Kao središnji dio manifestacije Štorija o galiji Cristo Ressussitato, u sklopu programa međunarodne kulturne suradnje koju već deset godina zajednički provode gradovi Krk-Centar za kulturu grada Krka i Kotor-Pomorski muzej Crne Gore u Kotoru, 08. oktobra 2021., u Galeriji Decumanus Grad Krk, otvorena je izložba Lav sv. Marka – simbol Serenissime, predstavljen u umjetnosti grada Kotora u realizaciji Pomorskog muzeja Crne Gore u Kotoru, čija je autorica muzejska savjetnica istoričarka umjetnosti Radojka Abramović.
Riječ je o izložbi kojom je obuhvaćeno 16 velikih, dvojezičnih, panoa od kojih 13 prikazuju lavove rađene tehnikom reljefa u kamenu, dva minijature iz knjiga, a jedan mletačkog lava sa zastave dobrotske tartane „La Beata Vergine“. Namjera ove izložbe, ali i istoimenog rukopisa na kojem se temelji postavka jest ta da ukaže na važnost očuvanja motiva mletačkog lava na spomenicima kulture mletačkog perioda u gradu Kotoru. Naime, gotovo četverostoljetno prisustvo Venecije na kotorskom području (1420-1797), ekspanzija u arhitekturi, kulturi i načinu života koje je to prisustvo donijelo, ostavilo je traga te se danas očituje u strukturi Kotora kao tipičnog mediteranskog, srednjevjekovnog grada. Grad izložen prelamanju dvaju snažnih političkih i kulturnih utiecaja, Istoka i Zapada, postao je specifičan baš po toj simbiozi, a ostaci mletačke i svih ostalih kultura doprinijeli su njegovom bogatstvu i kulturno-istorijskoj slojevitosti.
O izložbi i desetogodišnjoj suradnji Krka i Kotora, pored direktorice Centra za kulturu Grada Krka Maje Parentić, takođe su govorili direktor Pomorskog muzeja Crne Gore Andro Radulović i viši muzejski tehničar Tomislav Bonić koji je okupljenima prenio riječi autorice izložbe Radojke Abramović.
Otvorenje izložbe Lav sv. Marka – simbol Serenissime, predstavljen u umjetnosti grada Kotora, uvodi Parentić, priređuje se u povodu 450. godišnjice Lepantske bitke, a u tom kontekstu potrebno je istaknuti kako je priča krenula kao saradnja dvaju zidinama opasanih gradova čije su galije, kao dio armade Svete lige, sudjelovale u tom slavnoj pomorskoj bici. S vremenom su, između Krka i Kotora, otkrivene i mnoge druge poveznice, a posebno je zanimljivo to što ih donosi i ova izložba. Naime, lav kao ultimativni mitski i heraldički simbol imao je određenu ulogu u istoriji obiju gradova, a bili mu mi skloni ili ne, ta nam je istorija, duž istočnojadranske obale, odredila današnjicu, zaključila je Parentić.
Jedan od najvažnijih događaja u pomorskoj istoriji gradova Mediterana, svakako je Lepantska bitka, odigrana 1571. godine, ističe Radulović. Pobjeda hrišćanskih snaga udruženih oko Svete lige nad osmanlijskom vojskom zaustavila je daljnje napredovanje Osmanlija prema Zapadnoj Europi. U tom su značajnom istorijskom sukobu sudjelovala i naša dva grada – Krk i Kotor – s dvije galije Cristo Ressussitato (Krk) i Sveti Tripun (Kotor). U kontekstu proslave ove važne godišnjice, Pomorski muzej Crne Gore donosi izložbu Lav sv. Marka – simbol Serenissime, predstavljen u umjetnosti grada Kotora, autorice Radojke Abramović, istoričarke umjetnosti i muzejske savjetnice, koja još jednom potvrđuje kako je Kotor nepresušna riznica umjetničkog blaga. Vodeći nas učenim jezikom prostorom i vremenom Kotora, nastavlja Radulović, prateći pritom snažnu figuru lava, autorica nam ga, osim isklesanog u kamenu i otisnutog na arhivskim dokumentima, otkriva i na povlasticama, dukalima i knjigama s minijaturama; na pergamenu, kovanom novcu, medaljonima, zastavama brodova, ali i na platnima velikih majstora gdje simbol Serenissime zaštitnički lebdi nad sukobljenim jedrenjacima. Osim umjetničke i znanstvene vrijednosti, ova dokumentarna izložba i knjiga na kojoj se ista temelji, otkrivaju nam fabulu prepunu dragocjenim informacijama istorijskog, socijalnog, etničkog, vjerskog i kulturološkog karaktera, predstavljajući tako vrijedan prilog istraživanju umjetnosti i kulture grada Kotora, kazao je Radulović.
Otvaranje izložbe – Grad Krk
Najviše mletačkih lavova u gradu Kotoru, tumači Bonić, nalazi se na kotorskom jedinstvenom odbrambenom sistemu, gradskih zidina koju čine bedemi oko i nad gradom. Kao predstraža vodenih puteva za istočni Mediteran i kopnenih puteva koji su vodili prema Carigradu, urbanistički plan Kotora u cjelini je podvrgnut strategijsko-fortifikacijskim zahtjevima vremena u kojem je nastajao. Zidine, kao i utvrđenje nad gradom gradili su Grci, Rimljani, Iliri, Vizantinci, Nemanjići i Mlečani, a za vrijeme vladavine potonjih, od 1420. – 1797. godine, izgrađena je kompleksno utvrđenje najbliže današnjem izgledu zdanja. S gradskih zidina su: Lav sv. Marka s gradskim patronom sv. Tripunom (18. stoljeće) pripisan kiparu Francescu Cabianci; Venecijanski lav iznad današnje gradske kavane Dojmi izrađen za vrijeme dužda Antona Grimanija (1602. – 1604.); Mletački lav nad sjevernim gradskim zidinama uz rijeku Škurdu (16. stoljeće); Mletački lav na položaju Valier s desne strane ulaza u grad, nazvan po mletačkom duždu Dolfinu Valieru (1560. – 1563.); Mletački lav iznad ribarnice unutar gradskog Markata iz vremena rektora i providura Zorzija Cornera (1663. – 1665.); Mletački lav smješten na ulazu u tvrđavu Sv. Ivana postavljen za vrijeme providura Feriga Balbija (1759. – 1760.); Mletački lav na utvrdi Sv. Stjepana iz vremena providura Giustina Boldu (1755. – 1758. ); Lav Sv. Marka na ulazu u tvrđavu Sv. Ivana (oko 1420.). Međutim, motivi lava kao simboli mletačkog protektorata, nisu prisutni samo kao isklesani u kamenu, već su predstavljeni i u ostalim tehnikama, na zavjetnim slikama, srebru, papiru, pergamentu, drvu, tkanini i slično. Poput meteora sa zvjezdanog neba Prevedre Republike, nastavlja Bonić, rasuli su se venecijanski lavovi i obilježili područje pod njezinim protektoratom. Reljefi venecijanskog lava prisutni su na području Lombardije, Dalmacije, Boke Kotorske, Albanije, Peloponeza, Krita, Kipra i Egejskih ostrva, a u 15. vijeku i u italijanskim gradovima: Padovi, Vicenzi, Veroni, Bresciji i Bergamu. Venecijanski lavovi povezuju i gradove Kotor i Krk. Oni čak dijele i istu sudbinu koja je u pojedinim istorijskim trenucima dovodila do njihovog devastiranja i, nažalost, totalnog uništenja. Ti su lavovi u oba grada svjedoci kulturno-istorijskog kontinuiteta, žive i frekventne istorijske pozornice. Na njihovo očuvanje najprije nas poziva osjećaj za zaštitu kulturnog nasljeđa, a tu je i obaveza koja proizilazi iz međunarodne konvencije gradova koji su pod okriljem UNESCO-a, zaključio je Bonić.
Izložba Lav sv. Marka – simbol Serenissime, predstavljen u umjetnosti grada Kotora ostaje otvorena do 22. oktobra.
Talijanska jedrilica Arca SGR s Furiom Benussijem za kormilom osvojila je 53. Barcolanu, najpopularniju i najmasovniju jedriličarsku regatu s grupnim startom, koja se tradicionalno vozi u Tršćanskome zalivu.
Veliki uspjeh ostvarili su jedriličari iz Kotora, treće mjesto, Maxi Jena MM sa skiperom Milošem Radonjićem.
Ovogodišnja regata vozila se po vrlo jakoj buri, pa je nakon podneva skraćena ruta, dok je regata poništena za jedrilice manje od 12 metara zbog opasnih naleta bure preko 40 čvorova.
U tim se uslovima najbolje snašla Arca, koja je ciljem ispred dvorca Miramare prošla za svega 45 minuta, ispred branitelja naslova, slovenskog krstaša Way of life, vodećeg nakon dvije od tri trećine utrke, ali mu je bura nanijela veliku štetu na jedrilju zbog koje se skoro prevrnula i morala usporiti. Treća je bila Maxi Jena MM Crnogorca Miloša Radonjića, a četvrta Adriatic Europa Slovenca Dušana Puha.
Na ovom izdanju je bilo prijavljeno više od 1650 brodova, a prošle godine se Barcolana zbog pandemije nije održala.
Barcolana 2021.
Barcolana je jedriličarska regata u blizini sjevernotalijanskog lučkog grada Trsta. S oko 2.000 učesnika jedna od najvećih jedriličarskih regata na svijetu.
Najveća i najstarija regata na Jadranu.
Od 1969. godine regata se odvija svake druge nedjelje u oktobru Tršćanskom zalivu.
Otvaranje Svjetskog u sportskom ribolovu, Herceg Novi
U Herceg Novom je otvoreno 56. Svjetsko prvenstvo u sportskom ribolovu iz usidrenog čamca za seniore na kojem učestvuje 12 reprezentacija: Belgija, Hrvatska, Francuska, Irska, Italija, Luksemburg, Holandija, Portugal, San Marino, Slovenija Španija i Crna Gora.
Šampionat je sinoć u hotelu „Park“ u Bijeloj otvorio delegat Svjetske Federacije za sportski ribolov na moru, Karlos Vinagre.
„Iz ranijeg iskustva i ranijih šampionata znamo da su u ovom području dobri sportski ribari kao i da postoji veliko interesovanje za ovaj sport. Takmičarima želimo ugodan boravak i da nađu vremena da posjete neku od lokalnih turističkih atrakcija, ali i da se uvjere da su naši crnogorski prijatelji dobri domaćini. Takmičarima želimo iskrenu sreću, pravo sportsko nadmetanje i da pobjedi najbolji“, poručio je Vinagre.
Otvaranje Svjetskog u sportskom ribolovu, Herceg Novi
Na ceremoniji otvaranja učesnike je u ime grada domaćina i generalnog pokrovitelja šampionata pozdravio predsjednik Opštine Herceg Novi, Stevan Katić. On je poželio dobrodošlicu i izrazio zadovoljstvo što je Herceg Novi izabran za mjesto održavanja ovog takmičenja najvišeg ranga.
„Savez za sportski ribolov na moru Crne Gore najviše je zaslužan za činjenicu da ste svi vi danas naši gosti. Svojim predanim radom, ljubavlju prema sportskom ribolovu i željom za najboljom promocijom našeg grada Savez godinama unazad doprinosi da Herceg Novi bude respektabilan partner u organizaciji ozbiljnih takmičenja. Kao predsjednik Opštine, naglasiću da i lokalna samouprava teži istom cilju. Naše je opredjeljenje i strategija da Herceg Novi bude prepoznat u međunarodnoj zajednici kao oslonac realizaciji i organizaciji događaja i manifestacija najvišeg nivo, koji unaprijeđuju život u zajednici i doprinose promociji grada“, poručio je Katić.
On se zahvalio Savezu na organizaciji, a svim članovima 12 reprezentacija na učešću.
Otvaranje Svjetskog u sportskom ribolovu, Herceg Novi
„Za status dobrog domaćina potrebno je ulagati trud i stremiti uspjehu, ali i imati pouzdane partnere i prijatelje iz cijelog svijeta. Zbog toga je ovaj turnir od izuzetnog značaja za naš grad. Nadam se da će vam Herceg Novi biti grad po mjeri i mjesto u kom se ugodno osjećate, ne samo tokom ovog Svjetskog prvenstva, već i u svakoj drugoj prilici“, zaključio je Katić.
Takmičare je pozdravio i poželio sportsku i fer borbu Mladen Rostović, predsjednik Saveza za sportski ribolov na moru Crne Gore.
„Založili smo se da sve bude organizovano na najvišem nivou, a trudićemo se da i takmičenje protekne na isti način“, kazao je Rostović i zahvalio se svim sponzorima koji su pomogli u pripremi svjetskog prvenstva. Istakao je da je ovaj događaj potvrda da Svjetska Federacija ima veliko povjerenje u crnogorski Savez, te podsjetio da se prvenstvo održava u sklopu Evropske nedjelje sporta.
Otvaranje Svjetskog u sportskom ribolovu, Herceg Novi
Pred takmičarima je danas trening, pa tri dana takmičenja u tri reona Bokokotorskog zaliva, a svečano proglašenje pobjednika i dodjela nagrada zakazani su za subotu, 16. oktobra.
Svečanom otvaranju prisustvovali su i potpredsjednik Opštine Herceg Novi Mirko Mustur i predstavnica Uprave za sport i mlade Milica Adžić. U programu je učestvovalo Kulturno umjetničko društvo „Sloga“.
Nakon iznimno uspješne ljetne sezone u kojoj je United Airlines pokrenuo liniju između New Yorka i Dubrovnika (u razdoblju od jula do početka oktobra), ovaj poznati američki avioprijevoznik već sada najavljuje više letova prema Zračnoj luci Dubrovnik u sljedećoj ljetnoj sezoni!
United Airlines vratit će se u Zračnu luku Dubrovnik i sljedeće ljetne sezone! United je s početkom jula ove godine uveo redovnu liniju između Dubrovnika i New Yorka. Prvo su najavljena tri leta sedmično, a kompanija je ubrzo najavila povećanje te je prema Dubrovniku prometovala četiri puta sedmično od početka jula do početka oktobra ove godine.
Avioprijevoznik je, potaknut odličnim interesom na ovoj liniji, već sada najavio nastavak prometovanja između Dubrovnika i New Yorka i u ljetnom redu letenja sljedeće godine.
Za razliku od ove godine, u sljedećoj ljetnoj sezoni United Airlines planira obaviti prvi let između Dubrovnika i New Yorka već krajem svibnja (27.05.2022.). Ove je ljetne sezone zadnji let obavljen na samom početku listopada, a za iduću godinu United planira redovne operacije sve do samog kraja oktobra (26.10.2022.). Time će ova linija sljedećeg ljeta biti u prometu puna dva mjeseca dulje u odnosu na ovu sezonu.
Za razliku od Uniteda, Delta Air Lines, koja je također ovog ljeta prometovala redovno između New Yorka i Dubrovnika, još nije pustila u prodaju karte na ovoj liniji za sljedeću ljetnu sezonu, no još uvijek ima vremena za to. U slučaju da se to i ne dogodi, postoji mogućnost da će United reagirati i povećati kapacitet prema Dubrovniku, ili uvođenjem većeg tipa zrakoplova ili povećanjem tjednih rotacija.
Nakon vijesti kako hrvatskim državljanima najkasnije od 01. decembra ove godine više neće trebati vize za posjet SAD-u, te nakon što su ova dva prijevoznika čak 8 puta tjedno ovog ljeta prometovala između Dubrovnika i New Yorka, iz provjerenih izvora doznajemo kako su u procesu pregovori oko uvođenja još jedne redovne linije iz Sjedinjenih Američkih Država prema Hrvatskoj za sljedeću ljetnu sezone.
“Götheborg of Sweden” se smatra najvećim još plovećim drvenim jedrenjakom na svijetu, a zapravo je vjerna replika broda Götheborg I, porinutog 1738. godine.
Originalni East Indiaman trgovački jedrenjak je potonuo ispred Götheborga 12. septembra 1745. kada se vraćao s trećeg putovanja u Kinu, ali u u starim zapisima stoji kako u nesreći nitko nije stradao. Ostaci olupine pronađeni su 1984., što je iniciralo izgradnju replike koja je trajala od 1995. do 2003. godine.
U razdoblju od 2005. do 2007. brod je prošao povijesnu rutu do Azije i natrag, a u aprilu 2022. će ponovo krenuti na putovanje prema Šangaju, s time da će kao atrakcija uplovljavati u luke u Londonu, Lisabonu, Palma de Mallorci, Ateni, Aleksandriji, Djibutiju, Muscatu, Chennaiu, Singapuru, Ho Chi Minh Cityju i Hong Kongu.
Brod dužine 58 metara ima 1964 m2 jedara, ali i dva Volvo Penta motora snage 2 x 550 KS.
Zemljotres magnitude 6,2 zabilježen je južno od ostrva Havaji, saopštio je američki Geološki zavod (USGS), ali nema upozorenja na opasnost od cunamija, niti izvještaja o eventualnoj šteti.
Potres je bio na dubini od 35 kilometara, a središte mu je bilo južno od mjesta Naalehu, navodi USGS.
USGS je prvo izvijestio o jačini potresa od 6,1, no kasnije ga je povećao na 6,2.
Potresi te jačine mogu uzrokovati ozbiljna oštećenja.
Ministarstvo kapitalnih investicija priprema dokumentaciju za koncesioni ugovor za trajektnu liniju Kamenari-Lepetane. Time bi se uveo red u poslovanje jedine trajektne linije u zemlji, kojom od 2004. gazduje “Pomorski saobraćaj”, a koja je do sada Morskom dobru plaćala samo zakup dijela obale. Draško Lončar iz MIK-a je potvrdio za Novu M da je u toku priprema tendera i očekivanja su da će biti raspisan do kraja ove godine.
Podsjećamo i da je ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić, odgovarajući na pitanje poslanice Danijele Đurović u martu ove godine u Skupštini Crne Gore kazao da će tender za dodjelu koncesije biti završen do kraja ove godine.
Đurović je tada pitala ministra Bojanića u kakvom pravnom statusu posluje preduzeće AD Pomorski saobraćaj koje obavlja usluge javnog prevoza putnika, vozila i tereta, na osnovu kojih koncesija i ugovora za obavljanje javnog prevoza kao i koncesije ugovora za korišćenje operativne obale koja je u vlasništvu države. Ministra Bojanića je pitala takođe i da li smatra da ovo pravno lice ima monopolski položaj po pitanju obavljanja javnog prevoza na jedinoj trajektnoj liniji u Crnoj Gori, Kamenari – Lepetane.
Podsjetila da je još 2003. godine je tada državno preduzeće Pomorski saobraćaj sklopilo ugovor sa JP Morsko dobro za korišćenje obale na period od 15 godina.
-Godinu kasnije, braća Ban za koje se zna da su u kumovskim vezama sa sadašnjim predsjednikom države, a u periodu potpisivanja ugovora predsjednikom Vlade, odlukom Savjeta za privatizaciju kupuju na berzi ovo državno preduzeće koje je do tada bilo u većinskom vlasništvu Fonda PIO. Tadašnjim ugovorom Pomorskom saobraćaju je data garancija da će imati monopolski položaj osam godina. Istekao je 2011. i od tada država nije omogućila uslove da se bilo koji drugi operater po pitanju trajekta pojavi u CG. Osnovni ugovor po pitanju zakupa morskog dobra je istekao 31. 12. 2018. godine i tada je Vlada dala zeleno svijetlo JP Morskom dobru da raspiše javni poziv za prikupljanje ponuda za zakup morskog dobra u Lepetanima i Kamenarima sa obavezom izgradnje novog pristaništa u Kamenarima. Ovaj tender nije realizovan već je sedam mjeseci kasnije, takođe zaključkom Vlade, data je saglasnost na aneks osnovnog ugovora kojim se produžava pravo zakupa i ujedno i obavljanje javnog prevoza do dodjele koncesije za obavljanje javnog prevoza -rekla je tada Đurović.
Prije tačno 105 godina, okončan je jedan od najvećih inženjerijskih i graditeljskih poduhvatra na teritoriji današnje Crne Gore – ratna izgradnja trokrake žičare Kotor-Krstac-Njeguši-Cetinje koju je za samo šest mjeseci konstruisala i izgradila tadašnja austrougarska vojska.
Zadivljujući novi transportni sistem do tada neviđen na ovim prostorima, nikao je za samo nekoliko mjeseci uprkos ratnim okolnostima, izuzetno zahtjevnom terenu, surovim vremenskim prilikama i gomili logističkih izazova u kojem se gradio. Iako je potrajala samo nekoliko godina i već nakon Prvog svjetskog rata bila srušena i poharana od strane lokalnog stanovništva kojem je i dalje mogla služiti, austrougarska žičara Kotor-Krstac-Njeguši-Cetinje ostala je zabilježena u istoriji kao jedan od najgrandioznijih inženjersko-graditeljskih poduhvata i vrlio efikasan transportni sistem kakav Crna Gora na početku 21.vijeka, bezuspješno nastoji da u većem obimu, ponovno izgradi u obliku nove, turističke žičare Kotor- Ivanova Korita-Cetinje a koja je već godinama predmet neispunjenih obećanja ovdašnjih političara.
U januaru 1916. godine Austro-Ugarska je privodila kraju veliku vojnu operaciju na dva fronta protiv Kraljevine Crne Gore – malene državice koja je velikom austrougarskom carstvu dvije godine ranije, u avgustu 1914. objavila rat i prva započela ratna dejstva protiv Austro-Ugarske, bombardujući artiljerijom sa Lovćena, austrougarske vojne, ali i civilne ciljeve u Boki Kotorskoj. Skoro dvije godine je trajao takav „sukob na daljinu“ u kome su zaraćene strane razmjenjivale artiljerijske granate preko granice u brdima iznad Kotora, da bi krajem decembra 1915. Beč okupio značajne vojne snage i sa dva pravca- sjevernog preko Bosne i južnog iz Boke Kotorske, organizovao veliku ofanzivu sa ciljem da Crnu Goru izbaci iz rata. Velika vojna sila iz Boke potpomognuta vatrenom podrškom sa ovdje stacioniranih austrougarskih ratnih brodova, kao i dejstvima vazduhoplova iz Kumbora i Igala, početkom januara 1916. probila je tzv. lovćenski front i ubrzo su austrougarske trupe osvojile Cetinje i primorale Kraljevinu Crnu Goru na kapitulaciju. Austrougarske trupe zaposjele su teritoriju sada već bivše države Crne Gore i nastavile dalje nastupanje na istok prema Albaniji, a pred austrougarskom komandom pojavio se novi, veliki problem: kako da materijalno –tehnički obezbjedi oko 40.000 vojnika koji su nastupali kroz Crnu Goru i Albaniju, ali i nahrani oko 200.000 gladnih usta crnogorskog naroda za koji je odgovornost preuzela Austro.Ugarska, nakon što su crnogorski kralj Nikola i njegova Vlada pobjegli u inostranstvo.
Teren na kojem se do tada izvodila lovćenska vojna operacija bio je izuzetno težak i skoro neprohodan jer je trebalo savladati krševite i skoro vertikalne visove Lovćena koji se uzdižu iznad Kotora. Zahtje same vojne operacije protiv Crne Gore i kasnijeg snabdijevanja vojske i civilnog stanovništva na novozauzetoj teritoriji bili su međutim, bili veliki i neodložni. Količine raznih roba – hrane, minicije, oružja, ljekova i drugog materijala koje je valjalo prebaciti od luke u Kotoru do planinskog zaleđa Boke i dalje prema Cetinju, bile su ogromne i daleko su prevazilazile skrone mogućnosti koje je pružala tada jedina raspoloživa transportna veza – uski kolski put Kotor-Krstac-Njeguši-Cetinje kojim su se kretale konjske zaprege i rijetki automobili. Za komandu austrougaskih trupa u takvim okolnostima, bez obzira na cijenu, napore, teške vremenske uslove, izuzetno zahtjevan krševit i nepovoljan teren sa velikim usponima, kao jedino logično riješenje ovog problema, nametnula se izgradnja žičare.
Stoga je odmah po osvajanju Lovćena u januaru 1916. Austrougarska monarhija počela izgradnju trokrake transportne žičare od Kotora do Cetinja. Žičara je rađena u tri faze, pa je prvi njen krak na potezu Škurda-Krstac izgrađen već za nešto više od mjesec dana: od 16.januara do 25.februara 1916.
Austrougarska žičara – stanica Špiljari
Izgradnja austrougarske žičare od Boke do Cetinja prije 105 godina, najviše je istraživao i o njoj materijala sakupio penzionisani potpukovnik JNA Radojica Pavićević iz Herceg Novog, autor brojnih publikacija o austrougarskim forifikacijama i drugim vojnim objektima na teritoriji današnje Crne Gore. Prema njegovim zapisima, prvi krak žičare na potezu pod Škurde uz sjeverne bedeme Starog grada u Kotoru do prevoja Krstac za manje od 40 dana januara i februara 1916., izgradila je 14. inženjeriskka kompanija (puk) austroskougarske vojske. Pomoć je toj specijalizovanoj vojnoj jedinici koja je bila obučena i uvježbana za izgradnju uskotračnih i zupčastih željeznica u Austriji, Švajcarskoj i BiH, pružilo i odjeljenje ratnih zarobljenika u kojem su bili ne samo zarobljeni crnogorski, već i ruski vojnici zarobljeni na frontovima u Galiciji i Bukovini, kao i posebno odjeljenje civilnih radnika.
Krak žičare od Škurde do Krsca I bio je dug 2.607 metara, a visinska razlika koju je on savlađivao na toj trasi iznosila je 963 metra. Nosivost žičare po jednoj tovarnoj jedinici – gondoli, bila je 100 kilograma, a napravljena je tako da po satu može transportovati ukupno 7.500 kilograma tereta. Ovaj krak žičare imao je ukupno četiri sekcije kroz početnu stanicu Škurda na 6 metara nadmorske visine u bizini kotorskih bedema, stanicu Špiljari na 315 mnv, stanicu „Kovess von Kovesshaza“ na 597 mnv, Donju zaustavnu stanicu na 620 mnv koja se nalazila na staroj austrougarskoj granici sa Crnom Gorom, stanicu Praćište na 857 mnv i Krajnu stanicu Krstac I na 970 mnv. Svaka sekcija bila je pokretana jednim benzinskim motorom snage 25 konja, koji je preko remena snagu predavao na sistem zupčanika koji su onda okretali velike koloturnike što su namotavali ili otpuštali noseću žiucu. Da bi žičara mogla raditi i noću, pogon stanica i magacini u njihovom sastavu bili su osvijetljeni pomoću električne energije.
„Interesenatno je da su pedantni Austrougari stanicama žičare davali imena svojih vojskovođa, ali se i tu vidi poštovanje hijerahije, tako da su najveća i najnznačajnija stanicanosile imena iz vrha vojne hijerarhije i onda rniže, redom prema mjestu u komandnom lancu.“- objašnjava Radojica Pavićević razlog zašto je stanica 3 na kraju žičlare Škurda-Krstac I dobila ime po Hermanu Kevešu fon Kevešaži, baronu, generalu, a kasnije feldmaršalu – komandantu 3. austrougarske armije koja je u januaru 1916. zauzela Crnu Goru. Drugi primjeri tako imenovanih stanica bili su oni koji su na drugim krakovima žičere, nosili imena nadvojvode Fridriha, načelnika Generalštaba feldmarlašala Konrada von Hecendorfa, ministra rata Aleksandra Fridriha fon Krobatina i generala Ignaca Trolmana, osvajača lovćenskog fronta.
Do početne stanice i magacina žičare kod Škurde od kotorske luke je vodila poljska željeznice uskog kolosjeka na kojoj su robu pristiglu iz brodova koju je valjalo popeti uz Lovćen prema Cetinju, prevozili vagoneti koje su gurali vojnci ili ratni zarobljenici.
Austrougarska žičara – stanica Erzherzog Friedrich u izgradnji
Drugi krak žičare napravljen je na relaciji Škaljari-Krstac II, bio je dug 3.433 metra, a visinska razlika koju je savlađivao na ovoj trasi iznosi 1.036 metara. Kao i prvi krak žičare Kotor-Krstac, i ovaj krak je napravljen da može prenositi pojedinačne terete do 100 kilograma s aukupnim kapacitetom od 7.500 kilograma tereta na sat.
Trasiranje ovog kraka žičare počelo je 11. i završeno 20.februara 1916. Njegova izgradnja započela je već narednog dana i bila završena do 16.aprila iste godine. Ovaj krak žičare gradila je 23. inženjerijska kompanija austrougarske vojske, takođe uz pomoć dva odjeljenja radnika-ratnih zarobljenika. Krak Špiljari-Krstac II sastojao se od početne stanice Škaljari na 6,7 metara nadmorske visine, stanice „Erzherzog Friedrich“ na 120 mnv, stanice „Conrad von Hotzendorf“ na 350 mnv, stanice Mokra ploća na 616 mnv, stancie „Reichsgrenze“ na 824 mnv u neposrednoj blizini ranije austrougarsko-crnogorske granice, stanice Žanjev do na 939 mnv i istoimenom mjestu i Krajnje stanice Krstac II na 97 mnv. Kao i u slučaju prvog kraka, i drugi krak žičare bio je pogonjen sa po jednim benzinksim motorom snage po 25 konja u svakoj sekciji, a sve stanice i magacvini su takođe imali električno osvjetljenje da bi žičara mogla raditi i noću.
Oba kraka žičare napravljena su odmah nakon što su autrougarske trupe probile tzv. lovćenski front i prisilile Crnu Goru na kapitulaciju, a radovu su, uprkos najtežem mogućem terenu na kojem su se odvijali i izuzetno oštrim zimskim uslovima koji su tada vladali na ovom području, završeni u nevjerovatrnio kratkom roku. Stanice žičate građene su kombinacijom grubo tesnog kamena i betona, a same zgrade bile su napravljene od drvenih greda i dasaka. Stubovi žičate bili su od čelika a nerijetko su imali i armirano-betonske piramidalne osnove na koje su se oslanjali na terenu.
Prva dva kraka žičare prvenstveno su bila namijenjena snabdijevanju austrougarskih vojnih trupa koje su napredovale i kasnije probile lovćenski formn. Međutim, da bi se hranom, municijom i svim ostalim potrebnim sredstvima mogle snabdjeti austrougarske trupe, ali i sam narod u od Austro-Ugaraske u međuvremenu zauzetoj Crnoj Gori, valjalo je produžiti žičaru pa je od 15.marta do 15.aprila 1916. pregledana i trasirana, a od 1. aprila do 25.juna iste godine izgrađena i trasa trećeg kraka žičare na relaciji Krstac – Cetinje. Ovaj krak bio je većeg kapaciteta od prethodna dva i mogao je prenositi terete pojedinačne težine do 150 kilograma što je postignuto korišćenjem žica veče čvrstoće i tvrdoće, te na odgovarajući način promijenjenih i pojačanih nosećih konstrukcija, pogonskog i vučnog mehanizma. Ukupni kapacitet ovog kraka žičare bio je 11.000 kilograma po satu.
Treći krak gradila je takođe 14. inježnjerijska kompanija austrougarske vojske koja je neposredno prije toga, završila prvi krak na relaciji Škurda-Krstac I. Kao ispomoć, toj vojnoj jedinici su za ovaj posao dodijeljena i dva odjeljenja civilnih radnika, odnosno jedno odjeljenje ratnih zarobljenika. Ukupna dužina kraka Krstac III- Cetinje iznosila je 12.136 metara. a trasa se penjala od Krsta na 949 metara nadmorsske visine, do stanice Krobatin na 1.146 mnv na Golom brdu, a onda odatle spuštala do Cetinja na koti od 635 mnv.
U to vrijeme okupirana Crna Gora funkcionisala je sa uspostavljenom vojnom upravom na čijem čelu je Beč postavio generala Vebera fon Vebenaua, komandanta 47. pješačke divizije, čovjeka koji je imao dosta iskustva u postavljanju i organizovanju vlasti. Borbe koje je vodila 3.austrougarska vojska u Albaniji upravo su zahtjevale sigurnost i mir u Crnoj Gori, kako bi mogli napredovati, a logistika stizati preko Kotora žičarom do zaleđa, i dalje na front. Godinu ipo ratovanja i onako slabo ekonomski razvijenu Crnu Goru i njeno stanovništvo u potpunosti je iscrpilo, vladala je velika glad i nemaština. Prvih dana okupacije prema procjenama austrougarskog Generalnog guvernardurstva, trebalo je obezbjediti dnevno 200.000 porcija hrane za civile. Ministarstvo rata Austrougarske u martu 1916. godine odobrilo je 200.000 kilograma kukuruznog brašna te 70.000 kilograma pečenog hljeba za prehranu crnogorskog civilog stanovništva. Naime, lokalno stanovništvo je početak austrougaraske okupacije dočekalo u vrlo teškim prilikama, a glad se već pokazivala u punoj mjeri jer je ekonomski ionako zaostala Crna Gora, bila već iznurena dotadašnjim osamnaestomjesečnim ratovanjem. Osim hrane za civilno stanovništvo, nova austrougarska vojna uprava Crne Gore predvođena generalom fon Vebenauom, morala je pružiti i materijalnu podršku i logistiku za dalje napredovanje svoje vojske prema istoku. Skoro sva sredstava za jednu i drugu namjenu su transportovana upravo ovom žičarom.
Treći krak na relaciji Krstac –Cetinje činilo je šest sekcija, svaka pogonjena sa po jednim benzinskim motorom snage po 35 konja. Početna stanica Krstac III bila je sistemom posebnih visećih šina povezana sa dvije kranje stanice prethodna dva kraka žičare od Kotora – Krstac I i Krstac II, tako da se tovar mogao bez problema prebaciti sa jednog kraka žičare na drugi, a da se ne mora vršiti pretovar pojedinačnih gondola.
Krak Krstac III- Cetinje činile su početna stanica Krstac III, donja zaustavna stanica, stanica Njeguši, stanica Dugi do, Donja zaustavna zatanica II, stanioca “Krobatin”, stanica “Trollmann”, Stanica Bajice. Ugaona stanica i stanica Cetinje.
Austrougarska žičara – stanica Dugi do
Žičara Kotor-Krstac-Njeguši-Cetinje funkcionisala je tokom cijele druge polovine Prvog svjetskog rata 1916-1918.godine i sa njome su prenešene hiljade tona hrane bez koje bi inače, crnogorsko civilno stanovništvo teško postradalo od gladi. Žičara je demolirana u završnim ratnim operacijama krajem 1918. kada su dvije podstanice su izgorele, ali su najveću prepreku njenoj eventualnoj obnovi stvorili upravo građani koji su od nje prethodne dvije godine imali najveću korist, jer su civili kada se austrougarska vojska povukla, odnosili djelove sa stanica i podstanica žičare. Ostalo je zabilježeno da su Amerikanci čiji je Crveni krst neposredno nakon okončanja rata pritekao u pomoć Crnoj Gori, namjeravali da obnove austrougarsku žičaru od Boke do Cetinja kao najefikasniji način transporta pomoći u hrani koju su oni za stanovništvo stare Crne Gore brodovima dopremali u Kotor. Glasnik “Novo doba” tako je u broju od 7.januara 1919. donio natpis o namjerama Amerikanaca da obnove žičaru i stoga javno pozvao lokalno stanovništvo da vrati u međuvremenu poskidane djelove mašinerije i merhanizama sa ovog važnog transportnog sistema, ali se to na žalost, nikada nije dogodilo. Žičara je stoga u narednih desetak godina gotovo potpnuno nestala jer su skoro svi njeni objekti porušeni i poharani, a djelovi poskidani i prodati u staro željezo.
Više desetaka hiljada protestanata sudjelovalo je u nedjelju u Briselu na prvom velikom hodu za klimu od izbijanja epidemije koronavirusa i nekoliko tjedana prije međunarodnog sastanka na vrhu COP26.
Po procjeni policije, najmanje je 25.000 ljudi sudjelovalo u toj trokilometarskoj povorci koja se protezala od kolodvora Brisel-Sjever do parka Cinquantenaire. Organizatori su ocijenili da je bilo 70.000 sudionika.
“Vrijeme je za promjenu sustava i radikalno djelovanje. Riječ je o opstojnosti čovječanstva”, rekla je za tv-mrežu VRT klimatska aktivistkinja Anuna De Wever.
Gotovo 80 organizacija okupljenih pod sloganom “Koalicija za klimu” pozvalo je na prosvjed u kojemu su sudjelovali istaknuti belgijski političari.
“Klima je društveno-gospodarsko pitanje. Sada je moramo zaštititi jer moja generacija neće snositi posljedice”, rekao je Conor Rousseau (28), predsjednik stranke Vooruit, stare socijalističke stranke u Flandriji.
Protesti su imali posebnu važnost nakon smrtonosnih poplava koje su u srpnju pogodile Belgiju.
“Političari umiru od starosti, Rosa je umrla zbog klimatskih promjena”, pisalo je na transparentu, smjerajući na 15-godišnju djevojku koju je u julu odnijela bujica.
Hod se događa nekoliko sedmica prije početka UN-ove konferencije o klimatskim promjenama COP26 u Glasgowu na kojoj će vlade razgovarati o zadržavanju planiranog ograničenja klimatskog zatopljenja na 1,5 Celzijevih stupnjeva, kao što je predviđeno u Pariškom ugovoru o klimi iz 2015.
U hitnom postupku, sudija suda za prekršaje u Budvi, odjeljenja u Kotoru Ivana Vukasović danas je izrekla je okrivljenom N.M. (1994) iz Mladenovca, republika Srbija kaznu zatvora u trajanju od 15 dana jer je na magistralnom putu Kotor-Budva u mjestu Radanovići upravljao motociklom u alkoholisanom stanju u koncentraciji od 2,23 promila.
Zbog vožnje neregistrovanog motocikla, okrivljenom je izrečena novčana kazna u iznosu od 125,00 eura, koja je zbog nemogućnosti naplate zamijenjena u dodatnih 5 dana zatvora.
Okrivljenom je izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motociklom na teritoriji Crne Gore. Odmah po izricanju rješenja, okrivljeni je upućen na izdržavanje kazne u UIKS.
