Turistička organizacija opštine Tivat predstavila je svoju ponudu po prvi put na salonu turizma “Roma Travel Show” koji se održavao od 31.januara do 2.februara u Rimu.
Nastup na ovom tržištu je realizovan na poziv Ambasade Italije u Crnoj Gori. U pitanju je B2C dogadjaj (Business – to – Consumer) koji je pružao direktnu mogućnost susretanja potencijalnih posjetilaca sa ponudom destinacije.
U prisustvu NTO kao nosioca pomenute promocije, kao i ostalih LTO, opština Tivat se predstavila italijanskom tržištu sa generalnom brošurom o destinaciji na italijanskom jeziku, ponudom iz dijela kulture, istorije, tradicije i svega onoga što bi ove posjetioce moglo najviše privlačiti u našem gradu i generalno Crnoj Gori, a to su: prirodne i kulturne znamenitosti, nacionalna i primorska kuhinja, aktivni sadržaji i konkretni paket aranžamani navedeni u prisutnom propagandnom materijalu hotelske turističke privrede.
Kada je u pitanju ovo tržište za opštinu Tivat, u prethodnoj godini je ostvareno 44% više noćenja za deset uporednih mjeseci u odnosu na broj posjeta koji se zadržao na istom nivou, što znači da se broj zadržavanja ovih turista povećao sa 3.5 na 5.5 dana. u 2019.godini u odnosu na 2018.
TO Tivat u Rimu
Ovi turisti su tokom tog perioda najviše boravili u hotelskom smještaju, što nam ukazuje na činjenicu da su u pitanju većinom visokoplatežni turisti zainteresovani za kvalitetnije sadržaje ponude destinacije.
“S obzirom da su posjetioci koji dolaze sa ovog tržišta veliki vjernici, šansa naše destinacije leži u potencijalnom kreiranju ponude i aranžmana kroz uvezivanje sa Međugorjem, koje godišnje posjeti veliki broj Italijana prilikom svog proputovanja. Na ovaj način bi smo mogli biti privlačniji i drugim strukturama posjetilaca sa ovog tržišta, što je input lokalnim turističkim agnecijama da u narednom periodu razmisle na temu kreiranja ovakvog aranžama, kao i generalnoj ideji postojanja vjerske ture po Boki uvezane sa gastro sadržajima zaleđa” , izjavila je direktorica TO Tivat Gabrijela Glavočić tamošnjim predstavnicima turistički-specijalizovanog medija “Travel Quotidiano”, sa kojima su razmatrane mogućnosti i konkretnijeg oglašavanja destinacije.
Učešćem na ovom sajmu imalo je za cilj direktniju prezentaciju Crne Gore uz povećanje vidljivosti na italijanskom tržištu, jer su evidentna očekivanja u trendu rasta dolazaka i u 2020.godini. Zahvaljujući pojačanoj promociji na ovom tržištu ali i činjenici da Crna Gora ima izuzetno dobru avio-konekciju sa Italijom u vidu: nacionalnog avio-prevoznika Montenegro Airlines-a, italijanske avio-kompanije Alitalia i Air Serbije koje imaju direktne letove ka Rimu, dok niskobudžetna kompanije Wizz Air i Ryan-air saobraćaju ka Bolonji iz Podgorice i ka Milanu iz Tivta.
TO Tivat u Rimu
Na sajmu je bilo prisutno preko sto izlagača, među kojima su turističke organizacije Slovenije, Tajlanda, španskih regija, Polinezije, predstavnici hotelskih lanaca i dr. predstavnika turističke privrede.
Ambasadorka Crne Gore u Italiji, prof. dr Sanja Vlahović, posjetila je crnogorski štand i sa saradnicima prisustvovala svečanom otvaranju sajma. Štand je takođe posjetio i sugrađanin iz Tivta nastanjen u Rimu, sopštili su iz TO Tivat.
Dan uoči proslave Svetog Tripuna 3. februara zaštinika Kotorske biskupije i grada Kotora, večeras je u katedrali služena svečana Večernja – Kađenje moći, Svetog Tripuna po obredniku iz XVI. stoljeća.
Posebnost Večernje predstavlja kađenje svetih moći koje se obavlja za vrijeme pjevanja života Svetog Tripuna iz kotorskog Legendarija.
Kađenje obavljaju visećim kadionicama šest katoličkih i šest pravoslavnih vjernika, dok Bokeljska Mornarica pored relikvija čuva počasnu stražu.
Ovaj obred predstavlja ekumenizam u praksi i obnovljen je 2000. godine, te predstavlja primjer poštovanja i iskazivanja časti Svecu, nepodijeljene crkve, kojeg podjednako slavi Istok i Zapad.
Nekada su moći kadili samo plemići, sa razvojem građanskog društva šest plemića i šest građana da bi u devetnaestom stoljeću moći Svetog Tripuna kadili šest katolika i šest pravoslavaca.
Proslava blagdana Svetog Tripuna je u ponedjeljak 3. februra svetim misama u 10 i 18 sati.
Vanjska proslava biti će u nedjelju, 9. februara koja će započeti dočekom podružnicama Bokeljske mornarice ispred glavnih gradskih vrata u 9,30 sati, kolo Svetog Tripuna plesat će se ispred katedrale u 10 sati, a u 10.30 započet će svečana pontifikalna euharistija koju će predslaviti mons. dr. Ivan Devčić, riječki nadbiskup.
Nakon svete mise slijedi procesija s relikvijama ulicama grada.
Zaštinik Kotorske biskupije i grada Kotora
Kađenje moći Svetog Tripuna 2020.
Sveti Tripunje rođen je u gradu Kampsadi oko 232. – 249. (Mala Azija). poštovanje ovog sveca započelo je nakon mučeničke smrti u Nicej, gdje mu je suđeno pred prefektom cijele Male Aziije, Akvilinom (za vlasti rimskog imperatora Decija).
Tada je na upit Akvilina: “Kojeg si stanja?” – Tripun priznao da je kršćanin, izjavom: “Slobodan sam, a po uvjerenju kršćanin!”. Nakon provedenog suđenja odrubljena mu je glava. Tijelo Svetog Tripuna nakon smrti je bilo preneseno u Kampsadu, odatle u Carigrad, a iz Carigrada u Kotor 13. januara 809 godine.
U arheološkim istraživanjima krajem 1840. godine pronađen je sarkofag s latinskim natpisom Andree Saracenisa, Kotoranina i njegove žene Marije, koji je otkupio moći Svetog Tripuna od mletačkih trgovaca i njemu u čast u Kotoru sagradio prvu crkvu početkom IX. vijeka.
Temelji te crkve otkriveni su u arheološkim istraživanjima poslije katastrofalnog potresa 1979. godine. Osim toga sačuvan je i dio parapetne ploče iz IX. vijeka na kojoj je latinski natpis, koji pominje biskupa Ivana i navodi datum, mjesec i godinu – 13. I. 809. koji i faktički potvrđuje datum prenosa moći zaštinika grada Kotora, Svetog Tripuna.
Vještinom vezenja i strpljivim radom, umjetnica koja izrađuje tradicionalnu dobrotsku čipku, daje joj jednu novu savremeniju dimenziju i doprinosi očuvanju tradicije, Mila Moškov pokrenula je inicijativu da Kotor dobije internacionalni Festival dobrotske čipke.
„Učešćem na brojnim međunarodnim festivalima i izložbama rodila se u meni ideja i želja da mi u Kotoru organizujemo internacionalni Festival čipke. Imamo što pokazati, veliku zaoštavštinu. Dobrotska čipka je jedinstvena, autentična, sa izuzetno lijepim primjercima… Čipkarstvo je na čitavom mediteranskom prostoru vrlo staro. Žene na ovim prostorima su još u 14. vijeku radile čipku koja je bila poznata priznata i ostala prepoznatljiva do današnjih dana…“ – priča nam Mila Moškov.
Kaže da je izlagala na brojnim međunarodnim izložbama i festivalima u Trstu, na Festivalu čipke u Pagu, Sikirevcima u Slavoniji…. Na tim izložbama je došla na ideju da ljudima koji podržavaju ovaj rijetki zanat, ovu vrstu umjetnosti, predloži da se festival organizuje u Kotoru, kako bi promovisali Dobrotsku čipku, rad vrijednih i vještih ruku naših žena, koja je od lokalnog, nacionalnog i međunarodnog značaja, a koja je proglašena nematerijalnom kulturnom baštinom Crne Gore.
Dobrotska čipka Mila Moškov – foto Boka News
„Kada bi organizovali festival pružila bi nam se prilika, mogućnost, da postanemo članovi međunarodne zajednice čipkarstva koja se ogleda u umjetničkom izrazu. Na ovim festivalima i izložbama sam svjedočila da svi koji su vidjeli dobrotsku čipku su bili oduševljeni, tako da danas imam brojne pozive od svih učesnika na tim festivalima da gostujemo kod njih“ – kaže Moškov.
O ideji osnivanja jednog takvog festivala dobila je podršku direktorice TO Kotor Ane Nives Radović, predsjednika Opštine Kotor Željka Aprcovića, Pomorskog muzeja Crne Gore Kotor, koji su u potunosti prihvatili ideju i izrazili spremnost podržati organizaciju festivala u Kotoru.
„Nije na meni da organizujem jedan takav festival ali sam osjetila potrebu da nadležnima izložim ideju, jer smatram da je to zaslužuje Kotor, Boka Kotorska i Crna Gora. Dobrotska čipka govori o nama, našim precima, tradiciji, kulturi življenja, umjetničkom izrazu… Nekada se radila kao bijankarija, kao ukras odjeće ili pokućstva, a kasnije kako se moda mijenjala tako je i ona dobijala svoju drugu upotrebu, namjenu. Danas se u svijetu insistira na očuvanju tradicionalnih vještina čipkarstva, na stare zanate koje treba vratiti i uključiti u život savremenog čovjeka“ – kaže Moškov.
Mila Moškov – foto Boka News
Dobrotska čipka je prepoznatljiva
Na izložbama i festivalima sam se jako iznenadila koliko ljudi zna za Dobrotsku čipku. Recimo, na Pagu u Hrvatskoj susrela sam se sa brojnim posjetiocima koji su dolazili u Boku Kotorsku, na festival klapske pjesme, kazali su mi kako su našu čipku vidjeli u crkvi Svetog Nikole u Perastu, na otoku Gospe od Škrpjela, u crkvi Svetog Eustahija u Dobroti. Njima je dakle bila poznata, a po načinu izrade dobrotska čipka je vrlo slična paškoj čipki.
Stručnjaci porepoznaju dobrotsku čipku po načinu izrade, što bi mi kazali pontu. Dobrotska čipka nije dobila ime samo zato što je prihvaćena od žena u Dobroti, već zato što su je one obogatile tehnikom izrade, originalnim idejama, vještinom, utkali u nju svoju kreativnost, poručuje Moškov.
Dobrotsku čipku veze na dva načina
Radim tehniku na iglu, punto in aria, to je praktično šivena čipka, dakle nema svoju podlogu. Vezem i reticellu koja je preteča ove čipke, koju danas rijetko ko radi jer je jako zahtjevna. Prema pisanim dokumetima pominje se da je još 1333. godine djevojka po imenu Jelena iz porodice Drago radila reticellu čipku koju je poklanjala crkvama, ne samo u Kotoru već i u Dubrovniku. Danas je tu čipku lakše raditi jer su platna mnogo finija, kvalitetnija nego u to vrijeme, ne poznajem nikoga da se bavi tom tehnikom.
O motivima koje veze
Motivi se ponavlaju, uglavnom su to geometrijski motivi, rozete, sa različitim ukrasim, čipka se ušivaju u platno ili prišiva kao rubna i se umeće u neki komad odjeće. Radim i minijature, gdje dolazi do izražaja kreativnost.
Kao primjer navodi da je uradila ključ grada Kotora, koji bi mogao biti autentični suvenir.
„Jeste da je potrebno dosta vremena da se takav suvenir napravi ali što se više radi to brže ruke rade, stiče se rutina… Nekada su žene morale precrtavati motive. Danas koristim inetrnet koji mi olakšava da nađem motive i sheme za modne detalje, pa onda sama kreiram neke detalje koje kasnije vezem…“ – kaže Mila.
Konaca za izradu čipke nema u našoj zemlji ni u regionu pa ga nabavlja preko Zajednice italijana u specijalizovanoj radnji koja prodaje konce i platana za izradu čipke u gradu Grado u Italiji.
Dobrotska čipka Mila Moškov – foto Boka News
Moškov ističe da bi organizacijom festivala čipke i radionicma žene dobile motivaciju da rade, kroz koji bi mogle pokazati svoju kreativnost i na kraju pretočiti je u jedan originalni turistički proizvod koji nedostaje Kotoru.
Inače, prošle godine Moškov je obučavala kako se veze dobrotska čipka jednu Amerikanku, koja povremeno živi u Kotoru. Za nju kaže da je osnove vezenja uspješno, za kratko vrijeme naučila, te da kada je u Kotoru intezivno radi i usavrašava vez.
Podsjetimo, Crna Gora je 2013. godine Dobrotsku čipku zaštitila kao nematerijalno kulturno dobro na nacionalnom nivou, ali do danas nije ništa urađeno da se nađe među svjetskim kulturnim nematerijalnim dobrima na UNESCO-voj Reprezentativnoj listi nematerijalne baštine čovječanstva.
O planovima
Planira okupiti zainteresovane žene koje bi obučila kako se radi Dobrotska čipka, a trenutno je u procesu formiranja NVO kroz koju bi mogla dobiti podršku šire društvene zajednice.
Za sada imam podršku TO Kotor, Zajednice italijana Crne Gore i obećanu pomoć Opštine Kotor.
Kako kaže planira autorsku izložbu na proljeće ili jesen ove godine u Pomorskom muzeju u Kotoru.
Dobrotska čipka Mila Moškov – foto Boka News
Mila Moškov se počela baviti vezenjem čipke još kao gimnazijalka koju je majka naučila prve ponte. Zadnjih desetak godina se intezivnije bavi izradom Dobrotske čipke.
Princ Čarls i vojvotkinja Kamila iskazali interesovanje…
Njihova kraljevska visočanstva, princ Čarls i vojvotkinja Kamila, prilikom posjete Crnoj Gori prije nekoliko godina, posjetili su Festival kulturnog nasljeđa u Narodnom muzeju na Cetinju i tom prilikom su iskazali interesovanje za Dobrotsku čipku, koju je predstavila Mila Moškov.
Čarls i Kamila se interesuju za Dobrotsku čipku
„Princa Čarlsa i vojvodkinja Kamila sa posebnom pažnjom iskazali intersovanje za Dobrotsku čipku, a ona je kazala kako je imala svojevremeno šešir od čipke…“ – između ostalog priča Moškov.
Crkva Svetog Eustahija riznica Dobrotske čipke
Riznica čipke danas se nalazi u crkvi Svetog Eustahija koji je nezaobilazni centar iz kojega je krenula informacija o postojanju naročite umjetnine koja dobija ime Dobrotska čipka.
Još davne 1910. godine iz nje se nose najljepši primjerci na izložbu u Beč i tamo se prepoznaju kao drugačiji od ostale čipke. Svijet joj je tada odao priznanje ljepote i vrijednosti, a tom prilikom je nagrađena cacara – jedinstvena kapa koju su nosile udovice iz XV vijeka, najstarije djelo dobrotske čipke, koja je u to vrijeme u naučnim krugovima ocijenjena najvećim priznanjem kao čist rad visoke čipkarske izrade baroknog stila.
Dobrotska čipka Mila Moškov – foto Boka News
Čipka je inače prenijeta u Dobrotu u vrijeme renesanse i usavršavana tokom baroka.
Svakako najveći doprinos očuvanju ove zbirke dao je dugogodišnji župnik crkve Svetog Eustahija, pokojni don Gracija Ivanović rođeni Dobroćanin, kao i prof. Marijana Gušić koja je obradila 58 primjeraka, pa se dugo mislilo da ih ima toliko u zbirci. Već tada se znalo da postoji znatno više od toga broja. Iz ove riznice, na izložbu Zagovori Svetom Tripunu u Zagrebu (2009. god) povodom 1200 godina dolaska moći Svetog Tripuna u Kotor, bilo je izloženo 48 primjeraka.
Prosječna temperatura u ruskoj prijestolnici u januaru ove godine najviša je ikad zabilježena u 141 godinu od kada se prate ti podaci, objavila je u petak ruska meteorološka agencija.
Prosječna temperatura u januaru u Moskvi bila je oko nule, što je 9,3 stupnjeva više od uobičajenih temperatura. Temperature se u Rusiji, zemlji poznatoj po dugim i hladnim zimama, prate od 1891. godine, a u Moskvi od 1879.
U januaru je u Moskvi sloj snijega iznosio samo 7 centimetara, više nego četiri puta manje od uobičajene visine.
Cijela 2019. je najtoplija zabilježena u Rusiji od kada se prate temperature.
Avion s Evropljanima evakuisanima iz Kine, središta epidemije koronavirusom, na putu je za Francusku, potvrdili su za francusku novinsku agenciju Afp izvori u departmanu Bouches-du-Rhône na jugu zemlje koji nisu željeli otkriti gdje će zrakoplov sletjeti.
Radi se o drugom avionu s evakuisanim Evropljanima nakon prvog koji je u petak dovezao francuske državljane.
Hrvatsko ministarstvo vanjskih i evropskih poslova u subotu je saopštilo da je s Francuskom dogovorilo evakuaciju četvero hrvatskih državljana iz Wuhana, grada u kojemu je započela epidemija, i koji trebaju u Evropu stići tokom prijepodneva. U priopćenju je pisalo da će putnici prije povratka u Hrvatsku biti prvo u karanteni u Francuskoj dva tjedna.
Francuska agencija u vijesti ne navodi jesu li među putnicima aviona i hrvatski državljani.
Britanski ministar vanjskih poslova Dominic Raab u nedjelju ujutro kazao je za Sky News da se francuskim zrakoplovom iz Kine, koji bi trebao kasnije tijekom dana sletjeti, vraća i 11 britanskih državljana, prenijela je britanska novinska agencija Reuters.
Prema diplomatskim izvorima u Bruxellesu avion s francuskim i drugim europskim državljanima nakon slijetanja u Francusku u vojnu bazu Istres u Bouches-du-Rhôneu, gdje će iskrcati dio putnika, nastavlja za Belgiju.
Prema novinskoj agenciji Belgi avion, koji je poletio u noći na nedjelju, slijeće potom na vojni aerodrom Melsbroek pokraj Bruxellesa gdje će se iskrcati devet Belgijaca, 11 Danaca, 23 Nizozemca, pet Čeha i dva Slovaka. Te će putnike potom preuzeti njihove države.
Putnici koji su dovezeni prvim avionom u petak, a uglavnom se radilo o Francuzima, smješteni su u odmaralište u blizini Marseillea. Dvoje putnika sa simptomima zaraze hospitalizirano je, no testovi nisu potvrdili da se radi o koronavirusu, prenio je Afp.
Epidemija koronavirusa odnijela je više od 300 života, a gotovo sve žrtve su preminule u Kini.
U nedjelju je preminula prva osoba izvan Kine – na Filipinima.
Od oko 11 hiljada stabala agruma u hercegnovskoj opštini više od 90 odsto napala je vrsta štitastog moljca (Aleurocanthus spiniferus), a još nije pronađen pouzdan lijek protiv te pošasti. Štitasti moljac pored citrusa napada preko 70 biljnih vrsta; između ostalih , kruške, japanske jabuke , vinovu lozu, lovor. Nije opasan po ljude, jer se mogu koristiti plodovi voćke čije je listove napala ova štetočina. U Crnoj Gori nema organizovane akcije borbe protiv štitastog moljca.
“Stanje se pogoršalo u odnosu na prošlu godinu”, kaže ing. Mileva Marić, stručna savjetnica u oblasti zaštite bilja za Bokokotorski zaliv.
ing. Mileva Marić
“Štete na biljkama čine larve i odrasle jedinke , sisanjem biljnih sokova na naličju listova te izlučivanjem obilne medne rose, čime smanjuju asimilacijsku površinu lista, onemogućuju normalan razvoj , a zbog naseljavanja gljiva čađavica onemogućava se fotosinteza zbog čega biljka počinje da se guši“ objašnjava Marić. Vrlo često lisne uši sisanjem uzrokuju deformacije listova u obliku kovrčanja, a unutar skovrčanih listova nalaze se kolonije ovih štetnika. Na taj način ne samo da su skrivene nego i zaštićene od djelovanja zaštitnih sredstava. Štitasti moljac agruma je s druge strane zaštićen voštanom prevlakom zbog čega je smanjena djelotvornost velikog broja insekticida.
Štitasti moljac u njegovom razvoju prolazi tri stadijuma. Odrasla ženka izleže 35 do 40 jaja, a ciklus jedne generacije traje dva do četiri mjeseca. Tokom godine razvije se od tri do šest generacija ove biljne štetočine. Prva se najčešće javlja krajem aprila i u maju, druga polovinom avgusta i u septembru , a u toplim jesenjim mjesecima ( kao u godini koja je za nama) javlja se i treća generacija. Zato je njeno suzbijanje teško i zahtjeva stalnu zaštitu i tretman.
Agrumi
Branko Zorić koji u Zelenici ima četrdesetak sadnica limuna, narandže i mandarina kaže da su prošle godine njegovi nasadi bili pošteđene štitastog moljca i da je imao bogat i zdrav plod. Ove godine I njegovu malu plantažu “poharao” je biljni napasnik. Do imanja njegovog komšije, koji je udaljen od mora, štitasti moljac još nije stigao. Ostaje pitanje do kada, jer je evidentno njegovo širenje. Za sada su pošteđeni samo nasadi u pojedinim područjima koja su udaljena od mora.
Marić ističe da je bitna preventiva , da treba prorijediti unutrašnjost krošnje kako bi se dobilo strujanje vazduha , a zaštitu obaviti biljnim uljima i sistemičnim insekticidima. Važno je i spaliti grane dobijene rezidbom. Tretman je potrebno sprovesti najmanje tri puta godišnje. Praćenje pojave odraslih jedinki , a i djelomično smanjenje njihove brojnosti vrši se postavljanjem žutih ljepljivih ploča, koje privlače moljca.
Preporučuje upotrebu plavog ulja ( 2 do 2,5 odsto) i ponavljanje tretmana za 20 dana.
Kao posebno važno, Marić ističe istovremeno tretiranje zaraženih biljaka. „Ako vaš komšija, ili nasadi na susjednim parcelama nisu tretiranim, vaš trud će biti uzaludan“, navodi Marić I objašnjava da sigurne zaštite nema I da je zato potrebno kombinovati više zaštitnih sredstava.
Od Azije do Boke
Štitasti moljac koji je porijeklom iz Male Azije, pojavio se 2013 godine u Crnoj Gori, prvo u Boki Kotorskoj. U Evropi je prvi put nađen 2008. godine u nasadima agruma na jugu Italije, u provinciji Lecce. U Hrvatskoj je zabilježen 2012. u jednom vrtnom centru u Splitu na ukrasnim sadnicama naranče, a pretpostavlja se da je unesen biljnim materijalom iz Italije. Tada je zaraza uspješno iskorijenjena, ali moljac se ponovo pojavio u Dubrovačkoj županiji krajem 2018. Godine.
Akcija oslikavanja trobojke po zidovima i na javnim površinama nastavlja se i ovih dana širom Crne Gore.
Nezadovoljni donošenjem Zakona o slobodi vjeroispovjesti ostrašćeni pojedinci ili grupe to najčešće rade pod okriljem noći kad ne mogu biti primijećeni, te na taj način pokušavaju da izbjegnu eventualno sankcionisanje i odgovornost.
Tako je danas trobojka osvanula u Kamenarima – Đurićima, na ponti u blizini katoličke crkve Svete Ane.
U Đurićima je većinsko stanovništvo hrvatske nacionalnosti, pa ovakve postupke mještani ocjenjuju kao provociranje srpskih nacionalista.
Ministarstvo održivog razvoja i turizma prihvatilo je inicijativu Zajednice opština Crne Gore i dozvolilo novi rok za predaju zahtjeva za legalizaciju bespravnih objekata.
To je za Dan potvrdio generalni sekretar Zajednice opštine Crne Gore, Refik Bojadžić, navodeći da će novi rok za legalizaciju bespravnih objekata biti utvrđen izmjenama i dopunama Zakona o planiranju prostora i izgradnji objekata.
Prema njegovim riječima, izmijenjeni zakon sa ovom novinom je pripremljen i poslat opštinama na izjašnjenje.
“Odbor za planiranje prostora Zajednice opština procijenio je da Zakon treba izmijeniti u djelovima procedure legalizacije bespravno sagrađenih objekata, roka za dostavljanje zahtjeva za legalizaciju, uređenja uslova gdje opštine mogu investitorima, koji hoće da ulože sredstva u neki projekat koji zapošljava ljude i stimuliše razvoj, da odobre određena umanjenja komunalnih naknada za uređenje zemljišta”, kazao je Bojadžić.
Zajednica opština je Ministarstvu održivog razvoja dostavila 17 predloga, i prema njihovim informacijama svi su prihvaćeni.
“Zakon je pripremljen i dostavljen opštinama da se izjasne. Mislim da ćemo u martu na sjednici Skupštine Crne Gore imati predlog zakona koji će biti značajno povoljniji i primjenljiviji u praksi u ovom dijelu kako bi se olakšao i ubrzao proces legalizacije”, naveo je Bojadžić.
On je kazao da će u novom roku priliku da legalizuju bespravne objekte imati samo oni vlasnici čiji se objekti nalaze na orto-foto snimku.
Godina Europske prijestolnice kulture (EPK) u Rijeci otvorena je u subotu spektakularnom izvedbom “Opere industriale” u riječkoj luci, središnjim dijelom cjelodnevnog programa otvorenja, pred gledateljstvom na gatovima i rivama koje je i sudjelovalo u izvedbi.
Autori glazbenog predloška “Opere industriale” su riječki glazbenici Josip Maršić i Zoran Medved, koji djeluju kao dvojac JMZM, a djelo je orkestrirao i dirigirao izvedbom Frano Đurović. Središnja pozornica bila je na De Franceschijevom gatu, uz uključenje izvođača s još nekoliko lokacija u luci i njenoj blizini. Luka je odabrana kao snažna identitetska točka grada, u povijesti i sadašnjosti simbol moderne i otvorene Rijeke.
Samo na središnjoj pozornici nastupilo je 130 izvođača. Među njima bili su suvremeni hrvatski likovni i izvedbeni umjetnik Damir Bartol Indoš s Kućom ekstremnoga glazbenog kazališta i rumoristima kao izvođačima na specifičnim instrumentima šahtofonima i glazbenicima na prepariranim klavirima, gitari, basu, bubnjevima i saksofonu te posebno atraktivni finski zbor muškaraca koji vrište zveckaju i viču – Mieskuoro Huutajat.
Uz njih, na velikoj pozornici nastupili su i mješoviti Pjevački zbor otvorenja Europske prijestolnice kulture, predvođen riječkim zborom Jeka Primorja pod vodstvom Igora Vlajnića te orkestar gudača i puhača na violončelima, kontrabasima, klarinetima, trubama i trombonima. U izvedbu se uključio i radnički orkestar brusilica, varioca i iskri, čineći vizualno atraktivnu sliku na dizalici uz pozornicu te 10 riječkih bubnjara s krova robne kuće uz luku,
Voditelj i narator bio je Zoran Prodanović Prlja. Tijekom izvedbe poticao je publiku na sudjelovanje te navodio kronološki niz značajnih događaja iz povijesti Rijeke.
U jednom dijelu “Opere industriale” podsjetilo se na riječkog pisca Janka Polića Kamova citirajući njegove riječi. Na kraju “Opere industriale” uključio se ansambl od 25 riječkih gitarista, zborovi su pjevali antifašističku pjesmu “O bella ciao”, nakon čega se izvedba uz zvonjavu oko 500 zvončara i publike s 3000 zvona podijeljenih prije izvedbe zaključila u frenetičnom bučnom finalu
Sudjelovalo je i dvadesetak brodica u luci. Po završetku, priređen je dugotrajan vatromet.
U prvom dijelu programa padala je kiša, što nije u većoj mjeri ometalo gledatelje. Tijekom izvedbe bilo je tehničkih problema, tako da zvučnici na rivama i gatovima na nekoliko minuta nisu funkcionirali.
Zvukovi industrije, citati Polića Kamova, povijesna antifašistička pozicija Rijeke…
Kako je u programskoj knjižici istaknuto, zvukovima industrije i iskrama varioca, Rijeka simbolički i s ponosom izražava poštovanje prema snazi radnika koji su je gradili i učinili modernim gradom. Citatima koji predstavljaju hommage Janku Poliću Kamovu, najvećem riječkom pjesniku, beskompromisnom umjetniku koji je najavio dolazak europske avangarde, Rijeka pečati njegovu europski relevantnu poziciju, navedeno je.
Prema ideji autora, u programu otvorenja ističe se i povijesna europska antifašistička pozicija Rijeke koja Europu podsjeća na temeljne društvene vrijednosti na kojima je izgrađena u moderno doba, snaga zvuka električnih gitara donosi propulzivnu energiju riječkog punka i rocka koji su u svoje vrijeme predstavljali buntovnu i hrabru Rijeku a program zaokružuje najsnažniji zvuk koji još od pradavnih vremena tjera zimu – zvončari velikom bukom najavljuju novo doba u koje Rijeka kao EPK.
Redatelj “Opere industriale” je Dalibor Matanić a redatelj televizijskog prijenosa, s obzirom na to da se prenosila uživo na programu HTV-a, bio je Ivan Miladinov.
