Ogromna kolona stvorila se ispred tunela Karavanke na slovenskoj strani granice s Austrijom.
Austrijski ORF navodi da se čeka i po 13 sati za prelazak granice u automobilima bez hrane i vode.
Sve je, objašnjavaju, izazvala nova regulacija vezana uz covid-19 prema kojoj svaki automobil koji ulazi u Austriju mora biti prekontrolisan.
Povratnici s odmora iz Hrvatske koji samo tranzitiraju kroz Austriju moraju se obvezati da će nastaviti prema zemljama u koje se vraćaju bez zaustavljanja.
Crveni križ je krenuo s opskrbom vodom ljudi u automobilima.
Čitatelj koji se nalazi na granici za Index je ispričao kako nemaju ni vode.
“Neviđeno maltretiranje na austrijskoj granici. Ljudi čekaju po 14 sati na prijelaz slovenske granice i prolaz kroz tunel Karavanke. Nemaju vode ni hrane. Donijeli su jučer naglu odluku da svi putnici, i oni koji samo prolaze, moraju ispuniti formulare i mjere im se temperature. I onda ljude upozoravaju da nema kroz Austriju stajanja za gorivo, WC i spavanje. A koliko goriva potrošiš u kreni-stani s autom i kako nabaviti vodu i hranu? Crveni križ je nakon 12 sati počeo dijeliti čašu vode! Skandal od strane Austrije. Što radi naša politika u vezi s tim?” rekao je Indexov čitatelj koji se nalazi na granici.
Kompanija U-Boat Worx iz Brede od 2005. proizvodi privatne podmornice za bogataše i istraživače, a njihov najnoviji model nosi naziv Nemo.
Nizozemci napominju kako je riječ o najlakšoj privatnoj podmornici na svijetu jer teži samo 2500 kilograma. Vrlo je praktična, bez problema se vozi automobilom na trajleru i može se porinuti u more s obale. Štoviše, vrlo je skromnih gabarita – duga je 280 i visoka 155 cm, te široka samo 231 cm, što znači da ne zauzima puno mjesta na palubi većih jahti.
Uprkos malim dimenzijama, Nemo može dosegnuti dubinu od 100 metara, dok je snaga baterija dovoljna za osam sati rada. Mini podmornica s pogonom na struju je dvosjed, što znači da uz pilota u njoj može sjediti jedan putnik.
Maksimalna brzina ispod mora je skromna i iznosi tri čvora, ali valja naglasiti kako se podmornicom može upravljati daljinskim putem s obale ili broda preko Marlin controllera. Kad smo kod cijene, od nje boli glava budući da Nemo košta 975.000 eura.
Vlasnici turističkih brodića nude vožnju prolaznicima i turistima na rivi, ali nisu pretjerano raspoloženi za priču, naročito ne sa novinarima. Njihova glavna klijentela su stranci kojih je veoma malo. Promet vlasnika brodića koji su odlučili da ipak rade tek je deseti dio prošlogodišnjeg. Neki još nijesu vozili turiste i iskoristili su vrijeme da remontuju brodove i čamce.
Pojedini kažu da je možda sve ovo dobro. Konačno imaju vremena za porodicu i društvo za koje prošlih godina, od velikog posla, nijesu ,,marili“. Drugi tvrde da će preživjeti od ušteđevine, a dok je ribe imaće za trpezu.
Ni smanjenje cijena i do 30 odsto nije pomoglo. Svi su na vezu, a ranijih godina u ovo doba dvije barke nije bilo moguće zateći u marini, jer su svi vozili turiste.
Klijentela
Ivan Petković, vlasnik broda u Budvi, kaže da ove godine nije vozio nikoga. Nije htio da spušta cijene, pa nije imao klijentelu. Iskoristio je vrijeme da remontuje brod i spremi se za sljedeću sezonu. Lovi ribu, pa u šali kaže da od ,,gladi neće umrijeti“. Za vrijeme prvog talas korona virusa prodavao je ribu i bilo je dobro, međutim, sada neće više niko ni ribu da kupi.
Naglašava da je njihov posao specifičan i da skorašnje otvaranje granice za zemlje regiona ništa ne znače.
“Mi ,,živimo“ od Rusa. Najbolji su nam gosti i najbolje plaćaju. Dolaze pomalo Ukrajinci i Poljaci, ali oni nemaju platežnu moć. Do sljedeće godine dok nam ne dođu gosti smo ,,gotovi“. Ali gladni nećemo biti, ribe vazda imamo. Malo goriva da imamo i to je to”, kazao je Petković.
Na internetu prati buking i mejlove, ali kaže zadnji put su mu se javili 20. juna dok su turisti još mislili da će se nešto otvoriti pa su rezervisali za kraj jula i početak avgusta.
“Sad je sve to otkazano. Ako bude Rusa i najavljenog avio-prevoza u septembru i oktobru to nam je nešto da ,,zakačimo“ ali neće biti ni srazmjerno prošloj i pretprošlog godini. Možda ćemo do nove godine živjeti malo ljepše, poslije ćemo opet jesti ribe… Međutim, dobro je malo se više družimo i više imamo vremena za porodicu. Sređivali smo brodove, jedni drugima pomagali oko toga tako da smo nešto dobro izvukli iz ove situacije. Neke obaveze koje smo odlagali od prije sada smo završili”, tvrdi Petković.
Kaže i da plovi cijele godine kada ima posla. Organizuje se od 1. oktobra, ,,riba“ do maja i onda počinje miks turizma i ribolova, a od sredine juna non-stop turizam.
“Sad nema toga i ne znam šta ćemo, nešto ima ušteđevine, a poslije ćemo za glavu”, kaže Petković malo u šali, ali ističe da mu je pun zamrzivač ribe. A ribolov je kaže uspješan ove godine.
Petkovićev brod je najveći u prvom redu i najviše vozi turiste u ribolov gdje uključuju i ručak.
“Imamo roštilj na plin i bukvalno ribu čim ulovimo spremamo na brodu i to je nešto novo u ponudi. Turistima je to doživljaj i svake godine se vraćaju isti gosti. Lovimo udicama, a turistu učimo kako mi to radimo, tehnike i sve kako funkcioniše. Interesuje ih kako ide taj proces, kako se lovi riba i čak plate da to gledaju”, priča Petković.
Osim Rusa, koji su gosti u 95 odsto slučajeva, dosta je zainteresovanih, ali ne mogu da plate.
“ja radim četiri sata za 300 eura, to je minimum. Na brodu bude do 12 ljudi. Ako se love tune to je 150 eura po satu i u tu cijenu ulaze i mamci i gorivo i sve. Fiksne su cijene. Gostima predlažem da bude 10 ili više sati i te cijene nijesu visoke. U Hrvatskoj je to duplo ili trostruko”, tvrdi Petković.
Kaže i da je idealno da u ribolov ide 10 ljudi, a da je ,,sve preko mučenje, preskaču se štapovi“.
Po njegovom mišljenju granice je trebalo ranije otvoriti i navodi primjer Albanije i Hrvatske koje su bolje prošle sa turističkim rezultatima.
Ivan Petković – foto D. Mijatović – pobjeda
Nije trebalo zatvarati granice onako rigorozno već uz testove je trebalo puštati od juna iz Srbije i okoline. Mislim da bi mnogo manje osjetili gubitke, a od ovoga ćemo se oporavljati narednih dvije godine sigurno”, mišljenja je Petković.
Zarada
Njegov kolega Zoran Drakulić ima jedan brodić i kaže da se prošlih godina dobro zarađivalo.
“Samo od onoga što se za sezonu zaradi živjeli smo cijele godine. Prve turiste sam imao u junu, ali unazad 15 dana nije bilo nikoga. Sada se nešto dešava. Meni lično za moj posao su bitni stranci Rusi, Ukrajinci Englezi… Gostiju iz regiona jedva da bude jedan procenat”, kazao je za Pobjedu Drakulić.
Kaže da Rusi najviše vole da se provozaju. Domaće goste takva ponuda ne interesuje.
“Imate naše ljude koji se nikad nijesu vozili čamcem. To je meni neshvatljivo. Stranac dođe sa udaljenosti 3.000 kilometara i hoće da se provoza par sati da vidi uvale, pećine. Naši, ne. Možete i dva eura staviti vožnju njih to ne zanima. Ljepše im je da sjede u kafiću i na kafu da potroše 30 eura nego da se provozaju, popiju dva tri piva i da se okupaju, da pogledaju ove ljepote”… – ističe Drakulić.
Vožnja od Budve do Svetog Stefana košta od pet do deset eura, kako se dogovore. Nekad organizuju i rođendane na čamcu, i tvrdi da to nije nešto što ne može da se plati.
“To je kao dva-tri sata u igraonici… I njima je ljepše da ga provedu u zagušljivoj igraonicu, nego da udišu čist vazduh i da nešto vide”, kazao je Drakulić.
Ovu će godinu, veli, preživjeti svi.
“Navikao sam da budem bez para. Sreća je žena što radi inače… najviše se žale ovi što su navikli da zarađuju milione godinama, a neko što živi od 300 do 400 eura, velika je stvar hoće li imati 300 ili 500”, kaže Drakulić.
Tvrdi da ne očekuju ništa od septembra i oktobra.
“Čisto sumnjam da će nešto biti. Najavljuju i neki drugi, treći talas korone, a zavisi kakvo će vrijeme da bude. Ako bude lijepo možda se nešto i zaradi, ali ne kao prošlih godina, kada smo se kupali u oktobru. Prošle godine sam i za Novu godinu radio. Bilo je ljudi sa Kavkaza koji dođu sa minus 45 stepeni, a kod nas je more bilo temperature 13 stepeni, i oni nijesu mogli vjerovati”, ističe Drakulić.
Ove godine, kaže, neće toga biti, nema letova.
“Naši će da lete, biće nešto od septembra, dva tri aviona dnevno ali već je kraj sezone. Evo sada nema 10 ljudi da prođe. Na plaži ima nešto ali je daleko od dobrog. Moj brod ima 12 mjesta i ove godine nije bio pun nijednom. Prošlih godina je to bilo često”, kazao je Drakulić.
Turistima, dodaje on, bitno je da znaju što plaćaju, što dobijaju za uloženi novac, pogotovo Englezi, Njemci…
“Solidno se služim engleskim i ruskim, bez jezika ste u ovom poslu „mrtvi“. Sve objasnim gdje idemo za sat, dva ili pola dana. Objasnim što mogu da vide, pričam što mogu, animiram. Dobra je atmosfera, muzika, popije se neki hladni napitak… Oni što bolje plate dođe im gratis. Njih 25 odsto dođu i naredne godine. Dođe i po neki Amerikanac. U stanju su da se pogađaju zbog 20 eura, a na kraju vas časte 50 eura više”, sjeća se Drakulić.
Kaže i da voli svoj posao, nikada im nije dosadno.
“Upoznajemo nove ljude, razne kulture, bude vožnje dva-tri sata dnevno, bude nekad i cijeli dan”, priča je Drakulić.
Kvalitet
Ivan Krivokapić iz Kotora potvrđuje da ove godine slabo ima posla. Radi sa bratom i registrovani su kao privatni preduzetnici.
“Bilo je nešto malo domaćih gostiju, ali je to sve pet odsto od onog što se radilo ranijih godina. Baš slaba sezona, ali dobro, treba ostati pozitivan. Tako je svuda u svijetu tako da ne znam što bih rekao. Ne znam ni što bi se moglo uraditi da se situacija koja je trenutno unaprijedi. Jednostavno treba sačekati i pokušati zadržati kvalitet usluge i to je jedini način da preživimo”, kazao je Krivokapić za Pobjedu.
Dodaje da pomoć od države nije tražio jer nije ,,vidio smisao te pomoći“.
“Radili smo prošlih godina dobro i ako ne možete kao privatna firma da zaradite da imate sredstava makar jednu godinu da preživite onda ne znam, kako da to objasnim”, naglašava Krivokapić.
Od kada su otvorene granice nema nikakvih pomaka. Smatra da bi septembar ili oktobar trebalo polako da krene, da bude neki malo veći promet ali nije baš optimističan.
“Dok se ta vakcina stvarno ne pronađe i dok se ne riješi problem kovida-19 teško da može biti nekog napretka”, kaže Krivokapić.
Prošlih godina je, ističe, bilo udarnički.
Ivan Krivokapić
“Sezona dosta dobra, naporno, ali to je naš posao za onoga ko voli more i brod. Sada imamo više vremena za porodicu i druženje, to je jedini plus ove epidemije. Možda je to dobro, da malo svi zaboravimo na neki profit i da se više okrenemo porodicama koje smo u svemu ovome zapostavljali”, kazao je Krivokapić.
Popust za vez i plaćanje na rate će dobro doći
Danilo Mirković, vlasnik brodića u Herceg Novom tvrdi da trenutno uživaju u životu. Imaju toliko slobodnog vremena da provode sa familijom i sa prijateljima i koriste to maksimalno, a što se tiče sezone – nje nema.
“Nijesmo još jedan odsto zaradili od prošle godine, ali nekako ćemo mi to izgurati. Međutim veoma je teško ljudima koji žive od toga. Nemam nekog drugog posla ali ćemo izdržati, malo ribamo rekreativno i tako… Nama ne treba puno u životu mi se sa malim stvarima zadovoljavamo”, kazao je Mirković.
Bilo je kaže ove godine malo domaćih gostiju koji upoznavaju Crnu Goru jer nijesu bili u mogućnosti da putuju nigdje drugo, pa su malo obilazili zaliv i Plavu špilju. Imaju i nešto stranaca, Njemaca, i to je to.
Imaju šest brodića i gliser. Dva broda nijesu uopšte ,,bacili“ u more, a treći nije vozio uopšte.
“Prošle godine je bilo baš dobro, nijesmo imali vremena za porodici, mnogo manje nego ove godine. Ove godine uživamo, družimo se, upoznavamo nove ljude iz Herceg Novog za koje nijesmo znali da postoje… Otvaranje granica nijesmo ,,osjetili“”, kaže Mirković i dodaje da se nadaju da će im penzioneri doći u septembru i oktobru.
“Što se tiče organizacije i saradnje sa opštinom zadovoljni smo. Malo su nam izašli tu u susret iz gradske luke što se tiče cijena za vezove. Smanjili su cijene i omogućili iz Marine Herceg Novi da se može na odloženo plaćati”, kaže Mirković.
Regata za Jadranov rođendan - foto Ministarstvo odbrane
1 od 4
Regata za Jadranov rođendan
Regata za Jadranov rođendan
Regata za Jadranov rođendan
Regata za Jadranov rođendan
Školski brod Mornarice Vojske Crne Gore „Jadran“ obilježio je 87. rođendan jedriličarskom regatom tivatskim akvatorijumom.
“Jadran je prvi put isplovio 1933. iz Hamburga, a te godine je uplovio u Tivat, gdje mu je i danas matična luka.
Taj „morski vuk“ ima zanimljivu istoriju, plovio je brojnim morima, Atlantikom, zaplijenila ga je italijanska ratna mornarica u Drugom svjetskom ratu, nakon kojeg je bio devastiran, te je morao da bude potpuno remontiran. Ipak, danas ponosno plovi pod zastavom Crne Gore, predstavljajući Vojsku i državu u cijelom svijetu” – navodi se na FB stranici Ministarstva odbrane Crne Gore.
Laboratorije Instituta za javno zdravlje su od posljednjeg presjeka završile PCR analizu 427 uzoraka na novi koronavirus, među kojima je otkriveno 36 novopozitivnih slučajeva infekcije.
Novopozitivni su upućeni na testiranje iz sledećih opština Podgorica 15, Rožaje 4, Budva 3, Nikšić 2, Bar 2, Berane 2, Bijelo Polje 2, Danilovgrad 2, Plav 1, Tivat 1, Mojkovac 1, Herceg Novi 1.
“Od poslednjeg presjeka Institutu su prijavljena dva smrtna ishoda i to kod pacijenata rođenih 1942. godine liječenih u Opštoj bolnici Kotor i Kliničkom centru Crne Gore. Ukupan broj smrtnih slučajeva povezanih sa COVID-19 od početka juna mjeseca je 75, a od početka godine 84”, saopšteno je iz IJZ.
Prijavljen je oporavak kod 52 pacijenata.
Ukupan broj aktivnih slučajeva COVID19 u Crnoj Gori trenutno iznosi 894.
Od početka godine ukupan broj registrovanih slučajeva infekcije novim korona virusom je 4311.
Socijalisti Kotora organizovali su danas ispred Starog grada druženje sa sugrađanima, kojima su predstavljeni program i prioriteti odborničke liste „dr Branko Baćo Ivanović – Socijalisti“.
Promotivni štand Socijalista privukao je veliki broj Kotorana i Kotoranki, koji su, u direktnim razgovorima, pokazali značajnu podršku listi „dr Branko Baćo Ivanović – Socijalisti“, koja se nalazi na broju devet na glasčkom listiću.
Odbornički kandidati liste „dr Branko Baćo Ivanović – Socijalisti“ razgovarali su sa sugrađanima o konkretnim problemima koji opterećuju svakodnevni život Kotorana, a tiču se neadekvatnog tretiranja Kotora, neredovnog snabdijevanja vodom i strujom, loših seoskih puteva, problema parkinga…
Nosilac liste, Ivanović kazao je da će se Socijalisti, bez kojih se neće moći formirati vlast, izboriti da se Kotoru vrati status grada, jer je Kotor status grada imao prije osam vjekova.
On je istakao da će se Socijalisti izboriti i za smanjenje poreza na nepokretnosti koje su u vlasništvu građana i građanki opštine Kotor, a obezbijediće da na teritoriji čitave opštine bude uredno i kvalitetno snabdijevanje vodom tokom cijele godine.
Redovno ćemo, poručio je Ivanović, a ne samo pred izbore, održavati i graditi sve lokalne puteve širom opštine Kotor.
“Obezbijedićemo da se Kotorani mogu parkirati u Kotoru po povlašćenim uslovima“, istakao je Ivanović.
Završićemo, kazao je on, izgradnju kanalizacionog sistema u okviru cijelog zaliva – od Veriga do Veriga, a Socijalisti će uraditi sve da se što prije valorizuje prostor nekadašnjih privrednih subjekata: „Bokeljke“, „Industrije ležaja“, „Rivijere“, „Autoboke“, „Hotela Fjord“, „Jugooceanije“, „Urca-a“ i „Sente“ …
Ivanović je kazao da će Socijalisti otvorit opštinsku kancelariju za predstavke i pritužbe građana i građanki.
“Obezbijedićemo da građani i građanke opštine Kotor upravljaju gradom svih 365 dana, a ne samo za vrijeme karnevala“, poručio je Ivanović.
Liberalna partija u Kotoru pokrenula je inicijativu za podizanje spomenika knjazu Danilu I Petroviću Njegošu povodom 160 godina od njegovog ubistva u ovom gradu. Sjajan odziv građana Kotora pokazao je da je ovakva inicijativa nadmašila očekivanja i da je ovo mnogo više od partijske inicijative liberala, već je dobilo status pitanja od opšteg interesa i želje građana. Da je to tako, pokazuje i veliki broj potpisa podrške ali i javnih ličnosti i uglednih ljudi Kotora koji su otvoreno podržali inicijativu.
Aktivisti LP danas u Kotoru nastavili su prikupljanje potpisa za ovu peticiju i upoznavali građane na rivi sa istom. Na rivi su se danas zatekli i lideri Demokrata Aleksa Bečić i bivši predsjednik Opštine Kotor Vladimir Jokić koji su sa svojim aktivistima sprovodili kampanju, pa su predstavnici liberala i njima ponudili da potpišu peticiju za izgradnju spomenika knjazu Danilu.
Aleksa Bečić lider Demokrata je iz nepoznatih razloga odbio da uopšte sasluša pa i da potpiše inicijativu pa nije jasno da li je to uradio jer ima nešto protiv istorijske ličnosti knjaza Danila, koji je najveći crnogorski reformator i vladar koji je odvojio državu i crkvu u Crnoj Gori i uspostavio moderne institucije, ili je odbio zato jer je inicijativu pokrenula Liberalna partija u Kotoru.
Njegov kolega i bivši predsjednik Opštine Kotor Vladimir Jokić, očigledno je bolje razumio duh inicijative koja je prerasla u nadstranačku i otvoreno je podržao peticiju i potpisao inicijativu za podizanje spomenika knjazu Danilu, čime se i potvrdilo da je ova peticija od opšteg interesa i iznad svih partija. Uprkos tome što partijski šef Aleksa Bečić nije našao za shodno ni da sasluša inicijativu, mi se srdačno zahvaljujemo Vladimiru Jokiću što je na istom mjestu kao Kotoranin prepoznao značaj ove ideje.
Za potvrdu stare pučke poslovice o tome kako “jednom osvane tek kad drugom omrkne” ne treba ići daleko: dovoljno je otputovati u susjedni Neum, gdje se u jeku koronakrize suočavaju s nezapamćeno uspješnom, rekordnom turističkom sezonom.
Iako se i Dubrovnik u avgustu može pohvaliti s nešto punijim kapacitetima, aktualni se neumski stupanj popunjenosti smještajnih kapaciteta vjerojatno neće nikad dosegnuti. Jer, dojam je da su su državljani cijele BiH preselili upravo u Neum, a s njima i brojni državljani Srbije. Ipak, izostali su tradicionalni gosti iz Češke, Mađarske, Poljske, Koreje i Slovačke, piše Slobodna Dalmacija.
Za dolazak u Neum niko ne treba niti tko traži negativni korona- test. Stoga su Neum izabrali mnogi koji ne mogu ljetovati u Hrvatskoj, Crnoj Gori, Turskoj ili Grčkoj. Tvrde: u Neumu nema teorije za koronu, nitko nikoga ne “šljivi” 5 posto, nema teorije da se bilo tko razboli! Mi smo “korona free” i ne treba nam socijalna distanca jer već imamo kolektivni imunitet!
Zadržati status sigurnog odredišta Neumu je jamstvo uspješne sezone. Voditeljica Turističkog ureda Neuma Ankica Bogdanović ističe da su i sami iznenađeni:- Imamo nikad brojnije goste iz Srbije i Vojvodine. Ludost je da ih agencije od tamo dovode i na jednodnevne izlete! Ranijih su godina najčešće dolazili autobusima, a ove sezone osobnim vozilima. Stoga su gužve velike i bili smo primorani odlučiti da nema zaustavljanja u Neumu onome tko nema rezervacije!
Doista, bosanskohercegovačka rivijera ima, nakon Monaka, najkraću morsku obalu u Europi. Ta je obala ovog ljeta vjerojatno najgušće napučena turistima. Brojem gostiju su iznenađeni i ljubazni domaćini, a procjene se kreću od 16.500 do čak 20 tisuća gostiju! Vidljivo je to na svim plažama, posebno onim pješčanim, ispod hotela, gdje su kupači doslovce jedan na drugome. Slično je i na betonskim, nažalost jednako neurednim plažama gdje nitko ne poštuje preporuku o međusobnom razmaku od najmanje metar. Ali, to je samo preporuka, ne i odluka te redari ne mogu niti imaju temelj za kažnjavanje neopreznih gostiju.
I dok su do jula najviše tražili sobe koje su 20 KM dnevno po osobi, u avgustu se većinom traže apartmani i cijene su “napuhane”: za tri noći se traži 200 eura. Ali, ni polovica prosječne BiH- mjesečne plaće nije prepreka za doći u Neum. Tvrde to i studenati iz Tuzle Mersed Herić, Senad Alihodžić, Almin Hadžić i Ramadan Hamzić:
– Kad podijelimo troškove, sve se može. Dolazimo godinama, a najskuplje je vikendom. Da možemo duže ostati, isposlovali bi i popust. Ovog su ljeta najveći problemi nemogućnost odlaska na Makarsku rivijeru ili na izlet u Dubrovnik. Nema ni prave zabave; diskoteke ne rade, a živu mjuzu imaju tek rijetki objekti. Ali, važno je da smo se okupali, osjetili more i osunčali- kažu nam.
Nismo imali vremena doznati hotelske cijene, ali su svi hoteli dobro popunjeni i zahvaljujući popustima. Privatni je smještaj skuplji nego lani a umirovljeni građevinar Husein i domaćica Derva Mesihić iz Gradačca koji već sedmu godinu dolaze kod iste gazdarice kažu:
– Ove je godine skuplje nego lani: za četiri smo noći platili 400 KM. Zbog gužvi sada za bolji apartman traže i 150 KM dnevno! Najviše mi smeta to što nitko ne čisti plaže. Možda i čiste, ali čistače još nismo vidjeli! Nedostaju tuševi, kabine za presvlačenje i barem jedan javni WC svakih 500- 800 metara!
Vlada Crne Gore je 13.avgusta, bez održavanja sjednice, na osnovu pribavljene saglasnosti većine članova Vlade, usvojila novi Prostorno-urbanistički plan Kotora (skr. PUP). Istaknuto je da su „sada stvoreni uslovi za kvalitetno upravljanje prostorom i njegovo korišćenje.“
Da li je baš tako?
Javna rasprava oko usvajanja PUP-a
Sadržaj i atmosfera javne rasprave u fazi razmatranja nacrta i predloga PUP-a je pokazala da je upravljanje prostorom otvoreno pitanje za Kotor.
U fokusu je bilo upravljanje prostorom u zalivskom dijelu Kotora, koji je pod zaštitom UNESCO, gdje je naglašeno da treba primijeniti konzervativni pristup u cilju remedijacije, urbane revitalizacije i zaštite prostora od dalje devastacije. Navedeni su primjeri devastacije prostora u Dobroti, Škaljarima i Kostanjici.
Tokom javne rasprave NVO Expeditio i Društvo prijatelja bokeške baštine u više navrata su skretali pažnju javnosti na razmjere devastacije i njene posledice. Sprovođenjem Prostorno-urbanističkog plana Opština Kotor se suočava sa rizikom brisanja područja od izuzetne univerzalne vrijednosti sa Liste svjetske baštine. U javnoj raspravi oko Nacrta PUP Kotor iznesene su ključne primjedbe:
-Projektovanje zaobilaznice oko Kotora UNESCO odobrava samo ako se pokaže neadekvatnim upravljanje lokalnim saobraćajem. SDP je u nedavnom javnom obraćanju iznio predlog upravljanja lokalnim javnim saobraćajem;
-Nastavilo se sa izgradnjom objekata velikog gabarita, posebno u Dobroti, iako je bio na snazi moratorijum o zabrani gradnje u zaštićenom području;
Dobrota 2018.
-U izradi PUP nekritički su preuzimani segmenti iz drugih planskih dokumenata; prethodno nijesu izrađene studije razvoja kruzing industrije, kulture, turizma i zaštite životne sredine;
-Bez važećeg Strateškog plana razvoja opštine koji bi trebalo da pruži ključne smernice razvoja, donošenje novog PUP-a je promašaj.
Posljedice
Ovakav prostorno-urbanistički plan je sušta suprotnost Prostornom planu opštine donesenom krajem 80-ih godina, koji je za podlogu imao nekoliko stručnih studija, na osnovu kojih su urađene ključne sektorske politike iz domena industrije, zaštite okoline, turizma i zaštite kulturnih dobara.
Na osnovu tog prostornog plana dislocirana je tradicionalna industrija u industrijsku zonu u Radanovićima, otpočeta izgradnja sistema za odvođenje kanalizacije i otpadnih voda iz kotorskog zaliva, obnoljen Stari grad kao centar grada, formiran Opštinski zavod za zaštitu spomenika kulture i druge institucije.
Na osnovu novog PUP-a iz avgusta 2020. očigledno je:
-Blokiran izlaz na more stanovnicima urbanog jezgra (cca 12 000 stanovnika od 22 000 stanovnika opštine). Izgradnjom marina za jahte, pilona na Luži i sidrišta na dvije lokacije u Dobroti za putničke brodove-kruzere nema prostora za servisiranje, vez i bezbjednog plovnog puta za plovila u vlasništvu građana Kotora.
Nema neophodne komunalne marine, dostupne svim građanima, a plovni put će prepriječiti kruzeri. Zato nije moguće realizovati strategiju kombinovanog lokalnog saobraćaja, koja uključuje upotrebu plovila u lokalnom pomorskom saobraćaju.
-Planira se izgradnja Luke Lipci i to luke ukrcaja za putničke brodove kruzere, pored luke Kotor kao luke ticanja za putničke brodove kruzere. Tako se navodi da se“u Lipcima predviđa formiranje Home kruzing luke sa svim potrebnim servisnim uslugama brodu i putnicima (ukrcaj i iskrcaj putnika, carina, snabdijevanje broda, pilotaža, brodska agentura, privez i odvez broda itd.)“. To će dovesti do kolapsa te lokacije kao spomenika prirode, ugrožavanja bezbjednosti plovidbe, rizika po peraška ostrva itd.
-Ugrožen je razvoj Kotora kao grada, sa atributima urbanog iz antičkih vremena. Stari grad više nije zona centralnih gradskih funkcija (funkcije kulture, obrazovanja, urbanog življenja) jer je podređen potrebama masovnog turizma i kruzing industrije.
Poslednja prilika za restauraciju zone cenralnih gradskih funkcija je na prostoru stare industrijske zone u donjim Škaljarima i obali na Pelužici. Po novom PUP-u na tom prostoru je planirana izgradnja turističkih kapaciteta i manji dio zelenih površina.
Bez gradskog centra, u kojem su locirane institucije koje čine jedan urbanitet gradom, Kotor gubi atribute grada i pada u sivilo prosječnosti. Građani i građanke drevnog grada Kotora tako neće imati prilike da se okupljaju u posebno namijenjenoj zoni, radi zadovoljenja kulturnih, obrazovnih i drugih društvenih potreba, dostupnim svima pod jednakim uslovima. Po novom PUP-u to je zona komercijalizacije koju kontroliše privatni kapital.
Taj dio grada, na kome se nalazi vrijedna industrijska baština, trebalo bi da bude centar za razvoj kulturnih industrija, održavanja tradicionalnih pučkih svečanosti, visokog obrazovanja, muzičke kulture i sl.
-PUP promoviše linijski razvoj grada, umjesto razvoja centalnih gradskih funkcija u Donjim Škaljarima. Čak i u vrijeme moratorijuma na izgradnju došlo je do proliferacije stanova za tržište u raznim oblandama (kondo hoteli i sl.).
-Visoka ulaganja u infrastrukturu su posljedica linijskog razvoja grada. Lokalna samouprava servisira i finanasira takav razvoj, što se kosi sa javnim interesom. Iz tog razloga postoji aktuelni problem sa vodosnabdijevanjem u zalivskom dijelu opštine.
Izgradimo Kotor 21. vijeka:
Ø Uspostavimo novu politiku upravljanja lokalnim saobraćajem koji je promovisao SDP!
Ø Otvorimo izlaz na more građankama i građanima gradskog jezgra!
Ø Regulišimo razvoj kruzing industrije!
Ø Izgradimo novi centar grada u staroj industrijskoj zoni u Škaljarima!
Zato PUP Kotor treba staviti van snage i raspisati međunarodni tender za izradu novog, u skladu sa reputacijom i značajem Kotora, kaže se u saopštenju OO SDP Kotor.
Kapetan Josip – Joško Marković posvetio je cio život pomorstvu. U toj profesiji prošao je sve – od kadeture do najvišeg zvanja, stalno učeći i usavršavajući se, tragajući za najboljim primjerima kako postupiti u nekim situacijama koje se na brodu svima dešavaju. Dugo životno i radno iskustvo zadržali su njegova interesovanja za struku, pa redovno prati i informiše se o plovidbi, pilotaži, bezbjednosti…
Baveći se pomorstvom, a živeći u Kotoru, jeste li nekada razmišljali o drugim poslovima?
Rođen sam u Kotoru prije 74 godine, gdje su rođeni i moj otac, đed, pađed… To je grad iz kojeg se nikada nisam odselio, iako svako u nekoj fazi života razmišlja o tome kako bi možda negdje drugo imao više šansi i bolje uslove rada. Čak i ako sam nekada o tome razgovarao sa porodicom, nikada nije bilo konkretne odluke da se bilo gdje krene. Ono što sada mogu reći je i da se ne kajem zbog toga. Jednu godinu proveo sam u Gabonu radeći kao lučki kapetan, nakon što me predstavnik jedne svjetske kompanije preporučio za taj posao. Gabon je nekada bio francuska kolonija, njegova prijestonica Librevil je razvijen lučki grad, pa su i moja primanja bila visoka. Pokrivao sam cijelo područje zapadne Afrike i imao mnogo bolju zaradu od one koju sam mogao imati kao kapetan broda, ali mi taj način života nije odgovarao. Najbliži saradnik mi je bio iz Gane, čovjek čiji je otac nekada bio ambasador te zemlje u Jugoslaviji, pa sam od njega dobio mnoge važne savjete kako postupiti ukoliko se nekada nađem u snekoj neprilici. Na moju sreću, to se nikada nije dogodilo.
Poučeni tim iskustvom, ali i svjesni rezultata koje ste radom ostvarili, da li biste za sebe mogli reći da vas je tokom posla pratila sreća?
Ma koliko neke stvari kroz koje sam prolazio bile teške, ni inače mogu reći da sam imao sreće. I u poslu i u nekim situacijama oko njega. Jednom mi se dogodilo da, vraćajući se s broda, bude utvrđeno da, kao neko čiji pasoš 90-ih nije davao velike mogućnosti kretanja, mogu iz Atine da sletim jedino u Sarajevo, jer je za sve zemlje osim BiH trebala viza. Došavši tamo morao sam promijeniti dva taksija na granici entiteta. Kako sam se približavao Kotoru shvatio sam da kod sebe nemam aktovku u kojoj ne samo da je sav moj zarađeni novac, već i onaj koji sam nosio suprugama Kotorana koji su ostali na brodu, jer platni promet tada nije jednostavno funkcionisao. Taksista je odmah rekao da će pokušati da nađe kontakt vozača koji me dovezao do granice. Kada mi je sjutradan pozvonio telefon i kada mi se vozač javio, pozvao sam ga da dođe kod mene. Upravo dok smo sjedili na terasi došla je supruga jednog pomorca po svoj novac. Pitam se kako bih, da taksista iz Sarajeva nije bio pošten, tada ikome objasnio šta se dogodilo. Na moju veliku sreću izbjegnute su sve neprijatnosti, a vjerujem da je to zbog toga i što sam se i sam uvijek trudio da nikoga ni za šta ne uskratim.
Da niste pomorac čime biste se bavili?
U pomorstvu sam proveo čitav život. Počeo sam da plovim 1965. godine, kao kadet i do penzionisanja brodovima Jugooceanije, a potom brodovima stranih kompanija i bio promovisan u sva zvanja, počevši od trećeg oficira do zapovjednika. Na kraju radnog vijeka nekoliko godina bio sam pilot Luke Kotor sedam godina. Kotorski pomorci su nekada bili veoma cijenjeni, škola je bila na visokom nivou, pa je i za strane kompanije informacija da je neko iz Kotora bila značajna. Tokom sankcija 90-ih godina bio sam na grčkom brodu u Singapuru. Sve se odvijalo u velikim problemima. Na brodu nije bilo vode, veliki broj uređaja nije radio. Agent mi je donio novac da isplatim posadu. Toliko je bilo vruće da sam znoj neprestano brisao peškirom. Kada mi je agent dao da potpišem platnu listu konstatovao je kako je ovo pretežak posao i pitao kako mogu da ga obavljam za toliko novca. Kada sam mu objasnio da tada nije postojao drugi način da pristojno živim od svog rada, poručio mi je da zarada nije na brodu nego oko broda. Sa ove tačke gledišta vjerujem da bih, da sada mogu da biram, isto odlučio da završim pomorsku školu, ali bih se bavio komercijalom. Taj posao sam obavljao ko godinu u Jugooceaniji, a i na brodovima sam uvijek volio da analiziram svaku klauzulu ugovora. Možda bih se baš zbog toga, da danas biram zvanje, opredijelio za pomorsko pravo. Bio sam u situaciji kada je u Jugooceaniji trebalo da potpišem ugovor o stalnom radnom odnosu. Direktor je okupio nekoliko nas i najavio da će testirati kako znam o engleski jezik. Očekivao sam da će nam dati da prevodimo ugovore, posebno manje razumljive klauzule. Međutim, on je samo postavio nekoliko pitanja – vrlo jednostavnih rečenica za prevod. To me malo razočaralo, jer sam vjerovao da se od mene više očekuje, pa sam ipak odustao od tog posla i vratio se plovidbi.
Kako vam iz današnjeg ugla djeluje pomorstvo?
Danas se, ne samo kod nas, već i svuda u svijetu, mnogo toga promijenilo. Postoje kursevi i doškolovavanja, pa danas treći oficir može biti i neko ko ranije nikada nije bio na brodu, obrazovanju, onakvom kakvo je nekada bilo ključno, daje se manji značaj, tako da više i nismo tako na glasu. Ipak, ohrabrujem sve mlade ljude da se bave ovim poslom, jer malo gdje mogu steći toliko vrijednih iskustava ili pronaći sebi priliku da rade srodne poslove u ovoj oblasti. Plovidba nekad i plovidba danas se mnogo razlikuju. Prije svega, ugovori su kraći, uslovi su bolji, komunikacija je jednostavnija… Nekada to nije bilo tako. Jednom davno mi se dogodilo da na brodu strada član posade, iz Rusije, i to baš 19. decembra. Plovili smo 14 dana do luke u kojoj je njegovo tijelo iznešeno s broda. Kasnije bi mi svaki 19. decembar – dan Svetog Nikole kojeg pomorci posebno obilježavaju, umjesto u slavlju protekao u prisjećanju na taj dan. Takođe, sjećam se kako je bilo 1979. kada je Kotor bio pogođen zemljotresom. Bio sam jedini iz Crne Gore na brodu i tek u večernjim satima preko telegrafiste sam to saznao, a prvo što sam čuo je da je Kotor potpuno sravnjen sa zemljom. Tek kasnije preko članova posade drugih brodova pristizale su nove informacije o svemu što se zaista dogodilo. Ne kažem da je danas lako, ali komunikacija, pa makar i povremena, ipak svakome mnogo znači.
Koje iskustvo na brodu Vam je najdragocjenije?
Osim na brodovima Jugooceanije plovio sam i na italijanskoj kompaniji MSC i tu sam uvidio veliku razliku u odnosu prema poslu. Međutim, najbolja kompanija na kojoj sam plovio bio je Zodiac. U pitanju je najorganizovanija kompanija u kojoj se najviše nauči, u kojoj se stvori najviše prilika, ali u kojoj se od pomorca najviše i traži, jer poslodavac dobro zna zašto vas angažuje. Jedna velika prednost Zodiaca je što su brodovi imali punlikaciju „incident file“ koja je sadržala sva moguća uputstva za postupanje u svim situacijama za koje je neko predvidio da bi nekada mogle da se dogode. To je kompanija sa velikim brojem brodova na kojima se svakodnevno neminovno javljaju manji ili veći problemi, no za razliku od mnogih njihove stručne službe evidentiraju kako su se problemi dogodili, kako se mogu riješiti i kako se moglo spriječiti da se više ne dešavaju. Svaki slobodni trenutak sam probodio čitajući to kako bih znao kako postupiti na ispravan način.
Vjerujete li u perspektivu Kotora kao lučkog grada, da li je potrebno mijenjati strategiju i drugačije se odnositi prema poslovanju luke?
Svjesni broja kompanija i ljudi čija egzistencija zavisi od dolaska kruzera jedino što treba da se potrudimo je da udružimo znanja – sopstvena i svjetska, kako bismo smislili što bolji način upravljanja, unaprijedili poslovanje i eliminisali štetu koju ovakva djelatnost pravi. Imamo iskusne pomorske kapetane, imamo i mlade ljude koji su stekli nova znanja u ovoj oblasti, pa je ono što nam ostaje da sve to udružimo i da u saradnji sa inostranim stručnjacima, poput Holanđanja u čije sam znanje imao priliku da se uvjerim, stvorimo preduslove za razvoj lučkog grada od kojeg će svi imati korist. Ono što je veoma važno je da vodimo računa da sve negativne prateće pojave svedemo na minimum. Moramo govoriti o štetnom uticaju vibracija koje ogromni kruzeri stvaraju u zalivu i ne smijemo zanemariti niti jedan segment njihovog uticaja ako želimo da i ubuduće od njih imamo koristi.
O Kotoru se često govori kao o poželjnoj destinaciji za jahte. Da li je moguće imati i njih i kruzere istovremeno?
Više puta sam bio svjedok situacije kada jahte ometaju isplovljavanje ili bezbjedan vez kruzera. Takođe i kruzeri ometaju plovidbu jahti. Nekoliko puta sam bio pilot na velikim jahtama. Prostor za jahte je veoma mali i treba dobro voditi računa o tome da one budu smještene na dovoljnoj distanci. Moramo biti svjesni da je u ovom poslu bezbjednost na prvom mjestu i da sve drugo proizilazi iz toga. Bilo kakve priče o razvoju luke, uplovljavanja jahti, dolaska kruzera i njihovog nesmetanog kretanja nema, niti to može biti profesionalno i odgovorno ako bezbjednost nije na prvom mjestu.
Kako danas izgleda Vaš dan i kako volite da provodite vrijeme?
Otkako sam se penzionisao nemam utisak da sam dobio mnogo više slobodnog vremena, možda najviše zbog toga jer sada mnogo toga drugog radim i dan mi zaista brzo prođe. Slobodno vrijeme provodim čitajući. Film volim da pogledam samo u kinu, idem kad god sam u prilici, jer tome i jeste takva namjena. Pronašao sam zanimaciju u poslovima u vrtu, pomalo eksperimentišem, često i uspjem. Kada je bilo prilike pratio sam gradska dešavanja, posebno koncerte Kotor Arta i slična dešavanja. Volim i da sa svojim kolegama iz struke koji su i dalje aktivni u poslu porazgovaram o temama u kojima mogu dati savjet, naravno, uz moju želju da vidim kako se neke stvari mijenjaju i idu na bolje.
Ne izlazeći iz okvira struke, aktivni ste i u politici. Otkud interesovanje za to?
U politici sam od osnivanja nekadašnjeg SDP-a. Prvi sastanak kojem sam prisustvovao vodio je Ante Marković, čije riječi su me tada navele na to da o nekim stvarima ne treba samo razmišljati, već i djelovati. Danas sam u Socijaldemokratama, jer mi je njihov način razmišljanja bliži, a rješenja koja nude smatram konkretnijim i najkvalitetnijim na domaćoj političkoj sceni. Spreman sam da podijelim on o iskustvo koje imam i koje gradu može biti korisno i da podržim ono što je dobro.
