U SAD-u od COVID-19 preminulo više od 507.000 ljudi

0
SAD / covid / AA

U posljednja 24 sata u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) od posljedica zaraze koronavirusa umrle su 2.433 osobe, ukupno 507.758.

Podaci objavljeni na internet stranici ”Worldometers”, pokazuju kako je u posljednja 24 sata zaraza potvrđena kod 78.206 osoba, ukupno 28.604.719. Potvrđena su i 2.433 smrtna slučaja, čime je ukupan broj preminulih povećan na 507.758.

Dosad se od infekcije COVID-19 oporavilo više od 18,8 miliona ljudi, dok je na prisustvo virusa obavljeno više od 343,36 miliona testiranja.

Podaci Univerziteta ”Johns Hopkins” pokazuju kako je broj zaraženih 28.006.772, a od posljedica zaraze umrlo 495.816 osoba.

Podaci objavljeni na stranici “Worldometers” pokazuju kako je California, s više od 3,5 miliona slučajeva, savezna država s najviše zaraženih. Slijede Texas (više od 2,59 miliona zaraženih) i Florida (više od 1,85 miliona).

California je ujedno savezna država s najviše smrtnih slučajeva (48.679).

SAD po broju COVID-19 slučajeva slijede Indija (više od 10,98 miliona) i Brazil (10,08 miliona).

Centar za prevenciju i kontrolu bolesti (CDC) saopćio je kako su federalne vlasti saveznim državama podijelile više od 78,01 miliona vakcina, a dosad je vakcinisano više od 59,58 miliona ljudi.

Bolnica Meljine – Korona će proći, ali problemi ostaju

0
Foto – Bolnica Meljine

Loša epidemiološka situacija u Herceg Novom ukazala je na dugogodišnje probleme u nekadašnjoj vojnoj bolnici Meljine – deficit medicinskog kadra, nedostatak savremene dijagnostike, zastarjelu opremu, kašnjenje zarada ljekarima, sestrama i tehničarima…

Zaposleni u toj ustanovi poručili su resornom ministarstvu i nadležnima da obrate pažnju na slabe karike u opštoj bolnici Meljine, koja i u stečaju pruža zdravstvenu zaštitu za oko 40.000 stanovnika Herceg Novog.

Ljekarka te ustanove Marija Vuković, koja je specijalizirala internu medicinu na Vojno-medicinskoj akademiji, već osam godina radi u OB Meljine, a posljednjih 12 dana jedini je doktor na Internom odjeljenju koji brine o mnogim pacijentima.

Ona je kazala da je petoro njenih kolega inficirano novim koronavirusom, kao i da se direktorica iz samoizolacije obraćala Ministarstvu zdravlja i Opštini, tražeći da nekoga od kolega upute na ispomoć u OB Meljine. Pojasnila je da je upućen kolega internista iz hercegnovskog Doma zdravlja, koji svakog drugog dana obavlja dežurstvo od 15 sati popodne do sedam ujutru narednog dana.

Ljekarka Vuković dežurna je svakog drugog dana, pokriva i ambulantu i odjeljenje, a njen radni dan traje i po 24 sata.

Marija Vuković – foto privatna arhiva

Ona je istakla da je veliki problem i deficit srednjeg medicinskog kadra, pa tako na Internom odjeljenju sada rade samo četiri medicinske sestre, dok je ostalih 11 pozitivno na kovid-19.

Vuković je naglasila da se na Internom odjelenju nalaze post-kovid pacijenti, oni sa akutnim respiratonim i urinarnim infekcijama, bolesnici koji su imali srčani udar, dok imaju i jednog pacijenta sa kancerom koji je u terminalnoj fazi. Od početka epidemije u martu prošle godine, na ovom odjeljenju hospitalizovano je oko 500 pacijenata.

Vukovićeva tvrdi da iako nisu klasični kovid centar, svakodnevno u redovnim okolnostima u toj bolnici registruju po nekoliko slučajeva novog koronavirusa kod pacijenata koji su na liječenju zbog osnovne bolesti.

“Kovid situacija će vrlo brzo da se razriješi, jer se ljekari vraćaju iz samoizolacije za nekoliko dana, ali ostaju problemi koje imamo godinama”, poručila je ona.

Vukovićeva je istakla da nadležni moraju da riješe pitanje deficita kadra, pojasnivši da OB Meljine, kao bolnica u stečaju, ne može da raspisuje specijalizacije.

“Bolnica je u stečaju i to je komplikovan sudsko-medicinski problem, ali treba naći modalitet da se raspišu specijalizacije. Bolnica Meljine trenutno nema stalno zaposlenog anestezologa, u njoj rade samo jedan ginekolog i samo jedan radiolog koji je u penziji”, pojasnila je ljekarka.

Situacija je loša i kada je riječ o medicinskoj opremi koja je neophodna za dijagnostiku.

Vukovićeva je “Vijestima” rekla da bi najsretnija bila kada bi ustanova u kojoj radi napokon dobila multislajsni skener. Kazala je da je snimanje ovim skenerom neophodno i značajno za veliki broj pacijenata sa preležanom kovid infekcijom, koji se sada često javljaju ljekaru, ali i kod drugih stanja.

“I u slučaju da pacijent ima plućnu tromboemboliju, mi ne možemo uraditi dijagnostiku, već prevozimo takvog pacijenta u kotorsku Opštu bolnicu i čekamo nalaz”, rekla je Vukovićeva.

Ona je istakla da je rendgen aparat u toj bolnici star 21 godinu, a da je aparat za ultrazvuk srca kupljen 2010. godine, što ukazuje da je ovoj ustanovi neophodna nova oprema i aparati.

Vukovićeva je poručila da nadležni treba hitno da razriješe status bolnice Meljine, koja pokriva čitavi grad, a u sezoni i mnogo više potencijalnih pacijenata. Pojasnila je da im posljednjih nekoliko mjeseci kasne plate, pa su tako decembarsku primili tek 15. januara, odnosno dvije sedmice kasnije u odnosu na kolege iz ostalih javnih zdravstvenih ustanova.

“Mi smo spremni da pokušamo sve. Plata nam je kasnila četiri mjeseca, ali sad smo već na izmaku snaga. Herceg Novi je dio ove države i krajenje je vrijeme da nadležni obrate pažnju na građane kojima je potrebna zdravstvena zaštita, bolnicu i zaposlene”, zaključila je ljekarka.

/Ana Komatina/

Što nam je činiti sa ś i ź ?

21
Međunarodni dan maternjeg jezika

Širom svijeta obilježava se Dan maternjeg jezika. Članica Organizacije UN za obrazovanje, nauku i kulturu, UNESKO, 21. februar proglasio je Međunarodnim danom maternjeg jezika, kao sjećanje na studente koji su 1952. godine ubijeni u Daki, jer su protestovali zbog toga što njihov maternji jezik nije proglašen za zvanični jezik.

Maternji jezik je dio kulturnog identiteta naroda, tačka prepoznavanja, različitosti ali i tolerancije i razumijevanja.

Povodom Međunarodnog dana maternjeg jezika 2021. donosimo autorski tekst prof. dr Miomira Abovića

Miomir Abović

Ako je nešto u Crnoj Gori zadnjih petnaestak godina steklo kultni status, onda su to nesumnjivo glasovi ś ź (za sada neka budu glasovi; da li su pomenuti glasovi i foneme, o tome ćemo diskutovati u nastavku članka).

Jedni su bili (i dalje su) gorljive pristalice davanja pomenutim jezičnim jedinicama normativnog statusa, dok su se drugi tome žestoko opirali. Prvopomenuti u činu davanja ś i ź normativnog statusa vide izraz očuvanja čistog crnogorskog identiteta, one „najcrnogorskije“ crnogorske nacionalne supstancijalnosti, dok drugopomenuti sa gnušanjem odbijaju prihvatiti da su ś i ź od 2009. godine- tj. od uvođenja u službenu upotrebu u Crnoj Gori „Pravopisa crnogorskog jezika“- dio norme (makar norme crnogorskog jezika), često idući do ivice brutalnog karikiranja upotrebe dva pomenuta glasa. Emotivni naboj u vezi sa ovim jezičnim jedinicama, nimalo čudno, izuzetno je snažan, budući da pitanje fonematsko-normativnog statusa ś i ź izlazi iz okvira tzv. čiste lingvistike i ulazi u sferu nacionalnog identiteta, tj. politike, i- što je izuzetno loše, ali, nažalost, neizbježno- politikantstva. Ovaj članak će, nasuprot tome, biti pokušaj da se situacija u vezi ś i ź objektivno sagleda; kad kažemo objektivno, to znači sa čisto lingvističkog aspekta i primjenom kriterijâ lingvističke analize.

Pođimo od onoga što o ovim glasovima piše u „Pravopisu crnogorskog jezika“. Autor ovog „Pravopisa“ glasovima ś i ź apodiktički dodijelio je fonematski status; za razliku od bosanskog, hrvatskog i srpskog književnog jezika koji- kao i bivši hrvatskosrpski/srpskohrvatski jezik- imaju trideset fonemâ, sadašnji crnogorski standardni jezik ima 32 fonemeZamisao i intencija sasvim su jasni: crnogorski jezik, da bi bio poseban i drugačiji u odnosu na bosanski, hrvatski i srpski standardni jezik- a pogotovo poseban i samobitan u odnosu na srpski standardni jezik- mora se i formalno razlikovati od pomenutih (standardnih) jezikâ. Autor tu temeljnu distinktivnu crtu crnogorskog standardnog jezika- da li s pravom, to ćemo vidjeti u nastavku ovog članka- nalazi i vidi u njegovom fonematskom sastavu. Na početku poglavlja o ś i ź on to jasno i nedvosmisleno i kaže:“Fonemi ś i ź glavno su razlikovno obilježje između crnogorskoga i ostala tri štokavska standardna jezika (bosanskoga, hrvatskog i srpskog). S obzirom na to da čine markantno obilježje crnogorskoga savremenog jezika, da su se održali u upotrebi kao opšteprisutni crnogorski glasovi uprkos višedecenijskoj ortografskoj i ortoepskoj normi koja ih je tretirala kao dijalektalne, oni su dio standardnojezičke norme („Pravopis crnogorskog jezika“, str. 39.). Na ovom mjestu moramo nakratko prekinuti razmatranje fonološkog statusa ś i ź (u crnogorskom jeziku) i- upravo zbog toga da bi čitaoci (konačno) shvatili što je fonem(a), u čemu je razlika između foneme i glasa i na osnovu kojih kriterijâ glas u jednom jeziku stiče status foneme- napraviti kratku digresiju i izlet u fonološku teoriju. Jer, distinkcija između glasa i foneme ključna je distinkcija od koje zavisi ispravno razumijevanje problematike o kojoj pišemo. U jednom od najnovijih udžbenika fonologije sa teritorije B/CG/H/S jezika- „Fonologiji srpskog jezika“ Dragoljuba Petrovića i Snežane Gudurić- na strani 327. daje se sljedeća definicija foneme:“Fonema je, dakle, minimalna jezička jedinica kojoj nije priključen sadržaj, ali koja svojim položajem u fonacionom lancu određuje značenje niza na višem nivou jezičkog iskaza, kao u primerima spava’/č/ica ~ spava’/ć/icapo/k/o’siti ~ po/r/’ositi ~ po/n/o’sitio/m/lā’/d/iti ~ o/h/lā’diti ~ omlā’/t/iti isl. Takvi odnosi određuju se kao minimalni parovi i njima se potvrđuje fonemski status jedinice po kojoj se jedan niz razlikuje od drugoga koji mu je neposredno suprotstavljen“. Dakle: da bi jedan glas u nekom jeziku stekao status foneme, moraju, prije svega, postojati minimalni leksički parovi- lekseme koje su u svim ostalim glasovima od kojih su sastavljene i u njihovom redoslijedu inače potpuno identične- a njihovo međusobno značenje razlikuje samo taj jedan glas: glas koji upravo na osnovu te distinktivne funkcije, tj. sposobnosti da razlikuje značenje dvije lekseme, stiče status foneme. Na osnovu, npr., minimalnih leksičkih parovâ bob ~ rob ~ zob ~ kob ~ lob glasovi brzk i l u B/CG/H/S jeziku dobijaju i imaju status fonemâ. No, kriterij minimalnih leksičkih parovâ nije sâm dovoljan za određivanje jednog glasa kao foneme. Pored tog kriterija, koji se realizuje na način koji smo opisali, u cilju osnaživanja naučne strogosti- a samim tim i relevantnosti izdvajanja i definisanja fonemâ u jednom jeziku- dodaju se još tri bitna kriterija: a) zahtjev da članovi minimalnog leksičkog para pripadaju istoj vrsti riječi; b) dovoljan broj minimalnih leksičkih parovâ; c) dovoljan i značajan broj leksemâ u kojima se nalazi glas čiji fonematski status želimo provjeriti. Preciznije: da bismo jedan glas u nekom jeziku odredili kao fonem(u), pored njegove sposobnosti da razlikuje značenje dvije lekseme u okviru jednog minimalnog para, leksemi- članovi minimalnog para moraju pripadati istoj vrsti riječi, minimalnih parovâ mora biti više- tj. dovoljan broj da bi određeni glas u tom jeziku dobio status foneme- i, konačno, u određenom jeziku mora postojati značajan broj leksemâ u okviru kojih taj glas nalazimo. Tek kad su ispunjena sva ova četiri kriterija, jedan glas u određenom jeziku možemo smatrati fonemom. (Napomena: pojam „dovoljan“- kad je broj minimalnih parovâ u pitanju- nije sasvim precizan i to predstavlja izvjesnu slabost ove teorije. Nije moguće apsolutno precizno definisati koliko je to minimalnih leksičkih parovâ dovoljno da bi jedan glas u nekom jeziku stekao status foneme. Ipak, možemo utvrditi da je pet minimalnih parovâ donji prag koji predstavlja dovoljan uslov da bismo jednom glasu u nekom jeziku priznali status foneme. Sa druge strane, jedan broj fonologâ kao uslov da bi glas dobio status foneme navode i zahtjev da lekseme koje se pojavljuju kao članovi minimalnog para imaju i isti akcenat. No, i pored pomenutih nedoumicâ, teorija izdvajanja i definisanja foneme koju smo predstavili apsolutno je validna).

Sad, kad smo postavili teorijski okvir konstutuisanja fonemâ u okviru jednog jezika, možemo preći na analizu fonematskog statusa ś i ź (u crnogorskom jeziku). Pođimo od ź. Evo što o ovoj glasovnoj jedinici, u poglavlju „Fonemi ś i źpiše u „Pravopisu crnogorskog jezika“ na stranici 39.:“Glas ź u crnogorskom jeziku ima vrijednost fonema, što dokazuje suodnos źenica : ženica. U crnogorskim antroponimima i toponimima ź nije u suodnosu sa zj. Upor: ŹagoraŹajoKoźaKoźa glavicaKoźa gredaKoźa kućištaKoźa pećinaKoźa putinaKoźa rupaKoźačaKoźakKoźe borineKoźi borKoźi kršKoźi rtKoźi vrh i sl.“. Ranije u okviru ovog poglavlja autor „Pravopisa crnogorskog jezika“ navodi da je ź dvostrukog porijekla: a) da je nastalo jotovanjem, pa navodi sljedeće primjere: źenicaiźestiiźedeniźelicakoźavinakoźi i b) da nije nastalo jotovanjem, u riječima ŹajoŹagora i Źana. (Postavlja se pitanje kako i zašto je autor „Pravopisa crnogorskog jezika“ u tački b) zaboravio, u svojstvu primjera, navesti nadimak čuvenog bivšeg ministra kulture u Vladi Crne Gore- Źaga. Ali, da ne karikiram dodatno. Jer: navođenje, u „Pravopisu“, četrnaest toponimâ od istog korijena: koz-  već je samo po sebi groteska). Dakle, ako uzmemo u obzir činjenicu da (nadam se da ćemo se složiti) Źana i Źajo– ako uopšte postoje u govoru- nisu baš česti, i da se sve lekseme što su navedene kao primjeri u kojima imamo ź zapravo svode na korijene tri riječi: koz-, izjed– i zjenic-, broj leksemâ sa ź u jeziku kojim se govori na teritoriji Crne Gore svodi se zapravo na tri lekseme: na odnosni pridjev izveden sufiksom – ji, – ja, – je od osnove imenice kozakoźikoźakoźe, na imenicu źenica i na glagol iźesti i izvedenice od istog. Kad rečenom dodamo činjenicu da se ni likovi riječi izvedenih od pomenuta tri korijena (koz-, zjenic– i izjed-) ne upotrebljavaju isključivo sa ź, nego- ništa manje, ako ne i frekventnije- u većem dijelu Crne Gore sa sekvencom zj, onda je, po pitanju fonematskog statusa ź, sve i više nego jasno. Niti ima dovoljno minimalnih leksičkih parovâ da bi ź (u crnogorskom jeziku) dobilo status foneme [samo jedan minimalni par: źenica ~ ženica– pri čemu je veoma upitno koliko je lik ove lekseme źenica uopšte rasprostranjen u Crnoj Gori- više je nego nedovoljan da bi se glasu ź priznao status foneme], niti u jeziku kojim se govori na teritoriji Crne Gore ima niti blizu dovoljno leksemâ u kojima se ovaj glas pojavljuje. Funkcionalna opterećenost glasa ź, dakle, apsolutno je nedovoljna da bi isti (u crnogorskom jeziku) bio fonem. Kratko i jasno: ź (u crnogorskom jeziku) nipošto nije i ne može biti fonem(a). A pošto nije fonem(a), eo ipso, ź ne može biti ni dijelom standardnog (crnogorskog) jezika.

Drugačije je stanje sa glasom ś. I ovaj glas, kao i ź, u jeziku na teritoriji Crne Gore- kako to bilježi i „Pravopis crnogorskog jezika“ na 39. stranici- nalazimo u dvije leksemske kategorije: a) u leksemama u okviru kojih se vrši jotovanje: śutraśestiśeverśekiraśenokosśedalośednicaśekirati (se)śemeguśenicapośećizaśedaśetiti (se) itd.; b) u hipokoristicima i u toponimima: MaśaDaśkoPeśaŚečeŚečinaŚerogoška glavicaOśečenicaOrlośedPaśaka, Prośeno brdo itd. I, premda autor „Pravopisa crnogorskog jezika“ navodi- u svrhu potvrde postojanja ovog glasa u jeziku na teritorije Crne Gore- i neke, najblaže rečeno, čudne primjere: śekaśeraśagomuśśerpati itd., ś u cjelini crnogorskih govorâ- u usporedbi sa ź– nesumnjivo ima neuporedivo veću frekvenciju i veće funkcionalno opterećenje. Postoji, sa jedne strane, dovoljan broj leksemâ koje sadrže ovaj glas, a, sa druge strane- u jednom nezanemarljivom broju crnogorskih govorâ- postoji i dovoljan broj minimalnih leksičkih parovâ sa ovim glasom koji razlikuju značenje dviju leksemâ: priśesti ~ privestiśesti ~ mestiśever ~ reverDaśko ~ Darkopośeći ~ poreći, ośećati ~ obećati itd. Na osnovu kriterijâ koje smo naveli u vezi mogućnosti da bi jedan glas mogao dobiti status foneme, možemo nedvosmisleno ustvrditi: ś u nezanemarljivom broju crnogorskih govorâ zaista ima status foneme.

To što ś u mnogim crnogorskim govorima nesporno jeste fonem(a) ne znači, međutim, da automatski treba da bude normirano i da postane dijelom standardnog (crnogorskog) jezika. Upravo suprotno: fonem(u) ś ne treba standardizovati i ista ne treba da bude jedinica standardnog (crnogorskog) jezika. I to iz dva suštinska razloga. Prvi se tiče nejednake rasprostranjenosti ove jezične jedinice u crnogorskim govorima (nisam tek tako i slučajno- ranije u tekstu govoreći o fonematskom statusu ś– kazao da se ś kao fonem(a) može tretirati u nezanemarljivom broju crnogorskih govorâ. Upotreba pridjeva nezanemarljiv implicira, naime, da je ś u značajnom broju crnogorskih govorâ frekventno i da u tim govorima ima dovoljno minimalnih leksičkih parova da ś odredimo kao fonem(u). Ali još je bitnije ono što taj pridjev presuponira: da u Crnoj Gori ima i dosta govorâ u kojima je ś mnogo manje frekventno nego u onim prvopomenutim govorima). Fonem ś u nekim crnogorskim govorima, dakle, šire je zastupljen u upotrebi, dok je u drugim govorima njegova upotreba reduciranija. U govoru, npr., domicilnih Bokeljâ u Tivtu i Kotoru izgovara se śutraśestiśekira, ali nikad ośećaj, śeverśemeguśenicaśenokospośeći itd.: oblici koji su, sa druge strane, sasvim uobičajeni, npr., na Cetinju. U raznoraznim govorima na sjeveru Crne Gore zatičemo, opet, po pitanju ś, neko novo, drugačije stanje itd.  Dakle, za razliku od velike većine ostalih konsonanatâ koji se uglavnom ravnomjerno upotrebljavaju u jeziku na teritoriji Crne Gore, sa ś nemamo taj slučaj. Tezi koju sam iznio može se, naizgled opravdano, prigovoriti sljedeće: postoje, i pored ś, u jeziku kojim se govori u Crnoj Gori glasovi koji nisu ravnomjerno raspoređeni na čitavoj teritoriji Crne Gore, pa su ipak dio norme (crnogorskog) standardnog jezika. To su, prije svega f  i h, koji se često supstituišu drugim glasovima ili, u slučaju h, gube u izgovoru. To bi, međutim, kako sam već i saopštio, bio samo naizgled opravdan prigovor. Zašto? Zato što f  i h imaju mnogodecenijsku, a- u nekoj fleksibilnije shvaćenoj formi- i višestoljetnu tradiciju normativnih jezičnih jedinicâ. Sa ś to nije slučaj; ono bi taj status tek trebalo da stekne. Ni u jednoj varijanti nije poželjno praviti radikalne reforme standardnog jezika- u ovom slučaju uvoditi novu fonemu (foneme, ako uzmemo u obzir da pisac „Pravopisa crnogorskog jezika“ i ź tretira kao fonemu) u isti- ako je taj standardni jezik decenijama odlično funkcionisao i funkcioniše i bez te reforme. A pogotovo nije poželjno insistirati na reformi standardnog jezika kad ta reforma nema podršku- štoviše izaziva veliki otpor- većine ljudi koji treba u svakodnevnim životnim prilikama treba da koriste taj standardni jezik. A lako ćemo se složiti da je upravo to slučaj sa ś (i ź).

Drugi bitan razlog zbog kojeg ś ne može steći normativni status u (crnogorskom) jeziku razlog je koji se tiče faktora jezične sistemnosti. Ś i ź su tzv. piskavi frikativni (tjesnačni) konsonanti. (Napomena: frikativni konsonanti su, pak, konsonanti pri čijoj artikulaciji djelovi govornog aparata stvaraju tjesnace kroz koje, sa izrazitim trenjem, prolazi zračna struja. Podsistem piskavih frikativâ u štokavštini izgleda ovako:

š ž

ś ź

s z

Ranije u članku dokazali smo da ź (u crnogorskom jeziku) nije fonem(a). Ako ź (u crnogorskom jeziku), ponajviše zbog njegove izražene nefrekventnosti, nije fonem(a)- i, u skladu s tim, kako sam ranije naglasio- nikako ne može postati dijelom standardnog (crnogorskog) jezika- nastaje, jezikom strukturalističke lingvistike rečeno, tzv. rupa u sistemu. A ta rupa u sistemu- i nesklad koji ona produkuje u podsistemu piskavih frikativâ- najlakše i najefikasnije može se ukloniti tako da se ni bezvučnom parnjaku ź– tj. ś– ne dodijeli normativni status[To, naravno, ne znači da izgovaranje ś (i ź) treba proskribirati i u svakodnevnom govoru. To je nemoguće budući da je sudbina pojedinih glasovâ stvar evolucije jezika per se. Ovdje govorimo samo o statusu ś i ź u standardnom (crnogorskom) jeziku]. I ovdje se autoru ovog članka, tj. meni, može uputiti- opet naizgled ozbiljan- prigovor: zašto, ako iz razloga uklanjanja rupe u sistemu fonemi ś ne priznajemo normativni status, to isto ne uradimo sa fonemama fh i c, koje takođe nemaju svoje zvučne parnjake? Odgovor je jednostavan i dijelom smo ga već i dali ranije u članku: f  i hpremda nestabilni u crnogorskim govorima, imaju dugodecenijski, štoviše višestoljetni, normativni status, dok je c veoma frekventan glas i ima značajno funkcionalno opterećenje.

Da rezimiram: ś i ź – svaki od ova dva glasa iz svojih razlogâ, koje sam rasvijetlio i objasnio- ne mogu, u crnogorskom standardnom jeziku, dobiti status normativnih jezičnih jedinicâ. Mnogo više lingvističkog opravdanja ima- kao standardnojezične- zadržati samo i isključivo glasovne sekvence sj i zj (marginalna leksička kategorija kao što su pojedini hipokoristici i toponimi ne mogu suštinski narušiti ispravnost i tačnost ove teorije). Time, međutim, oni građani Crne Gore- koji jezik što njime govore žele nazivati crnogorskim- nemaju ni promil manje prava na to. Jer: pravo na nominaciju jezika pridjevom izvedenim od naziva svog etnosa ne stoji ni u kakvoj nužnoj vezi sa standardološkom intencijom da se u (taj) standardni jezik uvede što više distinktivnih crtâ- kako bi se isti što više razlikovao od njemu (veoma) srodnih jezikâ. U slučaju crnogorskog jezika ta standardološka intencija bila je usmjerena prije svega na što veće i izraženije razlikovanje crnogorskog od srpskog standardnog jezika. Ta standardološka intencija u montenegristici- povezana sa određenim ideološko-političkim stavovima- kako bjelodano pokazuje i ovaj članak, potpuno je promašena i neće izdržati test vremena. Pravo da oni građani Crne Gore koji to žele jezik kojim se govori na teritoriji Crne Gore nazivaju (i) crnogorskim ima utemeljenje u okviru jedne druge lingvističke poddiscipline- sociolingvistike. No, o tome je posljednjih godina ionako već dosta pisano, pa ovdje nema potrebe ulaziti u tu problematiku.

Poput ś i ź, tako, po mom mišljenju, ne treba- u crnogorskom standardnom jeziku- normirati ni rezultate jekavskog jotovanja. Ali o tome nekom drugom prilikom i u nekom drugom članku.

/prof.dr Miomir Abović/

Nakon protjerivanja iz SAD-a, bivši nacistički čuvar stigao u Njemačku

0
Logor foto EPA

Nekadašnji čuvar u nacističkome koncentracijskom logoru, koji je više od 60 godina živio u Sjedinjenim Državama, danas se vratio u Njemačku nakon što protjeran iz SAD-a, rekao je glasnogovornik policije.

Taj je 95-godišnjak, nakon što je stigao u zračnu luku Frankfurt, ispitan u postaji lokalne policije. Mediji pišu da nije uhapšen.

Službenici američkog ministarstva pravosuđa izvijestili su da je riječ o Friedrichu Karlu Bergeru, a njemačke vlasti spominju ga bez prezimena, Friedrich Karl B.

Američki je sud prošle godine presudio da Bergera treba protjerati iz Sjedinjenih Država, nakon što je tužiteljstvo grada Cellea na sjeveru Njemačke otvorilo istragu o tomu je li 1945. sudjelovao u ubojstvima zatvorenika u satelitskom koncentracijskom logoru koji je pripadao mreži logora Neuengamme nedaleko od Hamburga.

Njemački tužitelji tvrde da je Berger, koji od 1959. živi u SAD-u, priznao da je nekoliko tjedana čuvao zatvorenike na području Meppena blizu nizozemske granice, no da nije svjedočio nikakvim ubojstvima i zlostavljanju zatvorenika.

U decembru su Nijemci obustavili postupak pokrenut protiv njega jer tužitelji nisu uspjeli osporiti istinitost njegovih tvrdnji.

Glasnogovornik tužiteljstva u njemačkome Celleu kazao je kako je policija u pokrajini Hesse zamoljena da ga ispita nakon povratka u Njemačku, no glasnogovornik policije rekao je da se s Bergerom ne povezuje konkretna istraga te da je on slobodan pa stoga nije ni priveden.

Posljednjih su godina tužitelji podignuli više optužnica protiv nekoliko bivših nacista, koristeći posljednju priliku da osiguraju pravdu za milijune stradalih u koncentracijskim logorima. Ranije ovog mjeseca tužitelji su optužili stogodišnjeg Nijemca da je pomagao u 3518 ubojstava počinjenih dok je, navodno, bio stražar u koncentracijskom logoru Sachsenhausenu.

Sarajlije i Beograđani pjesmom se opraštaju od omiljenog Balaševića

0
Beograđani su se na Trgu Nikole Pašića oprostili od Ðorđa Balaševića – foto Hina

Stotine građana Sarajeva i Beograda izašle su u subotu na ulice i pjevajući hitove Đorđa Balaševića oprostile se od omiljenog glazbenika koji je u petak umro od posljedica covida-19.

Sarajlije su se okupile ispred dvorane Skenderija, a njegovi lik projiciran je na pročelju vijećnice grada s kojim je Balašević (68) gajio posebne veze.

“Želim mu u ime svih Sarajlija reći: hvala ti Đole. Svojim ćeš stihovima i muzikom živjeti vječno, a ovaj te grad neće zaboraviti”, objavio je na Facebooku gradonačelnik Abdulah Skaka.

Pred Skenderijom je održan mini koncert koji je popularni RSG Radio organizirao na poticaj brojnih obožavatelja.

Uz najpoznatije Balaševićeve pjesme okupljeni su pjevali i palili svijeće te ostavljali mandarine i plišane zečeve, simbolički vezane uz jednu od njegovih najpopularnijih pjesama.

Balašević je u veljači 1998., nakon rata u BiH u Skenderij održao dva uzastopna koncerta na kojima su bilo tisuće ljudi. Nastupe je organiziralo Visoko povjereništvo UN za izbjeglice u nastojanju da ponovo poveže ljude iz različitih dijelova BiH.

Publici je tada kazao kako su ga u Srbiji upozoravali da je odlazak u Sarajevo opasan i da bi mogao biti metom atentatora.

“A ja kažem: Ako je to cijena, da dva dana budem na nišanu nekog luđaka…Oni su mogli pet godina da budu na nišanu. Eto i meni načina da bar dva dana u životu budem Sarajlija, bar po tome”, rekao je Balašević.

Od legende jugoslavenske glazbene scene Beograđani se opraštaju na Trgu Nikole Pašića pjevajući uz svijeće i cvijeće njegove brojne nezaboravne hitove.

Postavili su transparent “Laku noć, dame i gospodo”, rečenica kojom je Balašević uz pjesmu “Odlazi cirkus” pozdravljao publiku na kraju svojih koncerata.

Stotine svijeća, bijeli plišani zečevi i mandarine, asocijacija na hit “Neki novi klinci”, dio su oproštaja od glazbenika, kantautora, pjesnika, spisatelja i umjetnika koji je svojom dogogodišnjom karijerom i tisućama koncerata obilježio desetljeća na jugoslavneskoj glazbenoj sceni, ostajući u trajnom sjećanju brojnih generacija.

Đorđe Balašević preminuo je u petak u novosadskom Kliničkom centru u 68. godini od upale pluća izazvane koronavirusom.

Gradonačelnik njegova rodnog grada Novog Sada Miloš Vučević rekao je da će dan pogreba biti dan žalosti.

Ajkule izborile Olimpijske igre!

2
Vaterpolo reprezentacija Crna Gora

Najbolji vaterpolisti Crne Gore učestvovaće na Olimpijskim igrama u Tokiju ove godine.

“Ajkule” su u dramatičnom polufinalu kvalifikacionog turnira u Roterdamu, nakon boljeg izvođenja peteraca, pobijedile Hrvatsku rezultatom 14:12.

Nakon 32 minuta velike borbe, izabranici Vladimira Gojkovića su bolje šutirali peterce i na osnovu svega dosad prikazanog zaslužile da po četvrti put uzastopno izvade vizu za najznačajniju sportsku smotru.

Crna Gora će sjutra u finalu, u meču bez rezultatskog značaja, odmjeriti snage sa boljim iz večerašnjeg dvoboja Grčke i Rusije.

Na polovini uzbudljivg susreta sa “barakudama” rezultat je bio poravnat (5:5), a onda je naš nacionalni tim stekao dva gola prednosti.

Hrvatska se vrlo brzo vratila u igru, potom preokrenula i bila bliža plasmanu u Tokio. Međutim, sjajni Perković je pola minuta prije kraja, u situaciji sa igračem više, bio siguran i “ajkulama” omogućio peterce.

Penal drama na kraju je pripala našem timu, a precizni su bili Ivović, Vidović, Petković i kapiten Brguljan.

Počela vakcinacija u Crnoj Gori

7
Počela vakcinacija u CG – foto IJZ

Ekipe Instituta i DZ Kotor dale su prvu dozu Sputnjik V vakcine u Crnoj Gori Vladimiru Žderiću, štićeniku doma za stare “Grabovac” u Risnu, a onda i ljekarima doma – dr Nikoli Popoviću i dr Damiru Adroviću, saopšteno je iz Instituta za javno zdravlje Crne Gore (IJZ).

“Najbitnija faza u borbi protiv pandemije kreće”, porčujuju iz IJZ.

Prvih 2.000 građana dobiće vakcine Sputnjik V, koje je Crnoj Gori poklonila Srbija. Te doze su stigle prije dva dana, a 2.000 doza za revakcinaciju treba da stigne narednih dana.

Po procjenama, Crnoj Gori neophodno je makar 248.000 doza, koliko je traženo preko Kovaksa, da bi se sa dvije doze vakcinisalo 20 odsto stanovništva.

Vakcinacija bi trebalo da bude nastavljena kada stignu 30.000 doza vakcine Sinofarm koje su donacija Kine, što je ministarka zdravlja Jelena Borovinić Bojović najavila za kraj februara.

Vakcinaciju protiv korona virusa u Crnoj Gori sprovodiće timovi izabranih ljekara, a prvi će dobiti vakcinu najugroženije grupa stanovništva, po zvaničnom Planu vakcinacije.

Završeno uređenje pješačke staze duž “Tivatskih solila”

7
Staza na Solilima_postavljanje_behatona

Javno preduzeće za upravljanje morskim dobrom Crne Gore završilo je radove na adaptaciji i uređenju pješačke staze u dužini od 75 metara i prostora oko vidikovca Solila u Opštini Tivat.

Riječ je o adpatacija staze uz javni magistralni put i zaštićenu zonu – Posebni rezervat prirode “Tivatska solila”, a koja služi pješacima za komunikaciju između centra za posjetioce i vidikovca.

Staza je popločana behaton kockama u kombinaciji sive boje i terakote. Na parkiralištu za autobuse kod vidikovca postavljena je zaštitna ograda, posebno vodeći računa o bezbjednosti posjetilaca i velikog broja školaraca koji dolaze u obilazak rezervata. Ovim poslom predviđeno je i hortikulturno uređenje staze.

Staza na Solilma

Vrijednost ulaganja Javnog preduzeća za upravljanje morskim dobrom iznosi 19.662 eura, a u 2021. godini palnirano je i produženje staze duž o ‘Tivatska solila” odmah po rješavanju imovinsko-pravnih odnosa na jednom dijelu planirane dionice.

Preminulo sedam osoba, 481 novoinficirani, H. Novi 49, Kotor 21, Tivat 18

0
Institutza javno zdravlje CG

U Crnoj Gori je u posljednja 24 sata od posljedica koronavirusa preminulo sedam osoba, a potvrđeno je 481 novi slučaj infekcije, saopšteno je iz Instituta za javno zdravlje (IJZ).

“Laboratorije Instituta za javno zdravlje, druge javne i privatne laboratorije, koje se bave dijagnostikom infekcije novog koronavirusa, su tokom jučerašnjeg dana (petak, 19. februar 2021.) završile analizu i Institutu dostavile rezultate za 1.980 uzoraka na novi koronavirus”, saopšteno je iz IJZ.

Novi slučajevi registrovani su u sljedećim opštinama:

opština oboljeli
Podgorica 165
Nikšić 72
Herceg Novi 49
Bar 30
Budva 23
Cetinje 22
Kotor 21
Bijelo Polje 20
Tivat 18
Ulcinj 17
Danilovgrad 10
Pljevlja 7
Andrijevica 6
Plav 5
Berane 4
Tuzi 4
Kolašin 3
Plužine 2
Gusinje 2
Rožaje 1

Preminuli pacijenati bili su iz Podgorice (2), Budve (2), Tivta (1), Cetinja (1), Rožaja (1), od kojih je najmlađi imao 66, a najstariji 90 godina.

Ukupan broj preminulih povezanih sa Kovid-19 infekcijom u Crnoj Gori od početka pandemije je 939.

Do 15 sati prijavljen je oporavak 424 pacijenta.

“Uzimajući u obzir sve novootkrivene slučajeve kao i broj oporavljenih, ukupan broj trenutno aktivnih slučajeva Kovid-19 u Crnoj Gori iznosi 8.524”, navode iz IJZ.

Od početka epidemijskih dešavanja (mart 2020. godine) ukupan broj registrovanih slučajeva infekcije novim korona virusom u Crnoj Gori je 71.593.

Zasadila mimozu i otputovala za Rim

1
Ana Zambelić Pištalo i Jelena Vukasović sade mimozu – Foto: K.M.

Najuspješnija studentkinja za 2019. godinu iz Herceg Novog Jelena Vukasović otputovala je za Rim, gdje će na Sapienci nastaviti magistarske studije iz biotehnologije u medicini. Ona je prije puta zajedno sa sekretarkom za kulturu i obrazovanje Anom Zambelić Pištalo, zasadila mimozu na rivijeri.

– Namjera Sekretarijata za kulturu i obrazovanje bila je da i kroz ovakav simboličan način, sadnju mimoze jednog od simbola grada, vrednuje i uključi mlade i uspješne Novljane. I moto ovogodišnjeg Praznika mimoze – „Veza koja traje”, neupitno iskazuje stav i želju da mlade Novljane životni putevi, kuda god ih odvedu, vezu sa našim i njihovim gradom nikada ne prekinu – kazala je Zambelić Pištalo.

Prema Jeleninim riječima u feštama i manifestacijama Praznika mimoze učestvuje od malih nogu, a rijetki su oni koje je propustila zbog fakultetskih obaveza i odsustva iz Crne Gore. Herceg Novi joj je, kaže, ukazao veliku čast nagradom za najbolju studentkinju, čime je prepoznat njen rad i trud.

-Voljela bih da se jednog dana vratim u svoj grad i na neki način mu se odužim. Dobila sam priliku da studiram u Rimu i koliko god da je „vječni grad” lijep, Herceg Novi ima dušu. Kada vidim more, Lovćen koji se bijeli i mimozu koja zažuti u februaru, to je neprocjenjivo – kazala je Vukasović.

Zambelić Pištalo je napomenula da su kontaktirali i najbolje studente 2018. i 2020.godine, Ivanu Banićević i Dejana Bulaju da se odazovu pozivu za sadnju mimoze ali su oni bili spriječeni da dođu.

/K.M./