Danska je pokrenula impozantan ekološki projekt gradnje kompleksa umjetnog otoka okruženog stotinama vjetrenjača koje će uz pomoć snage vjetra proizvoditi struju.
Otok površine 120.000 četvornih metara, povezan s vjetrenjačama, najveći je projekt u povijesti Danske, a sve zajedno koštat će 34 milijarde dolara.
Kompleks će biti smješten u Sjevernom moru, 80 kilometara od poluotoka Jutlanda, s time da će njegove vjetrenjače u prvoj fazi rada isporučivati struju za tri milijuna kućanstava.
Danska će vlada biti vlasnik 51 posto dionica Wind Energy Islanda, dok će ostatak preuzeti privatne kompanije. Gradnja otoka vjetra započet će 2026. godine.
Liberalnije mjere su šansa za Crnu Goru da, kao mediteranska destinacija, privuče turiste koji su vakcinisani vakcinama koje nijesu odobrene u Evropskoj uniji, saopštio je direktor Centra za istraživanje i razvoj turizma, Petar Golubović.
On je kazao da je istočnoevropsko tržište u tom smislu najatraktivnije, jer će stanovnici tog dijela Evrope dominantno biti vakcinisani vakcinama koje nijesu odobrene u EU.
Evropska komisija je ove sedmice donijela zakonodavni prijedlog o uspostavljanju zajedničkog okvira za digitalnu zelenu potvrdu koja je dokaz da je nositelj vakcinisan protiv koronavirusa, oporavljen od njega ili da su mu rezultati testa negativni.
Činjenica da će se potvrda o vakcinisanju odnositi isključivo na vakcine koje je odobrila Evropska agencija za ljekove, limitira znatan broj osoba koje su vakcinisane ruskim i kineskim vakcinama, odnosno Sputnjik V i Sinofarm.
Golubović smatra i da bi ubrzavanje procesa vakcinacije pozitivno uticalo na percepciju Crne Gore kao sigurne destinacije.
“Moguće je da bi ubrzana i masovna vakcinacija stanovnika Crne Gore, uz blagovremeno informisanje potencijalnih turista o toj činjenici, pozitivno uticala. Međutim, ne mislim da je to presudan faktor za uspješnost predstojeće ljetnje turističke sezone. Mnogo značajniju ulogu imaće ponovno uspostavljanje direktnih avio-linija sa najznačajnijim emitivnim tržištima i adekvatna promo kampanja koju je neophodno sprovesti putem različitih kanala komunikacije”, rekao je Golubović.
Direktorica turističke organizacije EastWest Voyage Montenegro, Zorka Raičević, kazala je da je odluka o eventualnom uvođenju kovid pasoša očigledno političko-ekonomsko pitanje i da bi Crna Gora mogla da iskoristi tu šansu.
“Nijesmo u mogućnosti da budemo izbirljivi i moramo prihvatiti bukvalno sve koji žele da posjete našu zemlju, kojom god vakcinom da su imunizovani. Čak treba da prihvatimo i turiste koji nijesu vakcinisani, ali imaju negativan PCR test pri ulasku”, rekla je Raičević.
Ona je navela da o eventualnom uvođenju kovid pasoša najmanje odlučuju male zemlje, kao što je Crna Gora.
„Od kada je počela priča o mogućim kovid pasošima, pretpostavljala sam da nije bez razloga započeta. Sad po difoltu svi prećutno prihvatamo postojanje takvog dokumenta, ali je problem proizvođač vakcine, odnosno koja omogućava najbolji pasoš“, kazala je Raičević.
Tu šansu, prema njenim riječima, Crna Gora mora da iskoristi, što može biti i te kako povoljno u drugoj polovini ove godine.
Raičević smatra da Crna Gora ima jaku konkurenciju u privlačenju turista sa područja na kojima je stanovništvo vakcinisano ruskom i kineskom vakcinom.
“Mislim na Tursku, Egipat, Dubai, čak i Grčku, koji uveliko promovišu strategiju prihvatanja turista i cjenovno su mnogo povoljniji od Crne Gore. To su destinacije koje imaju mnogo bolju avio-povezanost, čak i svoje nacionalne avio-kompanije koje će sigurno dati velike subvencije kako bi privukle što više gostiju. Crna Gora je isključivo avio-destinacija i nema više svoju avio-kompaniju koja bi prihvatila izazov poslovanja u doba ovakave pandemije”, saopštila je Raičević.
Ona smatra da letovi novoosnovane avio-kompanije To Montenegro neće početi ove sezone, iako su postojale najave da će se to desiti u aprilu.
“To je nemoguća misija znajući koliko dozvola, licenci i ostalih dokumenata mora imati novi avio-prevoznik da bi počeo sa radom. Takođe, teško je poletjeti sa poluoperativnim polovnim avionima”, kazala je Raičević.
Ona je dodala da imunizacija u Crnoj Gori ide veoma sporo i da je za 30 dana vakcinisano samo jedan odsto stanovništva.
“Takođe, zabrinjava i nezainteresovanost građana za vakcinu. To znači da je odrađena jako loša strategija i promocija imunizacije. Onda se postavlja pitanje kako ćemo zaštiti turiste, ako ne umijemo svoje građane”, rekla je Raičević.
U Herceg Novom, Podgorici, i Baru danas je dan žalosti u znak sjećanja na preminule od posljedica koronavirusa na teritorijima tih opština.
Dan žalosti biće obilježen isticanjem zastave na pola koplja na zgradama uprave tih gradova, javnim službama, preduzećima i ustanovama čiji su osnivači kao i objektima mjesnih zajednica.
Zahvalnost umjetnicima
zahvalnost Novljanima – foto Dan K.M.
U kratkom vremenskom periodu Herceg Novi je ostao bez velikih imena umjetnosti.Zahvalnost u ime svih Novljana, što su jedno vrijeme skupa koračali strmim stepeništima i ulicama grada, čineći bogatijim njegove trgove, oplemenjujući sve što dotaknu i šireći ime Novoga gdje kod su po svijetu kročili, uzrazilo je preduzeće Vodovod i kanalizacija na čijem se čelu nalazi inženjerka i književnicaOlivera Doklestić.
Ekipe ovog preduzeća su na Trgu Nikole Đurkovića istakle dva panoa sa njihovim portretima.
Napustili su nas Dara Matić Marović proslavljeni dirigent, počasni predsjednik nekadašnjeg uspješnog hercegnovskog festivala „Bruna Špiler”, Dragoljub Đuričić čije je bubnjeve na šest šiljada koncerata slušao svijet, Zoran Živković producent i duša Hercegnovskog filmskog ali i drugoh festivala, uvijek vedra i snažnog poetskog izraza pjesnikinja Vinka Perišić, istrajni zaljubljenici u pozorište, jedan maestro scenografije, maski i kostima, drugi majstor svjetla i muzike Živko Peulić Kvale i Pero Dubanek.
Nevladina organizacija Akcija za socijalnu pravdu (ASP) uputiće danas inicijativu predsjedniku Skupštine, Aleksi Bečiću, radi pokretanja parlamentarne istrage u vezi turističkog projekta na hercegnovskom dijelu Luštice, zbog sumnje da je ugovorom o dugoročnom zakupu država uskraćena za milionske prihode.
ASP će, istovremeno, uputiti inicijativu i premijeru Zdravku Krivokapiću, koji je predsjednik Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte, sa predlogom preispitivanja ugovora o dugoročnom zakupu, kao i ministrima finansija i socijalnog staranja i ekonomskog razvoja, Milojku Spajiću i Jakovu Milatoviću, čiji su resori zaduženi za taj projekat.
ASP će, kako su kazali njeni predstavnici, dostaviti ključne nalaze svoje pravne analize, urađene na osnovu opsežne dokumentacije, prikupljene posredstvom Zakona o slobodnom pristupu informacijama.
Oni su podsjetili da je ugovor o dugoročnom zakupu preko pola miliona kvadrata zemljišta, na dijelu poluostrva Luštica koji pripada Herceg Novom, radi izgradnje turističkog kompleksa zaključen 2009. na period od 90 godina. Ugovor je zaključen sa konzorcijumom Northstar i Equest Capital Limited.
„Ni punih 11 godina kasnije nijesu realizovane ugovorene investicije, niti je sagrađen turistički resort. Do sredine prošle godine, zakupac je prikazao da je, od predviđenih 210 miliona EUR, uložio 21,4 miliona, ali je potpuno nejasna struktura tih ulaganja, odnosno na šta se tačno odnose, imajući u vidu da nijesu urađeni čak ni idejni i glavni projekat za kompletnu lokaciju“, navodi se u saopštenju.
Iz ASP su kazali da je ugovorom stranom investitoru omogućena prodaja sagrađenih vila i objekata, sa pripadajućim zemljištem, na četvrtini zakupljene lokacije. Cijena kvadrata zemljišta je utvrđena na svega 55 EUR, što je krajnje potcijenjen iznos, jer se lokacija nalazi maltene na samoj obali mora.
„Ugovor ne predviđena mogućnost korekcije te cijene, shodno tržišnim uslovima, što direktno pogoduje stranom zakupcu, a šteti interesu države“, rekli su iz ASP.
Oni smatraju da je i iznos godišnje fiksne zakupnine značajno potcijenjen, pa iznosi 77 centi po kvadratu u prvih 30 godina, dok će sljedećih 30 biti 88 centi, a poslednjih 30 godina 99 centi.
“Međutim, na kraju devete godine zakupac ima pravo da unaprijed plati zakupninu za sljedećih 80 godina po cijeni od samo 77 centi, što je dodatna favorizujuća odredba za zakupca”, naveli su iz ASP.
Oni su saopštili da je šokantno da ugovor ne predviđa da strani zakupac mora plaćati varijabilnu zakupninu u odnosu na prihod koji ostvari od turističkog poslovanja.
“Da stvar bude još gora, poslanici bivše vlasti su izglasali aneks ugovora, kojim je investitor oslobođen plaćanja poreza na dodatu vrijednost (PDV) na zakup, pa će i na taj način država biti uskraćena za milionske prihode“, rekli su iz ASP.
Analiza ASP-a, kako su dodali, pokazuje i da je tadašnja Vlada potpuno neopravdano, ali i nezakonito, preuzela na sebe pojedine obaveze, za koje joj imperativni propisi nijesu davali isključivo pravo nadležnosti. Čak je, prema riječima predstavnika ASP, ugovoreno da nepoštovanje nekog od tih uslova daje investitoru pravo na naknadu štete, u slučaju raskida ugovora.
„Takođe je potpuno neshvatljivo da je tadašnja Vlada kroz ugovorne obaveze praktično uslovila Opštinu Herceg Novi da zaključi obavezujući predugovor o komunalnoj infrastrukturi sa investitorom, kojim je praktično trebalo da razvoj infrastrukture za privatni projekat pretpostavi ostalim razvojnim projektima na teritoriji lokalne samouprave“, kazali su iz ASP.
U ranijim obrazloženjima Skupštini za usvajanje aneksa ugovora, prethodna Vlada je, kako su podsjetili iz ASP, tvrdila da do realizacije investicije nije došlo zato što ona i Opština Herceg Novi nijesu ispunili obavezu izgradnje infrastrukture, pa bi zbog toga mogla da bude pokrenuta arbitraža u Londonu, sa neizvjesnim troškovima za državu.
„Međutim, tadašnja Vlada je izbjegla da navede da ni strani zakupac nije ispunio pojedine ugovorne obaveze, posebno što nije izradio nijedan dokument o projektovanju i izgradnji turističkih objekata na lokaciji, niti je tražio saglasnosti za gradnju. Za to vrijeme, jedino je plaćao zakupninu, što se može tumačiti kao vid pritiska da se ne pribjegne raskidu ugovora“, saopštili su iz ASP.
Iz ASP su upozorili da ni kod tog projekta nijesu poznati stvarni vlasnici, jer su sakriveni iza krajnje off shore kompanije na Britanskim Djevičanskim Ostrvima, dok javno dostupni podaci ukazuju da je u međuvremenu u vlasništvu i kapital jednog kuvajtskog investicionog fonda.
„Nova vlast je obećala pravdu i preispitivanje sumnjivih poslova bivše trodecenijske vlasti, pa u tom smislu treba da se pozabavi i investicijom na Luštici, te da posredstvom međunarodnih kanala utvrdi ko zaista stoji iza ove investicije, koja je dominantno ugovorena u privatnom, a ne u javnom interesu“, zaključuje se u saopštenju.
Evropa može postići kolektivni imunitet do 14. julaa, ocijenio je europski povjerenik za unutrašnje tržište Thierry Breton i naglasio očekivano povećanje isporuka cjepiva.
“Uzmimo simboličan datum, 14. jul imamo mogućnost postizanja imuniteta na razini kontinenta”, izjavio je na francuskom kanalu TF1. “Znamo da za pobjedu nad tom pandemijom postoji samo jedno rješenje, a to je cijepljenje. Cjepiva stižu”, rekao je.
“Između ožujka i lipnja bit će isporučeno između 300 i 350 milona doza cjepiva”, precizirao je.
Evropski povjerenik Breton je rekao da se očekuje povećanje isporuka cjepiva u Evropi sa 60 milijuna doza isporučenih u ožujku, 100 miliona u aprilu, 120 u maju itd.
Rekao je da sada 55 tvornica u Evropi proizvodi cjepivo.
Na gradilištu Pelješkog mosta do kraja februara postavljeno je 49 od ukupno 165 segmenata čelične rasponske konstrukcije.
Sredinom veljače je između morskog stupnog mjesta S3 i kopnenog S2 postavljen segment ukupne duljine 52 metra i težak 581 tonu. Do kraja proteklog mjeseca, prema podacima Hrvatskih cesta, na Pelješkom mostu zabijeni su i betonirani svi čelični piloti te završeni svi radovi na izradi naglavnica, stupova i pilona. Stupovi su visoki od 38 do 54 metra, a piloni na šest središnjih stupova visoki su 40 metara. Na mostu je u tijeku montaža i zavarivanje segmenata čelične rasponske konstrukcije, ugradnja kosih zatega, a izvode se i zemljani radovi na pristupnoj cesti mostu.
U Hrvatskim cestama Večernji list doznaje da je, prema dinamičkom planu izvođača radova, China Road and Bridge Corporation (CRBC), završetak ugradnje posljednjeg segmenta predviđen za početak listopada ove godine. A to znači da će Hrvatska za nešto više od pola godine napokon biti spojena. Radovi na mostu tada ipak neće biti gotovi, oni završni potrajat će do kraja godine. Postavljanje zadnjeg segmenta imat će simbolično značenje za Hrvatsku. Spajanje dva dijela hrvatskog kopna trebalo se dogoditi nekoliko mjeseci prije, ali je zbog koronske krize dinamika radova na gradilištu poremećena. No Kinezi su dosad ipak obavili 65 posto posla na mostu, odnosno trenutačna realizacija na tom projektu iznosi 1,3 milijarde kuna, od ukupno 2,08 milijardi koliko je ugovoreno. Prema podacima HC-a, zadnja dva broda sa segmentima iz Kine trebala bi doći na gradilište otprilike 21. travnja i 17. svibnja.
U pogonima u Kini, navode u Cestama, nastavljena je proizvodnja segmenata.
Nakon pristigle prve i druge pošiljke čeličnih segmenata, treća pošiljka bila je podijeljena na dva broda. Prvi brod, s ukupno 16 segmenata rasponske konstrukcije, pristigao je na gradilište 8. siječnja ove godine. Ukupna težina tih segmenata iznosi oko 3952 tone. Drugi brod iz te pošiljke dovezao je ukupno 29 segmenata sredinom ovog mjeseca. A dok novi dijelovi za most dolaze na gradilište, specijalizirani varioci iz Kine nastavljaju radove na okrupnjavanju segmenata rasponskog sklopa.
Trenutačno su na gradilištu 543 radnika, od čega su 144 radnika tehničko i pomoćno osoblje, a ostali su radnici, strojari i mornari na brodovima. Što se tiče pristupnih cesta, na dionici Duboka – Zaradeže, dugoj 12 kilometara, koju gradi Strabag, debelo prije roka probijen je 2,4 kilometra dug tunel Debeli brijeg. Ugovorena vrijednost radova na toj dionici je 478,3 milijuna kuna. Osim same trase, ta vrlo zahtjevna dionica obuhvaća gradnju dva tunela, jednog vijadukta i dva mosta.
Prema podacima HC-a, protekli je mjesec izvođač radova na toj dionici nastavio iskop trase, gradnju nasipa i vanjske odvodnje te radove na objektima – podvožnjaku na DC8, mostovima Dumanja jaruga I i II te tunelima Kamenice i Debeli brijeg. Tako se na dijelu trase na poluotoku Pelješcu radilo na širokom iskopu trase i izvedbi nasipa i vanjske odvodnje sve do tunela Kamenice gdje se izvodi miniranje. Na mostu Dumanja jaruga I betoniraju se stupovi S1 i S2, a u tijeku je i izvedba zaštite bunara S3. Na mostu Dumanja jaruga II u tijeku je iskop i zaštita jame upornjaka te ugradnja podbetona.
Na čvoru Zaradeže u tijeku je izvedba nasipa i vanjske odvodnje, dok su betonski radovi na podvožnjaku Zaradeže završeni. Do kraja veljače probijen je 131 metar tunela Kamenice od ukupno 499 metara koliko će biti dug. U tunelu Debeli brijeg radi se među ostalim na vanjskoj odvodnji. Ukupna vrijednost dosad izvedenih radova na toj dionici doseže 144,3 milijuna kuna. Na tom gradilištu ukupno su angažirana 294 radnika.
Grčki Avax gradi stonsku obilaznicu, poddionice Zaradeže – Prapratno i Prapratno – Doli, ukupne dužine 18,1 kilometar. Na toj trasi su također vrlo zahtjevni objekti – dva tunela i po jedan vijadukt i most. Vrijednost tog ugovora je 511,6 milijuna kuna. Na toj su trasi kod vijadukta Prapratno završeni svi temelji stupova i upornjaka. Na iskopu tunela Polakovica i Supava radi se na širokom iskopu punog profila, a zaključno sa siječnjem probijena su 684 metra glavne cijevi tunela Polakovica od ukupno 1242 metra te 277 metara glavne cijevi tunela Supava od ukupno 1290 metara.
Epidemiološka situacija u Kotoru mijenja se iz dana u dan, a brojke variraju od većih ka manjim, dok se od Nove godine bilježi konstantna lokalna transmisija koja je do 300 zaraženih, kazao je direktor tamošnjeg Doma zdravlja Igor Kumburović.
Jutarnjem programu TVCG rekao je da od četvrtka bilježe pad broja novozaraženih.
“Imali smo sve jednocifrene broje. Ako saberemo sve novozaražene tokom prošle sedmice imali smo ih 92, u odnosu na sedmicu prije, gdje je taj broj išao do 147, što je pad od 30 odsto za ovu sedmicu”, rekao je Kumburović.
Kad je riječ o vakcinaciji, ona je počela u petak.
“U petak i subotu vakcinisali smo 152 naša sugrđanina. Dobili smo 549 doza, danas nastavljamo, pa očekujemo da pređemo prag i vakcinišemo građane od 75 do 80 godina”, rekao je Kumburović.
Kaže da do sada nijesu imali prijave neželjenih reakcija na vakcinu.
“Samo vakcinisanje nema trenutno dejstvo, njoj treba izbjesni period da izgradi imunitet. Nakon prve doze prolaze tri do četiri sedmice, pa ide druga doza i desetak dana da bi se stekao kompletan imunitet”, istakao je Kumburović.
To znači, kako je rekao, da se nakon vakcinacije takođe moraju poštovati epidemijske mjere.
Poslije duge i teške bolesti napustio nas je jedan od najuglednijih bokeljskih pomoraca, Rišnjanin Novak-Bato R. Ognjenović, kapetan duge plovidbe.
Novak Ognjenović rođen je 1940. godine u Nikšiću. Do svoje tridesete godine živio je u Risnu. Srednju pomorsku školu završava 1958. godine a od 1958. do 1967. godine nakon kadeture, polaže oficirski ispit i završava Višu pomorsku školu u Kotoru.
Karijeru je započeo 1958. godine u kompaniji ‘Jugooceanija’ Kotor, gdje je plovio 5 godina, nakon čega počinje svoj angažman na Mediteranskoj plovidbi Korčula gdje plovi do kraja radnog vijeka kao kapetan duge plovidbe. Po unapređenju, sa 28 godina postaje najmlađi kapetan jugoslovenske trgovačke mornarice.
1971. godine preuzima brod Majsan i od tada plovi kao zapovjednik broda punih 35 godina sve do penzionisanja.
Tokom svoje dugogodišnje pomorske karijere našao se u različitim situacijama koje su obogatile njegovo životno iskustvo. Jedna od onih koje se pamte, a koju ćemo u pomen kapetana Ognjenovića izdvojiti, je svakako kada je kao kapetan korčulanskog broda ‘Ploče’, ploveći iz Ploča prema Malagi, skrenuo s rute da bi u uzburkanom moru južnog Jadrana uzeo u tegalj havarisani manji albanski brod prepun migranata koji su se od svojih obala zaputili prema italiji u potrazi za slobodom i boljim životom.
Izvod iz štampe
Detaljnije vijesti o ovom humanom činu što ga je u toku noći po snažnom južnom vjetru i velikim valovima obavila posada uz više detalja saopštio je zapovjednik broda ‘Ploče’ Novak Ognjenović 7.03.1997. godine. Naime, nešto prije 17 sati prethodnog dana helikopter italijanske službe spasavanja je radio-vezom obavijestio posadu ‘Ploča’ o potrebi mijenjanja kursa plovidbe kako bi spasila albanski brod kojem je zakazao motor pa prepun migranata pluta Južnim Jadranom. Posada korčulanskog broda je odmah krenula u akciju spašavanja.
Po poprilično uzburkanom moru i mrkloj noći, budući da na havarisanom brodu nije bilo svijetla, posadu ‘Ploča’ je ka stradalom brodu navodio pilot helikoptera. Oko 20:40 sati ‘Ploče’ su doplovile do albanskog broda koji se u tom momentu nalazio na poziciji 41°12′ sjeverne širine i 18°06′ istočne dužine. Iako su u tom dijelu Jadrana vladali otežani uslovi, brod je odmah uzet u tegalj i oko 6 sati ujutru dotegljen na sidrište u italijanskoj luci Brindizi.
Prema riječima zapovjednika ‘Ploča’, albanski brodić dužine oko 35 metara željezne građe nije imao nikakvih oznaka. Na njemu se nalazilo 87 albanskih migranata među kojima i dvanaestoro djece. Pošto je albanski brod preuzeo italijanski spasilački brod ”Cornelia Barretta”, ‘Ploče’ su nastavile plovidbu ka svom odredištu. Zbog ovog čina Novak je bio predložen za plavu vrpcu ‘Večernjeg lista.’
Rišnjani kapetana Novaka-Bata R. Ognjenovića pamte i kada je 1975. godine obavio probnu vožnju kao zapovjednik broda ‘Pupnat’ u zalivu ispred rodnog grada.
Fotografija spašenih američkih avijatičara koju su partizani snimili 3.januara 1945 u Herceg Novom
B-24 Liberator
B-24 Liberator
Dio olupine B-24 Liberator
Liberator iz 456.gruppe tokom misije bombardovanja
Liberatori 456.grupe pod dejstvom njemačke PVO
U hladno zimsko jutro 31.januara 1945. sa improvizovane 1,5 kilometara duge piste aerodroma Stornara, tridesetak kilometara jugoistočno od grada Fođa u italijanskoj južnoj provinciji Pulja, uzletjelo je 30 američkih teških bombardera tipa B-24 liberator. Vazduhoplovi koji su pripadali 456.teškoj bombarderskoj grupi u sastavu 15.vazduhopovne armije SAD, poletjeli su na zadatak bombardovanja strateški važnih ciljeva na području Trećeg Rajha.
U toj, već završnoj fazi Drugog svjetskog rata u Evropi, posade američkih bombardera suočavale su se sa značajno manjom i slabijom prijetnjom od sve rjeđih njemačkih lovaca koji su branili vazdušni prostor nad Trećim Rajhom što se se polako urušavao pod napadima moćnih angloameričkih snaga sa zapada i sovjetskih armija sa istoka. Ipak, američki avijatičari koji su u velikim, teškim četvoromotornim bombarderima B-24 tog jutra letjeli nad Jadranom, sjeverozapadno prema ciljevima koje su imali da napadnu na teritoriji danapšnje Austrije, bili su svjesni da idu u veoma opasnu misiju iz koje se mnogi od njih neće vratiti…
Nepuna četiri sata nakon polijetanja iz baze u Italiji, bombarderi 456.grupe su tog januarskog dana 1945. stigli u reone svojih ciljeva. Prva grupa u kojoj je bilo 19 aviona sa visine od oko 8.000 metara, napala je u 13.46 časova rafineriju nafte u Muzbirbaumu, dok je druga grupa u kojoj je bilo 11 bombardera, gotovo istovremeno svojim ubojitim teretom zasula veliko željezničko čvorište u obližnjem Gracu. Po američkim bombarderima sa zemlje je dejstvovala relativno slaba artiljersijska vatra njemačke protivavivazduholovne odbrane, ali su „flakovi“ ipak uspjeli da pogode i obore dva bombardera i oštete nekoliko njih.
Ispraznivši svoje prostore za bombe, američki liberatori okrenuli su se prema jugu i svojoj oko tri ipo sata leta udaljenoj bazi u Italiji. Među njima, u grupi koja je bombardovala željezničko čvorište u Gracu, bio je i B-24 sa evidencijskim brojem 42-78225, pod komandom pilota, poručnika Vilijam J. Nikolsa. Članovi posade tog aviona pored samog Nikolsa, bili su i kopilot Robert J. Grin, navigator-bombarder Verl D Lindli, flajt-inženjer Frenk A. Bartolino, radiooperater Karlis Braun, te mitraljesci Džejms F. Benet (nos aviona), Džejms Tadgart (na leđima aviona), Vilijam D. Bel (na trbuhu aviona) i Alen Knutson (repni mitraljezac).
Liberator iz 456.gruppe tokom misije bombardovanja
Iako u reonu cilja nije dobio direktan pogodak od protivničke PVO vatre, ovaj je avion ipak bio oštećen šrapnelom od granata PVO topova koje su eksplodirale u njegovoh blizini dok je poručnik Nikols nastojao da održi kurs i visinu kako bi nišandžija –bombarder Lindli precizno pogodio njemačko željezničko čvorište. Naime, motor broj 1 (od trupa aviona dalji motor na lijevom krilu aviona) gubio je pritisak ulja i nije mogao raditi sa više od pola snage. Pritisak ulja padao je i u motoru broj 2, pa se on uskoro zaustavio, ali posada aviona nije uspjela da njegov propeler postavi na tzv. nož, osnosno da krila propelera okrene tako da ona ne stvaraju dodatni otpor kretanju aviona u vazduhu. Zbog toga se propeler havarisanog motora broj 2 i dalje okretao kao svojevrsna vjetrenjača, usporavajući i dodatno na taj način otežavajući let oštećenog liberatora. Iako je preostala dva još ispravna motora forsirao do krajnjih granica podigavši njihov režim rada na 2.400 obrtaja u minuti, Nikols je bio svjestan da njegov B-24 polako ali sigurno gubi visinu i da su izgledi da će se uspjeti domoći svoje baze u Italiji sve lošiji. Iznad Zagreba su preletjeli na visini od tek oko 4.200 metara, a dok je avion letio niz hrvatsku obalu Jadrana, Nikols i njegova posada grozničavo su nastojali da pogledima probiju koprenu oblaka i magle koja je obavijala zemlju pod njima, kako bi našli dovoljno dugačak i ravan komad terena na kome bi mogli pokušati prinudno da slete.
Radio vezom su o svojim problemima obavijestili vođu grupe bombardera u kojoj su bili a on im je obećao da će im se uskoro kao zaštita i pratnja pridružiti saveznički lovci. Ipak, to se nije desilo, a svi pokušaji veziste Brauna da stupi u kontakt sa bazom 456.grupe u Stornari, bili su uzaludni. Uskoro im je otkazao i radio-kompas pa su mogli tek približno da se orijentišu u prostoru, ali su morali odustati od namjere da se dokopaju ostrva Vis gdje su saveznici i partizani u to vrijeme bili uredili privremeni aerodrom na koji su slijetali mnogi oštećeni saveznički bombarderi koji su se vraćali iz misija nad Austrijom, Mađarskom i Jugoslavijom. Nastavili su tako prema jugu prateći obalnu liniju, te su oko 16.15 sati kroz oblakee su primijetili i pozitivno identifikovali prepoznatljive obrise zaliva Boke Kotorske. U tim trenucima međutim, otkazao im je i treći motor, pa je osakaćeni liberator sada već gotovo nekontrolisano, počeo da još izraženije i brže gubi visinu i nezadrživo pada. Nad Bokom su bili na samo 6.500 stopa (1.980 metara) visine kada je Nikols posadi naredio da napusti avion i iskoči iz na propast osuđenog B-24. Američki avijatičari iskočili su iz bombardera i ubrzo nakon što su se otvorile kupole njihovih padobrana, sa zebnjom su gledali čas prema lijepom, ali njima nepoznatom zalivu u koji su se spuštali, a čas prema avionu iz koga su upravo iskočili, tražeči pogledom svog komandanta, poručnika Nikolsa koji je još bio u kokpitu. Nikols je usmjerio avion prema jugozapadu, prema otvorenom moru, a onda je i on iskočio u momentu kada se B-24 naalazio na tek nešto malo više od 1.500 metara nad Bokom. Dok su se on i njegovi ljudi lagano spuštali, Nikols je sa zaprepašćenjem, vido da njegov B-24 koga je autopilot trebao držati na zadatom kusru, iz nepoznatih razloga, pravi zaokret za gotovo 180 stepeni i vraća se prema Tivatskom zalivu u koji se ubrzo, američki bombarder i srušio, stropoštavši se u more u blizini obale Krašića. Prema tvrdnjama očevidaca, bombarder u udaru sa morskom površinom nije pretrpio veća oštećenja, pa je nekoliko minuta i plutao na valovima, prije nego što je potonuo na dubinu od 30-tak metara pred tivatskom obalom luštičkog poluostrva.
Nikolsa koji je bio pod padobranom, vjetar je odnio zapadno, prema hercegnovskoj rivijeri gdje se on ubrzo prizemljio na jednom brdašcetu. Odmah pošto je dotakao zemlju, američkog oficira su pronašli partizani koji su tada potpuno kotnrolisali Boku što je od Njemaca oslobođena dva mjeseca ranije – krajem novembra 1944. Oni su ga odveli do obale gdje je u društvu drugih partizana već bio Nikolsov kolega –radiooperater Karlis Braun. Članovi posade srušenog B-24 Bartolino, Tadgart, Benet, Bel i Knutson takođe su nepovrijeđeni preživjeli iskakanje iz aviona i padobranima su se spustili na području poluosrtva Luštica. Sve njih, sa izuzetkom Bartolina koji se spustio u pustom reonu pa je tu noć proveo na otorenom, spavajući u grmlju, gotovo odmah su pronašli partizani i lokalno stanovništvo i odveli ih do komande VI Pomorsko-obalskog sektora Mornarice Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije u Herceg Novom. Kopilot Robert Grin i navigator Verl Lindli imali su manje sreće – naime, oni su se padobranima spustili direktno u hladno more Tivatskog zaliva odakle su ih međutim, odmah čamcima izvukli lokalni ribari i partizani iz Kumbora. Dvojici promrzlih i mokrih Amerikanaca oni su odmah dali suva odijela i ugrijali ih, prije nego što u i Grina i Lindlija odveli do komande u Herceg Novom.
U izvještaju koji je kasnije Nikols podnio pretpostavljenima u komandi 456.bombarderske grupe u Italiji, stoji da su njega i ostale kojima se narednog dana pridružio i u međuvremenu na Luštici pronađeni flajti-inženjer Bartolino, partizani smjestili u jednu privatnu kuću, da bi ih oko 19 sati uveče tu posjetio i partizanski komandant.
„Naši ljudi su ovdje bili predmet izuzetno velike pađnje i interesovanja partizana i lokalnog stanovništva, jer su oni bili prvi Amerikaci koje su žiteji ovog kraja vidjeli od početka rata. Jedan novinar nekog partizanskog lista je intervujisano našu posadu posredstvom flajt inženjera Bartolina koji je govorio itaijanski jezik, a taj jezik razumio je i partizanski izvještač. Bartolino je sadržaj tog intervuja največim dijelom sveo na pohvalu jugoslovenskih partizana i zahvalnost za pruženu pomoć i gostoprimstvo članovima naše posade, a bilo mu je obećano da će primjerak tog intervije aada bude objavljen, biti posat i Komandi 15.vazduhoplovne armije. Nakon toga, partizanski koamndat je naše avijatičare automobilom nakon petominutne vožnje, doveo do partizanskog štaba i tamo im dao obilje hrane i piča, nakon čega su naši vazduhoplovci pojedinačno, rapoređeni po nekim od lokalnih civilnih porodica u čijim su kućama prenoćili“- piše u izvještaju.
B-24 Liberator
Narednog jutra partizani su američke vazduhoplovce kamionom uputili u Dubrovnik gdje je u to vrijeme djelovala jedna manja terenska misija bitanske Kraljevske Mornarice, na čelu sa kapetanom bojnog broda Vokerom. U pratnji Amerikanaca do Dubrovika, prema njihovom sjećanju, bio je i oficir NOVJ Adolf Bule. Kod Britanaca su spašeni američki vazduhoplovci ostali do popodneva 5.februara kada su se u Dubrovniku ukrcali na jedan britanski desantni tenkonosac i sa njime otplovili, te narednog dana stigli u Bari i vratili se u svoju jedinicu.
Inače, olupina srušenog američkog tepkog bombardera B-24 liberator, izvađena je sa dna Tivatskog zaliva odmah nakon rata – krajem četrdesetih i početkom pedestih godina prošlog vijeka, zbog velike potrebe ekonomije tadašnje države za aluminijumom. Šteta, jer bi taj B-24 koji je prema tvrdnjama očevidaca nakon pada u more 31.januara 1945. bio prilično neoštećen do mjere da je čak nekoliko minuta plutao prije nego što je potonuo na dno mora, danas kao takav bio mnogo vrijedniji kao olupina na dnu Boke i vrhunska destinacija za ronilački turizam.
U jednoj od tivatskih starosjedilačkih porodica u Donjoj Lastvi inače, čuva se veći alumnijumski dio za koji njegovi aktuelni vlasnici tvrde da ga je njihov predak prije više od 70 godina, donio sa olupine srušenog američkog bomardera.
Dio olupine B-24 Liberator
Metalni panel dimenizija nešto preko metar sa oko pola metra, na sebi ima i ispupčenje kružnog oblika na kojem su dvije rupe, ali ne i bilo kakav broj ili ostatat nekog tehničkog natpisa. Pokušali smo da u kontaktu sa dvojicom eksperata iz Hrvatske koji se bave istorijom vazduholovstva odnosno proučavanjem olupina aviona iz Drugog svjetskog rata koji su se srušili u Jadransko more ili su pali na teritoriji država bivše Jugoslavije, identifikuju ovaj dio, ali dalje od sumnje da je možda riječ o, u udaru u more spljoštenom dijelu pokrova rezervoara za uke na jednom od motora liberatora, nismo uspjeli da dobijemo pouzdanu potvrdu.
PARTIZANKA POD PUŠKOM POSRAMILA GOLORUKOG AMERIČKOG AVIJATIČARA
U zvaničnom raportu o rušenju aviona i načinu na koji su izbjegli zarobljavanje od neprijateljskih snaga u Jugoslaviji, Nikols i njegovi pot činjeni naveli su i niz interesantnih detalja tome kako su se oprema, doktrina i taktika američkog ratnog vazduhoplovstva pokazali u njihovom slučaju.
„Svi članovi posade bomabrdera 42-78225 smatraju da avijatičari trebaju nositi pištolje, makar samo radi prestiža. Jednog od njih je naime, nakon spuštanja padobranom u Boki Kotorkskoj, lokalna djevojka koja je nosila pušku pitala gdje mu je oružje, na što se on osjećao veoma posramljeno jer sa sobom nije imao ništa od naoružanja niti načina da joj objasni zašto je to tako“- piše u ovom veoma interesantnom istorijskom dokumentu.
U izvještaju stoji i da je pilot, poručnik Nikols, izgubio svoje cipele u momentu kada mu se, nakon iskakanja iz aviona, otvorio padobran, kao i da su neki od kitova za preživljavanje koje vazduhplovci nose sa sobom upravo za ovakve slučajeve kada moraju iskakati iz oštećenog aviona, bili manjkavi jer su sadržali topografske karte samo Francuske i Italije, ali ne i Jugoslavije nad kojima se obavljala ova bomrbarderska misija. Ist tako, u izvještaju su naveli i da su koncetrovane tablete za ishranu u njihovim kitovima za preživljavanje bile najvećim dijelom, pljesnive i vrlo neukusne. Iako su u iskakanju iz aviona i prizemljenju padobranom sve siringe sa morfijumom u njima bile polomljene, američki vazduhloplovci su partizanima ipak ostavili i poklonili dva svoja kompleta za pružanje prve medicinske pomoći.
CONSOLIDATED B-24 LIBERATOR
Teški bombaredr dugog dometa B-24 liberator konstruisala je i proizvela američka kompanija Consolidated Aircraft iz San Dijega u Kaliforniji. Moderno koncipirani metalni visokokrilac pogonjen sa četiri motora Pratt&Whitney Twin Wasp od po 1.200 konjskih snaga, bio je dug 20,47 metara, a raspon krila mu je bio 34 metra. Zavisno od varijante B-24 je imao od 8 do 11 članova posade, maksimalna težina u polijetnnau mu je bila 29,4 tone, mogao je da ponese teret bombi ukupne težine3.600 kilograma, a za samoodbranu od neprijateljskih lovaca je bio naoružan sa 8 do 10 mitraljeza kalibra 12,7 mm. B-24 je imao maksimalnu brzinu od 487 kilometara /na sat, plafon leta mu je iznosio 8.500 metara, a maksimalni dolet 2.480 kilometara. Od 1941. do 1945. u raznim američkim fabrikama napravljeno je skoro 18.500 primjeraka ovog aviona po čemu liberator i danas drži rekord najproizveđenijeg bombardera svih vremena. Uz čuveni Boing B-17 „leteća tvrđava“, B-24 liberator je bio okosnica američkih bombarderskih snaga u Evropi, a taj je avion u posebnim varijantama, veoma upješno korišten i u protivpodmorničkoj namjeni na Atlantiku i na Mediteranu. Na B-24 letjele su i jugoslovenske posade – avijatičari bivšeg Kraljevskog vazduhoplovstva Jugoslavije kojih je ukupno 40 od novembra 1943. do kraja decembra 1944. letjelo na četiri liberatora u sastavu jugoslovenskog detašmanja 15.vazduhoplovne armije SAD.
Od jučerašnjeg presjeka Institutu za javno zdravlje je prijavljeno pet smrtnih ishoda povezanih sa kovidom 19 i to kod pacijenata iz Nikšića (2), Podgorice (1) , Bara (1) i Kotora (1) od kojih je najmlađi imao 57, a najstariji 91 godinu starosti. Registrovano je 430 novih slučajeva.
“Laboratorije Instituta za javno zdravlje Crne Gore, druge javne i privatne laboratorije koje se bave dijagnostikom infekcije novog koronavirusa su tokom jučerašnjeg dana (subota, 20. mart 2021. godine) završile analizu i Institutu dostavile rezultate za 1819 uzoraka na novi koronavirus”, navodi se u saopštenju IJZ-a
Ukupan broj preminulih povezanih sa COVID-19 infekcijom u Crnoj Gori od početka pandemije je 1199.
opština
oboljeli
Podgorica
139
Nikšić
75
Bijelo Polje
32
Bar
30
Ulcinj
25
Pljevlja
23
Berane
21
Cetinje
13
Budva
12
Rožaje
12
Herceg Novi
9
Tivat
8
Kotor
7
Andrijevica
5
Tuzi
5
Danilovgrad
3
Mojkovac
3
Žabljak
3
Petnjica
2
Šavnik
2
Kolašin
1
Ukupno
430
Do 15 sati prijavljen je oporavak kod 587 pacijenta.
Uzimajući u obzir sve novootkrivene slučajeve kao i broj oporavljenih, ukupan broj trenutno aktivnih slučajeva COVID-19 u Crnoj Gori iznosi 8099.
Od početka epidemijskih dešavanja (mart 2020. godine) ukupan broj registrovanih slučajeva infekcije novim korona virusom u Crnoj Gori je 87212.
