Ministarstvo odbrane (MO) još uvijek čeka na reakciju Ministarstva ekologuje, prostornog planiranja i urbanizma (MEPG) kako bi se konačno mogla relaizovati prije tri hodine pokrenuta inicijativa da se jedan od rashodovanih brodova Mornarice VCG, pomoćni brod vodonosac PV-17 „Alga“, pretvori u novu atrakciju za ronilački turizam u Crnoj Gori.

Iz MO su „Vijestima“ kazali da je su povni objekti MVCG  pomoćni vodonosac PV-17, desantni minopolagač DBM-241, pomoćni naftonosac  PN-27 i  barkasa motorna ronilačka BMR-22, oglašeni suvišnim za potrebe Mornarice VCG, a Vlada Crne Gore je zadužila Ministarstvo odbrane da u skladu sa Zakonom o državnoj imovini, izvrši njihovu procjenu i eventualnu prodaju putem javnog oglašavanja.

„Ministarstvo odbrane je još 2018. godine obezbijedilo zaključak Vlade Crne Gore, a nakon toga i uputilo dopis tadašnjem Ministarstvu održivog razvoja i turizma  za  ustupanje jednog broda, pomoćni vodonosač „PV-17“ radi potapanja, afirmacije ronjenja i promocije brodova u turističke svrhe, takozvani ”scutling”. U periodu od 2018. godine do promjene vlasti u Crnoj Gori, Ministarstvo održivog razvoja i turizma nije realizovalo navedeni projekat, a mogućnost da se to riješi još uvijek je otvorena“- rečeno je „Vijestima“ u resoru koji vidi ministarka dr Olivera Injac.

Poslove nekadašnjeg MORT-a koji je prema zaključku Vlade iz 2018. trebao preduzeti dalje aktivnosti na potapanju starog vojnog broda i njegovom pretvaranju u ronilačku atrakciju, inače, sada vrši novoformirano Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma (MEPG). Taj resor koji vodi ministar dr Ratko Mitrović međutim, takoše do sada nije preduzeo ništa da se ova inicijativa pokrenuta prije tri godine, i realizuje.

Država je 2018. posljedni put pokušala da proda PV-17 koji je tada kao sekundarna sirovina (staro željezo) bio procijenjen na 110.000 eura. Budući da brod nije prodat ni kao staro željezo, Vlada je obavezala tadašnje Ministarstvo održivog razvoja i turizma, da brod preuzme od Ministartva odbrane, izvrši njegovo čišćenje od potencijalno zagađujućih materijala i degazaciju njegovih tankova za gorivo, te da  potom stari tanker deplasmana 725 tona, kontrolisano potopi na pogodnoj lokaciji unutar teritorijalnog mora Crne Gore.

“Na taj način će se ovaj plovni objekat valorizovati u turističke svrhe, koristiti kao centar za obuku ronilaca i biti turistička ponuda za podvodni turizam i ronioce.”- odlučila je Vlada u ljeto 2018. o sudbini 44 metra dugog i 8,35 metara širokog starog vojnog vodonosca, izgrađenog daleke 1952. u Rijeci.

Brod međutim, ministarstvo koje su nekada vodili ministar Pavle Radulović (DPS), a potom kao vd.ministar i bivši prmeihjetr Duško Marković (DPS), te u posljendih skoro 10 mjeseci Ratko Mitrović,  nije preuzelo niti pripremilo za kontrolisano potapanje. Napušteni stari brod PV-17 dalje truli na mrtvom vezu u blizini vojnog objekta Rakite na sjeverozapadnoj obali poluostrva Luštica u Tivatskom zalivu i prijeti mu opasnost da njegova korozijom izgrižena oplata, popusti i da brod onda potone u plićaku na samom vezu gdje se sada nalazi. Uz PV-17 ovdje već godinama propada i jop jedan mnogo veći i mlađiu brod koji je MVCG takođe izbacila iz upotrebe – desntni brod-minopolagač DBM-241 “Krk” koji je takođe potpuno napušten i u nimalo boljem stanju od na potapanje već “osuđenog” PV-17.

DBM-241 je zaključkom Vlade iz 2018. takođe bio određen za prodaju po cijeni od samo 140.000 eura, ali nije nađen kupac za njega. Taj brod dug je 49,7, širok 10,2 metara, a puni deplasman mu iznosi 945 tona. Naoružan je bio sa dva dvocjevna topa AK-230 kalibra 30 mm, jednim četvorocjevnim topom M-75 kalibra 20 mm i četvorocjevnim lanserom MTU-4 za PVO rakete malog dometa “strela – 2M”. Brzinom od 12,5 čvorova pokretala su ga dva dizel motora ukupne snage 3.100 konja, a izgradjen je 1988. godine u Splitu. DBM-241 je inače,  2010.  bio prodat kompaniji “Cofis” koja je namjeravala da taj brod preproda Ratnoj mornarici Egipta, ali je ta posao propao zbog “arapskog proljeća” u Egiptu, pa je “Cofis” odustao od preliminarno već sklopljenog ugovora sa Ministarstvom odbrane.

Uz resora ministarke Injac nisu  konkretno odgovorili na pitanja “Vijesti” kakva će biti dalja sudbina broda  DBM-241 te da li će možda i on biti iskorišten za potapanje i pretvaranje u atrakciju za ronilački turizam.

Inače, praksa kontrolisanog potapanja rashodovanih vojnih brodova na za to pogodnim lokacijama u relativno plitkoj vodi na dubinama koje su dostupne što većem krugu ronilaca, odavno je prisutna u svijetu. Brodovi očišćeni od ulja, azbesta, PCB-a i svih drugih potencijalno za morski ekosistem štetnih materija, potapaju se radi formiranja vještačkih grebena, a takva praksa ima višestruko korisne efekte jer se stvaraju nove atrakcije za tronilačlki turizam koji generiše povećane ekonomske prihode, prave nova staništa za morske biljke i životinje što se radio nastanjuju u potopljenim olupoinama, ali i stvaraju prepreke na dnu mora za nelegalno kočarenje.

Ovakva praksa posebno često se primjenjuje u SAD koje su za ove svrhe namjerno potopile čak i jedan stari nosač aviona iz Drugog svjetskog rata, dok je prije neku godinu to u okruženju, uradila i susjedna Hrvatska koja je u istarskom podmorju na mjerno potopila nekadašnji komandni brod JRM “Vis”.