sredinom XX. stoljeća“, koji je istoričar Stipo Pilić objavio 2015. godine.
U godinama poslije II svjetskog rata dr Sindik je angažovan i na organizaciji protivepidemijske službe na velikim omladinskim radilištima: prugama Brčko-Banovići i Šamac-Sarajevo, te na dionici auto pua „Bratstvo-jedinstvo“ kroz Hrvatsku.
Na zahtjev Jugoslovenskog Crvenog krsta, a na prijedlog Komiteta za zaštitu narodnog zdravlja Vlade FNRJ, dr Sindik odlazi u novembru 1949. godine u Liban. Sledećih šest mjeseci, kao stručnjak-epidemiolog, učestvuje u radu specijalne misije Međunarodne lige društava Crvenog krsta na zbrinjavanju arapskih izbjeglica.
Dvije godine ranije, Jugoslovenski Crveni krst- Glavni odbor Hrvatske, izdaje priručnik dr Sindika „Bakteriologija, s osnovama epidemiologije i dezinfekcije“, namjenjen zdravstvenim aktivistima Crvenog krsta i tvorničkim higijeničarima.
Početkom 1954. godine, kao član Savezne epidemiološke komisije pri Saveznom zavodu za narodno zdravlje u Beogradu, dr Sindik učestvuje u radu specijalne grupe stručnjaka-epidemiologa na izradi saveznog Zakona o sprečavanju i suzbijanju zaraznih bolesti.
Prvi naučni rad, „Imuniacija protiv difterije Löwenstein-ovom mašću“, objavljuje 1932. g. u „Liječničkom vjesniku“, glasilu Hrvatskoga liječničkog zbora, a poslednji, „Trahom u Hrvatskoj“, u časopisu „Zdravstvo“ 1971.g.
Dr Alfred Sindik je umro u Dubrovniku, a, kako je zaključio Pilić, iza sebe je ostavio značajan trag, veliki i nesebičan rad, potpuno posvećen zdravlju čovjeka i naroda.
Šetači koji su se zatekli u petak ujutro na pulskoj rivi mogli su uživati u pogledu i fotografiranju velike tune koja je guštala u poklonjenom doručku – srdelama koje su pale u more s ribarskih brodova prilikom pretovara ulova u kamione-hladnjače.
Turistički promotivni video “Zašto Bosna i Hercegovina može biti broj jedan turistička destinacija na svijetu”, banjalučanina Roberta Dacešina, avanturiste i putopisca, i njegovog saradnika Milana Banjca, proglašen je najboljim turističkim filmskim ostvarenjem u kategoriji najboljih turističkih destinacija – zemalja, na prestižnom Japanskom svjetskom festivalu turističkog filma održanom 16. i 17. marta 2022. godine na ostrvu Joron, na jugu Japana.
Ovu izuzetnu nagradu, u ime dobitnika, preuzeo je specijalni gost Festivala, ambasador Bosne i Hercegovine u Japanu Siniša Berjan, koji se zahvalio organizatorima Festivala i međunarodnom žiriju na izuzetno pozitivnoj evaluaciji i vrijednom priznanju za turistički promo video iz BiH.
Organizatori Festivala ocijenili su nagrađeni turistički video Roberta Dacešina veoma visokim ocjenama i prenijeli ambasadoru svoje divljenje prema turističkim atrakcijama i prirodnim ljepotama naše zemlje, saopšteno je iz Ambasade BiH u Japanu.
U takmičarskom dijelu Festivala učestvovala su ukupno 1.542 videa iz brojnih zemalja svijeta. To je ujedno i najveći broj primljenih aplikacija u historiji održavanja Festivala. Prva festivalska nagrada za BiH turistički promo video je od izuzetnog značaja uzimajući u obzir broj pristiglih aplikacija te izuzetno stroge kriterije međunarodnog žirija.
Ovo priznanje je već drugi veliki uspjeh turističkih promotera iz BiH obzirom da je na prošlogodišnjem Festivalu održanom u gradu Kjotu, staroj prijestolnici Japana, turistički promotivni video “Nothing much but much more” Turističke organizacije Republike Srpske, osvojio treću nagradu u kategoriji najboljih turističkih destinacija – regiona.
U okviru zvaničnog programa Festivala održan je i poseban jednosatni forum posvećen turizmu u BiH koji je izazvao veliku pažnju učesnika Festivala, a glavni učesnici foruma su bili ambasador Siniša Berjan i Akihiro Kašima (Akihiro Kashima), predsjednik međunarodnog žirija Festivala.
Na poziv ambasadora, eminentni japanski stručnjaci iz oblasti turizma, potvrdili su mogućnost skore posjete Bosni i Hercegovini, s ciljem dalje promocije regije.
Zbog pandemije koronavirusa, Festival, koji je emitovan širom svijeta u prenosu uživo, održan je na otvorenom prostoru sa limitiranim brojem učesnika na samom mjestu događaja.
Japanski svjetski festival turističkog filma je oficijelni član Međunarodnog komiteta turističkih filmskih festivala, saopćeno je iz Ambasade BiH u Japanu.
Ministar energetike Katara Al-Kabi najavio je danas, na međunarodnom forumu u Dohi, da će Evropi trebati pet do sedam godina da zamijeni ruski plin, javlja agencija RIA Novosti.
Naveo je da je Katar prije početka ukrajinske krize očekivao da će Europu isporučiti 60 milijuna tona prirodnog plina (LPG), a nakon povećanja kapaciteta do 2027. na 126 miliona tona godišnje.
Al-Kabi je rekao da je Katar spreman sudjelovati u osiguravanju dodatnih zaliha za EU na poziv Sjedinjenih Država, ali da je 85 posto njegovog trenutnog izvoza UNP-a dugoročni ugovori, uglavnom s azijskim zemljama.
