U izdanju Univerziteta Crne Gore nedavno je izašla iz štampe Bibliografija izdavačke djelatnosti Fakulteta za pomorstvo u Kotoru (Više pomorske škole) i Instituta za pomorstvo i turizam 1959-2014, autroki Ruže Danilović i Nataše Gobović.
Ova publikacija predstavlja bibliografski sistematizovan popis monografskih publikacija (knjige, zbornici radova, skripta, brošure, katalozi, prospekti i dr.) u izdanju navedenih institucija, čija djelatnost datira od 1959. godine, kada je osnovana Viša pomorska škola Kotor, pravna prethodnica današnjeg Pomorskog fakulteta Kotor.
Autorke su smatrale da objavljeni naslovi kao materijalnni trag izdavača utkan u obrazovni proces, nauku i kulturu Crne Gore, zaslužuju da budu sistematizovani, bibliografski opisani i prezentovani kao svjedočanstvo o razvoju maritimne, a dobrim dijelom i turizmološke stručne i naučne misli na ovim prostorima. Bibliografija ukazuje na napore koji su ulagani da se podstakne, razvije i očuva istraživački duh i stručno-naučni potencijal u visokoškolskom pomorskom obarzovanju. Ova Bibliografija će biti od koristi studentima na svim nivoima studija kako Pomorskog fakulteta Kotor, tako i Fakulteta za turizam i hotelijerstvo.
Pomorska biblioteka
Ruža Danilović je bila dugi niz godina upravnica Pomorske biblioteke. Predanim radom sve do odlaska u peniziju uspjela je da podigne svijest o značaju ove Biblioteke i približi njene vrijednosti ne samo studentima i profesorima matičnih fakulteta, nego i ostalim zainteresovanim korisnicima. Svoj način rada i ljubav prema biblioteci prenijela je na svoju saradnicu Natašu Gobović, bibliotekarku Pomorske biblioteke, i kao rezultat zajedničkog rada proizašla i ova publikacija.
Bibliografija je skroman doprinos boljoj vidljivosti i društvenoj odgovornosti, kako Pomorskog fakulteta Kotor tako i Pomorske biblioteke. U kulturološkom smislu, ovaj bibliografski popis je još jedna karika koja će biti od pomoći bibliografima tekuće i retrospektivne regionalne i nacionalne bibliografije – Bokeljistike i Montenegrine.
Promocija ove publikacije je planirana okviru proslave Svjetskog dana knjige (23. aprila).
Prošle je godine u sjevernom Jadranu zabilježena najveća količina rebraša, životinja nalik meduzama štetnih za riblji fond i turizam koje su najvjerojatnije stigle u balastnim vodama brodova, upozoravaju hrvatski znanstvenici.
Poznat kao “morski orah”, taj primitivni invazivni organizam potječe sa sjeveroistočne obale SAD-a i iz Meksičkog zaliva.
Mnemiopsis leidyi može izazvati značajne štete ribarstvu, drastično smanjujući fond sitne plave ribe poput srdele i inćuna.
Iako nemaju žarne stanice i bezopasni su za kupače, njihova prisutnost potencijalno ugrožava turizam budući da velika gustoća želatinoznih organizama nije ugodna.
“Dođe li krajem proljeća i početkom ljeta do znatnog zatopljenja mora, može se očekivati masovna pojava rebraša u priobalju zapadne Istre”, rekao je Hini doc.dr.sc.Paolo Paliaga s Fakulteta prirodnih znanosti u Puli.
Zbog poluzatvorenosti, slabe cirkulacije morskih struja i važnih pomorskih pravaca Jadransko more je izrazito osjetljivo na onečišćenje balastnim vodama koje brodovima daju stabilnost i upravljivost tkom plovidbe.
U istraživanju rebraša intenzivno surađuju talijanski, slovenski i hrvatski znanstvenici, a važnost problema na lokalnoj su razini prepoznali priobalni gradovi Rovinj, Poreč i Novigrad-Cittanova i financijski poduprli neka dosadašnja istraživanja.
Kolaps ribolova u Crnome moru 1980-tih
Veći broj rebraša prvi je put u hrvatskim vodama uočen u julu 2016. i od ljeta 2017. redovito se pojavljuju između svibnja i studenog u priobalnom pojasu zapadne Istre, Tršćanskom zaljevu i u sjeverozapadnom Jadranu.
“Budući da je sjeverni Jadran najproduktivnije područje Sredozemlja u pogledu bogatstva ribljeg fonda, važnog resursa za hrvatsku, talijansku i slovensku ekonomiju, izuzetno je važno pratiti razvoj situacije i utjecaj invazije rebraša”, ističe Paliaga.
Najpoznatiji primjer utjecaja rebraša zabilježen je osamdesetih godina prošloga stoljeća u Crnome moru gdje je došlo do kolapsa ribolova, sa štetama koje se mjere stotinama milijuna dolara i gdje se sustav do danas nije posve oporavio. Slične situacije su 1990-tih zabilježene u Azovskome moru i u Kaspijskom jezeru.
Međunarodne studije su pokazale da se rebraš hrani zooplanktonom, ličinkama ribe i školjkaša i da nema prirodnih neprijatelja. Jedinka jajolikog oblika i prosječne dužine od sedam centimetara u stanju je u deset sati konzumirati sav zooplankton u jednoj litri mora.
Reproduktivni potencijal vrste je izrazito visok budući da se radi o hermafroditima koji mogu oploditi sami sebe i svakoga dana osloboditi nekoliko tisuća oplođenih jajašca.
Uz to ima veliku toleranciju na temperaturu i salinitet i u stanju je bez većih poteškoća prezimiti u sjevernom Jadranu.
Populacija vrhunac dostiže u septembru kada je sveprisutna u površinskim vodama sjevernog Jadrana, sjeverno i zapadno od rta Kamenjak, a broj se drastično smanjuje od kraja prosinca do travnja zbog niskih temperatura i manje raspoloživosti hrane.
Osim izravnog utjecaja na riblji fond, unošenje invazivnih rebraša pridonijelo je značajnom smanjenju bioraznolikosti izloženih sustava i poremetilo njihovu prirodnu ravnotežu, upozoravanju znanstvenici.
Oni sada istražuju i druge utjecaje rebraša na morski ekosustav, uključujući njihovo lučenje organske tvari u moru te utjecaj na brojnost i strukturu mikrobne zajednice koja je fundamentalno važna za morski okoliš.
U studijama sudjeluju Centar za istraživanje mora u Rovinju Instituta Ruđera Boškovića, Fakultet Prirodnih Znanosti sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu i Sveučilište u Dubrovniku.
Hrvatski stručnjaci u tome intenzivno sarađuju sa slovenskim kolegama iz Morske biološke postaja u Piranu i talijanskim znanstvenicima iz Nacionalnog instituta za oceanografiju i eksperimentalnu geofiziku u Trstu.
Hrvatski europarlamentarac Tonino Picula, predsjednik Međuskupine u Europskom parlamentu za mora, rijeke, otoke i priobalna područja, podsjeća da uredba EU-a o invazivnim vrstama nudi određena rješenja ali napominje da ona ne navodi rebraše.
“Riječ je o vrsti koja je među najgorih 100 invazivnih vrsta na svijetu i koja ima potencijalni utjecaj na riblje zalihe i morske ekosustave. Koliko mi je poznato, Europska komisija se u okviru svojeg istraživačkog centra bavila i ovom problematikom. Tu je i Uredba 1143/2014 o sprječavanju i upravljanju unošenja i širenja invazivnih stranih vrsta, koja pruža EU okvir za djelovanje protiv invazivnih stranih vrsta, ali nažalost tamo nema rebraša na popisu jer ne postoji procjena rizika”, kaže Picula.
“Svakako da zastupnici Europskog parlamenta kroz rad u svojim odborima mogu ukazati na ovaj problem. Upravo sam nedavno i kroz svoje izvješće u Odboru za regionalni razvoj (REGI) o kohezijskoj politici i regionalnim strategijama zaštite okoliša u borbi protiv klimatskih promjena naglasio važnost zaštite morskih ekosustava. Smatram i da je potrebno kroz EU strategije, poput one za bioraznolikost 2030., upozoriti upravo na ovakve probleme. Dakle postoje mehanizmi, ali svakako treba pojačati djelovanje”, kaže hrvatski eurozastupnik.
Picula dodaje da je potpora za zaštitu našeg morskog ekosustava moguća u vidu Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo, te i kroz program EU-a za zaštitu okoliša i klimu (LIFE) ali i kohezijske fondove.
Predstavništvo Europske komisije u Hrvatskoj navodi da je u sklopu okvirnog programa EU-a za istraživanje i inovacije (2021.–2027.) Obzor Europa, s proračunom od 100 milijardi EUR, moguće sufinancirati istraživačke projekte poput istraživanja pojave rebraša.
Borba protiv klimatskih promjena (35% proračunskog cilja), pomoć u postizanju ciljeva održivog razvoja i poticanje konkurentnosti i rasta u Uniji neke su od odrednica programa, dok izvrsna znanost čini jednu od njegova tri stupa, ističe predstavništvo.
U Bosni i Hercegovini u subotu je registrovano više od 700 novih slučajeva zaraze koronavirusom što je potvrdilo kako se zaraza u toj zemlji ponovo počinje širiti nakon trosedmičnog razdoblja razmjerno stabilne epidemiološke situacije.
Entitetski zavodi za javno zdravstvo izvijestili su o 510 novozaraženih u Federaciji BiH te o 192 slučaja u Republici Srpskoj uz 21 smrtni slučaj povezan sa zarazom u različitim dijelovima zemlje.
Do sredine sedmice dnevni broj novozaraženih u BiH bio je ispod 500 da bi u četvrtak naglo skočio na više od 700 a takva se situacija ponovila u subotu.
Najveći broj novih slučajeva zaraze registriran je na području Sarajevske županije gdje je zabilježeno čak 384 novooboljelih.
Na covid odjelima dvije najveće bolnice u glavnom gradu BiH trenutačno je više od 280 pacijenata sa srednje teškom i teškom kliničkom slikom.
Ravnateljica Kliničkog centra u Sarajevu Sebija Izetbegović upozorila je kako stanje bitno komplicira pojava novih sojeva virusa u BiH pa je procijenila kako bi to mogao biti uvod u treći val zaraze.
“Treći val koronavirusa mogao bi biti i najteži dosad, s obzirom na to da je zabilježena mutacija virusa… a pacijenti imaju dosta teže kliničke slike”, kazala je Izetbegović, kako je citira portal Faktor.
Zdravstvene vlasti upozoravaju kako širenju zaraze doprinosi prije svega neodgovorno ponašanje ljudi koji ne poštuju propisane mjere zaštite.
Inspekcijske službe stoga su ovog tjedna dobile nalog provoditi oštrije provjere a posebice spriječiti okupljanja većeg broja ljudi te kažnjavati one koji ne nose zaštitne maske koje su u BiH obvezne i na otvorenome.
Za sada nema najava o uvođenju dodatnih restrikcija pa svi uslužni obrti, uključujući ugostiteljske objekte, i dalje mogu raditi tijekom cijelog dana do 22 sata.
U BiH još uvijek nije počelo procjepljivanje stanovništva protiv koronavirusa jer ta zemlje do sada nije dobila ništa od cjepiva zapadnih proizvođača naručenog kroz mehanizam COVAX.
Vlasti sada pokušavaju izravno pregovarati s proizvođačima ne bi li ubrzale dostavu cjepiva no nema nikakvih naznaka kada bi masovnije cijepljenje moglo početi.
U ovom članku analizirat ću porijeklo (još) tri tivatska toponima: Ruljina, Seljanovo i Pine. Recimo da ovaj članak- kao i onaj u kojem sam analizirao porijeklo tivatskih toponimâ Lastva, Pasiglav i Činovica– predstavlja dio jedne opštije studije o- u perspektivi- analizi svih tivatskih toponimâ; naravno onih čiji su nazivi zanimljivi za naučnu obradu, kaže prof. dr Miomir Abović.
Kad bismo laike u oblasti lingvistike pitali od čega vodi porijeklo toponim Ruljina, najčešći odgovor vjerovatno bio bi da je u pitanju augmentativ izveden sufiksom – ina od imenice rulja. Imenicu rulja “Rečnik srpskoga jezika” leksikografski određuje kao “neuređen, neorganizovan, nedisciplinovan skup, masa ljudi, gomila, svetina, ološ” (Rečnik srpskoga jezika, str. 1177, Matica srpska, Novi Sad 2007.). Ova imenica, dakle, već u svom osnovnom obliku ima pežorativno značenje. Augmentativni sufiks – ina to značenje dodatno bi pojačao, pa bi- u okviru ove eksplikacije- smisao toponima Ruljina bio “mjesto gdje živi svjetina, neugledna skupina ljudi”. Ovo objašnjenje- ma koliko na prvi pogled izgledalo mogućim, štoviše vjerovatnim- ipak moramo odbaciti i rješenje porijekla i smisla ovog toponima potražiti u drugom pravcu.
Taj drugi pravac tiče se dvije hipoteze koje najprije treba predstaviti, a zatim kritički propitati. Prva hipoteza sastoji se u tome da porijeklo i smisao toponima Ruljina valja tražiti u izvedenici sufiksom – ina od, moguće, dva glagola: ruljati i ruljiti. Ni jedan od ova dva glagola danas nije više u upotrebi, makar ne na teritoriji Boke Kotorske; pitanje je da li su se u Tivtu i Boki Kotorskoj pomenuti glagoli uopšte ikad i upotrebljavali u govornoj komunikaciji. Značenje prvopomenutog glagola „Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika“ Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti određuje kao „ a) (…) rikati, urlatiplačući. Samo u rječniku Vukovu (…) (brülen- vom Kinde, ploro) i u Ivekovićevu (rulja na pr. derište kako, kad viče plačući; vidi brižditi, derati se, drečati, goluždriti se, guliti se)“; b)isto što riljati,riti, roviti“ (Rječnik JAZU, svezak 60, Zagreb 1954, str. 304.). Značenje drugopomenutog glagola isti Rječnik određuje kao:“ (…) roktati“. U prvom slučaju, u gramatičkom smislu, imali bismo izvedenicu sufiksom – ina od tvorbene osnove koju čini korijen rulj–; u drugom slučaju izvedenicu od (glagolske) osnove rulji- istim sufiksom. U okviru ove hipoteze postoje, dakle, tri mogućnosti tumačenja smisla toponimaRuljina: Ruljina može biti „mjesto na kojem neko plače“, „mjesto na kojem neko (neka vrsta životinje) ruje, rilja“ i/ili „mjesto na kojem nešto rokće“.
Sva tri objašnjenja smisla toponima Ruljina– navedena u okviru ove prvopredstavljene hipoteze- podjednako su vjerovatna i moguća. Štoviše, postoji jedan momenat na temelju kojeg bismo jednom od navedenih tumačenjâ mogli dati i prednost. Naime, na istoj strani šezdesete sveske „Rječnika hrvatskoga ili srpskoga jezika“ JAZU na kojoj je leksikografsko određenje glagolâ ruljati iruljiti, nalazimo i leksikografsku odrednicu Rulina. U pitanju je toponim koji je zabilježen u narodnoj pripovijeci „Čegar sam bila lani hči, sem letos mati“- pripovijeci koju je slovenački jezikoslovac Davorin Nemanič poslao- iz Pazina u Istri 1884. godine- slovenačkom literarnom časopisu „Ljubljanski zvon“ (literarni mjesečnik koji je postojao od 1881. do 1941.). U napomeni uz leksikografsku odrednicu Rulina stoji da je smisao ovog toponima „puer plorans“: dječak koji plače. Dakle, mogli bismo reći da u okviru teorije o porijeklu i smislu toponima Ruljina, gdje se rješenje za porijeklo i smisao tog toponima vidi u izvedenici sufiksom – ina od glagola ruljati ili ruljiti, veću vjerovatnoću- u odnosu na druga dva navedena- ima objašnjenje „mjesto na kojem neko plače; mjesto na kojem plače dječak“. Ovim smo iscrpili ono što se moglo reći o porijeklu i smislu toponima Ruljina u okviru razmatrane hipoteze.
Postoji, međutim, i druga hipoteza o porijeklu i smislu ovog toponima. Suština te hipoteze je u tome da je Ruljina nastalo od ranijeg Vruljina, gubitkom inicijalnog v-. Vruljina bi bila izvedenica sufiksom – ina od imenice vrulja, čije značenje „Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika“ JAZU fiksira kao „mjesto, gdje voda izbija u ključevima kao da vrije, izvor, vrelo“ (Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, svezak 89, Zagreb 1974., str. 579). Isti Rječnik, na istoj strani, navodi i toponim Vrulja: a) kao ime potoka između Omiša i Makarske; b) kao ime morske uvale između Omiša i Makarske; c) kao ime zemljišta, kod sela Krnjevića u trebinjskom kotaru u Hercegovini i d) kao ime naselja, sela u pljevaljskom kotaru u Crnoj Gori. Konačno: na strani 580. osamdeset devete sveske „Rječnika hrvatskoga ili srpskoga jezika“, nalazimo i toponim Vruljina, zabilježen u Lici.
Upravo pomenuta hipoteza, po mom mišljenju, ona je kojom se ispravno objašnjava porijeklo i smisao toponima Ruljina. Ono što ovu hipotezu čini vjerodostojnom prije svega je to što je ista u skladu sa zemljopisnim karakteristikama: karakteristikama koje često igraju presudnu ulogu u nominaciji nekog naselja. Kroz naselje koje danas nosi naziv Ruljina zaista prolazi potok koji- u danima kada intenzivno pada kiša- izvire u granicama tog naselja, pri čemu voda izbija u ključevima, kao da vrije, baš kao što se i navodi u opisu leksikografske odrednice vrulja u „Rječniku hrvatskoga ili srpskoga jezika“ JAZU. Na osnovu te značajke terena- koja je u percepciji ljudi očito bila suštinska i presudna za nominaciju tog naselja- od imenice vrulja sufiksom – ina deriviran je, prvobitno, toponim Vruljina; kasnije se, kako sam ranije u članku već pomenuo, gubljenjem inicijalnog v– Vruljina transformisalo u današnje Ruljina. Gubljenje v ispred r ne predstavlja izazov za objašnjenje: radi se o uprošćavanju inicijalne sonantske grupe vr. Valja reći i ovo: činjenica što je ova, drugopomenuta, hipoteza ona koja na adekvatan način objašnjava porijeklo i smisao toponima Ruljina ne znači da ona prvopomenuta nema nikakvu naučnu validnost; ista i dalje fungira kao jedan apsolutno smisleni teorijski konstrukt koji ima svoju logičko-spoznajnu vrijednost.
Reklo bi se da nema ničeg nejasnog i, u naučnom pogledu, zanimljivog kad su u pitanju porijeklo i smisao toponima Seljanovo. Ovdje nesumnjivo imamo izvedenicu sufiksom – ovo/- evo od određene imeničke gramatičko-tvorbene osnove (u ovom dijelu članka namjerno izbjegavam reći od koje). Što se tiče sufiksa – ovo/- evo, znameniti srpski lingvist Ivan Klajn kaže da je isti „ (…) skoro isključivo toponomastički sufiks, zastupljen u velikom broju dobro poznatih, više ili manje motivisanih imena: Takovo, Kladovo, Prahovo, Kupinovo, Grahovo, Stražilovo, Hopovo, Žarkovo, Sarajevo, Smederevo, Kraljevo, Valjevo, Pančevo, Braničevo, Preševo itd. (…)“ (Ivan Klajn, „Tvorba reči u savremenom srpskom jeziku, vol. 2“, Beograd 2003.). Dakle, sufiks ne predstavlja problem. Problem ne predstavlja ni leksem od kojeg je izveden toponim Seljanovo: sasvim je jasno da je u pitanju leksem seljanin. Za (lingvističku) analizu zanimljiva je, međutim, gramatičko-tvorbena osnova od koje je izveden ovaj toponim. Jer: od gramatičko-tvorbene osnoveseljanin- očekivali bismo toponim *Seljaninovo, a ne Seljanovo. Logično se postavlja sljedeće pitanje: odakle oblik Seljanovo– kao rezultat formalnog uobličenja ovog toponima- a ne *Seljaninovo? Odgovor na to pitanje moramo potražiti u dalekoj prošlosti našeg jezika. Još od prvih svjedočanstavâ slavenske pismenosti- spomenikâ staroslavenskog jezika- kod pojedinih imenica muškog roda nalazimo singulativni sufiks – in: građanin, tiranin, gospodin, seljanin itd. Ovaj sufiks posebno je produktivan pri derivaciji etnikâ: Srbin, Jevrejin, Bugarin, Turčin itd. Singulativni u određenju sufiksa – in znači da ovaj sufiks ima tu neobičnu osobinu da se upotrebljava samo u jednini. U množini imenicâ kod kojih se javlja u jednini taj sufiks se gubi, pa kod tih imenicâ dobijamo dvojaku gramatičku osnovu: jednu u jednini, drugu u množini. Npr., kod imenice seljanin, od koje se gradi toponim Seljanovo, odnos nominativa jednine i nominativa množine je seljanin: seljani; to znači da je gramatička osnova u jednini seljanin-, a u množini seljan-. Sad, kad smo, što bi kazali domicilni Tivćani, postavili fundamentu kako Bog zapovijeda, rješenje je razvidno i lako: toponim Seljanovo izveden je od gramatičko-tvorbene osnoveseljan-, što je zapravo osnova imenice seljanin u množini, u kojoj se gubi sufiks – in. Glasovni likSeljanovo rezultat je, dakle, tvorbe ovog toponima od množinske osnove imenice seljanin: osnove seljan-. Što se tiče smisla toponima Seljanovo, njega možemo protumačiti kao „prostor, zemljište koje je u suštinskoj vezi sa seljacima, na kojem žive i koje obrađuju seljaci“.
Tivat – Gradska riva Pine u centru Tivta
Na kraju (a s obzirom na to da je u pitanju centar Tivta, možda je trebalo da bude na početku) dolazi na red i objašnjenje porijekla i smisla toponima Pine. Rješenje koje u ovom članku predlažem je sljedeće: Pine vodi porijeklo od apelativa pinija; značenje ove lekseme „Veliki rječnik hrvatskoga standardnog jezika“ određuje kao „sredozemno crnogorično drvo iz porodice borova s jestivim sjemenkama“ („Veliki rječnik hrvatskoga standardnog jezika“, Školska knjiga, Zagreb 2015., str. 1047). Naravno, i ovdje je potrebno nekoliko dodatnih objašnjenjâ; preciznije dva. Prvo: Pine je nastalo od apelativa pinija u obliku nominativa množine te (zajedničke) imenice: pinije. Postavlja se, međutim, pitanje kako smo od pinije dobili Pine. Baš to je suština objašnjenja broj dva: intervokalno (u položaju između dva samoglasnika) j, zbog slabe čujnosti, u našem jeziku sklono je gubljenju. To se desilo i u slučaju našeg toponima: u leksemipinijej između i i e izgubilo se u govoru; na taj način dobili smo oblik *pinie. Sljedeća faza u nastanku toponima Pine je tzv. regresivna asimilacija (asimilacija kod koje prvi glas prima obilježje drugog): vokal i u *pinie asimilovao se, dakle, vokalu e, koji mu slijedi. Na taj način dobili smo današnji glasovni lik naziva centralne tivatske rive- Pine. A taj naziv govori nam i o tome da su na potezu današnjih Pina i/ili u njegovoj neposrednoj blizini nekad postojale pinije, to jest mediteranski borovi.
Proučavanje tivatske toponimije zanimljivo je već i samo po sebi, a utoliko je zanimljivije što se radi o nazivima koje gotovo svakodnevno izgovaramo, a većina nas nikad se ne zapita i/ili nije se zapitala o njihovom porijeklu i smislu. Ubijeđen sam da bi mnogi Tivćanke i Tivćani voljeli da saznaju od čega vode porijeklo i koji je smisao, npr., toponima Vrmac i Luštica. Ali o tome u nekom narednom članku.
Neprekidna serija potresa proteklih dana u blizini islandskoga glavnoga grada Reykjavika rezultirala je još jednim, jačim potresom.Prema podacima meteorološke agencije Vedurstofa, jedan od stotina potresa na poluotoku Reykjanesu jugozapadno od Reykjavika imao je jačinu od oko 5,2 u subotu ujutro.
Od potresa magnitude 5,7 u srijedu, taj je potres bio najjači. Proteklih dana na tom je području zabilježeno više od 6000 potresa.
Budući da se sjevernoatlantski otok nalazi na nizu rasjeda, potresi te vrste nisu rijetki, ali trajanje i jačina sadašnjih potresa nisu uobičajeni. Seizmolozi sumnjaju da ovaj put nije riječ o jednom većem podrhtavanju tla i većem broju manjih udara, već da je moguće da se dogodilo nekoliko velikih potresa odjednom.Do sada nitko nije teže ozlijeđen i zasad nije nastala veća šteta.
27. februara 1993. voz 671 je krenuo iz Beograda ka Baru, na železničkoj stanici Štrpce dočekala ga je srpska oružana formacija predvođena sada haškim optuženikom Milanom Lukićem, uz pomoć policije koja je bila u vozu, i iz njega odvela 19 civila u nepoznatom pravcu – 18 Muslimana i jednog Hrvata. Dvadesetdvije godine su od ratnog zločina otmice u Štrpcima. Svjedočanstva posmatrača govore da su bez traženja objašnjenja napustili kupe i voz. Oteti i ubijeni su bili civili. Ubijeni su zbog onog što je pisalo u njihovim dokumentima. Većina ubijenih su bili iz Prijepolja, Priboja, Beograda i Podgorice. Do današnjeg dana većina njih nije pronađena.
Podsjećamo crnogorsku javnost da su za ovaj zločin osuđeni Nebojša Ranisavljević i Mićo Jovičić. Nebojša Ranisavljević osuđen je pred Višim sudom u Bijelom Polju (Crna Gora) 2003. godine na kaznu zatvora u trajanju od 15 godina. Mićo Jovičić, protiv koga je vođen postupak pred Sudom Bosne i Hercegovine, priznao je krivicu i osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od pet godina.
žPodsjećamo crnogorsku javnost na odgovornost koju imamo prema žrtvama i njihovim porodicama jer je ovaj zločin učinjen u naše ime, a nalogodavci i idejni tvorci rata na prostorima ex JU nisu još imenovani.
Na epitafu u Štrpcima piše: “Ko u ovoj zemlji zaboravi stanicu Štrpci i 27. februar odustao je od budućnosti”.
Mislimo da se Crna Gora ne može distancirati od ovog zločina i da je odgovornost i na nama da pravda bude zadovoljena i da se na primjeren način obilježi ovaj događaj i spriječi zaborav.
ANIMA Centar za žensko i mirovno obrazovanje Kotor
Animacija budućeg izgleda brodogradilišta u Bijeloj
Predjednik i glavni izvršni direktor DP World grupacije iz Dubaija, sultan Ahmed Bin Sulayem doputovao je u Crnu Goru na čelu delegacije ovog velikog poslovnog konglomerata.
Kompanija „Drydocks World“ koja pripada DP World grupaciji iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, od prije nekoliko mjeseci je član Konzorcijuma Montenegro Yacht Services sa kompanijom „Adriatic Marinas“ iz Tivta, a umjesto holandske brodograđevinske korporacije „Damen“. Taj konzorcijim dobio je od Vlade Crne Gore dugogodišnju koncesiju nad brodogradilišnom lukom Bijela, u cilju transformacije tamošnjeg nekadašnjeg remontnog brodogradilišta za velike trgovačke brodove u prvoklasnu kompaniju za servisiranje, održavanje, popravku i remont superjahti.
Kako nezvanično saznajemo Bin Sulayem i njegovi saradnici, u narednih nekoliko dana obićiće lokaciju budućeg Drydocks World brodogradilišta i servisnog centra za jahte u Bijeloj, kao i tivatski Porto Montenegro, a u Herceg Novom će se sresti sa gradonačelnikom Stevanom Katićem i sa njim razgovarati o predstoječim aktivnostima komapnije iz Dubaija na otvaranju novog brodogradilišta u toj opštini. Sultan bin Sulajem će se u Podgiruci sresti i sa premijerom Zdravkom Krivokapićem, predsjednikom Crne Gore Milom Đukanovićem, te ministrima ekonomije Jakovom Milatovićem i kapitalnih investicija Mladenom Bojanićem.
sultan Ahmed bin Sulayem
Iz tivatske kompanije Adriatic Marinas- Porto Montenegro ranije je, kada je objavljeno da će holandski Damen u konzorcijumu Montenegro Yacht Services zamijeniti kompanija Drydocks World – Dubai, koja je dio DP World grupacije, saopštemo da to donosi „značajno iskustvo, vještine i resurse Konzorcijumu, a pored osnivanja prvoklasnog centra za superjahte u Bokokotorskom zalivu, imaće ključnu ulogu u ostvarivanju ambicija projekta, prije svega da on postane jedan od glavnih pokretača razvoja bokokotorske industrije servisiranja i remonta superjahti.“
„Ovaj projekat ne samo da će regenerisati brodogradilište Bijela, već i cjelokupnu industriju pomorskog inženjerstva, kao i očuvati veliku pomorsku tradiciju koju baštini Crna Gora. Naše kolege i partneri iz kompanije Dry Docks World sa sobom na ovaj projekat donose i ulažu značajne resurse i ekspertizu. Zajedno ćemo pozicionirati brodogradilište u Bijeloj kao jednu od vodećih kompanija za remont i popravku superjahti na Mediteranu.“- istakli su iz Porto Montenegra.
Kompanija DryDocks World (DW) iz Dubaija koja je nova članica konzorcijuma što u Bijeloj na prostoru nekadašnjeg renomrnog brodogradilišta za velike trgovačke brodove, treba da razvije jedan od najmodernijih remontnih centara za mega i super jahte na Mediteranu, jedna je od većih brodogradilišnih korporacija na svijetu.
Brodogradilište DP Worlda u Dubaiju
DW kojeg je prije skoro 40 godina ustanovio tadašnji vladara Dubaija, šeik Rašid bin Saed Al Maktum, nastala je iz potrebe da se rapidno narastajućoj off shore (naftnoj i industriji ekspoatacije prirodnog gasa iz mora, odnosno industriji vjetrogeneratora na moru) u Persijskom zalivu obezbijedi modern remontni centar i logistička podrška. Stoga je u Dubaiju nastao jedan od najvećih brodoremontnih kompleksa na svijetu na površini od preko 200 hektara, sa 3.700 metara dužine operativne obale, nizom modernih radionica i pogona za izradu djelova brodskih konstrukcija i opreme, tri tzv.suva doka za tzv. ULCC brodove (ultra large crude oil carriers – supertankere nosivosti preko 300.000 tona) te jednim plutajućim dokom, kao i sopstvenom plovnom duzalicom kapaciteta čak 2.000 tona. O tehnološkom nivou ove kompanije najbolje govore podaci da DW široko primjenjuje najnoviju ekološki prihvatljivu robotsku tehnologiju Chariot Robotics za poslove pjeskarenje trupa broda koji se remontuje, ima specijalne klimatizirane radionice u kojima se pod posebnim klimatskim uslovima obavlja izrada cijevi od egozotičnih materijala, kao i posebnu radionicu za rad na kriogenskoj opremi za hlađenje na ultraniskim temperaturama, a koja je ključna za LNG tankere za tečni prirodni gas koji su jedna od glavnih biznis oblasti kojim se DW bavi.
DW ima i peko 3.000 kooperanata koji klijentima tog brodogradilišpta pružaju bukvalno sve zamislive i potrebne usluge, kao i sopstveni inženjsko-kosntrukcioni biro koji osmišljava i projektuje najkomplesnije projekte prenamjenje ili rekonstrukcije raznih vrsta tehničkih plovila i brodova.
DW na čijem je već godinama čelu bivši kapetan duge plovidbe i pomorski inženjer Rado Antolović iz Slovenije, godišnje završi preko 300 raznovrsnih projekata remonta ili izgradnje novih brodova ili plovila za naftnu i gasnu industriju, a dosadašnji njihov rekord je bio istovremeno obavljenje remonta na čak 42 plovila. DW zapošljava 10 hiljada radnika iz preko 50 država svijeta, a za tu kompaniju radi i nekoliko inženjera brodogradnje rodom iz Boke koji su nakon zatvaranja brodogradilišta Bijela, „trbuhom za kruhom“, otišli i dobro se snašli u Dubaiju. Pojedini od tih naših ljudi su u međuvremenu, čak i vodili segmente nekih od za DW najznačajnijih projekata, poput rekonstrukcije i pretvaranja čuvenog transatlantika „Queen Elizabeth 2“ u stacionarni ultraluksuzni brod-hotel u Dubaiju.
Detalj iz DPWorld brodogradilišta u Dubaiju
Gledano iz ugla razvoja budućeg remontnog brodogradilišta za mega i super jahte u Bijeloj kojeg će razvijati u partnerstvu sa Porto Montenegrom, DW ima respektabilne reference u više od 800 od 2005. do danas, remontovanih jahti svih veličina u njihovom posebnom remontnom brodogradilištu za tu vrstu plovila u Dubaiju. To brodogradilište raspolaže plutajućim dokom dimenzija 205 x 34 metra (nešto malo manjim nego što je to bio veliki, plutajući DOK-12 nekadašnjeg Jadranskog brodogradilišpta Bijela), četiri sinhrolifta od kojih najveći može dići iz mora brod dug 120 metara i težak 6.000 tona, te dva manja travel lifta za manje jahte. DW tamo na jahtama radi bukvalno sve poslove – od projektovanja eventualnih izmjena na brodu, do detaljnog remonta i ponovnog opremanja svakog segmenta tih ultralusuznih i vrlo skupih plovila. Među brodovima na kojima su oni radili su tri najveće jahte svijeta: 180-metarski „Azzam“, 162 metra dugi „Ecliopse“ i 160 metara duga jahta „Dubai“. Većina od tih brodova inače, već je ranijih godina dolazila i povremeno se vezivala u marini Porto Montenegro u Tivtu.
Od jučerašnjeg presjeka Institutu za javno zdravlje prijavljeno je pet smrtnih ishoda povezanih sa kovidom-19 i to kod pacijenata iz Budve (2), Podgorice (1), Bara (1) i Cetinja (1), od kojih je najmlađi imao 62, a najstariji 84 godine starostim saopšteno je iz IJZ-a. Laboratorije Instituta za javno zdravlje Crne Gore, druge javne i privatne laboratorije koje se bave dijagnostikom infekcije zabilježile su 543 novopozitivna slučaja infekcije sa SARS-CoV-2.
Kako je saopšteno iz IJZ-a dostavljeni su rezultati za 1986 uzoraka na novi koronavirus.
Ukupan broj preminulih povezanih sa COVID-19 infekcijom u Crnoj Gori od početka pandemije je 999.
opština
oboljeli
Podgorica
205
Nikšić
107
Bar
36
Budva
34
Herceg Novi
29
Bijelo Polje
27
Ulcinj
26
Danilovgrad
18
Cetinje
15
Pljevlja
14
Kotor
9
Tivat
5
Berane
4
Mojkovac
3
Kolašin
3
Rožaje
2
Plav
2
Tuzi
2
Andrijevica
1
Plužine
1
Ukupno
543
Do 15 sati prijavljen je oporavak kod 529 pacijenata.
Uzimajući u obzir sve novootkrivene slučajeve kao i broj oporavljenih, ukupan broj trenutno aktivnih slučajeva COVID-19 u Crnoj Gori iznosi 8628.
Od početka epidemijskih dešavanja (mart 2020. godine) ukupan broj registrovanih slučajeva infekcije novim korona virusom u Crnoj Gori je 75332.
Povodom Svjetskog dana reciklaže koji se obilježava 18. marta, Komunalno preduzeće Kotor doniraće platnene torbe građanima koji tokom mjeseca marta na blagajni preduzeća plate mjesečni račun za odvoz otpada.
-Sami cilj akcije je da se smanji upotreba plastičnih kesa, koje imaju negativan uticaj na životnu sredinu i zdravlje ljudi, a ujedno ostavljaju i ružnu sliku kada ih vidimo u prirodi ili ih vjetar raznosi po ulici. Ovom akcijom želimo da se upotreba cegera “vrati” u domaćinstva koji su ranije bili neizostavni prilikom odlaska u trgovinu-kazao je direktor ovog preduzeća Milan Popović.
Podsjeća da se obične plastične kese ne mogu razgraditi pod dejstvom mikroorganizama, tako da se sa tog aspekta smatraju nerazgradivim.
-Za njihovu razgradnju u prirodi, pod dejstvom svjetlosti i drugih faktora, na osnovu nekih istraživanja potrebno je i do 100 godina. Obične plastične kese, prave se od petrohemijskih sirovina koje se dobijaju preradom nafte (imaju oznaku PE).
Plastične kese mogu se reciklirati, one su po zapremini veliki otpad ali po masi male (čine svega 0,04 odsto ukupnog komunalnog otpada) zbog toga je potrebno sakupiti veliku količinu kesa za reciklažu.
Istraživanja su pokazala, da svaki građanin Crne Gore godišnje potroši oko 730 plastičnih kesa, navodi Popović.
Takođe, i predlog Zakona o upravljanju otpadom koji je u proceduri, predviđa zabranu upotrebe plastičnih kesa uz velike novčane kazne za nepoštovanje zakona.
– Komunalno preduzeće Kotor, čiji se radnici svakodnevno susreću sa problemom nesavjesnog odlaganja plastičnih kesa, ovom akcijom želi da podigne svijest naših građana kako bi stekli naviku korištenja cegera u trgovini-zaključio je Popović.
U Francuskoj je oduzeta dozvola 88-godišnjem vozaču, koji je vozio 191 kilometar na sat kako ne bi zakasnio na zakazanu vakcinaciju protiv koronavirusa, prenosi Anadolu Agency (AA).
Vozilo je isključeno iz saobraćaja. Iz žandarmerije regije Bas Rhin na istoku zemlje, navedeno je da je radar registrovao vozilo koje se kretalo 191 kilometar na sat.
Policijske ekipe zaustavile su vozilo, a njegov 88-godišnji vozač rekao je sigurnosnim snagama da kasni na vakcinaciju.
Iz policije je navedeno da je vozaču, iako je dokazao da je naručen na vakcinaciju, oduzeta vozačka dozvola.
U sklopu kampanje vakcinacije protiv nove vrste koronavirusa, pokrenute u januaru u Francuskoj, prednost imaju osobe starije od 75 godina.