GAZA – Dvanaesterokatnica u Gazi s uredima medijskih kuća, katarske televizije Al-Jazeere i novinskih agencija Associated Press te France Presse srušena je u subotu izraelskim projektilima, objavio je očevidac agencije Reuters.
Vlasnik zgrade bio je unaprijed obaviješten da slijedi izraelski napad, rekao je izvjestitelj Reutera i potvrdio da je zgrada bila evakuirana.
Izraelska vojska nije bila dostupna za komentar.
U zgradi su osim ureda medijskih kuća bili i brojni stanovi, dodaje Reuters.
Agencija France presse javlja da je televizija Al-Jazeera izravno prenijela slike razaranja tornja.
“Bombe su pale na naš ured. Trčali smo niz stube od 11. kata i promatramo zgradu izdaleka, moleći se da se vojska ipak povuče”, napisao je naTwitteru prije samog raketiranja Fares Akram, dopisnik američke agencije AP- iz Gaze.
Islamistički pokret Hamas koji je na vlasi u pojasu Gaze i izraelska vojska od ponedjeljka razmjenjuju vatru iz te palestinske enklave na izraelski teritorij, odnosno na samu enklavu u kojoj živi oko dva milijuna stanovnika.
Prema zadnjim podacima na palestinskoj strani ubijeno je 139 osoba, od kojih 39 djece, a tisuću je ranjenih.
Na izraelsku stranu ispaljeno je više od 2300 palestinskih raketa od ponedjeljka i ubijeno je devet osoba, od kojih jedno dijete i jedan vojnik, a ranjeno je više od 560.
Izraelska vojska navodi da je proturaketni štit “željezna kupola” presreo gotovo polovicu tih ispaljenih raketa.
Izrael je započeo ofenzivu na Pojas Gaze nakon što je Hamas ispalio rakete na Jeruzalem i Tel Aviv u znak odmazde zbog sukoba izraelske policije s Palestincima u blizini džamije al-Aksa u istočnom Jeruzalemu tijekom Ramazana.
To je eskaliralo uoči sudskog ročišta, trenutno odgođenog, koje bi moglo dovesti do deložacije palestinskih obitelji iz domova u istočnom Jeruzalemu koje potražuju židovski doseljenici.
Virtualnu sjednicu o najnovijem palestinsko-izraelskom sukobu Vijeće sigurnosti UN-a treba održati u nedjelju.
Uoči sjednice UN-ova Vijeća sigurnosti koja će se održati u nedjelju, u regiju je doputovao izaslanik Bidenove administracije Hady Amr, zamjenik tajnika za izraelske i palestinske poslove kako bi, prema priopćenju američkoga veleposlanstva, “naglasio potrebu za postizanjem održivoga mira”.
Egipat od petka u ponoć pritišće obje strane da prekinu vatru, rekla su dva izvora iz egipatskih sigurnosnih snaga, pri čemu Egipat pregovara s Hamasom, a ostali, uključujući i Sjedinjene Države, pokušavaju postići sporazum s Izraelom.
Na platou Gradske vijećnice u Mostaru započeo je osmi međunarodni skup odltimera. Okupili su se vlasnici starih vozila iz svih balkanskih zemalja, a predsjednik Oldtimer kluba Mostar koji je inače organizator današnje revije, Zdravko Vidović, naveo je da bi sve sasvim sigurno bilo bolje i lakše da nije pandemije COVID-19, javlja Anadolu Agency (AA).
Danas je izloženo oko 60 automobila, među kojima i oni proizvedeni četrdesetih godina prošlog vijeka, što su ujedno i najstariji i najvrijedniji eksponati izložbe pred Vijećnicom. Učesnici će nakon izložbe ponovo proći kroz gradske ulice, te se vratiti u dvorište zgrade Uprave za indirektno oporezivanje u Mostaru, sa kojom je organizator pronašao zajednički jezik i koja je ustupila plato za razgledanje automobila i boravak gostiju.
“Ove i prošle godine sve je neobično i bilo je mnogo teže sve organizovati u uslovima pandemije. Potrudili smo se da sve bude na pravom nivou, kako bismo na pravi način predstavili i grad i državu“, rekao je Vidović.
Podsjetio je i da je danas u Mostaru bilo niz skupih eksponata starih i po osam decenija.
“Tu su automobili koji su rijetki i jedinstveni ne samo kod nas nego i na cijelom Balkanu. Imamo Opele i Mercedese iz četrdesetih, pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća“, istakao je Vidović.
Oldtimer klub Mostar današnju reviju organizovao je uz malu pomoć prijatelja kluba.
“Pomogli su prijatelji i to je to. Dalje ne bih, jer ne želim da politiziram. Već 11 godina se borimo. Donijeli smo veliko svjetsko priznanje u grad – članstvo u svjetskoj organizaciji FIA, postali smo partneri UNESCO-a, a prošle godine smo primljeni i u Olimpijski savez BiH“, pohvalio se predsjednik Oldtimer kluba Mostar.
Vidović smatra i da je sve što klub uspijeva i radi ustvari najveća promocija kulture i sporta u gradu i državi.
Dubrovački parobrodi ALBANIA i BOJANA održavali su liniju za Skadarsko jezero. Od šest parobroda s kojima je 1892. utemeljena Dubrovačka parobrodarska plovidba ostao je poznat i slavan samo “Dubrovnik”, dok se o brodovima “Arrigo”, “Albania”, “Bojana”, “Epidauro” i “Gruž” pisalo nadasve rijetko i šturo. Za dio teksta o parobrodima zaslužan je i Marijan Žuvić iz Splita. Tršćanska tvrtka Filippo Artelli & C. pojavljuje se kao prvi vlasnik parobroda ALBANIA koji je 1892. godine izgrađen u brodogradilištu San Rocco u Muggiji, dijelu poznatog društva Stabilimento Tecnico Triestino. Samo nekoliko mjeseci poslije taj je brod ušao u sastav Dubrovačke parobrodarske plovidbe. Bio je to mlađi od dva dubrovačka parobroda izgrađena posebno za liniju Trst-Rijeka-Dubrovnik-Obod.
Dvije godine prije u Muggiji je izgrađen parobrod BOJANA. Upravo za plovidbu tom rijekom brodovi su imali ravno dno i mali gaz. No, do kuda su zapravo plovili? Talijanski i neki domaći izvori kao odredište navode luku Oboti na rijeci Bojani, drugi pak spominju samo Obod, što je ime naselja na Crnojevića rijeci, koja utječe u Skadarsko jezero. Kako se Obod nalazio u blizini Cetinja, tadašnje prijestolnice Crne Gore, a brodovi ALBANIA i BOJANA su obavljali poštansku službu, prijevoz tereta i putnika, moglo bi se zaključiti da su plovili sve do njega. No, ipak nisu nego samo do Obotia. Tu su luku Crnogorci nazivali Obod na Bojani, ali su najčešće pisali samo Obod, pa je lako dolazilo do zabune.
MIJENJA IME U ‘CEMENT’
Mnogo je važnije znati da je Oboti bila posljednja luka otvorena za međunarodnu plovidbu, jer su još od Berlinskoga kongresa 1878. godine sjevernije Bojanom i cijelim Skadarskim jezerom mogli ploviti samo brodovi pod turskom i crnogorskom zastavom. Na pruzi do Obotia parobrod BOJANA je ostao do izbijanja Prvoga svjetskoga rata, a tada je prodan Bonaventuri Pariću iz Splita. On je brod odmah preinačio u klasični teretnjak i nadjenuo mu ime CEMENT. No, početkom 1915. rekvirira ga K. und K. Ratna mornarica, da bi nakon rata bio jedan od rijetkih koji su mogli ploviti Jadranom pod savezničkom zastavom.
Nevolje su CEMENT snašle u studenome 1921. godine. Na putu iz Paga u Split s teretom soli brod se u prolazu između Vrgade i Pakoštana našao na udaru orkanske bure. U pomoć mu je iz Zadra krenuo parobrod “Zrmanja”, a zatim su Talijani poslali tegljač “Aquileia” i torpedni čamac “Calipso”, no pomoći nije bilo, CEMENT je bačen na obalu. Kasnije je ipak spašen. Godine 1924. kao vlasnica je upisana Vesela Parić, koja ga 1928. prodala Leonidi Gherbaz iz tada talijanske Rijeke.
Pod novim imenom ALDA nekadašnjoj BOJANI nije bilo suđeno ploviti. Već iste godine, 25. septembra, na putu iz Trsta u Rijeku, nasukala se i ubrzo potonula kod rta Kamenjak u Istri. Što je pak bilo s brodom ALBANIA ostaje tajnom. I taj parobrod Dubrovačka parobrodarska plovidba je prodala Bonaventuri Pariću, ali tek 1919. godine. I on je preuređen samo za prijevoz tereta, a godine 1923. ime mu je promijenjeno u ALBANIJA, pod kojim će u upisniku trgovačke mornarice Kraljevine SHS ostati do 1926. godine. Pretpostavlja se da je tada prodan u Italiju, ali se u tamošnjem upisniku nikad nije pojavio. Na kraju je Lloyd’s Register of Shipping, zbog pomanjkanja podataka o sudbini broda, 1931. godine izbrisao ALBANIJU iz svojih knjiga.
Austrija je subvencionirala te gore navedene zahtjevne i daleke linije Dubrovačkoj parobrodarskoj plovidbi, ali liniju za Oboti tek od studenog 1901. Prvenstveno je to radila zbog održavanja poštanske službe i konkurentnog Lloyda i Ugarsko – hrvatskog društva koji su držali primat na puno linija po Jadranu. Za 27 tisuća kruna godišnje su morali održavati liniju tri puta mjesečno tijekom godine. Pored ostalih subvencioniranih linija u redu vožnje od 1. januara 1908. piše da su imali liniju Dubrovnik – Oboti dva puta na tjedan u oba smjera.
Što se tiče tehničkih podataka za parobrod BOJANA koji je izgrađen 1890. u Trstu, on je bio upisan u kategoriju male obalne plovidbe, imao je 202 BRT-a, duljinu 38,61 metara, parni stroj jačine 150 konjskih snaga, imao je devet članova posade, a prvi zapovjednik je bio kapetan Ivo Cvitanović. Parobrod ALBANIA je izgrađen 1892. u Trstu, upisan je bio u kategoriju male obalne plovidbe, imao je 219 BRT-a, duljinu 40.48 metara, imao je osam članova posade, a prvi zapovjednik je bio kapetan Karlo Martilović.
Prezahtjevna linija
Danas je ta plovidba nemoguća, osim malim izletničkim motornim brodicama jer su se na Crnojevića rijeci izgradili neki mostovi, rijeku je trebalo redovito produbljivati jaružalima od riječnih nanosa, a prijašnjih godina je trebalo imati pod provom samo dva metra dubine. U to doba prije i oko 1900. godine nije se moglo putovati i trgovati kopnenim putovima jer ih nije ni bilo osim nešto malo, i nisu bili u dobrom stanju. Željeznički promet u Dubrovniku je započeo tek 1901. do Zelenike u Boki Kotorskoj, a na predjelu oko Skadarskog jezera dosta kasnije tako da se sav promet poštanske linije, prijevoza tereta i putnika odvijao morskim putem. Kapetanima parobroda i posadi nije bilo lako navegati na toj prezahtjevnoj liniji jer se plovilo i u zimskom vremenu, a zna se koliko jugo može biti jako, a to su ipak bili mali brodovi, ali plovilo se.
Kad bi prošli treso ulaza u Boku Kotorsku onda više nije ni bilo luka zakloništa sve do ušća rijeke Bojane koja se nalazi iza Ulcinja. Od Dubrovnika do ušća rijeke Bojane imali su preploviti udaljenost od 72 nautičke milje. Vodila se obalna navegacija takoreći bez pomorskih oznaka i svjetionika, prije i oko 1900. tako da su kapetanima najbolje pomagalo bile dobre oči i dobar kanoćo – dvogled. Plovidba rijekom Bojanom nije bila baš teška jer je imala mirni i lagani tok zbog malog pada od samo 0,6 posto. Ona je bila zahtjevna na drugi način jer nije bilo tada vele riječnih oznaka za plovidbu tako da se njome plovilo samo danju, a prvim mrakom bi se sidrilo.
Zanimljivo, rijeka Bojana jedina je na svijetu koja je u ljetnim mjesecima u gornjem toku mogla teći uzvodno zbog velikih suša i niskog vodostaja Skadarskog jezera, a zbog pritoka Albanske rijeke Drim koja se spušta iz planina u gornjem dijelu i ulijeva u Bojanu.
Trgovalo se sa svime u oba smjera, a Crnogorci su najviše izvozili sušenu riječnu ribu, ukljeve/skurine i šarane. Trgovalo se i preko Cetinja i šire, a na drugoj strani jezera preko Skadra koji je do 1913. godine bio pod Turskom.
Plovidba Skadarskim jezerom i Crnojević rijekom je utihnula nakon potresa 1979., a u potpunosti se ugasila nakon 1981. kada se ugasilo poduzeće Galeb čiji su brodovi zadnji plovili na putničko – teretnoj liniji po Skadarskom jezeru.
Mjesto iz kojeg su hladnjaci ‘Obodin’
Ova današnja priča je zaista interesantna te je i meni pred 30-tak godina bila iznenađujuća kad sam saznao da se brodom od 30-40 metara duljine moglo doći iz Dubrovnika pa sve do naselja Rijeka Crnojevića nadomak Obodu na Crnojevića rijeci. To je nekih 9 kilometara zračne linije ili 17 kilometara cestom do grada Cetinja koji je službena prijestolnica Crne Gore, a koji nam je bio poznat u ondašnjoj državi po proizvodnji hladnjaka Obodin iz Cetinja. Između Rijeke Crnojevića i Cetinja je velika razlika u nadmorskoj visini jer se Cetinje nalazi na 731 metara visine.
Sada znamo da su linije postojale i da je sve bilo moguće, a za tako zahtjevne plovidbe je samo trebalo imati pod provom dva metra dubine. Skadarsko jezero je u prosjeku duboko pet metara, ali ima i većih dubina. Plovidbe parobroda BOJANE i ALBANIJE iz ove naše priče završavaju početkom Prvog svjetskog rata, a Dubrovačka parobrodarska plovidba a.d. (1938. u nazivu imena briše se riječ parobrodarska) završava sa svojim plovidbama početkom Drugog svjetskog rata, a u potpunosti se gasi nakon nacionalizacije 1948. godine.
Međutim, tu nije kraj ove priče, jer su neke druge brodarske kompanije i neki drugi brodovi tada, a i kasnijih godina ipak plovili iz Dubrovnika morem do ušća rijeke Bojane, uzvodno rijekom Bojanom, Skadarskim jezerom i Crnojevića rijekom. Parobrod SKODRA (talijanska riječ za Skadar) građen je u Malom Lošinju 1904. za Ungaro – Croatu. Bio je duljine 37 metara, a plovio je iz Trsta i Rijeke za Albaniju, rijeku Bojanu i Skadarsko jezero. Godine 1922. je pripao Jadranskoj plovidbi d.d. – Sušak, a 1923. prodan je Skodarskoj plovidbi iz Cetinja. Od 1927. je u sastavu brodarskog poduzeća Boka iz Kotora koja mu 1928. mijenja ime u Bojana, ali i brodarsko poduzeće 1934. mijenja ime u Zetska plovidba a.d. sa sjedištem u Cetinju i operativnim centrom u Kotoru. Ova Bojana nije isti brod kao Bojana s prve fotografije i s početka teksta i nikad nije bila u vlasništvu Dubrovačke plovidbe.
Nesretan kraj druge ‘Bojane’ i parobroda ‘Cetinje’
Godine 1942. zapljenjuju ga Talijani, a iduće godine Nijemci i na kraju biva potopljen 1943. između Ulcinja i ušća rijeke Bojane. Zetska plovidba je imala ukupno 37 brodova i 500 zaposlenika te su od osnutka imali liniju iz Sušaka (dio današnje Rijeke) preko Dubrovnika i Istanbula, Varne (Bugarska) i Constante (Rumunjska) s među lukama u više zemalja.
Ono što je sigurno, a vidi se iz priložene objave Zetske plovidbe a.d., između dva svjetska rata održavala se putničko-teretna linija: Split, Dubrovnik, Zelenika, Bar, Skadar, Plavnica, Rijeka Crnojevića i natrag. U toj objavi Zetske plovidbe se vide sve luke koje su ticali, a kojom se potvrđuje da je Dubrovnik s parobrodima bio povezan preko rijeke Bojane, Skadarskog jezera do naselja Rijeka Crnojevića na Crnojevića rijeci koja izvire pod Obodom (dužina toka 13 km.). Zetska Plovidba je tu liniju održavala s manjim parobrodima kao što su BOJANA (ex. Skodra) i mali parobrod imena CETINJE (ex: Pionir, ex. Nettuno) od 100 BRT-a, izgrađen 1903. u Engleskoj za Barsko brodarsko društvo, duljine 30.8 M i širine 5,3 M. Imao je klipni parni stroj jačine 280 konjskih snaga koji mu je omogućavao brzinu od 10 čvorova. Parobrod CETINJE je 10. prosinca 1944. naletio na njemačku magnetnu minu u Tivatskom zaljevu i potonuo pri čemu je stradalo oko 240 ljudi.
Lopoč-lokvanj-kasaronja
Iza Drugog svjetskog rata nemam saznanja da je Dubrovnik bio povezan sa Skadarskim jezerom. Postoji još jedna zanimljivost koja povezuje Dubrovnik sa Skadarskim jezerom.
Često bi se na plažama i uvalama u nas moga naći čudan mali predmet koji je doplutao odnekud, a ustvari on je dio lopoča – lokvanja s bijelim i žutim cvjetovima koji pluta na površini uz samu obalu Skadarskog jezera. To je plod biljke KASARONJA koji se može jesti dok se potpuno ne stvrdne i ima ukus kestenja. Interesantno je da je za njegovu oplodnju potrebna pasti kiša, iako se radi o vodenoj biljci. Kad se plod osuši i stvrdne on sam otpadne i pomalo rijekom Bojanom dopluta do mora, a onda za pet – šest dana morskom strujom koja ide u prosjeku uz našu obalu oko pola milje na sat, dopluta do nas. U nas ima više naziva, ali uglavnom je to VRAG, VRAGULANČIĆ, MORSKI VRAG itd. U prilogu je fotografija MORSKOG VRAGA iz osobne kolekcije, kojega sam pronašao pored tobogana u uvali Lapad.
Morski-Vrag-iz-jezera
Danas ih rjeđe možemo naći na kupalištima i uvalama iz meni nepoznatog razloga, ali nam zato s tim istim morskim strujama dolazi albansko smeće koje zbog nekulture zbrinjavanja otpada jednostavno dolazi do nas i tako nam zagađuje obalu.
Uprava Sueskog kanala (SCA) započela je danas radove na produženju drugog plovnog puta, koji bi omogućio plovidbu u oba smjera u južnom dijelu kanala, u blizini mjesta na kojem je zapeo veliki brod “Ever Given” šest dana u ožujku.
SCA je ovog tjedna najavio da planira drugi plovni put, otvoren 2015. godine, proširiti za deset kilometara i učiniti ga dugim 82 kilometra.
Zatim će proširiti i produbiti taj plovni put u južnom dijelu kanala, gdje postoji samo jedan put, izvijestio je Reuters.
Radovi su započeli nakon direktive egipatskog predsjednika Abdela Fattaha al-Sisija da “odmah započne s provedbom predloženog plana razvoja i da odredi rok za završetak, što je prije moguće”, dodaje SCA.
Nasukavanje teretnog broda “Ever Given”, dugog 440 metara, u razdoblju između 23. i 29. ožujka zaustavilo je prolazak stotina brodova kroz kanal, što je nanijelo ogromnu financijsku štetu.
“Ever Given”, natovaren tisućama kontejnera, još uvijek stoji u Velikom gorkom jezeru, između dva dijela kanala, dok SCA traži odštetu od vlasnika broda, Japanca Shoy Kisena, a egipatski sud odredio je zadržavanje broda do spor je riješen.
Opština Tivat nije (još) naplatila naknadu za komunalno opremanje građevinskog zemljišta investotoru, kompaniji Adriatic Marinas- Porto Montenegro iz Tivta za novi luksuzni kompleks od šest velikih stameno.poslovnih zgrada nazvan Boka Place, a koji se gradi u sjevernom dijelu kompleksa Portro Montenegro.
Novi kompleks zauzimaće površinu od oko 18.000 kvadrata pod objektima i imaće ukupno oko 75.000 kvadrata stambenog i poslovnog prostora raspoređenih u šest velikih stambeno-poslovnih zgrada, a vrijedan je blizu 80 miliona eura. Ipak, do sada investitor – firma Adriatic Marinas za gradnju Boka Placea nije uplatila ni centa na ime komunalija u budžet grada Tivta, a što je sve posljedica kontroverznog postupka bivše gradske DPS-SD-HGI vlasti koja je toj kompaniji prije dvije ipo godine, oprostila već tada nastali dug od 5,6 miliona eura za komunalije za dio do tada izgrađenih novih luksuznih objekata u Porto Montenegru.
Adriatic Marinas je tada pozivajući se na član 18C ugoviora o prodaji nekadašnjeg tivatskog vojnog brodogradilišta Arsenal osnivaču Porto ;Montenegra, pokojnom kanadskom biznismenu Piteru Manku a koji nsu on i tadašnji premijer Milo Đukanović (DPS) potpisali u novembru 2006., tražio da im se otpišu obaveze za komunalije. Pritiom su se pozvali na tri osnova koja nisu imala uporište ni u tada, ni u sada važečim zakonima u Crnoj Gori – površinu objekata u Arsenalu koji su postojali prije 1945.godine, troškove ekološke sanacije lokacije i troškove rušenja starih objekata vojnog brodogradilišta.
Iako za takvo nešto nije bilo nikakvog zakonskog osnova, podstaknuti stalnim pozivima od strane bivšeg premijera Duška Markovića (DPS)i lidera te partije i predsjednka države Mila Đukanovila da se to mora uraditi, odbornici DPS u tivatskom parlamentu su januara 2018. izglasali odluku da se sa Porto Montenegrom potpiše ugovor kojim Opština toj firmi praktično poklanja 5,6 miliona erura novca koji se trebao sliti u gradski budžet. Tadašnja gradonačelnica dr Ssnežana Matijević (DPS) je sumnjajući da je to nelegalan posao, odbila da potpiše takav ugovor zbog čega je u ljeto 2018. pod pritiskom svije partije motrala podnijeti ostavku na mjesto predsjednice Opštine, pa je njen nasljednik na toj funkciji dr Siniša Kusovac (DPS) odmah nakon toga u ime Opštine Tivat, i parafirao sporni ugovor.
Pod pritiskom Delegacije Evriopske unije u Crnoj Gori koja je tada već duže od godinu tražila njeno izjašnjenje povodom ovog kontroverznog posla sa državnim novcem, Agencija za zaštitu konkurencije (AZZK) je 21.okrobra 2019. pokrenula „ispitni postupak utvrđivanja usklađenosti državne pomoći dodijeljenje preduzeću Adriatic Marinas doo Tivat sa Zakonom o kontroli državne pomoći“. Taj postupak ni do danas nije završen, iako su svi zakonom predviđeni riokovi za izašnjavanje AZZK probijeni. Od ishoda tog postupka zavisi da li će i kada Opština Tivat ipak naplatiti „oproštenih“ 5.6 miliona eura komunalija dospjelih do 2018., kao i nove milionske iznose te dadžbine za aktuelnu izgradnju Boka Place-a.
Boka Place krilo Porto Montenegra
„Pred Agencijom za zaštitu konkurencije već dvije godine vodi se postupak za utvrđivanje zakonitosti opraštanja duga za komunalije Porto Montenegru. Agencija koja je pri Ministarstvu finansija, iz različitih razloga, što opravdanih, što neopravdanih, do sada je odlagala ročišta. Opština Tivat ne posjeduje podatak kada će ovaj proces biti nastavljen, budući da novo ročište nije zakazano. Od ishoda ovog postupka zavise dalji pregovori sa Porto Montenegrom oko svih otvorenih pitanja.”- potvrdili su “Vijestima” u vrhu aktiuelne lokalne uprave Tivta koju lčni kolalcija građanskih listi Narod Pobjeđuje, Bokeški Forum i “Goran Bošović-časno i odgovorno za bolji Tivat”.
Iz lokalne uprave ističu da ovakvo postupanje bivše opštinske i državne vlasti prema Adriatic Marinasu, može kreirati problem u odnosu aktuelnih lokalnih i državnih vlasti sa svima drugima velikim investitorima pristnima u Tivtu i Crnoj Gori.
“Opština Tivat cijeni i prepoznaje doprinos Porto Montenegra u unapređenju turističkog i uopšte privrednog ambijenta Tivta i Crne Gore. Međutim važno je da lokalna uprava definiše odnose sa investitorima u Tivtu na način da će ista pravila važiti za sve. U prethodnom periodu investitori su kada im je to odgovaralo direktno pregovarali sa Vladom Crne Gore, zaobilazivši Opštinu i aktuelno stanje direktna je posljedica toga. Ovakav se odnos mora promjeniti za dobro grada, građana i samih investitora.”- poručili su iz vrha aktuelne opštinske uprave Tivta.
Zanimljivo je da je prema aktulenoj Državnoj studiji lokacije Arsenal iz 2019. po kojoj se gradi Porto Montenegro, a koju je pripremila ista ona Vlada premijera Markovića što je kasnije insistirala da Opština Tivat odustane od naplate komunalija Adriatic Marinasu, predviđeno da ta kompanija lokalnoj upravi Tivta za izgradnju svih sadržaja planiranih u tom nautičko-turističkom kompleksu, plati ukupno čak 47.358.239 eura komunalija, te da pritom još sama iz svojih izvora, investira još dodatnih 20,46 miliona eura u izgradnju nove saobraćajne, hidrotehničke, elektro i telekomunikacione infrastrukture na toj lokaciji.
Luštica Bay i zvanično postaje novo stjecište jedriličara – po prvi put u Crnoj Gori okupljaju se najbolji evropski takmičari u ovom prestižnom sportu, djevojke i mladići do 21 godine starosti koji se takmiče u olimpijskoj klasi ILCA. Evropsko prvenstvo će se održati od 9. do 16. juna, a ljubitelji jedrilica će imati priliku da uživaju u bravurama mladih morskih vukova na talasima Jadrana, u prelijepom akvatorijumu zaliva Trašte, kao i u neodoljivom ambijentu naselja Luštica Bay.
U partnerstvu sa Jedriličarskim klubom „Delfin” (JK Delfin) iz Tivta i EurILCA (evropski ogranak Međunarodne asocijacije klase ILCA), nova Marina Luštica Bay ugostiće brojne takmičare i posjetioce koji će tokom osam dana kvalifikacija i finalnih trka uživati u prirodnim ljepotama Boke Kotorske i raznovrsnim sadržajima integrisanog naselja Luštica Bay.
„Podrška Luštice Bay mladim entuzijastima jedriličarima JK Delfin traje već nekoliko godina, a do sada je održano više regata koje su doprinijele afirmaciji jedrenja u Crnoj Gori. Na taj način se postepeno ostvaruje i naša zajednička vizija izgradnje Tivta kao prepoznatljive destinacije za evropske i svjetske nautičare i takmičenja. Činjenica da smo preuzeli organizaciju Evropskog prvenstva za mlade jedriličare u olimpijskoj klasi ILCA u godini koju i dalje karakterišu neizvjesnosti u pogledu globalnog razvoja turizma, najbolji je dokaz da smo uspjeli da pozicioniramo Lušticu Bay kao nezaobilaznu destinaciju na jedriličarskoj mapi“, saopštio je u ime Luštice Development, Filip Džons (Philip Jones), direktor Orascom Marina Management.
Lustica Bay
Na Evropskom prvenstvu se očekuje učešće više od 180 jedriličara iz 40 zemalja, koji će odmjeravati snage u susret kvalifikacijama za Olimpijske igre 2024. godine. Takmičari i takmičarke od 17 do 20 godina starosti biće akteri ovog događaja – takmičenje ILCA6 se održava za žene, a ILCA7 za muškarce do navršene 21 godine.
Registracija takmičara se odvija 9. i 10. juna. Kvalifikacije traju tri dana, od 11. do 13. juna, a zatim slijede tri dana finalnih nadmetanja, od 14. do 16. juna. Kulminacija prvenstva je ceremonija dodjele nagrada pobjednicima koja će se održati završnog dana prvenstva. U žiriju su renomirani međunarodni nautičari. Tokom prvenstva će biti sprovedene sve mjere predostrožnosti u skladu sa epidemiološkom situacijom.
Prethodno ée, od 4-6 juna, u Luštici Bay biti održano Otvoreno prvenstvo Crne Gore za klasu ILCA što će dio učesnika Evropskog prvenstva iskoristiti kao test.
JK Delfin
Luštica Bay pruža takmičarima, gostima i posjetiocima jedriličarskih takmičenja izuzetan ugođaj, istinsko zadovoljstvo za sva čula, i niz sadržaja i kreativno osmišljenih manifestacija u kojima će se relaksirati prateći trke sa kopna. Nakon uzbudljivih takmičenja, mogu se gustirati najfiniji gastronomski specijaliteti u brojnim barovima i restoranima pored obale mora, ili se prošetati naseljem uz posjetu odabranim buticima i trgovinama. Opuštanje na prelijepim plažama duž sedam kilometara obale, u zaleđu bujnog zelenila, obećava nezaboravno iskustvo.
Pored prirodnih ljepota, Luštica Bay nudi izazov i avanturu, te se ljubitelji nautičkih sportova i adrenalinskih užitaka mogu oprobati i u dinamičnim vodenim sportovima poput ronjenja, jet-skija, veslanja, jedrenja i vožnje kajaka, ili aktivnostima poput istraživanja pješačkih staza, planinarenja i vožnje biciklom unutar mreže uređenih prirodnih staza. Luštica Bay se nalazi u neposrednoj blizini rezervata prirode Solila u Tivtu, koji je prošle godine neprofitna organizacija Green Destinations proglasila jednom od najboljih održivih destinacija na svijetu. Uzbuđenja tokom Evropskog jedriličarskog prvenstva su zagarantovana, kako na moru tako i na kopnu.
U Crnoj Gori su, od posljednjeg presjeka, od posljedica korona virusa preminule četiri osobe, dok su registrovana još 75 novopozitivna slučaja, saopšteno je iz Instituta za javno zdravlje (IJZ).
“Laboratorije Instituta za javno zdravlje Crne Gore, druge javne i privatne laboratorije koje se bave dijagnostikom infekcije novog koronavirusa su tokom jučerašnjeg dana (petak, 14. maj 2021. godine) završile analizu i Institutu dostavile rezultate za 1430 uzoraka na novi koronavirus”, navode iz IJZ.
Novozaraženi su registrovani u sljedećim opštinama:
Opština
Oboljeli
Podgorica
21
Bijelo Polje
13
Nikšić
7
Pljevlja
7
Rožaje
5
Berane
4
Ulcinj
4
Budva
3
Tivat
3
Bar
2
Tuzi
2
Petnjica
1
Kolašin
1
Gusinje
1
Žabljak
1
Ukupno
75
Preminuli pacijenate bili su iz Podgorice (1), Bara (1), Berana (1) i Žabljaka (1), od kojih je najmlađi imao 62, a najstariji 84 godine.
Ukupan broj preminulih povezanih sa Kovid-19 infekcijom u Crnoj Gori od početka pandemije je 1.560.
Do 15:00 časova prijavljen je oporavak kod 125 pacijenata.
“Uzimajući u obzir sve novootkrivene slučajeve kao i broj oporavljenih, ukupan broj trenutno aktivnih slučajeva Kovid-19 u Crnoj Gori iznosi 1.421. Od početka epidemijskih dešavanja (mart 2020. godine) ukupan broj registrovanih slučajeva infekcije novim korona virusom u Crnoj Gori je 98.778”, piše u saopštenju.
Trenutno aktivni slučajevi po opštinama prikazani su narednoj tabeli, raspoređeni prema opadajućem redoslijedu:
Od danas je Crna Gora povezana sa Luksemburgom i preko Tivta, nakon što je jutros sletio prvi avion „Luxer-a“ u našu primorsku vazdušnu luku, saopšteno je iz Aerodroma Crne Gore.
Prema njihovim riječima prva linija sa Luksemburgom uspostavljena je preko Podgorice 1. aprila, saobraća se jednom nedjeljno, a od prvog juna letjeće se 2 puta sedmično.
“Dobrodošlicu prvom avionu na tivatskom aerodromu upriličili su članovi menadžmenta Aerodroma Crne Gore i Tivta, kao i pozdravni vodeni topovi koji su prskali avion u znak posebnog pozdrava”, navode iz Aerodorma.
VD izvršni direktor Ognjen Jovović izrazio je zadovoljstvo što se Crna Gora povezala sa Luksemburgom i preko Tivta, ocijenivši da su putnici iz tog regiona izuzetno važni za crnogorski turizam.
„Očekujemo da ova linija bude usmjerena na turistički promet i dobrobit turističke privrede, države Crne Gore, Aerodroma i zaposlenih. Aviosaobraćaj polako ide uzlaznom putanjom, pa očćekujemo povećanje prihoda do nivoa da pokrivamo troškove poslovanja“, kazao je Jovović.
Direktor Aerodroma TivatRadovan Marić takođe očekuje bolju turističku sezonu od prethodne, koja je bila izuzetno teška zbog pandemije Covid-a 19.
„Aerdorom u Tivtu privodi kraju pripreme za predstojeću ljetnju sezonu i poručujem da ćemo biti sasvim spremni da dočekamo putnike koji će posjetiti našu zemlju“, kazao je Marić.
Luxair
Direktorica crnogorskog Kulturno informativnog centra u LuksemburguFetija Kalač ponosna je što je mreža kojom predsjedava bila dio pregovora da u Crnu Goru dođe jedna od najprestižnijih avio kompanija na svijetu.
“Luxair je državni avio prevoznik Velikog Vojvodstva Luksemburg, zvanično najbogatije zemlje na svijetu. Ponosna sam što je naš rad i trud rezultirao uspostavljanjem letova što našu zemlju približava tom izuzetno značajnom tržistu za naš turizam. Ovi letovi su značajni i za susjedne zemlje Velikog Vojvodstva u kojima se nalazi veliki broj naših iseljenika”, kazala je Kalač.
Linija Luksembzurg – Tivat Luksemburg saobraćaće svake subote. Danas je prvim avionom stiglo 47 putnika.
Kuća umjetnosti Arsen u Šibeniku, koja se otvara 2. juna, nova je gradska pozornica za glazbeno-scenska događanja, kino projekcije, predstave, izložbe čija je obnova upravo dovršena.
“Sve će biti spremno za otvorenje 2. juna, kada će sa nama biti Gabi i Matija; te će upravo oni, uz gosta Marka Ramljaka, biti prvi koji će već slijedećeg dana nastupiti u Kući umjetnosti Arsen”, rekla je Gorana Barišić Bačelić, ravnateljica Tvrđave kulture Šibenik.
Uslijedit će program posvećen Arsenovom umjetničkom djelovanju, u kojemu su i filmovi za koje je pisao glazbu, a u narednim danima bit će objavljen kompletni program koji će uslijediti nakon službenog otvaranja, najavila je.
Objekt koji je pedesetih projektirao Zlatko Neumann, a čija je obnova završila ovaj tjedan prema projektu Arx Studija, otvara svoja vrata 62 godine nakon projekcije kojom je otvoreno Kino 20. aprila i 22 godine od posljednjeg prikazivanja u Kinu Odeon.Obnova dvorane započeta 2013. godine financirana je sredstvima Grada Šibenika i Ministarstva kulture i medija te u posljednjoj fazi uređenja i sredstvima Tvrđave kulture Šibenik u ukupnom iznosu od gotovo 16 milijuna kuna.
Arsen Dedić
Kako se podsjeća u najavi, dvoranu pamte brojne generacije Šibenčana, a obnovom joj je udahnut novi život pod imenom Arsena Dedića, šibenskog umjetničkog genija.
Po riječima projektanta obnove Damira Lasinovića, obnova je bila komplicirana, sastojala se od šest faza, počevši od sanacije statike i vlage jednog potpuno derutnog objekta.
Kaže da su pri projektiranju interijera razmišljali dugoročno, vodili računa o multifunkcionalnosti svakog dijela dvorane, koristili samo vrhunske materijale i opremu, a posebno ga raduje noir tema uređenja, u kojem dominira tamna boja razbijena zlatnim detaljima, koja se uklapa “u đir kojeg je furao Arsen”.
Prostor je u obnovi podijeljen na dvije cjeline: ulazno predvorje s ugostiteljskim objektom i garderobom, te prostor dvorane, dok je gornja etaža povezana liftom namijenjena izvođačima i tehnici.
Dvorana je opremljena prema visokim produkcijskim standardima – rasvjetnom i audio opremom, a posebno valja naglasiti modularni pod, koji omogućuje brzu i jednostavnu transformaciju prostora, po čemu je ova dvorana jedinstvena u Hrvatskoj, ističe se.