Crnogorska i Barska plovidba će prošlu godinu završiti u plusu i to većem nego 2021, kazali su Pobjedi iz tih brodarskih preduzeća.
Obje kompanije su najavile da će ove godine iz sopstvenih sredstava platiti kreditne obaveze od 8,8 miliona USD kineskoj Eksim banci.
Lani su to uradile prvi put, plativši devet miliona USD glavnice, zahvaljujući povoljnijim cijenama vozarine.
“Glavni planovi Crnogorske plovidbe za ovu godinu su da brodovi plove bez neplaniranih zadržavanja i da obje polugodišnje rate isplatimo iz sopstvenih sredstava”, kazali su iz kotorske kompanije i podsjetili da su i prošle godine, u dvije polugodišnje rate koje dospijevaju u januaru i julu, platili Eksim banci ukupno 5,2 miliona USD.
Naredna rata dospijeva 21. januara u iznosu od 2,55 miliona USD.
“Zbog obaveznog boravka remonta brodova u brodogradilištima Turske i Italije brod je mirovao 70 dana, pa je teško očekivati da ćemo do roka dospjeća akumulirati dovoljno sredstava da ratu isplatimo odjednom. U skladu sa projekcijama priliva sredstava, ratu ćemo kompletirati iz nekoliko uplata”, naveli su iz kotorskog preduzeća.
I Barska plovidba je prošle godine u januaru i julu otplatila 1,91 milion i 1,88 miliona USD.
“Akumulirali smo dovoljno sredstava da uplatimo 1,6 miliona EUR na račun državnog trezora i 1,63 miliona EUR na ime povraćaja duga državi, koja je uplatila Eksim banci rate dospjele u januaru i julu 2021. godine”, saopšteno je iz barske kompanije.
Naredna rata dospijeva 21. januara i iznosi 1,87 miliona USD, a iz Barske plovidbe navode da imaju para.
Brodovi Crnogorske plovidbe, Kotor i 21. maj, kupljeni su 2012. godine.
Do sada je, što kroz učešće, što kroz kredit, otplaćeno 56,6 miliona USD, od čega je Crnogorska plovidba uplatila 22,2 miliona, a Vlada 34,4 miliona USD. Ostalo je još 12,4 miliona USD duga Eksim bnanci, a posljednja rata dospijeva 21. januara 2025. godine.
Brodovi Barske plovidbe, Bar i Budva, preuzeti su 18. septembra i 8. oktobra 2014. godine iz brodogradilišta Jinling u Kini, kada je i počela njihova komercijalna eksploatacija. Iznos kredita je 46,4 miliona USD sa kamatom od dva odsto, rokom otplate od 15 godina i grejs periodom od pet godina. Do sada je otplaćeno 21,98 miliona USD, od čega je država platila šest miliona.
Iz brodarskih kompanija najavljuju da su u plusu završili prošlu godinu.
“U ovom momentu, teško je dati preciznije podatke očekivanih konačnih finansijskih rezultata Crnogorske plovidbe za prošlu godinu, ali ono što je relevantno jesu podaci za devet mjeseci, po kojima imamo milion EUR profita”, kazali su iz kotorskog preduzeća.
Oni su podsjetili da su 2021. godine imali profit od 40 hiljada EUR, a za prošlu godinu očekuju da će biti 15 do 20 puta veći.
Iz Barske plovidbe navode da nemaju preliminarne poslovne rezultate za prošlu godinu, ali očekuju znatno veći plus nego u 2021.
U Crnogorskoj plovidbi ističu da nije sve bilo u skladu sa očekivanjima sa početka prošle godine.
“Sa jedne strane je došlo do pada vozarina, što je uslovilo pad prihoda u odnosu na plan, a sa druge je došlo do povećanja rashoda, u odnosu na 2021. i u odnosu na plan, zbog obaveze redovnih petogodišnjih remonta, dokovanja i ugradnje sistema za tretman balastnih voda na njima. Ovo se sve odvijalo u uslovima pojačanih inflatornih kretanja, naročito rashodne strane, prije svega kod servisnih i brodogradilišnih radova, rezervnih djelova, boje”, naveli su iz Crnogorske plovidbe.
Objasnili su da su vozarine u prvoj polovini prošle godine bile na nivou druge polovine 2021, ali da je zbog njihovog kretanja u posljednjih pola godine teško prognozirati šta će biti u ovoj godini.
U Barskoj plovidbi su zadovoljni poslovnom prošlom godinom, jer su ugovorene najamnine bile mnogo veće nego ranijih godina, ali ističu kako je u drugom polugodištu došlo do pada cijena vozarina, pa ne mogu sa sigurnošću prognozirati njihovo kretanje u ovoj godini.
Iz Crnogorske plovidbe su naveli da su ugovore u prošloj godini sklopili sa brodarskim kompanijama iz Sjedinjenih Američkih Država (SAD) i potpuno zamijenili dugogodišnje unajmitelje Sea Pioneer London iz Velike Britanije.
I Barska plovidba je promijenila unajmitelja brodova i od kraja 2021. i početka prošle godine imaju ugovor sa danskom kompanijom Norden i zadovoljni su tom saradnjom.
U turskim morskim tjesnacima Bospor i Dardanele, koji povezuju Egejsko i Crno more, ponovo je došlo do velike gužve i zastoja.
Pa iako se između stotina zaustavljenih brodova nalazi i pedesetak naftnih tankera, razlog zastoja nije – kao što je to nedavno bilo – povezan s uvedenim naftnim embargom na rusku naftu od strane EU i određivanjem gornje granične cijene ruskog barela na 60 dolara. Ovog je puta razlog ipak bila priroda, konkretno – magla, prenosi GeopolitikaNews.
Naime, gusta magla prekriva Dardanele već treći dan, a tamošnja služba za sigurnost plovidbe brodova objavila je sljedeće priopćenje:
“Zapovjednici brodova koji su trebali uploviti s juga upozoreni su putem radija, objavljeno je da je tjesnac zatvoren za dvosmjerni tranzit brodova zbog ograničene vidljivosti.”
Prema navigacijskom portalu Vesselfinder, stotine brodova nakupilo se u blizini Bospora i Dardanela. Najmanje pedesetak njih su tankeri s naftom i naftnim derivatima.
Rat Uktajina – Ratna djelovanja u Ukrajini Foto: Clodagh Kilcoyne / REUTERS
Nastavljaju se ruski napadi na ukrajinsku infrastrukturu, ali i snažan ukrajinski odgovor na njih. Nakon napada na zgradu punu ruskih rezervista u Makijivki u Doneckoj regiji, obitelji poginulih vojnika i neki ruski političari oštro kritiziraju rusku vojsku zbog teškog gubitka.
Putin je, pak, naredio vladi da do februara u kinima organizira prikazivanje “dokumentarnih filmova” o ofenzivi ruske vojske u Ukrajini. Predsjednik Volodimir Zelenski poručuje – Ukrajina mora raditi sa svojim partnerima na jačanju svoje obrane. Jer Rusija mobilizira one koje želi baciti u smrt, mi mobiliziramo civilizirani svijet. Za dobrobit života – poručio je Zelenski.
Rusija kaže da je u Makijivki ubijeno 89 vojnika, za napad okrivljuje mobitele
Rusko ministarstvo obrane priopćilo je da je u ukrajinskom napadu na Makijivku tijekom vikenda ubijeno 89 vojnika i navelo da je glavni razlog napada taj što su vojnici neovlašteno upotrebljavali mobilne telefone.
– Već je očito da je glavni razlog za ono što se dogodilo uključivanje i masovna uporaba mobilnih telefona u području dosega neprijateljskog oružja, protivno zabrani, navodi se u priopćenju ministarstva.
Signali mobitela omogućili su ukrajinskoj vojsci da utvrdi mjesto velike koncentracije ruskih vojnika u Makijivki na istoku Ukrajine.
– To je neprijatelju omogućilo da prati i odredi koordinate lokacije vojnika za raketni napad, navelo je ministarstvo.
Daniil Bezsonov, viši proruski dužnosnik u dijelovima Donecke oblasti pod upravom Moskve, rekao je još prije da su projektili HIMARS američke proizvodnje pogodili zgradu škole u Makijivki oko ponoći dok su stanovnici te pokrajine slavili početak nove godine.
Rusko ministarstvo priopćilo je da su zgradu pogodile četiri rakete iz američkih lansera HIMARS, dodajući da su se od detonacije bojnih glava raketa HIMARS urušili stropovi zgrade.
Ukrajinska strana ustvrdila je da je poginulo i do 400 Rusa.
Također je ustvrdila da su ruske snage zauzvrat pokrenule zračne napade na vojnu opremu u blizini željezničke postaje Družkivka u Donecku, ubivši do 200 pripadnika ukrajinske vojske te uništivši četiri lansera HIMARS i više od 800 raketa.
Reuters nije mogao neovisno provjeriti izvješće.
Zelenski: Rusija sprema veliku ofenzivu, pripremamo se za to
– Rusija će baciti sve karte koje su joj preostale na stol i skupiti sve koje može kako bi pokušala preokrenuti tijek rata i barem odgoditi svoj poraz, rekao je u videoobraćanju ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski.
– Teroristi moraju izgubiti. Svaki pokušaj njihove nove ofenzive mora propasti, dodao je.
Crnogorski premijer Dritan Abazović najavio je da će sadašnju ploču u Morinju zamijeniti novom na kojoj će činjenično biti navedeno tko je odgovoran za ratni zločin počinjen na mjestu nekadašnjeg vojnog objekta.
Kako navode vijesti.me, Abazović tvrdi da Vlada nije bila upoznata sa tim da će ploča biti postavljena i odbacuje interpretacije da je protiv obilježavanja zločina postavljanjem ploče.
– Mi smo za to da se ploča postavi u skladu sa zakonom, ovo što je sad postavljeno, postavljeno je suprotno zakonu bez znanja Vlade i Opštine Kotor i suglasnosti Ministarstva kulture. Ljudi (bivši ministri vanjskih poslova Ranko Krivokapić i odbrane Raško Konjević) počinili su krivično djelo. Imali su politički interes i učinili su takvu stvar”, kazao je Abazović za “Vijesti”.
Spomen obilježje je, pišu Vijesti, postavljeno u znak sjećanja na činjenicu da je u Morinju 1991-92. nekoliko mjeseci funkcionirao tzv. Sabirni centar za ratne zarobljenike s dubrovačkog ratišta u kojem su bili zatočeni brojni zarobljeni pripadnici hrvatskih snaga koje su branile Konavle i Dubrovnik od pljačkaškog naleta crnogorskih rezervista u uniformama JNA, kao i mnogi hrvatski civili s tog teritorija.
Dritan-Abazovic
Crnogorsko pravosuđe je prije nekoliko godina donijelo više osuđujućih presuda protiv bivših stražara u tom Sabirnom centru, konstatirajući da su oni počinili kaznena djela ratnih zločina jer su tukli i zlostavljali zatočenike.
– Ne možemo s tekstom koji su oni (Krivokapić i Konjević) tu postavili amnestirati tadašnju vlast u Crnoj Gori. Ne možemo stavljati da je to radio neko u ime Crne Gore, a da Crna Gora o tome nije imala pojma, to je taj narativ. Tako se falsificira povijest. Treba činjenično navesti tko je odgovoran i zamijeniti tablu. Bit će postavljena u skladu sa zakonom i odgovarajućim tekstom u dogledno vrijeme, objasnio je i mislim da te radnje treba da završimo u nekom narednom periodu”, zaključio je Abazović.
Prema podacima koje lokalne turističke organizacije dostavljaju Nacionalnoj turističkoj organizaciji (NTO), u Crnoj Gori je 30. decembra boravilo oko 24.000 turista, 122 odsto više u odnosu na isti period prethodne godine. U poređenju sa 2019. to je duplo više turista, kazala je u Bojama jutra Milena Vujović iz NTO-a.
U Budvi je, kako je navela, od 30. decembra duplo više turista u odnosu na isti period 2019. godine, a drugi gradovi takođe bilježe dvocifrene stope rasta.
Najviše gostiju je iz zemalja regiona, a poslije Budve, najveća posjećenost je u Herceg Novom, Baru, Tivtu i Kotoru.
“I Podgorica bilježi značajan rast broja turista. Trenutno u Podgorici boravi 60 odsto više turista u odnosu na isti period 2019. godine”, ističe Vujović.
Najveći crnogorski kvalitet i šansa je autentičnost, na kojoj treba graditi budući razvoj, ocijenio je predsjednik Crnogorskog turističkog udruženja (CTU), Žarko Radulović i dodao da je potrebno učiniti biznis predvidivim.
On je na proslavi Turističke nove godine u Splendidu, u organizaciji CTU-a, kazao da na toj autentičnosti i različitosti moramo graditi naš razvoj.
„Mi smo na Mediteranu gdje je najveća konkurencija. Premijer liga gdje mi igramo i mi ovakvi kakvi smo idemo naprijed. Pitam se kako? Ostali smo bez masu konekcija i opet bitisemo, radimo“, rekao je Radulović.
On je kazao da smo mala zemlja sa svim problemima koje imamo, unikatna od Prokletija do Durmitora, ali da sve to zajedno čini interesantan turistički proizvod.
„Moramo da na toj autentičnosti gradimo naš razvoj. Nijedan gost u Crnu Goru nije došao zbog Splendida, moguće da su ljudi nekad dolazili zbog Svetog Stefana. Ta autentičnost daje Splendidu da bude Splendid, Avali da bude Avala, Budvanskoj rivijeri da bude Budvanska rivijera“, rekao je Radulović.
On je kazao da se priča da su bili spektakularni rezultati, ali da su turistički poslenici 24 mjeseca bitisali, a od toga 21 mjesec imali „debele“ gubitke.
„Bez pomoći smo preživjeli. Zadužili smo se, imovinu prodavali, imamo manje nego 2019. Nas čeka težak rad, moramo još bolje i više da radimo“, poručio je Radulović.
On je takođe zamolio Vladu da im ne pomaže, kao i da će sve oni sami.
„Vi samo treba da naš biznis učinite predvidivim, da nam ne dižete poreze u sred sezone i da nam najavite ako ćete da nas opteretitem kao i da nam povratite 40 avio-destinacija koje smo izgubili za dvije godine“, rekao je Radulović.
On tvrdi da su ove godine izgubili par stotina miliona EUR, jer nacionalna avio-kompanija radi nedovoljno.
„Treba da je vratimo na nivo 2019“, smatra Radulović.
Generalna direktorica direktorata za razvoјne politike Ministarstva ekonomskog razvoјa i turizma, Aleksandra Gardašević-Slavuljica, kazala јe da turizam nijesu samo cifre, već doživljaјi, emociјe i nova iskustva.
“Htјela sam u obraćanju da izbјegnem riјeč kovid, ali zbog kovida јe globalni turizam unazađen i mnoge destinaciјe kreću ispočetka i trebaće im godine da se oporave. Nikada u turizmu nećemo imati sliku i funkcionisanje kao priјe kovida, ali ne treba da žalimo za time”, rekla je Gardašević-Slavuljica.
Prema njenim riječima, turizam treba da izvedemo iz krize i da ga transformišemo.
“Treba da da destinaciјu učinimo poželjniјom i da visoko platežni gosti biraјu našu destinaciјu. U tom smislu i sprovodimo marketinške kampanje i to јe izazov pred koјim јe Crna Gora. Izazov da postanemo održiva turistička destinaciјa”, rekla je Gardašević-Slavuljica.
Crnu Goru, kako je ocijenila, treba da promovišemo kao unikatnu destinaciјu.
Ona je navela da јavno-privatno partnerstvo u turizmu treba da bude snažniјe.
“Država јe servis, a vi ste pokretač. Privatni sektor јe taј koјi diktira trendove i tako treba da bude i ubuduće. Zaјedno stvaraјmo turističku destinaciјu na koјoј će gosti boraviti duže i trošiti više”, poručila јe Gardašević-Slavuljica.
Vlada Crne Gore je na poslednjoj sjednici utvrdila Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o maslinarstvu i maslinovom ulju, kojim će se riješiti problemi stavljanja na tržište hemijski i organoleptički neocijenjenog i neoznačenog maslinovog ulja.
– Zakonom je propisano da svako maslinovo ulje koje se stavlja na tržište mora biti ocijenjeno i označeno u skladu sa standardima koji su definisani podzakonskim aktima – pojašnjeno je.
Izmjenama će se pojačati inspekcijske kontrole i postrožiti kaznene odredbe, a poljoprivredna inspekcija će dobiti veća ovlašćenja prilikom kontrole proizvoda na tržištu.
– Takođe, predloženim izmjenama se zabranjuje gradnja svih objekata u maslinjacima, čime će se zaustaviti nelegalna gradnja, koja je proteklih godina posebno intenzivirana u maslinadi Valdanos – saopšteno je.
Ulaskom u šengenski prostor Hrvatska je ušla u zonu slobodnog kretanja robe i ljudi u 27 zemalja članica. Podignute su rampe na granicama sa Slovenijom, Mađarskom i Italijom, dok na graničnim prelazima sa Srbijom, BiH i Crnom Gorom na snazi ostaje stari režim prelaska, a kontrola spoljnih granica je pojačana. Takođe postoje i ograničenja stvari, vrijednosti i proizvoda koje možete nositi sa sobom kada ulazite u Hrvatsku iz zemalja koje nijesu u šengenskom prostoru.
U Hrvatsku iz Srbije, BiH, Crne Gore i ostalih zemalja koje nijesu članice EU i Šengena, ne smijete sa sobom nositi meso ni mliječne proizvode. Međutim, smijete da ponesete ograničenu količinu voća i povrća te jaja, proizvode od jaja i meda, piše Dnevnik.hr.
Preko granice možete prenijeti „druge proizvode životinjskog porijekla“ kao što su med, jaja, proizvodi od jaja, meso puževa, do dva kilograma po osobi.
Dopuštene su i ograničene količine ribe i ribljih proizvoda, tako jedna osoba može unijeti 20kg „svježih proizvoda ribarstva bez utrobe ili pripremljenih ili prerađenih proizvoda ribarstva“ ili jednu ribu po osobi.
Za biljne proizvode, što uključuje voće i povrće i bilje, potreban je fitosanitarni certifikat o zdravlju bilja, kojim se potvrđuje da proizvod nije zaražen određenim nametnicima.
Dozvoljeno je najviše dva kilograma mlijeka u prahu za bebe, hrane za bebe i posebne hrane koja se koristi zbog medicinskih razloga, kao i najviše dva kilograma hrane za kućne ljubimce.
Nosite li meso ili mliječne proizvode koje nijeste prijavili, oni će proizvodi biti zaplijenjeni i uništeni, a vi možete biti kažnjeni novčanom kaznom ili čak kazneno gonjeni.
Alkohol, duvan, gorivo, parfemi
Preko granice možete unijeti četiri litre vina i 16 litara piva te sveukupno jednu od ovih kategorija: jedan litar jakog pića s više od 22 odsto alkohola (npr. votka ili džin) ili jednu litru etilnog alkohola s 80 odsto alkohola ili dva litra „pojačanog“ vina (npr. šeri ili porto) ili pjenušavo vino.
Kod unosa duvana moguće je prenijeti 40 cigareta ili 20 cigarilosa ili 10 cigara ili 50 g duvana. Možete kombinovati bilo koje od tih proizvoda, ali ne smijete premašiti ukupnu dopuštenu količinu.
Možete nositi drugu vrijednu robu poput parfema, ali u maksimalnoj vrijednosti do 300 eura po putniku ili 430 eura po putniku koji putuje vazdušnim ili morskim putem.
Uz gorivo koje se nalazi u vašem rezervoaru, možete nositi najviše 10 litara goriva u gepeku. Ovo pravilo se primjenjuje na sve vrste motornih vozila.
Gotovina
Ukoliko preko granice mislite da ponesete više od 10.000 eura u gotovini morate ih prijaviti carinskim tijelima podnošenjem obrasca EU-a za prijavu gotovine. Ako to ne učinite ili je prijava neispravna ili nepotpuna, možete dobiti kaznu.
Bez ograničenja
Preko granice bez ograničenja i prijave idu sve vrste hljeba, kolača, keksa i termički obrađenih i trajnih pekarskih proizvoda. Mogu se prenijeti i čokolade i slatkiši, tjestenina i rezanci, takođe termički obrađeni i bez mesnih proizvoda, kao i koncentrati supe i poboljšivači ukusa.
Imajte na umu da carinska tijela na spoljnim granicama Šengena mogu sprovoditi pojedinačne provjere, kao i provjere prtljaga i vozila.
Uspjeli smo da sastavimo nešto što je nemoguće i hrabro. Na osnovu višegodišnjeg iskustva koje lično imam u ovakvim organizacijama, stvarno možemo da zaključimo da je ovo bila najuspješnija Nova godina do sada, kao i ulazak u jednu godinu za koju se svi nadamo da će biti drugačija od onih koje su za nama, kazala je portparolka Turističke opštine Budva (TO Budva) Tijana Kotarac, nakon završetka trodnevne novogodišnje manifestacije “Budi u Budvi“.
Da zadovoljstvo vlada i među hotelijerama, potvrdila je Kotarac, naglašavajući da ključ uspjeha ne vlada samo u dobroj organizaciji, već i energiji svih onih koji su se potrudili da Budva prethodnih dana bude prestižna turistička destinacija.
“Velika većina hotela je bila skroz popunjena, kao i privatni smještaj. Imali smo goste koji su nam došli iz cijelog regiona. Ove godine, možda više i nego ikada posjetilaca iz Slovenije, Hrvatske, Makedonije. Gosti iz Srbije i Bosne i Hercegovine su tradicionalno najdominantniji. Čini mi se da je kohezija zajedničkih snaga, lijepih ideja i dobrih namjera dokazala da smo najbolji u regionu“, zaključila je portparolka TO Budva.
Jahta “Rumija” – nepokretno kulturno dobro Crne Gore a čiji gotovo potpuno razoreni ostaci već duže od vijeka počivaju u akvatorijumu Luke Bar pod Volujicom, u našoj je javnosti poznata kao najveće od ukupno čak deset jahti i plovila za rekreaciju koje je tokom svoje vladavine, imao crnogorski knjaz i kralj Nikola I Petrović.
“Rumija” je u istoriji Crne Gore ostala zabilježena i kao najveći brod koji je pod crnogorskom zastavom, učestvovao u ratnim operacijama u Balkanskim i Prvom svjetskom ratu, ali niko kod nas još nije podrobnije opisao detalje kompleksne borbene operacije koja je 2.marta 1915. godine dovela do uništenja “Rumije” i njenog potapanja u sred barske luke. Ova dobro planirana i još bolje izvedena operacija austrogarskih pomorskih snaga od prije skoro 108 godina u akvatorijumu najveće crnogorske luke, do sada je bila samo ovlaš tretirana od naših istoričara i pomorskih autora poput kapetana Dinka Franetovića koji je uništenju “Rumije” posvetio jedno poglavlje u svom kapitalnom djelu “Historija pomorstva i ribarstva Crne Gore do 1918. godine” (Titograd, 1960.). Niko se međutim, do sada nije do detalja bavio svim aspektima ove, i za današnje pojmove smjele i uspješne pomorsko-diverzantske operacije koju su u toj olujnoj martovskoj noći 1918. sproveli Austro-Ugari a koja je kasnije imala i veoma ozbiljne indirektne posljedice na konačni vojni poraz i kapitulaciju Kraljevine Crne Gore u Prvom svjetskom ratu.
Brod koji je našoj javnosti najpoznatji pod imenom “Rumija” i sa oreolom zvanične jahte crnogorskog suverena, knjaza i kralja Nikole, svoj je život započeo 11.avgusta 1900.godine u Škotskoj, gdje je tog dana, u brodogradilištu “John Reid & Co” u Vajtinču blizu Glazgova, porinuta novosagrađena jahta “Zaza”. Novogradnja broj 321 sagrađena je po narudžbi čuvenog britanskoj industrijalca, ser Vilijama Birdmora. Bila je to veoma lijepa, klasična parna jahta sa dva jarbola na kojima je “Zaza” po potrebi, mogla da razvije i jedra i plovi nošena snagom vjetra. Čelični brod od 185 bruto-tona, izuzetno lijepih linija trupa, bio je dug 41,8 metara, širok 6,1 metara, sa gazom od 2,5 metara. “Zazu” je pokretao klipni parni stroj trostruke ekspanzije snage 65 konja, napravljen u fabrici “Muir & Houston Ltd” iz Glazgova.
Nakon skoro pet godina tokom kojih su je koristili ser Vilijam Birdmor i njegovi gosti i prijatelji, jahtu je krajem 1904.,od britanskog industrijalca kupio osmanski sultan Abdul Hamid te je darovao crnogorskom tada još uvijek knjazu, Nikoli Petroviću. Turska posada jahtu je preuzela u Velikoj Britaniji i 1.januara 1905. dovela je u tadašnji Pristan, odnosno Bar gdje ju je jedan visoku turski oficir zajedno sa fermanom sultana Abdula Hamida o darivanju jahte knjazu Nikoli, predao crnogorskom suverenu. Crnogorska posada koja je brojila 14 ljudi, brod je od turske preuzela 3.januara kada je komandant “Zaze” postao kapetan Niko Janković iz Igala. Knjaz Nikola prvi se put svojom novom jahtom vozio 23.marta 1905. kada je sa “Zaze” svečano obilježio početak radova na gradnji lukobrana pred Pristanom. Dana 28.jula iste godine jahtom se od Bara do Bojane vozio prestolonasljednik Danilo koji je tada odlučio i da se brodu promijeni ime, pa je “Zaza” preimenovana u “Rumiju”. Decembra 1907. svoje posljednje dane na “Rumiji” koja je tada bila u Boki, proveli su neizlječivo bolesni prinčevi Stanislav i Stevan Petrović. Stanislav je i umro na jahti 4.januara 1908. dok je njegov brat Stevan preminuo nepuna dva mjeseca kasnije u Kanu u Francuskoj.
Jahta RUMIJA
“Rumija” je tokom Balkanskih ratova, prevozila ratni materijal, crnogorsku i srpsku vojsku koju je i iskrcavala u Medovi. Po izbijanju Prvog svjetskog rata, “Rumija” koja je tada bila najveći brod pod crnogorskom zastavom, opet je stavljena u vojnu službu pa je jahta često prevozila vojsku iz Bara za Medovu i obratno, odnosno teglila razne manje jedrenjake i druga plovila koja su bila natovarena hranom i ratnim materijalom.
Austrougari su tada iz svoje glavne pomorske operativne baze na južnom Jadranu u Boki Kotorskoj vršili česte napade na crnogorsku i albansku obalu, pokušavajući da spriječe doturanje oružja, hrane i drugog ratnog materijala kojim su saveznici – Britanci i Francuzi morskim putem snabdijevali Kraljevinu Crnu Goru. Ubrzo su shvatili koliki je “Rumija” kao jedini veći parni brod pod crnogorskom kontrolom koji je mogao tegliti druga plovila, imala značaj u lancu snabdijevanja protivnika. Stoga su februara 1915., počeli sistematski lov na “Rumiju” kojom je tada zapovijedao kapetan Ivo Đokić iz Bara, ne bi li zarobili ili uništili ovu jahtu.
Tako su 14.februara iz Boke isplovile austrougarske torpiljarke TB 15 i TB 68 sa zadatkom da presretnu “Rumiju” koju su austrougarski hidroplani uočili kako u visini rta Mendra kod Ulcinja, prema Baru tegli neko manje plovilo. Međutim, “Rumija” i njen tegalj su se do dolaska torpiljarki na prijavljenu poziciju, već sklonili u zaštitu crnogorske obale i uplovili su u Bar. Torpiljarka TB 68 pod komandom poručnika bojnog broda Ervina Valnera odlučila je međutim, da i sama uplovi u luku pod Pristanom i tu pokuša zarobiti “Rumiju” i manji italijanski jedrenjak koga je ona upravo bila doteglila, ali su tu namjeru Austrougara osujetili Crnogorci koji su na TB 68 otvorili preciznu i jaku vatru sa svoje topovske baterije na rtu Ratac. Pod paljbom protivnika koja ju je ozbiljno ugrozila, austrougarska torpiljarka morala je odustati od svog nauma i povući se prema Boki, zajedno sa TB 15 i u međuvremenu pristiglim austrougarskim razaračem “Csikós” na koji su vatru otvorile crnogorske baterije sa Volujice i iz Šušanja.
Drugi bezuspješan pokušaj Austrougara da dođu glave “Rumiji” desio se, prema svjedočanstvu njenog tadašnjeg zapovjednika, kapetana Iva Đokića, 21.februara kada je jahta sa ukrcanih 87 crnogorskih dobrovoljaca pristiglih iz SAD, plovila od Medove prema Baru. “Rumija” je pritom, teglila i dva manja jedrenjaka. Kada se našla u visini ušća Bojane, primijetila je “Rumija” u daljini dvije austrougarske torpiljarke kako patroliraju akvatorijumom ispod Ulcinja. Zbog toga je kapetan Đokić skrenuo svoj brod i doveo ga u samu blizinu albanske obale gdje se sklonio od protivničkih ratnih brodova. Potom je Đokić nastavio putovanje ka Ulcinju gdje su se međutim, ubrzo prema njegovom svjedočanstvu, pojavile dvije austrougarske podmornice. On je da ne bi bio torpedovan, otpustio iz teglja oba jedrenjaka koji su potom, u neposrednoj blizini obale, zajedrili prema Baru, dok je Đokić sa “Rumijom” uplovio u Ulcinj i pramcem nasukao jahtu na Malu plažu, te je tu sa broda iskrcao dobrovoljce. Pod okriljem mraka, Đokić je potom odsukao “Rumiju” i umjesto prema Baru gdje je pretpostavljao da će ga podmornice čekati, okrenuo na jug i vratio se sretno u Medovu. Iz te albanske luke “Rumija” je potom 1.marta prije zore, isplovila na svoje posljednje putovanje – prema Baru gdje je sretno stigla kasnije istog dana. Jahta je oborila oba sidra u akvatorijumu barske luke a krmom se vezala na glavno drveno mulo u luci. Tu su je popodne uočili autrougarski hidroplani, pa je komanda austrougarske Pete pomorske divizije odlučila da se već iste večeri izvrši iznenadni napad – pomorski prepad na Bar i da zarobi ili uništi “Rumiju”, kao i da se uništi lučka infrastruktura i zalihe hrane i municije koju su tamo dopremili Francuzi i Englezi. Tu operaciju detaljno je kasnije opisao austrougarski oficir, poručnik bojnog broda u rezervi Hans Hugo Sokol, u svom djelu “Austro-ugarski pomorski rat 1914-18.”, izdatom tridesetih godina prošlog vijeka u Beču.
Austrougarske torpiljarke u akciji na moru
Oko ponoći 1. na 2. mart 1915. iz Boke su isplovili razarači “Csikós”, “Streiter” i “Ulan”, te torpiljarke TB 57 pod komandom poručnika bojnog broda Alberta Hajnc-Eriana, TB 66 (poručnik bojnog broda Gvido Magerl fon Kufhajm) i TB 67 (poručnik bojnog broda Johan Resel). Torpiljarkama je pripao najteži dio zadatka i pomno pripremljenog plana dejstva – da uplove u samu luku Bar, zarobe ili unište “Rumiju”, unište glavno drveno mulo barske luke, kao i da zapale ili dignu u vazduh lučka skladišta sa hranom i municijom za crnogorsku vojsku. Razarači su trebali da sa pučine pred Barom, daju atriljerijsku podršku akciji torpiljarki i da vatrom svojih topova zaspu crnogorske obalne baterije. Istovremeno, razarači su svojim snažnim palubnim reflektorima, trebali bukvalno da zaslijepe crnogorske artiljerce na obalnim topovima i tako ih ometu u gađanju austrougarskih brodova.
Austrougarski brodovi valjali su se i posrtali na teškom moru u olujnoj, kišnoj noći po jakom lebiću, te su oko 2.30 u noći 2.marta, stigli pred Bar. Razarači su zauzeli planirane pozicije: ““Csikós” na udaljenosti od 800 do 1.000 metara od ponte Volujice, “Streiter” 500 metara dalje od njega prema sjeverozapoadu, a “Ulan” oko 2.000 metara zapadno od Volujice. Samo par minutra kasnije, crnogorske obalske baterije iz reona Šušanja i sa brda Volujica, otvorile su vatru na austrougarske razarače koji su im odgovorili paljbom svojih topova i usmjeravanjem mlazeva jake svjetlosti svojih reflektora prema pozicijama obalske artiljerije. Vjetar je u međuvremenu još pojačao a kiša je pljuštala kao iz kabla pa su tri torpiljarke to i činjenicu da su pažnju Crnogoraca sa obale na sebe privukli razarači, iskoristile da punom brzinom iz pravca Crnog rta, uplove u lučki akvatorijum Bara. Samo što su torpiljarke ušle u lučki basen , iznenada je kiša prestala da pada a mjesečina je obasjala luku jer je jaki vjetar brzo rastjerivao oblake.
Torpiljarka TB67 u tom momentu, lansirala je jedan od svoja tri torpeda kalibra 450 mm prema glavnom mulu luke Pristan. Topredo je pogodio mulo na otprilike trećini njegove dužine od obale i potpuno ga razorio. Eksplozija unutar luke uzbunila je sve ovdje prisutne jedinice crnogorske vojske pa je na austrougarske torpiljarke otvorena vatra iz svog raspoloživog oružja. Paljbom svojih topova kalibra 47 mm i za tu priliku posebno na palubama ukrcanih teških mitraljeza, torpiljarke su međutim, odmah zasule crnogorske položaje na obali, posebno prema Topolici gdje je na njih iz blizine kraljevskog dvorca, bezuspješno pucao neki manji top. Torpiljarka TB 66 je pramcem pristala uz drugo mulo i po zadataku, uz njega na udaljenosti od oko 6 metara, u more položila tri sidrene mine, u visini prvog do trećeg lučkog skladišta. Sa ovog broda se na obalu hitro iskrcala diverzantska grupa mornara i minera. Oni su odmah upali u zgradu carinske službe i tri obližnja skladišta, te su ustanovili da je gomila sanduka koju su prethodno na korenu mula uočili hidroplani, zapravo samo hrpa nekorisnog drvenog otpada, ali ne i očekivana municija u sanducima. U skladištima su međutim, našli velike količine tek pristiglih žitarica koje su crnogorskoj vojsci isporučili saveznici, pa su austrougarski mornari i mineri digli u vazduh i zapalili ova skladišta i zalihe u njima, te su se bez sopstvenih gubitaka, potom vratili na TB 66. Za vrijeme njihove akcije, druge dvije torpiljarke su paljbom svojih topova i mitraljeza koji su ućutkali crnogorsku odbranu u luci, pokrivali akciju diverzantske grupe. Uprkos lošim vremenskim uslovima, velikim valovima i jakom vjetru, TB 57 je uz asistenciju TB 67 uspjela da pristane uz bok u četverovez vezane “Rumije” koju je posada već bila napustila i time svoj brod ostavila na milost i nemilost neprijatelju. Zamjenik komandanta TB 57, poručnik fregate Paul Majksner, preskočio je zajedno sa još osam svojih mornara, sa palube torpiljarke na jahtu i pri “Rumiji” privezao oba austrougarska broda. Austrougari su brzo prekinuli “Rumijine” krmene konope i špringove koji su jahtu vezivali pri mulu, ali budući da jahta nije bila parospremna, nisu mogli pokrenuti sidreno vitlo i podići njena oba sidra, Stoga su torpiljarke zavezle napred, udaljile “Rimiju” od mula i okrenule je za 180 stepeni, kao bi mornari potom eksplozivnim punjenjima, prekinuli sidrene lance jahte da “Rumiju” topriljarke mogu uzeti u tegalj i odvući je u zarobljeništvo u Boku. Međutim, nagli udar vjetra je prvo polomio kočnicu sidrenog vitla “Rumije” pa su upravo pripaljeni štapini, pali sa dijelom lanca pri kojem su bili fiksirani, u more i ugasili se. Drugi pokušaj kidanja lanaca eksplozivom bio je uspješan, ali je vjetar u međuvremenu još ojačao i sada je od sidara i vezova oslobođenu “Rumiju”, nekontrolisano nosio sjeveroistočno, prema obali. U takvim okolnostima, suočeni sa jakom olujom i malim prostorom za manevar, Austro-Ugari su procijenili da ne mogu uzeti “Rumiju” u tegalj i izvući je na pučinu, izvan dometa crnogorskih topova koji su se u međuvremenu, vratili u borbu i sve preciznije počeli da ugrožavaju austrougarske torpiljarke u lučkom basenu. Stoga je zapovjednik TB 57, poručnik bojnog broda Albert Hajnc-Erian, naredio svom prvom oficiru i mornarima da napuste “Rumiju” i vrate se na njegov brod, a torpedistima da naciljaju crnogorsku kraljevsku jahtu i potope je.
Posljednji zapovjednik RUMIJE kapetan Ivo Đokić – Copy
Sa udaljenosti od oko 200 metara TB 57 je oko 3.45 sati ispalila torpedo i pogodila “Rumiju” po sredini. Lijepa jahta se od siline eksplozije prepolovila i odmah potonula, a tri austrougarske torpiljarke su brzo napustile barsku luku i udaljile se na pučinu. Iako su pred kraj akcije crnogorske granate padale vrlo blizu austrougarskih brodova koje su povremeno pogađali i šrapneli od eksplozija projektila, na torpiljarkama nije bilo nikakve štete, niti ljudskih žrtava. Jedini uspjeh Crnogoraca te večer bilo je uništenje drvenog čamca sa TB 57 koji je korišten tokom postavljanja eksplozivnih punjenja na sidrene lance “Rumije” pa ga torpiljarka kasnije u žaru borbe, nije stigla podići iz mora i vratiti na svoju palubu. Čamac je stoga uzet u tegalj po krmi TB 57, ali je malo nakon što je torpiljarka punom brzinom krenula prema izlazu iz luke, jedna od granata crnogorske obalske artiljerije pogodila taj čamac i raznijela ga.
TB 66 je nakon što je ukrcala svoj diverzantski odred, topovskom vatrom potopila dvije maone u luci i onda se povukla sa poprišta, bez sopstvenih gubitaka, a slično je bilo i sa TB 67. Oko 4 sata, torpiljarke su se pred Barom srele sa tri austrougarska razarača nakon čega su austrougarski brodovi u savršenom redu, uzeli kurs sjeverozapadno prema Boki gdje su trijumfalno uplovili u zoru.
Austrougarski pomorski prepad na Bar 2.marta 1915. bio je jedna od najbolje planiranih i najbolje izvedenih takvih iznenadnih napadačkih akcija u cijelom Prvom svjetskom ratu. Osim što su postigli glavni cilj – uništenje najvećeg crnogorskog parobroda – jahte “Rumija”, Austro-Ugari su ovim napadom dugoročno, postigli i za njih još bitniju stvar: dodatno su otežali jedini ozbiljni način za snabdijevanje Crne Gore tokom rata – pomorski transport. Naime, uništeno glavno mulo, zapaljena lučka skladišta i posebno, položene morske mine u lučkom akvatorijumu, u narednoj godini potpuno su onemogućili da se naoružanje, hrana i ostale potrepštine za Crnu Goru dostavljaju preko Bara, već se to moralo raditi daleko komplikovanijim, dužim i tehnički limitiranijim putem preko Ulcinja, Bojane ili Medove u Albaniji. To je na kraju, dovelo do ogromnih problema u snabdijevanju vojske i civilnog stanovništva Crne Gore u jesen i zimu 1915-16., odnosno pospješilo je vojnički poraz i dovelo do kapitulacije Kraljevine Crne Gore u januaru 1916. Zanimljivo je da tri sidene mine koje su Austro-Ugari u prepadu 2.marta 1915. postavili uz mulo luke u Baru, nisu uspjeli ukloniti ni pripadnici francuske ni italijanske mornarice kojima se crnogorska Vlada obratila sa zahtjevom za pomoć u tome, a nisu urodila plodom ni lična zalaganja kralja Nikole da kod pripadnika austro-ugarske mornarice koji su dopali u crnogorsko ratno zarobljeništvo, pokuša izdejstvovati da oni sami uklone ove mine, u zamjenu za bogatu nagradu i puštanje na slobodu. Stoga su ove mine koje su do tada efikasno sprječavale dolazak većih brodova u Bar, dočekale povratak samih Austro-Ugara u tu luku, koji se desio krajem januara 1916., nakon što je Kraljevina Crna Gora kapitulirala i bila okupirana od austrougarskih trupa.
Maketa RUMIJE u muzeju u Splitu
Iako je tokom kasnijih decenija luka u Baru dograđivana i proširivana a olupina “Rumije” je pritom nerijetko smetala tim poduhvatima, Crna Gora nikada ništa nije preduzela da sa dna mora izvuče olupinu “Rumije” ili je makar izmjesti kao što je to svojevremeno učinila sa ostacima takođe ovdje u Prvom svjetskom ratu, potopljenog francuskog razarača “Dague”. Na dubini od samo 8,3 do 12,.5 metara, maltene usred lučkog akvatorijuma olupina “Rumije” je stoga dodatno godinama uništavana od velikih brodova koji su dolazili u barku luku i bukvalno gazili ostatke kraljevske jahte koja je u međuvremenu, 1967, čak zvanično i proglašena za zaštićeno kulturno dobro.
Pozicija u akvatorijumu barske luke na kojoj leži olupina RUMIJE
Olupina je u međuvremenu dobrim dijelom i poharana od strane raznih ronilaca koji su sa “Rumije” odnosili pojedine njene djelove, tako da se brodsko zvono crnogorske kraljevske jahte danas nalazi u jednoj privatnoj zbirci u Novom Sadu. Najljepši postojeći model jahte “Rumija” takođe se ne nalazi u Crnoj Gori, već je on dio postavke Hrvatskog pomorskog muzeja u Splitu.. dok se palubna torpedna cijev sa austrougarske torpiljarke TB 67 iz koje je ispaljeno torpedo što je 2.marta 1915. uništilo glavno mulo luke u Baru, danas čuva u Muzeju istorije rata u Roveretu u Italiji.
