“Nijedan od kataklizmičnih istorijskih događaja nije mogao da uništi Brodogradilište koje su Bijeljani gradili i razvijali generacijama, izuzev DPS pošasti. Koalicija Crno na bijelo – Može Bokeški tražiće detaljnu kontrolu koncesionog ugovora i svih drugih ugovora i radnji, kao i kontrolu samog sprovođenja stečajnog postupka“, saopštio je danas kandidat za odbornika koalicije Crno na bijelo – Može Bokeški i nekadašnji član kolektiva Brodogradilišta Dušan Vukić.

Priča o nekadašnjem Brodogradilištu, podsjeća Vukić, počinje daleke 1913. godine, poslovnom vizijom Boža Todorović,  koji se nakon smrti brata vraća iz Egipta gdje je posjedovao vlastito brodogradilište, i na ovom mjestu osniva škver za remont malih brodova. ,,Brodogradilište je u periodu od osnivanja pa do početka 21. vijeka prošlo kroz mnoga teška iskušenja: dva svjetska rata, katastrofalan zemljotres 1979. godine, ratni raspad Jugoslavije, hiperinflaciju, sankcije međunarodne zajednice, čak i NATO bombardovanje. Nijedan od tih kataklizmičnih događaja nije mogao da uništi ono što su Bijeljani gradili i razvijali generacijama. Oni su 1969. godine, uz francuske projektne nacrte, sami izgradili plutajući dok, a 1976. godine šire kapacitete i kupuju u Njemačkoj najveći dok u tadašnjoj Jugoslaviji. Brodogradilište je početkom 21. vijeka zapošljavalo blizu 1000 radnika, od čega preko 250 inženjera i drugog visoko obrazovanog kadra“.

Kako objašnjava, 2005. godine postaje član tada uglednog kolektiva Brodogradilišta. ,,Prvo radim kao inženjer u Brodo-željeznom pogonu, a nakon pet godina i kao načelnik tog pogona. Po dolasku, vrlo brzo postajem svjedok partijskog kadriranja. Na ključna upravljačka mjesta postavljaju se ljudi neadekvatnog znanja, kojima su sopstveni interesi bili na prvom mjestu. To su bili politički kadrovi bez jasne vizije pravca razvoja Brodogradilišta u budućnosti. Umjesto da se traži partner sa strateškim ciljem da Brodogradilište vremenom pređe na remont mega jahti, od 2006. godine bezuspješno se raspisuju tenderi za privatizaciju“.

Tako su tadašnji Vladini vizionari, ističe Vukić, potpomognuti lokalnim interešdžijama, razmišljali kako da „opljačkaju ono što su generacije stvarale“. ,,Prvo da pokradu pa kasnije i da urede atraktivnu lokaciju svojim bliskim inostranim tajkunima sa kojima su se uvezali, kroz namještene poslove i naravno masne provizije. DPS pošast Brodogradilište nažalost nije moglo prebroditi“.

Vlada Crne Gore, podsjeća kandidat za odbornika koalicije Crno na bijelo – Može Bokeški, 30. juna 2015. godine donosi odluku o slanju Brodogradilišta u stečaj. ,,Nesretna je odluka da svoju firmu, čija je  vrijednost procijenjena na blizu 100 miliona eura, pošalje u stečaj, zbog duga od par miliona i to duga prema samoj sebi. Da apsurd bude i veći, zanimljivo je spomenuti i činjenicu da se u godini prije stečaja u Brodogradilištu remontovalo čak preko 100 inostranih brodova. Do danas još niko nije utvrdio u čije su džepove te pare otišle, jer u radničke sigurno nisu“.

Vukić upozorava da se u stečajnom postupku rasprodalo sve ono što su generacije Bijeljana sticale svojim znanjem i teškim radom. ,,Namiruju se svi dužnički povjerioci u punom iznosu potraživanja, što je nezabilježen slučaj u stečajnim procesima na prostorima bivše nam države. Kada bolje razmislim, jasno mi je da svi mi snosimo dio krivce za te događaje. Pustili smo da se radi ispod žita, umjesto da smo tražili sve crno na bijelo“.

Zato, napominje, ubuduće sve mora biti u pravcu opšteg dobra, a ne pojedinaca bliskih vlasti. ,,U tom duhu, koalicija Crno na bijelo – Može Bokeški tražiće detaljnu kontrolu koncesionog ugovora, i svih drugih ugovora i radnji, kao i kontrolu samog provođenja stečajnog postupka. Jedino na taj način možemo stvoriti zdrave osnove i priliku da se neke nove generacije Bijeljana i Bokelja ponovo zaposle na mjestu nekadašnjeg giganta. Zato im poručujem da podrže koaliciju Crno na bijelo, jer mora i može Bokeški“, zaključuje Vukić.