Proslava nebeskog zaštitnika grada Kotora i kotorske biskupije sv. Tripuna ove će se godine održati u skladu s važećim epidemiološkom mjerama, što znači da će izostati uobičajena Vanjska proslava na prvu nedjelju nakon 3. februara, Kolo sv. Tripuna i procesija s relikvijama.
„Čestitajući nadolazeći blagdan sv. Tripuna, želim da on uistinu u ovoj godini, nakon tolikih kušnja i neizvjesnosti, probudi u svima dubinsku potragu i čežnju za vjerom koja može ostati osnažena i nepoljuljana pred sadašnjim i budućim izazovima”, poručio je Rrok Gjonllesaj, apostolski upravitelj Kotorske biskupije i barski nadbiskup.
On je čestitao svim vjernicima Kotorske biskupije na imenovanju novog kotorskog biskupa, mons. Ivana Štironje.
Rrok Gjonlleshaj foto Boka News
“Ovom prilikom želim se i zahvaliti na toplom i srdačnom prijemu na koji sam naišao u Kotorskoj biskupiji za vrijeme moga upravljanja.
Blagdan svetog Tripuna ove ćemo godine proslaviti bez vanjske proslave zbog epidemiološke situacije.
Po ustaljenom običaju na Kandeloru (Svijećnicu) bit će u 18 sati pjevana Večernja sa službom čitanja i kađenjem svetih moći, a sam blagdan 3. februara obilježit ćemo trima svetim misama: u 8, 10 i u 18 sati.
Središnje misno slavlje u 18 sati predvodit će mons. Petar Palić, biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski” – kazao je Gjonllesaj.
Ruska policija privela je više od 250 osoba na neodobrenim prosvjedima u Sibiru i na dalekom istoku zemlje u nedjelju kojima se poziva na oslobađanje kritičara Kremlja Alekseja Navaljnog, objavila je promatračka skupina OVD-Info.
Pristaše zatvorenog oporbenog prvaka Navaljnog izašli su na ulice u Sibiru i na ruskom dalekom istoku u nedjelju drugi uzastopni vikend uprkos akcijama protiv njegovih saveznika i upozorenjima policije.
Prosvjedi za oslobađanje najistaknutijeg protivnika ruskog predsjednika Vladimira Putina planirani su i u Moskvi.
Navaljni je uhićen 17. januara pri povratku u Rusiju iz Njemačke gdje se oporavljao od trovanja nervnim agensom novičokom.
Policija je rekla da prosvjedi nisu odobreni i da će biti ugušeni kao prošli vikend.
Promatračka skupina OVD-Info procijenila je da je više od 4000 ljudi privedeno na prosvjedima prošli tjedan.
Policija je u Vladivostoku spriječila prosvjednike da dođu do centra i natjerala ih na obalu uz smrznute vode Amurskog zaljeva.
Kruži video snimka u kojoj prosvjednici skandiraju “Putin je lopov”. Držali su se za ruke i marširali ledom na temperaturi od oko -13 Celzijevih stupnjeva.
Prosvjednici su se okupili i u sibirskom Tomsku koji je Navaljni posjetio prije nego što mu je pozlilo na domaćem letu u avgustu.
Ispred koncertne dvorane vikali su “oslobodite ga” i mahali ruskim zastavama.
OVD-Info objavio je da je policija uhitila 261 osobu od kojih 96 u Vladivostoku.
Deseci prosvjednika pojavili su se na ulicama sibriskog grada Jakutska na temepraturi od minus 42 C.
U Dubrovačko-neretvanskoj županiji zabilježeno je 38 novih slučajeva zaraze koronavirusom, od kojih je 19 utvrđeno brzim antigenskim testom, a oporavilo se njih 21, izvijestio je u subotu županijski Stožer civilne zaštite.
Zaraženo je 27 osoba iz Dubrovnika, pet iz Župe dubrovačke, tri iz Konavala, po jedna iz Dubrovačkog primorja i Opuzena te jedna koja nema prebivalište u županiji.
Ukupno su zaražene 22 osobe muškog spola i 16 osoba ženskog spola, a za njih 25 je utvrđena epidemiološka veza.
Oporavila se 21 osoba, od kojih 12 iz Dubrovnika, tri iz Konavala, po dvije iz Metkovića i Župe dubrovačke te po jedna iz Dubrovačkog primorja i Kule Norinske.
Od jučer je obrađeno 216 uzorka, a od početka pandemije ukupno 38 550.
U dubrovačkoj bolnici od koronavirusa liječi se 20 osoba. Jedan pacijent zahtijeva intenzivnu skrb i na invazivnoj je ventilaciji.
U samoizolaciji su 724 osobe, a u posljednja 24 sata zabilježeno je šest kršenja te mjere, sve na graničnim prijelazima, što je ukupno 280 od početka pandemije.
Županijski stožer civilne zaštite i dalje apelira na građane da se drže svih preporučenih mjera.
Mini Koko, najmanja jedinka (85 grama, oklop 9 centimetara) glavate želve pronađena u Jadranu, pronađena je sredinom siječnja u uvali Javić na Korčuli. Zbog ozljede lijevog oka, splitski veterinar pregledao je mladu jedinku te ustanovio da joj je rehabilitacija u Centru za oporavak morskih kornjača u Puli prijeko potrebna.
– Nakon provedenih pregleda kornjače i organizacije transporta za Pulu, Mini Koko je dospjela u Centar gdje je već počela primati potrebnu terapiju, ističu iz Centra.
Ministar ekologije, prostornog planiranja i urbanizma, Ratko Mitrović, dao je zeleno svjetlo za gradnju luksuznog turističkog rizorta, Smokva Bay, na lokalitetu Smokvica nadomak Reževića.
To je Mitroviću prvi potpis na neki investicioni projekat od kada je, prije par mjeseci, sjeo u fotelju prvog čovjeka crnogorskog urbanizma, pišu Vijesti.
Mitrović je dao saglasnost na idejno rješenje budućeg turističkog naselja sa hotelom sa pet zvjezdica na Smokvici, koje je glavnom državnom arhitekti dostavio konzorcijum kompanija V.A.S. Invest, Boticelli Land Development i Ava Development, iza kojih stoji rusko-izraelski kapital. Oni namjeravaju da u taj projekat ulože 260 miliona eura.
Smokva bay – foto businessart.me
“Na osnovu uvida u dokumentaciju, glavni državni arhitekta konstatuje da je predloženo dopunjeno idejno rješenje izrađeno u skladu sa smjernicama za arhitektonsko oblikovanje i materijalizaciju i da je u skladu sa osnovnim urbanističkim parametrima. Kod izloženog pravnog i činjeničnog stanja stvari, glavni državni arhitekta našao je da su se stekli uslovi za davanje saglasnosti na idejno rješenje arhitektonskog projekta za izgradnju turističkih naselja – hotela sa pet zvjezdica, sa vilama i depadansima”, navodi se u rješenju koje potpisuje Mitrović.
Time je, kako piše list, napokon stavljena tačka na gotovo deceniju i po dugu agoniju, kroz koju su prolazili investitori, od kada su, još 2005. godine, za 25 miliona eura kupili 13 hektara zemlje od mještana i Opštine Budva.
U međuvremenu su investitori, koji su godinama čekali da se usvoje planska dokumenta, dokupili još četiri hektara, da bi prije dvije godine započeli i zemljane radove i izgradnju infrastrukture, za šta su potrošili dodatnih 12 miliona eura.
Smokva Bay predviđa kompleks dva hotela sa rezidencijalnim kompleksom vila, koje će se kaskadno spuštati ka moru, te izgradnju niza pratećih sadržaja, od rekreativnih do trgovačko ugostiteljskih.
Riječ je o prvom privatnom ljetovalištu na našoj obali.
U Crnoj Gori danas će biti pretežno oblačno, povremeno kiša, pljuskovi i grmljavina.
Više padavina se očekuje u drugom dijelu dana i tokom noći, a mjestimično su moguće umjerene do obilne količine, saopšteno je iz Zavoda za hidrometeorologiju i seizmologiju.
U planinama na sjeveru, u jutarnjim i noćnim satima, slab snijeg ili susnježica.
Vjetar umjeren do jak, mjestimično na udare i veoma jak, južnih smjerova.
Najviša dnevna temperature vazduha od četiri do 15 stepeni.
Operativni štab za praćenje epidemije Covid-19 zadužio je Opštinu Kotor da u ime tog tijela uputi zahtjev Ministarstvu zdravlja da u što kraćem roku za potrebe rada bolnice sa kovid pacijentima ustupi pokretni rendgen, jedan respirator i obezbjedi deset HIV maski.
Na sedmom sastanku štaba, kojim je juče predsjedavao gradonačelnik Vladimir Jokić, građani i pravna lica su pozvani da se i dalje striktno pridržavaju mjera koje je propisalo Ministarstvo zdravlja u cilju suzbijanja pandemije. Konstatovano je da se epidemiološka situacija na teritoriji opštine usložnjava.
“Pozivaju se svi građani i pravna lica da nastave strogo poštovanje seta mjera propisanih od strane Ministarstva zdravlja Crne Gore a sve u cilju suzbijanja širenja COVID-a 19 .
D.O.O “Komunalno Kotor”, Služba zaštite i spašavanja Kotor i DVD “Bogoljub Brezić” zaduženi su da nastave sa dezinfenkcijom tokom epidemije Covid 19 prema utvrđenom planu”.
U Crnoj Gori su u posljednja 24 sata od posljedica koronavirusa preminule dvije osoba, a potvrđeno je 375 novih slučajeva infekcije, saopšteno je iz Instituta za javno zdravlje (IJZ).
Novootkriveni su iz sljedećih opština:
opština
oboljeli
Podgorica
121
Nikšić
65
Kotor
28
Bar
28
Herceg Novi
24
Budva
20
Tivat
17
Bijelo Polje
15
Cetinje
12
Danilovgrad
9
Berane
8
Plav
7
Ulcinj
6
Pljevlja
4
Kolašin
4
Rožaje
2
Tuzi
2
Mojkovac
1
Andrijevica
1
Plužine
1
“Laboratorije Instituta za javno zdravlje, druge javne i privatne laboratorije koje se bave dijagnostikom infekcije novog koronavirusa su od poslednjeg presjeka završile analize i Institutu dostavile rezultate za 1491 uzorak na novi koronavirus među kojima je ukupno registrovano 375 novopozitivnih”, navode iz IJZ.
Preminuli pacijenati, iz Cetinja i Nikšića, imali su 69, odnosno 77 godina.
Ukupan broj preminulih povezanih sa Kovid-19 infekcijom od početka juna 2020. iznosi 793. a od početka pandemije 802.
Do 17,30 sati prijavljen je oporavak 569 pacijenta.
“Uzimajući u obzir sve novootkrivene slučajeve kao i broj oporavljenih ukupan broj trenutno aktivnih slučajeva Kovid-19 u Crnoj Gori iznosi 7.332”, dodaju iz IJZ.
Od početka epidemijskih dešavanja (mart 2020. godine) ukupan broj registrovanih slučajeva infekcije novim korona virusom u Crnoj Gori je 61.202.
Na planini Igman danas je održano obilježavanje 79. godišnjice “Igmanskog marša”, legendarnog proboja Prve proleterske brigade od Romanije do slobodne teritorije u Foči, javlja Anadolu Agency (AA).
Tradicionalnim maršom i polaganjem vijenaca i cvijeća delegacija na Spomen-obilježje pripadnicima Prve proleterske brigade na igmanskom Velikom polju, te prigodnim programom i ove godine obilježena godišnjica slavnog marša.
Organizator ovog obilježavanja je Savez antifašista i boraca Narodnooslobodilačkog rata u BiH.
Zbog epidemioloških uvjeta obilježavanju 79. godišnjice marša prisustvovalo je znatno manje ljudi u odnosu na prethodne godine, ali i danas je na Igman stiglo dosta njih iz BiH, regije, ali i šire.
“Igmanski marš” izveden je u noći između 27. i 28. januara 1942. godine, po dubokom snijegu i velikoj hladnoći na minus 38 stepeni, a 800 pripadnika Prve proleterske brigade pješačilo je 17 sati.
Pripadnici Prve proleterske brigade su na Romaniji bili opkoljeni jakim njemačkim snagama. Štab brigade donio je odluku o izvršenju opasnog, ali jedinog mogućeg pokreta. Učesnici marša prošli su pokraj Sarajeva i preko Igmana izvršili proboj ka Foči, tadašnjoj slobodnoj teritoriji.
Bio je to jedan je od najvažnijih partizanskih pohoda na prostorima bivše Jugoslavije u Drugom svjetskom ratu, a tradicionalno se već decenijama obilježavaju godišnjice tog događaja sa porukom da antifašizam nije iskorijenjen.
Tivat Donja Lastva – foto Anton Gula Marković – Boka News
U okeanu ispraznih i zatupljujućih informacijâ vezanih za dnevnopolitička zbivanja, estradu, sport i slične djelatnosti, gotovo potpuno zaboravili smo na sadržaje čija spoznaja ima neuporedivo veću specifičnu težinu i značaj, te koji, samim tim, suštinski obogaćuju naš um i šire fond bitnog znanja. Ovaj članak doživljavam kao prilog, ako i sitni, (pre)usmjeravanju pažnje na proučavanje i pisanje o tim sadržajima: sadržajima čija je spoznajna vrijednost trajna i koji, makar nekim ljudima, mogu služiti na intelektualnu korist.
Lingvist, kao i ekspert u bilo kojoj drugoj oblasti, najveći doprinos disperziji bitnog znanja i širenju relevantne spoznajne mase može, naravno, dati u okviru svoje struke. A još ako je proučavani entitet dio grada u kome je rođen i za koji je emotivno vezan, onda je to puni pogodak. Zato će ovaj članak biti govor o porijeklu tri tivatska toponima: (Gornje i Donje) Lastve, Pasiglava i Činovice.
Počnimo od Lastve. Lastva je izvedenica od imenice laz sufiksom – tva. Dakle, Lastva je nastalo od LAZ + TVA, što je dalo LAZTVA, a onda je- jednačenjem suglasnikâ po zvučnosti, pri čemu je zvučno Z ispred bezvučnog T prešlo u S- fonetski regularno nastao oblik Lastva. Imenica laz (između ostalog) znači „mali dio obradive zemlje na nepristupačnom zemljištu, u kršu, močvari itd.; zaravan na uzvišici, proplanak; uzan planinski prolaz, tjesnac“. Iz navedene leksikografske definicije imenice laz jasno je da je toponim Lastva– s obzirom na geografske karakteristike- primarno bio nominator za Gornju Lastvu. Za nominaciju Donje Lastve toponim Lastva upotrijebljen je automatski i mehanički: Gornjolastovljani koji su se doseljavali da žive uz obalu upotrijebili su toponim kojim su nominirali mjesto iz kojeg su potekli i došli i za nominaciju svôg novog naselja. Reklo bi se da su „platili danak“ ili pijetetu prema mjestu porijekla, ili ljenosti uma, ili i jednom i drugom. Jer: Donja Lastva se, s obzirom na karakteristike terena i geografske značajke, mogla nominirati i na mnogo sasvim drugačijih načinâ.
Gornja Lastva – foto Vedran Ilič
Drugi tivatski toponim čijim ću se porijeklom pozabaviti u ovom članku je Pasiglav. Jedno od najfrekventnijih objašnjenjâ porijekla ovog toponima- poteklo iz okrilja tzv. narodne lingvistike- je da je Pasiglav nastalo srastanjem komponenti pretpostavljene imeničke fraze *Pasja Glava u jednu jedinstvenu riječ. To je nemoguće zbog toga što pretpostavljeno srastanje komponenti imeničke fraze *Pasja Glava u jednu riječ ne bi dalo Pasiglav, nego *Pasjaglava. Stoga je jasno da rješenje porijekla ovog toponima valja tražiti na drugoj strani. Po mišljenju autora ovog članka, valja ga tražiti u nekadašnjoj- kako taj tip leksemâ određuje lingvistička nauka- imperativnoj složenici. Toponim Pasiglav nastao je srastanjem u složenicu dvije leksičko-gramatičke komponente: imperativa jednog glagola i imenice glava. Ali imperativa kojeg glagola? Odgovor „na prvu“, bez produbljenijeg razmišljanja, bio bi da je u pitanju imperativ pasi glagola pâsti. Rečeno, zar ne, ipak djeluje malo nelogično. No, ostavimo za trenutak ovo pitanje i- da bismo stekli što jasniju predstavu problematike o kojoj govorimo- napravimo malu digresiju u oblast imperativnih složenicâ. Hrvatska lingvistica Eugenija Barić na stranici 30. svoje (značajne) knjige iz oblasti složeničke tvorbe „Imeničke složenice neprefiksalne i nesufiksalne tvorbe“ (Hrvatsko filološko društvo, Zagreb 1980.)- imperativne složenice tipa Pasiglav svrstava u potkategoriju imperativnih složenicâ koje ona naziva imperativnim složenicama neprefiksalne i nesufiksalne tvorbe. Sa druge strane, srpska lingvistica Dušanka Vukićević u svom radu „Imeničke složenice u savremenom srpskom književnom jeziku“, objavljenom u novosadskom jezikoslovnom časopisu „Zbornik Matice srpske za filologiju i lingvistiku XXXVIII/1“ iz 1995. godine, na stranici 162. o značenju imperativnih složenicâ kaže sljedeće:“Složenice ovog tipa svrstavamo u grupu eksocentričnih složenica. Nije zabeležen ni jedan endocentričan primer. To znači da imperativne složenice uvek označavaju neki pojam koji je izvan direktne veze dva pojma koja su motivisala složenicu. (Tako, npr., vukodlak nije ni vrsta vuka ni vrsta dlake; dodatak je moj, M.A.). Značenje imperativnih složenica obično nije transparentno. Na primer za složenicu gaziblato značenje ‘mali čovek, mali činovnik koji se pravi važan’ je dobijeno asocijativno, metaforično, verovatno preko izraza ‘onaj koji gazi u blatu’, složenica gladibrk ima značenje „doteran, nalickan čovek’, koje je dobila preko izraza ‘onaj koji gladi brkove’, (…) grabikapa je, verovatno, prvobitno bilo ‘onaj koji uzima, grabi kapu’ (…)“. Kako je tačno primijetila D. Vukićević, smisao imperativnih složenicâ najčešće nije transparentan. Nije drugačije ni sa toponimom Pasiglav. U nauci je poznato da je prvobitni naziv ovog srednjovjekovnog sela na visoravni istočno od Gornje Lastve- danas napuštenog- bio Pasiglava. Pasiglava se u istorijskim izvorima prvi put pominje početkom XII stoljeća, a u spisima u Kotorskom arhivu pisari-stranci grafetski bilježe naziv ovog lokaliteta u formi Passiglaua. I upravo u toj grafetskoj formi je, rečeno žargonom mlađih generacijâ, kvaka za rješenje misterije smisla toponima Pasiglav(a)!! Već ranije naglasili smo da je eksplikacija nastanka toponima Pasiglav– u kojem bi u prvom dijelu te (imperativne) složenice bio imperativ pasi glagola pâsti– naučno neuvjerljiva. Naime, prilično nategnuto zvuči hipoteza da je pasiglav(a) „onaj ko napasa stoku“. Kod tog objašnjenja morali bismo pretpostaviti da je imenica glava upotrijebljena metonimijski- kao metonimija za sitnu i krupnu stoku- a ni najmanje nije vjerovatno da bi srednjovjekovni tivatski seljaci i kmetovi koristili metonimijski transfer značenja druge riječi kad su već imali na raspolaganju leksem kojim su direktno denotirali stoku (premda je stočarstvo svakako bilo značajna privredna grana stanovnikâ ovog sela). Međutim, ako kao provjerenu naučnu istinu uzmemo činjenicu da su pisari-stranci naše vokale i konsonante grafetski često markirali na način da se njihov grafemski lik ne podudara sa našim izgovorom datog vokala ili konsonanta, onda možemo- štoviše moramo- pretpostaviti da je izgovorni (fonetski) pandan grafemske grupe ss u grafetskoj formi Passiglaua u našem tadašnjem jeziku zapravo konsonant z!! Dakle, Passiglaua iz arhivskih spisâ „Kotorskog arhiva“ zapravo je naša (tadašnja) Paziglava!!; u prvom dijelu ove (imperativne) složenice je imperativ pazi glagola paziti. Naravno, automatski se postavlja sljedeće pitanje: otkud onda danas fonetski lik ovog toponima- Pasiglav: sa suglasnikom s i bez vokala a na kraju te lekseme? Naš današnji lik ovog toponima nastao je u rezultatu dvije pojave: a) regeneracije suglasnika s. Na koji način? Poznato je da su se negdje u poznom srednjem vijeku stanovnici Pasiglava raselili iz svog sela, a poslije njihovog raseljenja iz prvobitnog mjesta prebivanja- u toku dužeg vremenskog perioda- svakako je došlo i do zaborava prvobitnog naziva naselja- Paziglava. Fonetski lik Pasiglav(a), sa suglasnikom s, mogao je kasnije- kad su stari Pasiglavljani već uveliko bili dio (daleke) prošlosti i kad ih je progutao zaborav- ući u svakodnevnu jezičnu upotrebu- a u istu je vjerovatno tako i ušao- upravo zahvaljujući uticaju grafemskog lika ove lekseme: Passiglaua, sa grafemskom sekvencom ss, koja je za te (tada) nove Bokelje i odražavala upravo glasovnu vrijednost suglasnika s; b) u rezultatu gubljenja dočetnog (završnog) – a. I sad kad smo, što bi kazali domicilni Tivćani, postavili fundamentu kako Bog zapovijeda, možemo krenuti ka finalizaciji eksplikacije porijekla i smisla toponima Pasiglav. Smisao prvobitnog fonetskog lika ovog toponima- Paziglava– sklon sam protumačiti perifrazom „ono što pazi, čuva glavu“. Stari Pasiglavljani, ako sam ja u pravu, selo koje su osnovali i kuće koje su izgradili doživljavali su kao suštinski i najbitniji uslov vlastitog opstanka: kao conditio sine qua non očuvanja i produžetka egzistencije, kao nešto što im bukvalno čuva glavu i omogućava da prežive i traju na tom terenu. Zato ni najmanje nije čudo- naprotiv- što su tu životnozaštitničku funkciju naselja utkali i u njegov naziv.
Lepetane – pogled na Činovicu
Na kraju ovog, nadam se dosad zanimljivog, članka posvetiću se tumačenju toponima Činovica. I- prije onog tumačenja koje smatram odgovarajućim- daću jedno koje “ne pije vodu”. Svakako se sad mnogi pitaju čemu to; odgovor na to pitanje daću malo kasnije. Naime- lingvistički sasvim korektno- mogli bismo pretpostaviti da je Činovica nastalo od primarnog *Činovnica: uprošćavanjem fonetskog lika te lekseme, tj. gubljenjem sonanta n između v i i. Pri tome, ovo *Činovnica ne bi bilo movirani femininum od imenice činovnik, izveden sufiksom – ica, nego imenica izvedena sufiksom – ica od tvorbene osnove koju takođe predstavlja imenica činovnik-, s tim što je razlika između ove *činovnice, sa jedne strane, i činovnice– moviranog femininuma (takođe) izvedenog sufiksom –ica, sa druge- u tome što je u našem slučaju u pitanju imenička (tvorbena) osnova od koje se izvodi takav tip derivata za koje eminentni srpski lingvist Ivan Klajn kaže da se „ (…) o njihovom značenju ne može (…) reći ništa određenije nego da označavaju pojam koji je na neki način u vezi sa imenicom u osnovi“ (I.Klajn, „Tvorba reči u savremenom srpskom jeziku“, II dio, str. 117). Takve imenice su, npr.: ljepotica, spomenica, mornarica, konjica, iverica, sapunica, vikendica itd. Analogijom u odnosu na upravo pomenute lekseme, u sistemskojezičkom smislu, sasvim je moguća i tvorba izvedenice *činovnica, u značenju „kuća, zgrada u kojoj rade i/ili žive činovnici“. Po nominatoru neke kuće- koja je eventualno postojala na toj lokaciji i u kojoj su (hipotetično) radili i/ili živjeli činovnici- i čitav taj kraj mogao je, teoretski, dobiti naziv Činovica. Na Činovici, međutim, nije postojala takva zgrada (ili makar mi ne znamo za to), a, sa druge strane, i leksem činovnik– od kojeg bi hipotetično bio izveden naziv za ovaj tivatski lokalitet- mnogo je novijeg porijekla od toponima Činovica. Teorijski konstrukt koji sam izveo, međutim- sâm po sebi, bez dovođenja istog u vezu sa činjenicama realnosti- apsolutno je održiv; njegova logička forma, tj. principi izvođenja konkluzije iz određenih premisâ, besprekorna je. I nije problem kad se teoretski konstrukti, bez opipljive veze sa realnošću- veze koja bi ih legitimisala kao istinite- pojavljuju u lingvistici. Problem je kad se takvi teorijski konstrukti pojave u okviru nekih drugih sferâ ljudskog duha, npr. u politikologiji. Tako, npr., kao pojam u opštoj upotrebi (već odavno) imamo termin nacija. Kako god definisali ovaj termin- a uzmimo definiciju nacije prema kojoj je ista zajednica ljudi koja se konstituiše kao politički integrisan narod, uglavnom u okviru svojstvene političke zajednice (države), i koja se temelji na uvjerenju (naglašavanje je moje, M.A.) svojih članovâ u zajedničko porijeklo, posebnost jezika, religije, običajâ i niza simbolâ- nacija je teorijski konstrukt koji zapada u velike probleme kad se dovede u relaciju sa stvarnošću. Uzmimo samo primjer hrvatske i srpske nacije: kakve međusobne antropološke, jezične, običajne itd. sličnosti imaju jedan Hrvat iz Boke, Hrvat iz Hercegovine, Hrvat iz Hrvatskog Zagorja i Hrvat iz Dalmacije? Ili: kakve međusobne antropološke, jezične, običajne itd. sličnosti imaju Srbin iz Hercegovine, Srbin iz Šumadije i Srbin iz Leskovca? Očito, veoma male ili nikakve. A ipak su svi prvopomenuti Hrvati, a drugopomenuti Srbi. Dakle, nacija je teorijski konstrukt koji se bitno temelji na nečemu što možemo nominirati sintagmom zamišljena zajednica; nisam tek tako, definišući naciju, naglasio leksem uvjerenje. Jer: postojanje nacije zasniva se na uvjerenju, dakle mišljenju da takva zajednica zaista postoji, a mišljenje je umska kategorija koja može biti u skladu sa realnošću i istinom, ali jednako tako i ne mora. Dakle, (i) nacija je samo teorijski konstrukt, logički besprekorno oformljen i zaokružen, koji, kako smo vidjeli, ne može izdržati test stvarnosti. Time, međutim (i nažalost), taj teorijski konstrukt- u formi ideologije nacionalizma- ne proizvodi manje realne tragične posljedice. Sjetimo se, u prilog tome, početka devedesetih godinâ prošlog stoljeća na tlu bivše SFRJ.
No, da se vratimo porijeklu toponima Činovica. Činovica je, po mišljenju autora ovog članka, toponim izveden od imenice pluralia tantum čîni „čarolije, mađije“- dodavanjem na okrnjenu gramatičku osnovu ove imenice, osnovu čin- sufiksa – ovica. (Sufiksom – ovica inače se u B/CG/H/S jeziku često grade imena naseljâ: Mitrovica, Đakovica, Rakovica, Jelovica, Brezovica itd.). Činovica je, dakle- što je sasvim u skladu sa kulturno-mentalitetskim značajkama i vjerovanjima ljudi u vremenu u kojem je ovaj toponim nastao- mjesto na kojem su žene bacale čini, na kojem su se vršili magijski obredi sa izvjesnom svrhom. Još jedan zanimljiv primjer kako nam jezik- ako ga pažljivo proučavamo- može otkriti kulturološke činjenice iz bliže i dalje prošlosti.
Nama danas- u cilju civilizacijskog napredovanja- ne trebaju čîni, nego stroga disciplina, naporan rad, ubrzano osvješćivanje i uvećanje znanja iz svih oblasti. Ovoj zadnjopomenutoj kategoriji mali doprinos je i članak koji ste upravo pročitali.
