Nakon sastanka sa minstrom Poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, Vladimirom Jokovićem, koji je održan ove sedmice u Podgorici predstavnici ribara izrazili su nezadovoljstvo. Kako nam je kazao predsjednik Nacionalnog udruženja proizvođača ribe Crne Gore, Marko Kise, sa  sastanka su izašli bez konkretnih zaključaka.

„Poenta cijela priče, je da smo mi četiri mjeseca tražili i čekali na ovaj sastanak a sa njega smo izašli bez konkretnih zaključaka. Bilo je više tema i naših zahtjeva, jedan od njih su sredstva u okviru MIDAS 2 projekta, koji se finansira iz kredita Svjetske banke, opravak i remont komercijalne ribarske flote, brodovi za kočarenje i plivarica i kako to realizovati. Tražili smo za sredstva nekih 20 % koje mi treba da uložimo da nam država pomogne kroz garantni fond, jer mi sredstava nemamo. Da imamo ne bi tražili pomoć države. Ministar nas nije shvatio ozbiljno, kao ni naše probleme, kaže nema subvencioniranja.

Mi tražimo način i predlažemo kako da nam se pomogne, tražimo od ministra i nadležnog ministarstva kao i od Direktorata za ribarstvo da pokušaju riješiti naše probleme, sistemski, da nam se stvore povoljni uslovi za rad, jeftinije gorivo, remont, jeftiniji ribomaterijal, da bi naš trošak za ulovljeni kilogram ribe bio u startu jeftiniji ili isti kao u zemljama EU.

Problem nerazumijevanja je nastao od kada su počeli dolaziti na vlast ministri koji nisu iz struke, nego iz politike. Ni to nije problem već kada ministar neće da osluškuje probleme ribara i poljoprivrednika ali zato postoje savjetnici, ali za sada ništa od te pomoći“ – kaže Kise.

Inače, Crna Gora bi trebala uskoro da usvoji set zakona koji se odnosi na Morsko ribarstvo kako bi uskladila ovu oblast sa EU i zatvorila u narednom periodu poglavlje 13 Ribarstvo.

Plavi dizel

„Ne možemo mi bosi, goli, žedni ući u EU, ali ministar to neće ili ne želi da shvati. Jedan od naših zahtjeva je da imamo zvaničnu cijenu dizela za ribare i poljoprivrednike, takozvani „plavi dizel“, on kaže ne može. Pitao sam ga kako može u Hrvatskoj i Albaniji?

Mi ne tražimo ništa posebno, što već ne postoji u zemljama regiona, što se pokazalo dobro i korisno, ali ni po tom pitanju se nismo složili“ – ističe Kise.

Ribarske luke

Ribari su tražili da se napokon krene sa realizacijom projekta ribarskih luka – luka prvog iskrcaja ribe, ribari iz Ulcinja su ribari na otvornom moru bez adekvatne luke i uslova. Predložili su da se u Baru uredbom Vlade da dio luke za ribare dok se ne stvore uslovi za ribarsku luku, tako je i u Budvi.

„Vi morate svatiti da ja dolazim iz Boke koje je kolijevka crnogorskog ribarstva, mi držimo brodove na bove na otvoreno more. Boka je zaliv, ali Boka, kada je nevrijeme, je pakao. Mi nemamo đe da vežimo brodove. Imamo u marini Lazure – Meljine, ali mi tamo ne smijemo uploviti, iako je ministar obećao da će za vrijeme njegovog mandata tamo biti ribarska luka. Taj problem treba da država riješi, preko Ministarstva pomorstva i Morskog dobra ili da se raskine koncesioni ugovor ukoliko se ne postupi po njemu, a to je da se dio odvoji za ribarsku luku – luku prvog iskrcaja ribe.

Uredbom Vlade precizirano je koji mandraći u Boki mogu, ribarske brodove i koje dužine primiti, i to je obaveza zakupca tih mandraća, da to sprovede u djelo, ali iz prakse znamo da od toga  nema ništa, kao i da ribarski brodovi nisu jahte, te da bi trebalo da plaćaju vez kao komunalni…

Očigledno da država nema snage da napravi ribarsku luku, da napravimo mirni kutak za svoja plovila, ali je zato svojevreno biznismen Mišković u sred Igala napravo mandrać. Drugi primjer je Dobra Luka baš ovih dana se završava lukobran na mjesto gdje je bila ribarska posta, ne znam kako su dobili dozvolu i kako im nisu prekinuti radovi ako nema planske dokumentacije, ako je tako da i mi ribari krenemo nasipati more i praviti luku“ – kaže Kise.

Ribari se žale da već pet meseci nema ribe

Na konsataciju ribara da imaju dosta problema, da sve manje ima ribe u Jadranu, i da već pet mjeseci ne ribaju, da im je potrebna pomoć ministar im je poručio da nema sredstava u minstarstvu za te svrhe ili da promjene djelatnost, ako im se ne isplati ribati.

„Tražili smo da se procjeni štetnost ulaska kruzera u Boku koji uđe oko 500 na godišnjem nivou.

Nismo mi protiv kruzera, to je dobro za državu. Ali je štetnost za ribare. Da bi ribari bili obeštećeni, trebalo bi uvest taksu po jednom kruzeru, pa neka struka kaže koliko bi to bilo.

Evo za one koji nisu to doživjeli kada rano kruzer ulazi u Boku ili isplovljava uveče, svjetli kao mjesec. Totalo poremete ribu. I riba više ne zna, koje su prirodne mjesečeve mijene, zatim nam bucaju parangale, ljudima koji ribaju na plutajuće parangale, zatim problem glisera… Sve to može da funkcioniše da se dovede u red, ali da se nađe dio sredstava i za ribare, jer sve ove aktivnosti utiču na ulov ribe koje je sve manje.

Mi smo tražili, stručno, mišljenje Inistituta za biologiju mora, da ja daju odgovor, šta utiče, što nema ribe i šta da radimo i kako da se ponašamo. Možda da prestanemo ribati na godinu dana, proglasimo lovostaj, odemo negdje u inostranstvo da zaradimo da prehranimo familije, jer mi ne možemo više proizvoditi minus, ali ove probleme ministar Joković ne razumije. Koji je razlog? Ja to ne znam, da li je to ne znanje, da li je to ne briga, da li je to neki drugi razlog.

Smanjenje PDV-a

Još jedno od pitanja koje smo pokrenuli je da se smanji PDV na 0% za uvoz novih ribarski brodova i opreme, a dobili smo odgovor da država živi od PDV-a, i da ga nije moguće ukinuti. Mi buklavno  uvozimo robu iz Hrvatske, Hrvatske iz Italije oni iz Tajvana i na kraju mi dobijamo skupi ribarski alat…

Na kraju pošto je ovakva situacija svi bi mi prodali brodove, i otarasili se ovoga posla ali kako? Mi moramo trpiti i pokušavamo sa nadležnima nešto riješiti. Ne možemo mi čekati da svaki put da se promijeni vlast, evo pet godina se ništa nije promjenilo u ribarstvu.

Mi smo u pat poziciji, ne znam što da radimo. Ne možemo naći sredstva, ne možemo pustiti da totalno propadnu brodovi a ne možemo zaraditi da ih održavamo. I gdje smo, ne znam. Niko nas ne razumije…

Pravi ministar trebalo bi da kaže daj da vidimo čime raspolažimo šta možemo uraditi, kako možemo smanjiti uvoz i povećati našu proizvodnju. Ribe uvozimo oko 30 miliona eura.

Mi smo došli u situaciju da ćemo još malo sačekati da vidimo šta se može riješiti, ako ne idemo u radnikalizaciju, štrajkove, pregrađivanjem i blokiranje luka, sve prema zakonu, ništa na divlje. Mi nemamo druge mogućnosti. Mi da imamo po 200.000 eura, mi nebi išli u ministarstvo već bi popravili brodove i riješili probleme“ – zaključio je Marko Kise predsjednik Nacionalnog udruženja proizvođača ribe Crne Gore.

/M. Marušić/