Hrvatski jedriličar Tonči Stipanović osvojio je bronzano odličje na Svjetskom prvenstvu u klasi Ilca 7 (bivši Laser), koje je uz dosta poteškoća u srijedu okončano u Barceloni.
Srijeda je trebala biti dan odluke s čak tri finalna plova, ali se ispred Barcelone ponovno nije jedrilo zbog nepovoljnih uslova i to čak treći od ukupno šest dana natjecanja. Nakon što su previsoki valovi ujutro spriječili izlazak flote na regatno polje, potom je počela kiša koja je natjerala regatni odbor da proglasi da se danas neće jedriti.
U takvim uslovima 35-godišnji Stipanović je zadržao bronzu, što je dvostrukom olimpijskom doprvaku i članu splitskog Mornara treća svjetska medalja. Godine 2010. bio je srebrni, a prošle godine je u Australiji uzeo bronzu.
Ovo mu je ukupno deseta velika medalja u Laseru, a svjetska bronza je došla u istoj godini kao i olimpijsko srebro iz Tokija, pa Tonči može biti ponosan na 2021. godinu.
Od posljedica infekcije koronavirusom, u kototrskoj Opštoj bolnici, u utorak je preminuo kapetan duge plovidbe Radomir –Rajko Čavor iz Tivta, jedan od najuglednijih i najiksusnijih crnogorskih pomorskih stručnjaka.
Čavor je rođen u Kotoru 1958.godine a u tom gradu je završio i čuvenu Nautiku (Srednju pomorsku školu) i Pomorski fakultet. Karijeru na moru je počeo ukrcavši se u svojstvu kadeta 1978. godine na jedan od brodova kotorske »Jugooceanije«, a nakon položenog poručničkog ispita, prelazi na slovenačku »Splošnu plovbu« iz Pirana gdje sa 20 godina starosti, postaje treći oficir. Samo tri mjeseca kasnije unaprijedjen je u drugog, a već u 24 godini starosti dobija zvanje prvog (chief) oficira. U 31 godini života 1990., kapetan Čavor stiže do najvećeg zvanja i postaje zapovjednik broda za prevoz rasutog tereta »Med Carara« deplasmana 45 hiljada tona kompanije »Marico« iz Izraela. Karijeru nastavlja na italijanskoj kompaniji »Bogazzi« gdje je napravio i nešto što je ušlo u noviju istoriju Crne Gore.
Naime, prvi strani brod koji je nakon ukidanja sankcija UN prema SRJ 1995. godine uplovio u Jadransko brodogradilište Bijela, ovdje je doveo upravio kapetan Čavor .»Bogazzijev« teretnjak »Antwerpen Express« kojim je on zapovijedao, prilikom tog uplovljavanja u Boku Čavor je provozao po zalivu i napravio mali »đir« ispod Tivta, fišćajući brodskom sirenom, i tako razgalio srca Bokelja nenaviklih da im godinama zbog sankcija u zaliv ne uplovljavaju brodovi. Čavor je nakon »Bogazzija«, plovio i na drugim manjim ili većim kompanija, a posljednje komande većih kontejnerskih brodova imao je na renomiranoj njemačkoj kompaniji »Nord Deutsche Reederei« iz Hamburga.
U preko tri decenije koje je proveo na moru, kapetan Čavor je ostao zabilježen i u na nekim istorijskim stranicama kada je novija povijest našeg pomorstva u pitanju: bio je zapovjednik prvog trgovačkog broda iz Crne Gore – feribota »Link« koji je nakon rata u bivšoj SFRJ, uplovio u jednu luku u Hrvatskoj, bio je posljednji zapovjednik nekadašnjeg čuvenog Titovog »broda mira« – školskog broda JRM »Galeb« kada je Vlada Crne Gore taj brod prodala jednom grčkom tajkunu, a ovaj ga odveo na remont u Hrvatskoj gdje je »Galeb« danas brod-muzej, a Čavor je postao je i prvi Crnogorac kome je za rukom pošlo da bude zapovjednik na jednoj ukraluksuznoj superjahti – 115 metara dugom impresivnom »Pelorusu« koji je na žalost, bio i posljednja komanda kapetana Čavora.
Pored plovidbe u svojstvu zapovjednika, Čavor je bio i pomorski pilot i instruktor pomorskih pilota. Osim za uvođenje brodova u zaliv Boke Kotorske, on je imao licencu i za pilotažu brodova za četiri luke i dva tjesnaca u Japanu. Čavor je pilotirao gotovo sve trgovačke brodove koji su dolazili na remont u nekadašnje vojno brodogradilište Arsenal u Tivtu i Jadransko brodogradilište Bijela te sprovodio delikatne operacije njihovog uvođenja u plutajuće dokove. U luku Kotor je dovodio gotovo sve kruzere koji su uplovljavali u Boku, pogotovo prilikom njihovih tzv. maiden call-a (prvih komercijalnih putovanja) što se u pomorstvu smatra za posebnu čast. Ugledni bokeljski pomorac na njihov izričit zahtjeve, pilotirao je i gotovi sve veće strane ratne brodove koji su posljednjih godina dolazili u Boku u službene posjete Crnoj Gori, a najupečatljiviji takvi primjeri bili su veliki amerilki ratni brodovi: krstarica »Anzio«, razarač »Roosevelt« i matični brod za podmornice »Emory S. Land«, dok je vrhunac njegove pilotske karijere bilo uvođenje od strane kapetana Čavora, u Boku u jessen 2014. godine, velikog italijanskog nosača aviona »Cavour«.
Čavor je ostao je zabilježen u istoriji pomorstva Boke i kao pilot koji je u Kotor uveo do sada najveći brod koji je dolazio u tu luku i zaliv Boke uopšte – impresivni italijanski megakruzer od 140.000 bruto-tona, »MSC Divina«, dugačak 333 metra. Zbog oluje koja je brod zadesila tokom njegovog boravka na sidriuštu pred Kotorom, kapetan Čavor je izveo izuzetno zahtjevan manevar vozeći, po izuzetno jakom vjetru, ogromnu »MSC Divinu« nekoliko milja krmom ( »u rikverc«), kako bi je doveo do dijela zaliva dovoljno širokog da se brod može sigurno okrenuti i isploviti iz zaliva. Svoju vrhunsku vještinu i urođeni osjećaj za upravljanje brodom, Čavor je nebrojeno puta demonstrirao okrećući impresivno velike kruzere oko peraških otoka i provodeći ih usklim prostorom između Gospe od Škrpjela i grada Perasta što je bio nekadašnji lijepi i jedinstveni običlaj u Boki, gdje su brodove pritom tradicionalno pozdravljala zvona peraških crkava i mahanje bijelim lenculima sa prozora peraških palata. Zbog sposobnosti da izuzetno delikatno i elegantno veliki brod provede kriz navigacijski izuzetno zahtjevna područja Boke poput Veriga i oko peraških ostrva, kapetan Čavor je imao imidž čovjeka koji bukvalno, pleše sa kruzerima.
U Boku je uvodio i mnoge luksuzne mega i super jahte i prijateljevao sa njihovim vlasnicima- poznatim svjetskim industrijalcima, brodarskim i drugim magnatima poput Samija i Idana Ofera ili Pitera Manka. Njegovi stručni savjeti bili su predsudni u projektovanju određenih djelova marine Porto Montenegro, a često je svojom ekspertizom potpuno besplatno pomagao i Upravi pomorske sigurnosti Crne Gore, Morskom Dobru, Luci Kotor i Ministarstvu pomorstva kada je trebalo rješavati neke od dilema u vezi organizacije pomorskog saobraćaja i sigurnosti na moru u Boki. Na njegovu stručnost i veliko iskustvo se mnogo puta oslanjala i Mornarica VCG, posebno prilikom planiranja dužih međunarodnih krstarenja svog školskog broda, jedrenjaka »Jadran«, a čija je posada izuzetno cijenila i voljela kapetana Čavora.
Sa mnogo strasti on je radio na turističkoj i svakoj drugoj promociji Boke i Crne Gore, a mnogim mladim pomorcima je pomogao da se ukrcaju i dobiju »hljeb u ruke« kod brojnih stranih kompanija koje su kapetana Čavora izuzetno cijenile. Ogroman doprinos je dao i kao dugogodišnji član najužeg rukovodstva Udruženja pomorskih kapetana trgovačke mornarice Crne Gore iz Kotora.
U ličnosti kapetana Čavora sublimirale su se sve karakteristike koje su odlikovale nekadšnje slavne bokeške kapetane iz vremena jedrenjaka. Iako izuzetno stručan i obrazovan, on je bio veoma skroman i nenametljiv čovjek, predan dobrobiti šire zajednice, nauci, kulturi i dobročinstvu. Kao asistent u nastavi, pomagao je obrazovanju generacija novig pomoraca na Pomorskom fakultetu u Kotoru, bio je mecena brojnih kulturnih i sporstkih dešavanja u Boki, a bio je i prvi predsjednik Rotary kluba »Kotor« gdje je pokrenuo mnoge humanitarne akcije pomoći raznim obrazovnim i zdravstvenim ustanovama u Boki. U istoriji bokeljskog pomorstva, kapetan Rajko Čavor ostaće upisan i kao možda i posljednjji tradicionalni bokeški patrun – kapetan i istovremeno vlasnik broda, jer je svoj preduzetnički duh proteklih godina on uspješno iskazao i kao brodar, kupivši u Francuskoj i Turskoj i dovevši u Boku, dva trenutno najveća turističko-izletnička broda koji plove pod crnogorskom zastavom – »Le coche d`eau« i »Katica«. Osim što su kod furešta ta dva broda proteklih giodina postali svojevsrni novi turistički brend Boke, Čavor je svoja plovila redovno besplatno davao i Pomorskom faklultetu u Kotoru kad god bi trebalo za studente izvesti kakvu vježbu traganja i spašavanja na moru u realnim uslovima.
Kapetan Radomir Rajko-Čavor, za sobom je ostavio suprugu i dvoje djece.Biće sahranjen u četvrtak na porodičnom groblju u Koložunju u opštini Kotor.
Lično sam imao čast i privilegiju da dvadesetak godina poznajem kapetana Rajka i sebe smatram prijateljem ovog zaista divnog čovjeka. Svaki susret sa njim, bilo na moru ili kopnu, bio je svojevrstan mali dragulj jer je svaka od tih prilika ostala obilježena nekom Rajkovom pričom, anegdotama koje je doživljavao po cijelom svijetu, ali i savjetom ili preporukom koje je uvijek bio voljan dati. Nikad to nije radio prvi i nepozvan, iako je njegiov stručni i autoritet kao dokazanog i u svakokm pogledu ostvarenog ćovjeka, mogao uvijek da mu dozvoli taj luksuz. Ne, Rajko je bio jedan od onih finih, antikih Bokelja koji vam neće docirati ili se nepristojno, makar i indirektno, nametati – on je umio strpljivio da sluša i tek onda ako ga i kada ga pitate za savjet ili mišljenje, da vam ih saopšti – argumentovano i promišljeno, u maniru pristojnog i u svakom pogledu, ostvarenog čovjeka koji ne žali da sa drugim podijeli svoju životnim iskustvom, stečenu mudrost. Rajko je bio jedna od rijetkih osoba sa kojima sam, liše moje porodice, bio izuzetno blizak i koje sam volio i cijenio taman kao da su mi rod rođeni. U mnogo navrata mi je, svjesno ili ne, svojim riječima i savjetom, zamijenio pokojnog oca na čemu sam mu bezgranično i dovijeka zahvalan. Svaki susret sa njime, ma koliko ponekad bile teške ili pak prozaične teme o kojima smo pričali, oplemenio me je i uvijek mi izmamio osmjeh na lice, popravio raspoloženje i učinio da na ovaj surovi svijet, progledam makar malo vedrije nego prije toga. Osobe koje imaju takav dar da u drugim ljudima bude samo pozitivu, jako su rijetke i dragocjene a pokojni kapetan Rajko – Čarli, kako su ga prijatelji zvali – bio je među ponajboljim takvim endemima.
Dragi i dobri moj barba Čarli, prerano je zafišćalo da Te pozove na ultimu partencu. Mogao si još dugo, dugo biti sa nama koji ostajemo ovdje na kraju, da te u tužni ispratimo na zadnji vijađ. Adio barba i mirno Ti nebesko more…
U posljednja 24 sata u Hvatskoj je zabilježeno 7.315 novih slučajeva zaraze koronavirusom pa je ukupan broj aktivnih slučajeva u Hrvatskoj 34.296.
Preminulo je 50 osoba, prenosi N1.
Među njima je 1.940 pacijenata na bolničkom liječenju, od toga su na respiratoru 254 pacijenta.
Od 25. februara 2020. godine kada je zabilježen prvi slučaj zaraze u Hrvatskoj do danas ukupno je 514.850 zaraženih ovim virusom, od kojih je 9.655 preminulo.
Međunarodna pomorska agencija (IMO) Ujedinjenih naroda želi smanjiti ukupne emisije stakleničkih plinova od brodova za 50 posto do 2050., u odnosu na 2008. godinu.
Koalicija 19 država u srijedu je dogovorila stvaranje ‘zelenih’ brodskih ruta između luka kako bi ubrzali dekarbonizaciju svjetske pomorske industrije.
Morski promet, na koji otpada oko 90 posto svjetske trgovine, odgovoran je za gotovo 3 posto svjetskih emisija ugljikovog dioksida.
Međunarodna pomorska agencija (IMO) Ujedinjenih naroda želi smanjiti ukupne emisije stakleničkih plinova od brodova za 50 posto do 2050., u odnosu na 2008. godinu.
Taj cilj nije u skladu s Pariškim sporazumom iz 2015., pa je sektor pod pritiskom da bude ambiciozniji.
Potpisnice takozvane “Deklaracije Clydebank“, donesene na samitu o klimatskim promjenama COP26 u Glasgowu, dogovorile su uspostavu najmanje šest zelenih koridora do 2025. Zbog toga će trebati stvoriti zalihe goriva koja ne emitiraju stakleničke plinove, infrastrukturu potrebnu za dekarbonizaciju te regulatorni okvir.
“Naš je cilj da do 2030. vidimo još koridora“, stoji u deklaraciji.
Potpisale su je Australija, Belgija, Kanada, Čile, Kostarika, Danska, Fidži, Finska, Francuska, Njemačka, Irska, Italija, Japan, Marshallovi otoci, Maroko, Nizozemska, Novi Zeland, Norveška, Švedska, Ujedinjeno Kraljevstvo i SAD, stoji na stranicama britanske vlade, domaćina skupa u Škotskoj.
Britanski ministar pomorstva Robert Courts naglasio je da države ne mogu same dekarbonizirati brodske rute bez pomoći privatnih i nevladinih aktera.
“UK i mnoge druge države, tvrtke i nevladine organizacije danas vjeruju da je moguća međunarodna špedicija s nultom emisijom do 2050.“, rekao je ministar.
Američki ministar prometa Pete Buttigieg kazao je kako je deklaracija “velik korak naprijed za zelene brodske koridore i kolektivno djelovanje“.
Dodao je kako SAD “pritišće IMO da usvoji cilj o nultoj emisiji u međunarodnoj špediciji do 2050.“.
Glavni tajnik te agencije Kitack Lim u subotu je rekao kako ona mora “nadograditi svoju ambiciju i držati korak s posljednjim događajima u svjetskoj zajednici“.
Na zahtjev nekadašnjeg Jugoslovenskog aerotransporta, 10. novembra 1971. godine, Aerodrom Tivat je dobio odobrenje za upotrebu klase “A”. Aerodromi Crne Gore zato danas obilježavaju pola vijeka od osnivanja.
“Kad bi bio čovjek, ovaj aerodrom bi imao štošta da nam ispriča i imali bismo dosta od nje ili njega da naučimo. Ovo je značajan jubilej za, teritorijalno možda malu Crnu Goru, ali koju baš ovaj aerodrom, na svjetskoj mapi, s nekim izuzecima, čini velikanom”, naglasio je Jandreoski.
Ovaj Aerodrom je, kako je dodao, od izuzetnog značaja za razvoj čitavog ovog regiona, tačnije, istorijat Aerodroma, njegov razvoj i razvoj crnogorskog primorja, turizma i privrede neraskidivo su vezani.
“Upravo je ovo mjesto turistima iz čitavog svijeta približilo sve crnogorske ljepote, a crnogorskim privrednicima, naročito sektoru turizma, omogućilo da zbog blizine Aerodroma budu konkurentni na svjetskom tržištu”, rekao je on.
Jandreoski se uzdržao od izjašnjavanja o eventualnim koncesijama jer, kako je naglasio, država treba da procijeni u kom smjeru će se, u budućnosti, razvijati Aerodromi Crne Gore.
“Ipak želim da vas informišem da vrijedno radimo na završetku procedure započete mnogo ranije, a koja bi i na ovoj pisti, konačno, omogućila noćno slijetanje”, napomenuo je izvršni direktor ACG.
On je izdvojio to što su ACG nastavili saradnju sa kompanijom Nav Blue, koja je u vlasništvu francuskog Airbusa, a novina je da je novi partner u tom poslu SMATSA, operater za usluge navigacije za Crnu Goru i Srbiju.
“To je nužno, jer u vazduhoplovstvu, kada se neka procedura završi, neko treće tijelo mora da je verifikuje. Očekujemo da će, kada kompletiramo ove korake, Agencija za civilno vazduhoplovstvo priznati taj proces. Ipak, i kada se čitav taj krug završi, ne znači da je sve spremno za noćno slijetanje, jer aerodrom nije sertifikovan. Zbog toga će ovaj menadžment, kada se donese konačna odluka o tome u kom pravcu će se razvijati Aerodromi Crne Gore, dati sve od sebe da sertifikuje i aerodrom u Tivtu i aerodrom u Podgorici”, kazao je Jandreoski.
Partner u tom poslu je i resorno Ministarstvo kapitalnih investicija, koje ima veoma važnu ulogu u usklađivanju tih i ostalih ključnih poslovnih procesa, dodao je on.
Jandreoski je zahvalio i članu Nadzornog odbora SMATS-e Zoranu Radunoviću, koji je dao izuzetan doprinos tokom razgovora sa kolegama iz Kontrole letenja Srbije i Crne Gore.
“Vjerujem da je pred nama fantastičan period, a, računajući na tim kojim sam okružen i koji daje sve od sebe, očekujem da Aerodromi Crne Gore uskoro zablistaju u punom sjaju. Nadam se da ste i vi, prethodnih mjeseci, vidjeli da se stvari mijenjanju u očekivanom pravcu na bolje, a uvjeravam vas da je ovo samo početak i da ćemo skupa, na ovom istom mjestu, uskoro imati još razloga za slavlje”, poručio je on.
Aerodrom Tivat 50 godina
“Na kraju, na dan kada Aerodromi obilježavaju pola vijeka od osnivanja, slavimo i naše zaposlene koji su čitav radni vijek posvetili tome da uzdignu krila savremene Crne Gore! Uz zahvalnost na profesionalnom i ljudskom pregnuću Aerodromi Crne Gore našim penzionerima, nakon tridesetogodišnjih letova, želimo vam vedro nebo nad mirnim morem u daljem životnom putu”, zaključio je izvršni direktor ACG.
Praščević: Nadamo se većem terminalu i modernijoj infrastrukturi
Aerodrom Tivat 50 godina
“Danas obilježavamo veliki jubilej, a to je 50 godina od otvaranja i dobijanja upotrebne dozvole rekonstruisanog i modernizovanog aerodroma Tivat. Prostor na kome se nalazi aerodrom je i poslije Drugog svjetskog rata korišten kao letjelište namjenjeno prvenstveno obuci civilnih i vojnih padobranaca, a od 1. maja 1957. godine otvoren je aerodrom sa manjim terminalom i kontrolnim tornjem, malom asfaltnom platformom i travnatom poletno sletnom stazom”, podsjetio je direktor Aerodroma Tivat Vladimir Praščević.
On se nada da će ovaj jubilej biti početak nove razvojne faze koja će značiti veći terminal i moderniju prateću infrastrukturu.
“Tako bismo na pravi način odgovorili zahtijevima tržišta i kao integralni dio turističke privrede pružili kompletniju ponudu”, naveo je on.
Predsjednik Opštine Tivat Željkom Komnenović uputio je danas Institutu za javno zdravlje Crne Gore inicijativu za reviziju važećih epidemioloških mjera u dijelu postupka sprovođenja izolacije i karantina za kompletno vakcinisana lica.
Komnenović je u dopisu koji je upućen direktoru IJZ-a dr Igoru Galić zatražio da se pod hitno revidiraju ove mjere zbog evidentnog sve većeg broja oboljelih od korone u Tivatu, a koji se prethodno već vakcinisani.
„Po podacima koje lokalnoj upravio diostavlja Epidemiološka slušba Doma zdravlja Tivat, ukupan broj gtrenutno aktivnih slučajava oboljevanja od koronavirusa u Tivtu na dan 9.novembar, je 195 od čega je čak 79 vakcinisanih osoba, kao i 56 djece. Dodatno, vrijednost stope kumulativne incidencije u Tivtu je trenutno vrlo visoka i iznosi 1.696 na 100.000, što predstavlja visok stepen epidemiološkog rizika“- naveo je gradionačelnik Tivta u dopisu čelnicima IJZ-a.
Komnenović da precizorao da prema „Opštem protokolu za postupanje sa oboljelima od COVID-19, bliksim kontaktima oboljelih, sprovođenjem i kriterijumima za prekid izolacije i karantina“ od 22.oktobra, u dijelu koji se odnosi na postupak sa kompletno vakcinisanim osobama, „nije dozvoljeno izdavanje riješenja o samoizolaciji za ova lica.“
„U trenutno vrlo slošenoj epidemiološkoj situaciji, u Tivtu je zabilježen veliki broj slučajeva lica koja su oboljela, ili su u bliskom kontaktu sa zaraženima od COVID-19, a kojima po navedenom Protokolu, nije izdato rješenje o samoizolaciji jer su vakcinisana. Kao rezultat toga, ta lica se nesmetano kreću i obavljaju aktivnosti, odlaze na posao, odnosno nastavljaju da ostvaruju brojne kontakte. Ovaj provlem je posebno izražen u školskim i predškolskim ustanovama, u kojima je evidentan nagli porast boja zaražene djece u posljednjih sedam dana“- naveo je gradonačenik Tivta.
On smatra da imajući u vidu to, kao i činjenicu da je u tom gradu trenutno izuzetno visoka incidencija i udio vakcinisanih među aktivno oboljelima od koronavirusa, kao i saznanja da vakcinisane osobe ne samo da i pored toga, mogu da obole već i da one dalje šire virus, „mišljenje je Epidemiološke službe Doma zdravlja Tivat da bi i kompletno vakcinisane osobe trebale da podliježu mjerama karantina, bez obzira na vakcinaslni statis, odnosno da li je osoba primila jednu, dvije ili tri doze vakcine“.
Najbolji vizuelni umjetnici u 2021. Daliborka Kordić i Petar Martinović
Nagrade za najbolji vizuelni rad nastao u Kotoru u 2021. godini osvojili su umjetnici: Daliborka Kordić za triptih, rađen kombinovanom tehnikom na papiru i Petar Martinović za skulpturu rađenoj u terakoti, pod nazivom “Model Mićko 972“.
Žiri je radio u sastavu: Gordana Franović, istoričarka umjetnosti (predsjednica), mr Svetlana Lana Bokan, akademska vajarka (članica) i Dijana Lazović, akademska slikarka (članica).
Žiri je na sjednici održanoj 8. novembra 2021. godine donio odluku da na izložbi ,,Kotorski vizuelni umjetnici 2021.’’ učestvuju 19 umjetnika: Eleonora Apollonio, Nedeljko Simanić, Simon Vučković, Mile Albijanić, Milodarka Milatović, Ružica Rebronja, Kristina Kusovac, Željka Jovićević, Petar Martinović, Milenko Premović, Željka Pestorić, Jovana Pestorić, Romana Pehar, Daliborka Kordić, Dušica Ivetić, Sonja Gledić, Bosiljka Bakočević, Ana Zarubica i Dubravka Milivojević.
Nakon stručnog pregleda svih radova vizuelnih umjetnika, žiri je donio odluku da Nagradu za najbolji vizuelni rad nastao u Kotoru u 2021. godini dodijeli umjetnicima: Daliborki Kordić i Petru Martinoviću.
„Daliborkin rad se istakao zbog snage linije koja je znatno osvježenija, nosi posebnu poruku koja se istovremeno prepoznala i u radu Petra Martinovića koji je tu liniju iskoristio u izražaju svojih prepoznatljivih skulptura.
Pored tradicionalnog višeslojnog slikarstva i vajarstva, ove godine je izložba oplemenjena sa nekoliko radova iz domena potpuno savremenih tehnika kao što su digital art i video art“ – stoji u obrazloženju.
Na jubilarnom 30. Međunarodnom salonu urbanizma u Nišu, Agencija za izgradnju i razvoj Herceg Novog osvojila je treću nagradu za rad „Avanturistički park – Vrbanj“, u kategoriji Urbanistički projekti i realizacije.
Na ovogodišnjem Međunarodnom salonu predstavljena su 142 rada podijeljena u 12 kategorija. U kategoriji Urbanistički projekti i realizacije izloženo je 28 radova, među kojima je i “Avanturistički park Vrbanj”.
Izgradnja parka, kao sportsko-rekreativnog kompleksa sa sadržajima adrenalinskog tipa, nastala je kao realizacija jedinstvenog projekta prekogranične saradnje Adriatic Cannoning, s ciljem cjelogodišnje turističke valorizacije ambijentalnih potencijala regionalne prirode. parka i afirmacije ruralnog zaleđa i održivog korišćenja prirodnog pejzaža jedinstvenog reljefa i izuzetne biodiverziteta.
Organizator Salona je Udruženje urbanista Srbije, a manifestacija je realizovana zahvaljujući saradnji Udruženja urbanista Srbije, JP Urbanistički zavod Niš i Udruženja urbanista Niša. Glavni pokrovitelji Međunarodnog salona su Ministarstvo građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture i grad Niš.
Dubrovački aerodrom ove zime će biti povezana s tri velika grada – Moskvom, Barcelonom i Istanbulom.
Prema Moskvi prometuje Ural Airlines, prema Barceloni španjolski Vueling, a prema Istanbulu Turkish Airlines. Prijašnjih je godina Croatia Airlines prometovala na liniji prema Frankfurtu u zimskom redu letenja, no zbog niske potražnje linija ni ove zime nije u prometu. Ipak, za Dubrovnik bi bilo ključno imati povezanost s barem jednim velikim europskim čvorištem, poput Londona, Amsterdama, Pariza, Frankfurta, Munchena ili Beča, odakle bi putnici mogli nastaviti putovanje prema krajnjim odredištima. Naime, preko Moskve to praktički i nije moguće, Vueling ne nudi široku mrežu odredišta preko Barcelone, dok je kod Turkish Airlinesa slučaj da nitko iz europskih gradova neće letjeti prema Istanbulu da bi zatim nastavio putovanje prema Dubrovniku. Linija iz Istanbula svakako je dobrodošla za putnike iz Azije, pa čak i Sjeverne Amerike, no tih je putnika u zimskim mjesecima razmjerno malo.
Iako je preko Zagreba moguće putovati prema nizu europskih odredišta, ako želimo poticati cjelogodišnji turizam onda bi svakako trebali osigurati povezanost Dubrovnika s jednim od spomenutih europskih čvorišta. London bi bio i najlogičniji izbor s obzirom na to da je prije pandemije British Airways prometovao prema Dubrovniku i zimi. Naime, britanski su turisti jedni od najzastupljenijih u Dubrovniku, a s British Airwaysom je moguće ( ne idealno) ostvariti konekcije prema drugim odredištima u Europi.
U decembru bi Vueling trebao prometovati između Rima i Dubrovnika, no kompanija još uvijek ostavlja mogućnost otkazivanja letova iako su isti trenutno dostupni za booking.
Split kao izuzetak
Naša najprometnija zračna luka ove godine ima razmjerno dobru mrežu međunarodnih linija u zimskom redu letenja.
Dostupni su svakodnevni letovi prema Rimu i Munchenu, još važnije prema Frankfurtu, uz to su u prometu i leisure linije Eurowingsa prema Düsseldorfu i Stuttgartu. U vrijeme oko Božića i Nove godine Eurowings će nakratko prometovati i na liniji između Kölna i Splita, a KLM će prometovati na liniji iz Amsterdama.
Za primjer, British Airways ovog je ljeta prometovao gotovo dva puta dnevno prema Dubrovniku te svakodnevno prema Splitu. Ove zime kompanija nema niti jednog leta prema obali, a prekida operacije i prema Zagrebu. Niskotarifni avioprijevoznici po tom su pitanju još rigorozniji. Stotine tjednih letova EasyJeta i Ryanaira te desetine letova Wizz Aira prema hrvatskim obalnim zračnim lukama a niti jedan zimi.
Ako već putem udruženog oglašavanja izdvajamo velika financijska sredstva kako bi potaknuli te avioprijevoznike da prometuju prema Hrvatskoj – onda bi im trebalo uvjetovati prisustvo u hrvatskim zračnim lukama u zimskom redu letenja, naravno, sa znatno manjim brojem redovnih linija i tjednih letova, a to dodatno potaknuti izraženijim popusta prihvata i otpreme zrakoplova i putnika u samim zračnim lukama. Dok do toga ne dođe, ne moramo očekivati značajan međunarodni promet u hrvatskim zračnim lukama u zimskim mjesecima.
Svečano obilježavanje velike, 130. obljetnice od osnutka Centra za istraživanje mora Instituta “Ruđer Bošković” započelo je ovog ponedjeljka u rovinjskom Multimedijalnom centru. Tom se prilikom Martin Pfannkuchen, predstojnik Centra, u svom pozdravnom govoru obratio uzvanicima, mahom suradnicima iz brojnih rovinjskih ustanova i udruga, te im se zahvalio na izvrsnoj suradnji za koju su tijekom svečanosti primili prigodne plakete. Napomenuo je također kako je s tim danom tek započelo višetjedno slavlje, piše Glas Istre.
Trinaest desetljeća kontinuiranog istraživanja doveli su do prepoznatljivosti rovinjskog Centra. Najopsežnija znanstvena dokumentacija o stanju mora na europskoj razini postoji upravo zahvaljujući njima. Za sve su ipak zaslužni ljudi, od onih koji su bili sami inicijatori pa do današnjih zaposlenika Centra, naveo je David M. Smith, ravnatelj Instituta “Ruđer Bošković”, koji je Centru poželio još mnogo godina uspjeha.
Iskrene čestitke sadašnjim i bivšim djelatnicima Centra uputio je i rovinjski gradonačelnik Marko Paliaga, rekavši da su uloga i važnost Centra za istraživanje mora neupitni.
Tokom 130 godina ovim rovinjskim znanstveno-istraživačkim domom upravljali su znanstvenici austrougarske monarhije, Kraljevine Italije, jugoslavenske federacije i konačno države Hrvatske. Ono što je zasigurno ostalo nepromijenjeno je zahtjevan, dugotrajni rad usmjeren k novim otkrićima, saznanjima, razumijevanju i praćenju morskog svijeta u svim njegovim oblicima, rekao je Paliaga.
Za 130. obljetnicu predstojniku Centra gradonačelnik Paliaga uručio je priznanje Grada Rovinja.
Zoološku stanicu u Rovinju 1891. godine osnovao njemački prirodoslovac dr. Otto Hermes, a upravo je Rovinj odabran kao lokacija zbog izuzetne čistoće mora, raznolikosti flore i faune, ali i povezanosti s glavnim, velikim europskim gradovima željezničkim putem. Uslijedile su turbulentne promjene koje su se odvijale pod utjecajem društveno-povijesnih prilika, ali i djelovanjem značajnih pojedinaca koji su ostavili svoj trag na širenje djelatnosti i znanstveno-istraživačkog rada Centra.
Centar ima dugu tradiciju znanstvenih istraživanja obalnog dijela mora, preciznije sjevernog Jadrana. Kao njegov daljnji smjer, Pfannkuchen iznosi plan prikupljanja podataka digitalnim putem kako bi bili u stvarnome vremenu te ujedno dostupni svima.
