Vasiljević i Ševaljević tokom otvaranje izložbe u KIC-u
Dokumentarne fotografije Dalibora Ševaljevića vjerodostojni su prikazi grada Tivta u prvom talasu korona virusa. Postavku, naslovljenu ,,Moj grad u doba korone“, otvorio je u petak u KIC-u – Podgorica, fotograf Stevo Vasiljević.
Ševaljević je za objasnio da je njegova želja bila da na neki način zamrzne trenutak i vjerodostojno prikaže informaciju ovog našeg vremena.
– Ovo je onaj prvi talas korona virusa kada još nijesmo znali šta nas čeka. Fotografije su nastale u trenutku kada se nije znalo kuda ide ova priča i šta će biti ishod. Mada, ni sada ne znamo tačno, ali želio sam da to što vjerodostojnije fotografišem, odnosno, zabilježim i napravim vremensku kapsulu koja kad god da se u budućnosti otvori može da donese pravu informaciju tog vremena – istakao je Ševaljević.
Opisujući sam proces rada, Ševaljević je kazao da su fotografije nastajale tako što je šetao gradom promišljajući šta bi mogao da fotografiše.
– Opština Tivat mi je pomogla da realizujem ovaj projekat u smislu da sam dobio sve neophodne dozvole da prisustvujem određenim događajima jer je tada bio totalni lokdaun u Tivtu. To je bilo interesantno jer sam imao slobodu da budem baš tamo gdje nije bio niko drugi osim mene – istakao je Ševaljević.
Kaže da ne može da izdvoji jednu fotografiju kao najupečatljiviju, ali može osjećaj koji je imao dok je fotografisao.
– To je da su ljudi bili zajedno, svi smo izgledali kao jedna velika porodica, pomogali smo se i bar na kratko, razlike su stale. Tada je bilo straha među ljudima i to nas je sve ujednilo. Kada je lokdaun ljudi se okreću sebi. U nama su svi odgovori na pitanja koja postavljamo – bila ona filozofska ili egzistencijalna. U suštini, period koji čovjek provede sam sa sobom uvijek je produktivan jer se desi neka nova ideja, inspiracija – kazao je Ševaljević, dodajući da bi volio da ljudi posmatrajući ove fotografije shvate koliko je situacija ozbiljna.
Otvarajući izložbu, Vasiljević je kazao da dokumentarna fotogarafija uvijek priča o društvenim promjenama.
– Društvene promjene mogu biti raznih vrsta, a pandemija definitivno jeste jedna vrsta društvene promjene. Jako je vrijedno imati dokument o tome. U čitavoj priči najvažnija je namjera autora Ševaljevića. To je potreba za izrazom i to je ono što je kod ove izožbe najvrjednije. Onog momenta kada si osjetio potrebu da u svom gradu u kojem čitavog života živiš uradiš nešto ovako, nešto te ponukalo na to. Nisi se rastračao po čitavoj Crnoj Gori i slikao kovid već si se fokusirao na svoj grad i te fotografije su intimne. Nijesi ove fotografije napravio sa ciljem da nešto postignu, napravio si ih jer si imao potrebu za tim – kazao je Vasiljević.
Umjetnik i kipar Jason deCaires Taylor ovog je mjeseca otvorio svoj najnoviji projekt – podvodni muzej u blizini francuske obale u Sredozemnom moru.
Podvodni muzej u Cannesu smješten je južno od otoka Sainte-Marguerite i za sada ima šest skulptura lica koja prikazuju ljude svih dobnih skupina iz lokalne zajednice. Skulpture su visoke više od dva metra i postavljene su na morsko dno na dubinu od oko tri metra ispod površine.
Inače, Jason deCaires Taylor prvi je kipar u svijetu koji je svoje skulpture izložio pod morem. Bilo je to 2006. godine u parku skulptura kod zapadne obale Grenade (Karipsko more). Danas je on zasigurno i najpoznatiji “podvodni” umjetnik na svijetu, a njegove skulpture krase podvodne muzeje u Cancunu u Meksiku (MUSA), u prvom europskom podvodnom muzeju skulptura (Museo Atlantico kod obala Lanzarote, jednog od sedam otoka u Kanarima), u podvodnom vrtu koraljnih grebena Sir Nicholasa Nuttalla na Bahamima (Ocean Atlas – skulptura ženskoga Atlasa koji kleči), u Australiji u muzeju podvodne umjetnosti u Queenslandu (na Davies Reefu na Velikom koraljnom grebenu – skulptura Ocean Siren), a na Maldivima je policija uništila njegovu polupotopljenu umjetničku galeriju Sculpture Coralarium uz obrazloženje da “potkopava islamsku vjeru, mir i red”.
Ovaj muzej u Cannesu nastavak je umjetnikove društvene aktivnosti namijenjene prvenstveno roniocima i odličan razlog roniocima da posjete Cannes, a za pripremu ovog projekta umjetniku je bilo potrebno čak četiri godine.
Kalifornija je u petak objavila da popušta svoje zdravstvene mjere za spriječavanje širenja koronavirusa te da bi Disneyland i drugi zabavni parkovi, kao i stadioni na otvorenom, mogli početi ponovno otvarati od 1. aprila ako se ispune određeni uvjeti.
Ova je odluka uslijedila nakon intenzivnog pritiska operatera zabavnih parkova, ali i zbog brzog pada slučajeva koronavirusa u državi, teško pogođenoj epidemijom tijekom zime.
Zahvaljujući ovim poboljšanjima, “Kalifornija može sigurno i postupno početi otvarati određene aktivnosti, posebno one koje se odvijaju na otvorenom i gdje je moguće nošenje maski”, rekao je Mark Ghaly iz kalifornijskog ureda za zdravstvo.
Operator i vlasnik slovenačke banje “Terme Čatež” prodao je marinu Portorož japanskom kupcu, prenijeli su slovenački mediji.
“Delo” navodi da su kupci japanski investicioni fondovi i da je cijena ispod 15 miliona eura, dok “Primorske novice” izvještavaju da jedna japanska multinacionalna kompanija kupuje marinu za 16 miliona eura.
Prodaju je prije nekoliko nedjelja najavio Bojan Petan, čija je izdavačka kompanija “Državne založbe Slovenije” /DZS/ vlasnik i operator “Termi Čatež”.
On je tada saopštio da je prodaja marine dio dogovora sa povjeriocima DZS-a o finansijskom restrukturisanju duga, te da je potez koordinisan sa najvećim povjeriocem – investicionim fondom “Јork”.
“Primorske” podsjećaju da je Peter Polič iz grupe “PiP” iz Lucije kod Pirana nudio prije skoro tri godine 40 miliona eura za marinu Portorož i zemljište namijenjeno obalskom banjskom kompleksu, teniskim terenima i bungalovima, ali se njegova kompanija ovog puta nije prijavila za kupovinu.
Iz opštine Piran su potvrdili da su obaviješteni da je postupak prodaje u završnoj fazi i da se nadaju da će novi vlasnik dobro razvijati poslovnu aktivnost marine.
Herceg Novi, mart 2021 – Palata Burovina u centru Herceg Novog nakon više od decenije propadanja trebalo bi da ponovo bude privedena namjeni. Prvi čovjek grada Stevan Katić smatra da bi Burovina koja je nekada bila Muzička škola, trebalo da bude ustupljena Opštini kako bi se tamo obezbijedio prostor za kulturne institucije.
Građevina koja se nalazi na sjeverozapadnom kraju Herceg Novog, uz samostan Sv. Antuna, izgrađena je u 17 vijeku u vrijeme kada je ovaj dio Boke bio pod turskom vlašću. Pripadala je dizdaru Mahmutu Bašiću. U prizemlju još se sačuvala presvođena tamnica u koju je Mahmut Bašić zatvarao roblje.
Nakon dva vijeka turske vladavine, grad su od Turaka preoteli Mlečani. Prilikom opsade Herceg Novog hrabrošću se istakao Peraštanin Ivan Burović kome je u znak priznanja Mletačka republika poklonila kuću turskog dizdara sa imanjem koje se prostiralo od zapadnih granica ove zgrade, do nekadašnjeg hotela Rudnik, do mora i današnje Njegoševe ulice. Zgrada koja još odoljeva zubu bremena bila je dio većeg kompleksa čija je centralna palata srušena nakon zemljotresa 1979. godine. Porodica novskih Burovića je do kraja vladavine Mletačke republike, davala guvernere-upravitelje grada.
Kuću je Burović krajem 17 vijeka preuredio u palatu, a u 18 vijeku, kada su u Perastu Zmajevići ostali bez muških potomaka, sa kojima su Burovići bili u rodbinskim vezama (jedna od tri kćerke Matije Zmajevića, čuvenog pomorca i ruskog admirala, bila je udata za konta Burovića), u ovu palatu je bila prenesena biblioteka Andrije Zmajevića, nadbiskupa barskog i primase srpskog.
Palata Burovina – Herceg Novi – foto S.K.
“Bilioteka, po nekima najveća u Dalmaciji,sa knjigama iz teologije, literature i istorije,izgorela je, nažalost, sa palatom1806. godine prilikom borba Rusa, Crnogoraca i Bokelja sa Francuzima. Po podacima iz župskog arhiva u Herceg Novom ruski vojnici su zapalili Burovinu možda zato da se tu ne bi stacionirali Francuzi,koji su pod vođstvom Marmonta pokušali da zauzmu Herceg Novi, tada u ruskim rukama” , navodi se u publikaciji “Palate Boke Kotorske”.
Kotorski biskup Frano-Učelini Tice je 1910. godine zgradu preuredio za potrebe Zavoda za vaspitanje djevojaka. Poslije Drugog svjetskog rata u njoj je radio dječiji vrtić, a potom Muzička škola. Kada je škola preseljena u obnovljenu zgradu u Starom gradu, u njoj je radilo Hercegnovsko pozorište. Kako je zgrada pripala Ministarstvu prosvete, oni su 2011. iz zgrade iselili Hercegnovsko pozorište koje je od tada beskućnik.
Preteklu deceniju nastavljeno je propadanje objekta. Ipak, smatra arh. konzervator Srđan Marlović, objekat je solidno građen o čemu svjedoči i podatak da je miniran tri puta i da je ostao u relativno dobrom stanju i nakon zemljotresa 1979 godine. Marlović ističe da bi prilikom budućih radova na objektu trebalo konsultovali i konzervatorsku struku.
U Srbiji će od subote od 12 sati do ponedeljka ujutru raditi samo prehrambene prodavnice, apoteke i benzinske pumpe za prodaju goriva, dok na planinama i skijalištima tokom vikenda uopšte neće raditi ni kafići ni prodavnice, izjavio je danas član Kriznog štaba za borbu protiv koronavirusa epidemolog Predrag Kon.
“Što se tiče ostalog dela Srbije, u subotu će sve raditi do 12 časova zbog zadušnica, a posle 12 časova do ponedeljka, 8. marta do šest sati ujutru samo prodavnice hrane, lekova i goriva”, kazao je nakon sednice Kriznog štaba u Beogradu.
Takođe, zbog pogoršanja epidemiološke situacije, od ponedeljka, 8. marta srednje škole prelaze na online nastavu.
Kako je pojasnio, za vikend će pozorišta moći da rade do 21 čas, a biće održani i već zakazani sportski događaji, bez publike.
Sledeći sastanak Kriznog štaba će biti održan u utorak, 9. marta, najavio je, a u ponedeljak će sve raditi kao i do sada, odnosno ugostiteljski objekti, tržni centri i ostale uslužne delatnosti do 20 časova, a prehrambene prodavnice do 21 sat.
Nove mere donete su zbog toga što je prethodnih dana došlo do porasta novozaraženih koronavirusom, te se na dnevnom nivou beleži između 3.000 i 4.000 novoobolelih. U bolnicama smešten je 4.161 pacijent, među kojima ih je 166 na respiratorima.
Vlada Crne Gore prihvatila je predlog Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma Ratka Mitrovića i imenovala diplomiranog ekonomistu Mladena Mikijelja za direktora Javnog preduzeća za upravljanje morskim dobrom.
Mikijelj je u fotelji zamijenio Predraga Jelušića, koji je razriješen dužnosti.
Mikijelj je, inače, prethodne dvije i po godine bio sekratar za investicije Opštine Budva kao kadar Nove srpske demokratije, a prije toga je obavljao funkciju zamjenika direktora jedne banke u Budvi.
Javnosti je ime Mikijelja bilo posebno poznato kada ga je 17. juna, u vrijeme nasilne promjene vlasti, policija prilikom hapšenja bacila na plato ispred zgrade Opštine, a policijski službenik mu je čizmu stavio na vrat.
Vlada je razriješila dosadašnji Upravni odbor Javnog preduzeća “Morsko dobro” i imenovala novi. Za predsjednika upravnog odbora imenovan je diplomirani ekonomista u hotelijerstvu Blažo Rađenović, koji je prethodne četiri godine upravljao budvanskim opštinskim preduzećem “Mediteran reklame”, kao kadar Građanskog pokreta URA.
U novom Upravnom odboru su i Dejan Božović, Anđela Labović, Željko Bjelica i Milijana Milojević.
U obrazloženju o razrješenju Jelušića se navodi da se protiv njega i drugih bivših i sadašnjih fukncionera Morskog dobra vodi istraga pod sumnjom da su zloupotrebom službenog položaja omogućili da se zemljište u državnom vlasništvu u zoni morskog dobra prevede u privatno vlasništvo, “što je svakako i prije okončanja istražnog krivičnog postupka dovelo do narušavanja ugleda i nanošenja nemjerljive štete Javnom preduzeću”.
Ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Crne Gore Aleksandar Stijović posjetio je u petak Opštinu Herceg Novi, gdje je sa predsjednikom Stevanom Katićem i saradnicima razgovarao na više tema i otvorenih pitanja iz nadležnosti tog ministarstva. Neki od istaknutih problema su oni dugogodišnjeg karaktera, poput nepostojanja adekvatne infrastrukture i vodosnabdijevanja poluostrva Luštica i sela u zaleđu Herceg Novog.
Kako je nakon sastanka kazao ministar Stijović, današnja posjeta je bila izuzetno konstruktivna, a od strane predsjednika Katića i njegovog tima informisan je o svim problemima koje Opština Herceg Novi ima u sektorima poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede. Ministar je naglasio da je zadovoljan činjenicom da lokalna samouprava po dosta pitanja ima već pripremljena rješenja i ideje u cilju prevazilaženja problema.
-Posebno smo razgovarali o vodosnabdijevanju u selima koja gravitiraju ka Herceg Novom, kako riješiti probleme nastale na Luštici, za koje smatramo da su bili usporavani po političkoj osnovi od strane bivše vlasti. Sagledaćemo opet stvari i vidjeti da li su ti problemi bili zakonske prirode ili samo nije bilo dobre volje da se riješe. Imali smo kontruktivan razgovor i na temu ribarstva, odnosno kako da riješimo postavljanje ribarske luke u Herceg Novom. Pošto su iz ministarstva već obezbijeđena sredstva, vrlo brzo možemo krenuti u realizaciju. Smatram da smo upostavili jako dobru saradnju, za koju će timovi Ministarstva i lokalne samouprave uspjeti da realizuju na tehničkom nivou. Cilj nam je da rješavamo jedan po jedan problem, kako bi obje strane uspjele da urade sve za dobrobit građana, kazao je Stijović i ocijenio da je ostvarena dobra saradnja u najavi, uz nadu da će vrlo brzo pokazati dobre rezultate i u praksi.
Posjeta ministra Stijovića predstavlja nastavak posjeta visokih zvaničnika i funkcionera nove Vlade Crne Gore sa kojima se krenulo u rješavanje hroničnih problema Herceg Novog, kazao je predsjednik Katić nakon sastanka, uz napomenu da su definisani određeni zaključci iz sektora poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede. U saradnji lokalne samouprave i ministra Stijovića i njegovog tima oni će biti i realizovani.
-Tu su brojni projekti, među kojima su pitanje putne infrastrukture i vodosnabdijevanje hercegnovskih sela u zaleđu, kao i poluostrvo Luštica i potencijali sa kojima raspolaže, uz određene probleme koje je lokalna samouprava imala sa prethodnim ministarstvom i Upravom za šume. Takođe, zahtjevi koje je Opština Herceg Novi upućivala ministarstvu u prethodnom periodu biće obnovljeni, kako bi se problematika ponovo sagledala i određene saglasnosti dobile od nadležnog Ministarstva, kazao je predsjednik Katić i dodao da je jedna od tema sastanka bilo i ribarstvo, odnosno postavljanje ribarske luke, a po tom pitanju biće nastavljena intenzivna komunikacija kako bi taj projekat bio realizovan.
Sa satanka – foto Opština HN
On je naglasio i da će se poslije dužeg vremenskog perioda zajedno sa Ministarstvom poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede krenuti u realizaciju sveobuhvatnijeg plana čišćenja i uređenja rijeka na teritoriji Opštine Herceg Novi.
Kako se čulo tokom sastanka, Opština Herceg Novi će uputiti zvaničan dopis Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, sa istaknutim prioritenim lokacijama sa problemom vodsnabdijevanja, gdje bi ministarstvo moglo da interveniše.
Potpredsjednica Opštine Vesna Samardžić istakla je sve poljoprivredne prednosti Kruševica, Kamenog, Mokrina, Žvinja i mnogih drugih sela, ali i one u pogledu razvitka ruralnog turizma u Herceg Novom. Sa povećanjem Agrobudžeta, odnosno sredstava namijenjenih razvoju poljoprivredne djelatnosti, i turistička ponuda Herceg Novog bi bila znatno bogatija i raznovrsnija, zaključila je Samardžić.
Sekretarka za turizam, ekonomski razvoj i preduzetništvo Suzana Memarović istakla je tokom sastanka da je Opština Herceg Novi zajedno sa Bosnom i Hercegovinom aplicirala za projekat povećanja registrovanih poljoprivrednika, kojima bi dalje bila pružena edukacija o adekvatnom plasmanu proizvoda na tržištu. Partneri u tom projektu su, pored sekretarijata, Agencija za izgradnju i razvoj Herceg Novog, grad Trebinje i Razvojna agencija Republike Srpske.
Direktorica Agencije za razvoj i zaštitu Orjena Milja Vitorović naglasila je da na Vrbanju trenutno ima oko 300 grla stoke i da su potencijali veliki. Kazala je i da je dobijen mini grant za razvoj poljoprivrednih gazdinstava. Prema procjenama, tim projektom će Agencija pomoći poljoprivredni razvoj za nekih dvadesetak domaćinstava.
Sastanku sa ministrom Stijovićem prustvovali su još i predsjednik Skupštine opštine Herceg Novi Nikola Samardžić, šefica Kabineta predsjednika Dragana Stanišić, savjetnik predsjednika Jovan Subotić, te Jelena Poledica iz Direkcije za imovinu i zastupanje Opštine Herceg Novi.
Češka je zatražila od Njemačke, Švicarske i Poljske da prime više desetaka covid pacijenata jer je stanje u češkim bolnicama kritično, navelo je ministarstvo zdravstva u petak.
Ta zemlja sa 10,7 miliona stanovnika posljednjih je sedmica jedna od najteže pogođenih na globalnoj razini jer su mnoge regionalne bolnice, preplavljene priljevom covid pacijenata, bile prisiljene prebaciti ih i stotinama kilometara daleko.
“Veliki broj novozaraženih je pojačao pritisak na zdravstveni sustav, a raste broj pacijenata kojima je nužna hospitalizacija”, navelo je ministarstvo.
U petak ujutro je u zemlji bilo 8153 hospitaliziranih zbog covida, uključujući i 1735 na intenzivnoj njezi, pokazuju podaci ministarstva zdravstva.
“U nekim regijama bolnice su iscrpile svoje kapacitete i više ne mogu pružati prikladnu njegu ni primati nove pacijente bez pomoći drugih zemalja”, prema saopštenju ministra zdravstva Jana Blatnyja.
Diljem zemlje je 13 posto kapaciteta intenzivne njege bilo dostupno, a u Pragu samo 5 posto.
Susjedna Slovačka prebacila je svoje prve koronapacijente u inostranstvo ovoe sedmice.
U zadnjem članku u kojem smo se bavili tumačenjem porijekla i smisla tivatskih toponimâ stali smo kod tumačenja porijekla i smisla toponima Pine. Sad idemo u lagani đir od Pina prema Kalimanju i tu se zaustavljamo. Jer, u ovom članku baviću se porijeklom i smislom toponima Kalimanj.
Piše prof. dr Miomir Abović
Miomir Abović
Nisam prvi lingvist koji se bavi(o) porijeklom i smislom ovog tivatskog toponima. U njenoj knjizi „Ime- znak života“ porijeklom i smislom toponima Kalimanj bavila se naša ugledna bokeljska romanistica prof. Gracijela Čulić. Evo što ona kaže o toponimu Kalimanj.
“U notarskim knjigama često se pominje leksički i semantički zanimljiv lokalitet Calimanus- današnji dio Tivta. Calimanus se 1334. spominje kao antroponim: … Mare, uxore condam Calimanni…“ (MC2, str. 202, no 817; Mare, žena pokojnog Kalimana). Naziv se objašnjava kao složenica grčke provenijencije od kalōs + limen – lijepa luka. Transfer na toponimski lik nastao je preko antroponima, a vjerovatno iz posjedovnih razloga, što je čest slučaj denominacije toponima. M. Pešikan navodi da se, osim na Primorju, lokalitet zvan Kaliman nalazi i u okolini Sutjeske, što uključuje i druge uticaje. Antroponim Kaliman poznat je u XIII vijeku i kao ime dva bugarska vladara. Vjerovatno je za disperziju naziva na sjeveru bio odlučujući uticaj antroponima. Na jugu antroponim takođe postoji, budući da je ime Calimanus bilo druga antroponimska determinacija, odnosno patronimik grčke provenijencije iz 1335. godine za građanina Marinus-a Calimani (MC1, str. 55, 387, 390., no 111, 1141, 1147). Patronimik identifikuje osobu, a prelaz na toponimski lik izvršen je za imanje koje mu je pripadalo“ (Gracijela Čulić, „Ime- znak života“, Kotor, 2009. g., 69-70 str.).
Možemo reći da je prof. Čulić objašnjenje porijekla i smisla toponima Kalimanj u načelu usmjerila u dobrom pravcu, ali da je njenoj eksplikaciji ipak nužna, prvo, značajna dopuna, a onda i radikalna revizija. U tom dopunjavanju i reviziji objašnjenja porijekla i smisla toponima Kalimanj od strane prof. Čulić najbolje je poći od podataka iz „Istorijskog arhiva Kotor“, koje je prof. Čulić djelimično navela u svojoj knjizi, a koje ću ja navesti u nešto širom opsegu. (Za to- tj. za mogućnost da u ovom članku navedem te podatke- zaslužna je naša kotorska romanistica, gđa Anita Mažibradić, inače i arhivistica „Istorijskog arhiva Kotor“ u mirovini, koja se potrudila da dođe do istih i da mi ih ustupi. Gđi Aniti Mažibradić ovom prilikom najsrdačnije zahvaljujem na njenom nesebičnom i značajnom doprinosu uobličenju ovog članka). Evo što u kotorskom arhivu piše o toponimu Kalimanj; u pitanju je dokument od 6.02.1335. godine:“Die predicta: Ego Mare, uxor condam Marini Calimanni de Catharo canonice contraho matrimonium cum Iunis, filio Marini de Ranina de Ragusio, dans sibi filiam meam nomine Rade in suam legitimam uxorem, cum qua do sibi pro dote perperos mille de cruce, sexaginta axagia, auri et indumenta more nobilium mulierum (…)“ (Antun Mayer, Kotorski spomenici I: Prva knjiga kotorskih notara od 1326.-1335., Zagreb 1951., dok. br. 1147). Ili u prevodu gđe Mažibradić:“Ja, Mare, žena pokojnog Marina Kalimanovog iz Kotora, prema crkvenom običaju ugovaram brak sa Junijem, sinom Marina Ranjine iz Dubrovnika, dajući mu svoju kćer Radu za zakonitu suprugu, sa kojom mu u miraz dajem hiljadu krstastih perperâ, šezdeset aksagijâ zlata i odjevnih predmetâ prema običaju plemićkih ženâ“.
Kalimanj
Na što se treba fokusirati kad je navedeni citat u pitanju? Na dva momenta: jedan socijalni, i jedan gramatički. Onaj socijalni tiče se činjenice da je Marin Calimani bio bogat čovjek. To se vidi po tome što udaje kćer za Dubrovčanina uglednog prezimena, a miraz njegove kćeri (Rade) u znaku je obilja i velikog luksuza. Dodatni podaci ekscerpirani iz spisâ Istorijskog arhiva u Kotoru otkrivaju nam sljedeće: Marin Calimani, naime, imao je imanje u Korvešu (Coruessce); toponim danas poznat kao Kureše. U Srednjem vijeku to je bilo prostrano plodno područje Tivta (danas presječeno magistralom) od obale Kalimanja sve do posljednjih brdskih terasâ Vrmca. Mnogi kotorski plemići imali su zemljišne parcele na tom lokalitetu. Marin Calimanni (notirajte ovaj oblik Calimanni; u nastavku članka vidjećete i zašto) imao je posjed i u Dumidranu. U spisima Kotorskog arhiva taj plemić pominje se od 1326.-1335., kada se upokojio. (Inače, dokument u kome se spominje Korveš sa zemljoposjednikom Marinom Calimani je pod signaturom: Antun Mayer, „Kotorski spomenici II; druga knjiga kotorskih notara od g. 1329., 1332.-1337., Zagreb 1951., br. dok. 437).
Drugi momenat na koji treba obratiti pažnju kad je gornji citat u pitanju jeste određena gramatička činjenica. U navedenom citatu i ime, i odrednica uz ime- Calimani- pomenutog kotorskog plemića su u genitivu (jednine): Marini Calimani. Međutim: u nizu slučajevâ u spisima Kotorskog arhiva odrednica Calimani uz ime ovog plemića i u ostalim padežima (jednine) ostaje u formi genitiva (jednine)!! Navodimo potvrde za upravo rečeno:“(…) venit quoque dicto Micho in parte vinee de Dimidrana olim Marini Calimani“. Prevod:“Pripada takođe rečenom Mihu dio vinograda od Dumidrana (u Dumidranu), (koji je nekada) pripadao Marinu Kalimani“. (Antun Mayer, „Kotorski spomenici I, II: prva knjiga kotorskih notara od 132.-1335.“, Zagreb 1951., dok. br. 1141, str. 1335; (…) calametum (…) confinat cum Marino Calimanni. Prevod:“trstik (…) graniči sa Marinom Kalimani“ (Antun Mayer, „Kotorski spomenici II; druga knjiga kotorskih notara od g. 1329., 1332.-1337., Zagreb 1951., str. 109, dok. br. 437).; „Ego Nutius Gille confiteor mihi integre fore satisfactum a Marino Calimanni de omnibus quae habui facere cum eo totius temporis usque ad diem hodiernum (…) Prevod:“Nucije Gile priznaje (izjavljuje) da će mu Marin Kalimani isplatiti u potpunosti sve što je sa njim radio, do današnjeg dana (…)“ (Antun Mayer, „Kotorski spomenici II; druga knjiga kotorskih notara od g. 1329, 1332.-1337., Zagreb 1951., dok. br. 520, str. 128-129; dokument od 17.11.1333. godine). Ovaj gramatički fakat ima dalekosežne implikacije i posljedice. Naime, na suvremeni B/CG/H/S jezik ovo Marino Calimani najpreciznije mogli bismo prevesti kao Marin od Kalimana, Marin Kalimanski. A to je činjenica koja nas navodi na jednu značajnu spoznaju- genitiv Calimani uz ime Marino- koje je u nominativu (jednine)- u funkciji je atributa koji datu ličnost određuje po jednoj, za tu ličnost, egzistencijalno suštinskoj osobini: Marin(o) Calimani je Marin od Kalimana, Marin Kalimanski, zato što na teritoriji (današnjeg) Kalimanja on ima velike posjede- posjede koji mu obezbjeđuju i garantuju materijalno bogatstvo, moć i- sukladno tome- status plemića. Mogli bismo reći da je ovo Calimani svojevrsni analogon onoga što danas predstavlja čovjekovo prezime: Kalimanović. Upravo rečeno, pak, dovodi nas do onog, za naše istraživanje- najbitnijeg zaključka: Kalimanje toponim koji jepostojao i prije kotorskog plemića Marina i njegove obitelji uopšte. Ovaj toponim se- u formi genitiva (jednine)- vezao kao stalni atribut uz Marinovo ime da ukaže na ono što je ponajbitniji dio njegove ličnosti. Zato postavku prof. Gracijele Čulić- koju smo naveli u citatu iz njene knjige- moramo okrenuti naglavačke: nije transfer na toponimski lik nastao preko antroponima, niti je prelaz na toponimski lik izvršen za imanje koje mu je pripadalo, nego upravo suprotno: toponimski lik- koji je uveliko postojao prije Marina i njegovih predakâ- vezao se uz ime tog kotorskog plemića iz prve polovine XIV stoljeća da- u formi (stalnog) atributa, praktično prezimena- ukaže na ono što je Marinu suštinski omogućavalo da bude ono što je bio i da predstavlja ono što je predstavljao u socijalnoj stratifikaciji grada u kojem je živio. Genitiv Calimanni pridružen Marinovom imenu otkrio nam je, dakle, mnogo toga bitnog u pravcu rješenja porijekla i smisla toponima Kalimanj.
Lučica Kalimanj
Krucijalni dokaz, međutim, da je toponim Kaliman postojao mnogo prije plemića Marina iz Kotora i njegovih predakâ njegova je grčka provenijencija. Kaliman je po porijeklu, i primarno, leksikalizirana imenička sintagma iz grčkog jezika koja je kao toponim opstala do Srednjeg vijeka- a, sa jednom bitnom modifikacijom o kojoj ćemo govoriti kasnije- i do danas. Govoreći o porijeklu i značenju toponima Kaliman, prof. Čulić na dobrom je tragu: Kaliman zaista vodi porijeklo od leksikalizirane sintagme iz grčkog jezika kalōs + limen. Ovo objašnjenje, međutim, ipak zahtijeva detaljnu razradu. A ta razrada nužno podrazumijeva „izlet“ u etimologiju grčkog jezika. Naime, leksem koji se nalazi u upravnom dijelu sintagme kalos limen leksem je čiji korijen egzistira u dvije forme: u formi sa diftongom ει (eį) u korijenu: λειμών, -ωνος (leimōn, -ōnos), i u formi sa vokalom ι (i) u korijenu: λιμήν, -ενος (limēn, -enos). (Fenomen različitog vokalizma u okviru jednog te istog korijena u lingvistici naziva se ablaut ili prevoj. Primjeri za ablaut u našem jeziku su, npr. parovi teći:tok, plesti:plot itd.). Značenje lekseme sa diftongom ει u korijenu (λειμών) je „vlažno, travnato mjesto, vlažna livada“, dok je značenje lekseme sa vokalom ι u korijenu (λιμήν) „luka, zaštićeni zaliv, zaton“ (Robert Beekes, Lucien van Beek, „Etymological Dictionary of Greek“, Brill, Leiden-Boston 2010., str. 843.). Apsolutno je jasno i nesumnjivo sljedeće: i značenje, i glasovni lik navode nas da između pomenuta dva oblika- λειμών i λιμήν- kao upravni član sintagme od koje vodi porijeklo toponim Kaliman(j) odredimo oblik λιμήν. Prvo, navedeno značenje lekseme λιμήν- „luka, zaštićeni zaliv, zaton“ u potpunosti podudarno je zemljopisnim karakteristikama ovog dijela Tivta, i, drugo, fonetski lik ove lekseme onaj je koji omogućuje da izvedemo toponim Kaliman(j). Sa druge strane, zavisni član sintagme- pridjev καλός (kalos)- znači „lijep, plemenit, dobar“ (Robert Beekes, Lucien van Beek, „Etymological Dictionary of Greek“, Brill, Leiden-Boston 2010., 626 str.). Naziv za ovaj dio Tivta do dolaska Slavenâ na prostor našeg grada nije, međutim, stigao u prvobitnoj formi iz starogrčkog jezika, nego uz romansko posredovanje, budući da su Rimljani bili narod koji je, dugo nakon Grkâ, vladao Tivtom i Bokom. Valja nam pretpostaviti da je u tom periodu- dakle u periodu dominacije (vulgarno)latinskog jezika na ovom prostoru- djelovalo nekoliko jezičnih procesâ i fonetskih promjenâ koji su rezultirali uobličenjem ovog toponima u glasovnom liku Kaliman. Prvi proces koji se desio jeste leksikalizacija sintagme καλός λιμήν. Leksikalizacija je, pak, jezični proces u kojem sintagma, tj. slobodan skup riječi, postaje samostalna leksička jedinica. Dakle, od imeničke sintagme καλός λιμήν dobijamo jedan i jedinstveni leksem καλόςλιμήν. (Moguće je da se leksikalizacija izvršila još u doba kad je grčki jezik bio dominantan na teritoriji Tivta. To, nažalost, nikad nećemo saznati). Zatim su se- u okviru jedinstvenog leksema καλόςλιμήν- desile dvije fonetske promjene: a) gubljenje sloga λός , tj. drugog sloga pridjeva καλός, koji ispada zbog uprošćavanja artikulacije; b) proces vokalske asimilacije: pod uticajem vokala α (a) između konsonanatâ κ i λ vokal ή (dugo e) između sonanatâ μ i ν supstituiše se tim istim vokalom, tj. vokalom a. Tako dobijamo toponimsku formu Kaliman, čiji je smisao „lijepa luka, dobra luka, lijep (zaštićeni) zaliv itd.“; taj toponimski lik zateći će Slaveni kad dođu na prostor današnjeg Tivta i Boke.
Tivat – Kalimanj – mikophotography montenegro
Ovdje, međutim, nije kraj priče o porijeklu i smislu tivatskog toponima Kalimanj. Naime, ono što se laicima kad je u pitanju lingvistika može učiniti kao nebitna sitnica, za lingviste ima veliki značaj. Jedna takva „nebitna sitnica“ u slučaju toponima Kalimanj jeste sonant nj na samom kraju ove lekseme. Laicima u oblasti lingvistike sonant nj umjesto sonanta n na kraju riječi vjerovatno ne bi značio mnogo i ne bi predstavljao neki problem. U pitanju su artikulaciono bliski glasovi- pomislili bi oni- i n je vremenom vjerovatno slučajno zamijenjeno sa nj. U lingvistici, međutim, (uglavnom) nema slučajnih promjenâ; svaka promjena nečim je uslovljena i motivisana. To je slučaj i sa transformacijom dočetnog (finalnog) – n u – nj u leksemi Kalimanj. Dočetno – nj u leksemi Kalimanjnastalo je, naime, jotovanjem: u rezultatu stapanja sonanta n sa sonantom j u kvalitativno nov glas nj. Ali odakle se sad- zapitaćete se s pravom- na kraju lekseme Kaliman pojavio sonant j? Taj sonant na kraju ovog našeg toponima vodi porijeklo od nekadašnjeg sufiksa – jь, –ja, – je, kojim su se u prošlosti B/CG/H/S jezika gradili posesivni pridjevi, kao što se danas grade, npr. sufiksima – ov i – in. (Ovdje ću napraviti digresiju i mali, ali spoznajno veoma korisni, izlet u oblast istorije B/CG/H/S jezika. Naime, ako ste se nekad zapitali od čega vodi porijeklo ono Banja iz toponima Banja Luka, evo vam odgovor: to Banja nastalo je upravo jotovanjem: od imenice ban dodatkom nekadašnjeg posesivnopridjevskog sufiksa – ja nastao je posesivni pridjev u ženskom rodu banja; Banja Luka zapravo je, dakle, Banova Luka. Žiteljima Tivta i Crne Gore svakako je neuporedivo, i u emotivnom smislu, bliži jedan drugi primjer u kojem se javlja nekadašnji posesivnopridjevski sufiks – jь, – ja, – je. Riječ je o nazivu, tj. glasovnom liku krsne slave Nikoljdan. Jer, ovo Nikolj– iz naziva pomenute krsne slave- zapravo je posesivnopridjevskim sufiksom – jь izveden posesivni pridjev od osnove imena Nikola: Nikol– + jь → Nikolj-, pri čemu j iz sufiksa – jь jotuje završni sonant osnove l, koji onda prelazi u lj. Nikoljdan je, dakle, glasovni lik kojem bi analogon bilo naše današnje Nikolin dan). Da zaključimo: naše današnje Kalimanj zapravo je posesivni pridjev tvoren dodavanjem posesivnopridjevskog sufiksa – jь na osnovu Kaliman-; Kalimanj je ono što bismo danas nominovali kao Kalimanov. A taj Kaliman, ili bolje ti Kalimani- po posesivnom pridjevu od čijeg je naziva ovaj dio Tivta dobio ime- nije niko drugi nego onaj kotorski plemić Marin sa početka ovog članka, tj. njegova obitelj. Otkud sada ta tvrdnja ako smo kazali- i veoma precizno dokazali- da toponim u ovom slučaju prethodi antroponimu? Otuda što smo takođe utvrdili i to da je toponim Kaliman bio- kroz odnos posjedovanja- suštinska socijalna odrednica kotorskog plemića Marina i njegove obitelji, do te mjere da Kaliman(i) možemo, u savremenom smislu tog pojma, smatrati njihovim prezimenom.Kaliman– u percepciji tadašnjih ljudi- dio je današnjeg Tivta koji pripada obitelji što je, opet, svoju suštinsku obiteljsku odrednicu- prezime u današnjem shvaćanju tog pojma- dobila na temelju posjedovanja Kaliman(j)a. Najprije je, dakle, postojao toponim Kaliman, zatim kotorska plemićka obitelj koja je postala vlasnik zemljišta na lokalitetu koji je u antičko doba nominiran kao Kaliman, i na kraju je taj toponimski lik postao dijelom obiteljskog određenja pomenutog Marina i njegovih predakâ. Krug je u cijelosti opisan i zatvoren.
Priča o porijeklu i smislu toponima Kalimanj otkriva- kroz povijesni put samo jedne riječi- sve kulturno-istorijsko bogatstvo Tivta i Boke Kotorske. Najprije, saznajemo da su na teritoriji Tivta- i to u samom njegovom centru- u antičko doba Grci imali svoju luku, koja je gotovo sigurno- s obzirom na modus vivendi antičkih Grkâ- bila trgovačko središte. Mnogo stoljećâ kasnije naziv za tu luku postaje dio obiteljskog određenja jedne kotorske plemićke porodice. Konačno, dolazi i slavenski doprinos u vidu posesivnopridjevskog sufiksa – jь, – ja, – je, koji dolazi na osnovu Kaliman-: objasnili smo u kojoj funkciji. Koloplet i povijesna simbioza različitih kulturâ, narodâ i rasâ u zrcalu samo jedne lekseme.
Istraživanje porijekla i smisla toponima Kalimanj otkriva nam još nešto: značaj interdisciplinarnog pristupa pri proučavanju različitih fenomenâ. A upravo to je ono što hronično nedostaje naučnoj praksi u Crnoj Gori. Žalosno je što ovaj članak moramo završiti konstatujući- još jednom, po ko zna koji put- činjenicu sramne nebrige ovdašnjih političkih elitâ prema bokeljskoj kulturnoistorijskoj baštini.
