Žena i dvoje djece iz Njemačke poginuli su u subotu u snježnoj lavini u talijanskom južnom Tirolu, saoštilaila je policija.
Nesreća se dogodila u zimovalištu Schnals, zapadno od grada Merana, rekao je glasnogovornik talijanskih karabinjera. Glasnogovornik je dodao da u tom trenutku nije bilo upozorenja na mogućnost lavine no da su puhali snažni vjetrovi uz porast temperature.
Dvije su osobe izvučene iz snježnog nanosa i prevezene u bolnicu u Merano.
Turistička organizacija Tivat najavljuje „Starogodišnju regatu”, još jedan u nizu događaja koji se održavaju u okviru novogodišnjeg projekta Zimska bajka u Tivtu 2020.
Organizator događaja, Jedriličarski klub Delfin, poziva sve jedrilice, barke i brodove da u utorak 31. decembra 2019. godine učestvuju u „Starogodišnjoj regati” i promenadi brodova u akvatorijumu Tivatskog zaliva. Start regate je zakazan u 12 sati, a skiperski sastanak je planiran u 11h ispred JK Delfin. Nakon takmičarskog dijela slijedi promenada uz obalu našeg lijepog grada. Dodjela nagrada biće održana 2. januara u Jedriličarskom klubu Delfin.
Donacije koje budu prikupljene tokom proglašenja namijenjene su jedriličarkama, kao podrška za učešće na regati PMS (Povijesni mediteranski skup žena), na Visu 2020. godine.
Budite dio Zimske bajke u Tivtu.
U Gvinejskom zaljevu jučer ujutro je napadnut još jedan brod, nekih 70 nm sjeverozapadno od otoka Sao Tome.
Sudeći prema vremenu napada i dostupnim podacima, riječ je o LNG tankeru „Lokoja“, norveške kompanije BW. To potvrđuju i podaci kompanije za sigurnosna pitanja u brodarskoj industriji, Dryad Global, prema kojima je tanker manevriranjem uspio osujetiti napad. Oko 13 i 30, tankeru je prišao nigerijski patrolni brod „Defender 6“ koji ga je ispratio prema luci Bonny.
Prema izvještaju, posada je na sigurnom.
Komercijalna upotreba podmorskog energetskog kabla između Crne Gore i Italije počeće danas.
Time Crna Gora postaje energetsko čvorište regiona i dio evropske energetske zajednice povezujući se sa energetskim sistemom Italije i Zapadne Evrope, čime će postati energetska spona Zapadnog Balkana sa EU.
Podmorski energetski kabl je uvršten na zvanične liste projekata od značaja za EU i Energetsku zajednicu. Kabl je zajedno sa dalekovodom Lastva – Čevo – Pljevlja i trafostanicom Lastva dio Transbalkanskog koridora, koji je jedan od najznačajnijih energetskih koridora koji će spojiti Crnu Goru, Srbiju i Rumuniju sa Zapadnom Evropom.
Za Crnu Goru i region ta interkonekcija predstavlja doprinos učvršćivanju energetske nezavisnosti i mogućnost za ekonomski razvoj.
Crna Gora dobija ulogu prenosne energetske platforme zemalja istoka i zapada, kroz interkonekciju sa prenosnim sistemima Bosne i Hercegovine (BiH), Srbije, Kosova, Albanije, a preko Srbije sa Bugarskom i Rumunijom, a sa druge strane sa Italijom, odnosno EU.
Italijanska kompanija Terna je 18. februara 2017. godine završila polaganje prve faze kabla, čija ukupna dužina između Peskare i rta Jaz iznosi 455 kilometra, od čega je dužina podmorskog dijela 433 kilometra, na najvećoj dubini od 1,22 hiljade metara, na koje se nadovezuju 22 kilometra podzemnog kabla, 16 kilometara u Italiji, od tačke izlaska na obali do konvertorske stanice u Ćepagatiju i šest kilometara u Crnoj Gori, od rta Jaz do konvertorske stanice u Lastvi Grbaljskoj.
Krajem 2017. godine završeno je i polaganje podzemnih kablova koji povezuju kabl sa konvertorskim postrojenjen u Lastvi. Energetska veza jednosmjerne struje, omogućiće Italiji i Crnoj Gori da razmjenjuju energiju u oba smjera, inicijalno u kapacitetu od 600 megavati (MW), a potom 1,2 hiljade MW, kada se realizuje i drugi kabl, čije je polaganje predviđeno u narednim godinama.
Cjelokupna vrijednost projekta procijenjena je na oko 1,1 milijardu EUR. Predsjednici Italije i Crne Gore Sergio Mattarella i Milo Đukanović, su 15. novembra prisustvovali inauguraciji prvog “električnog mosta” između Evrope i Balkana u, kada su pritiskom na taster simbolično pustili u rad energetski kabl. Ugovor o povezivanju Italije i Crne Gore energetskim kablom potpisan je sredinom novembra 2010. godine.
Centralni događaj manifestacije “Od Božića do Božića” i velika radost za najmlađu publiku svakako je doček Dječije Nove Godine, koji će biti organizovan u ponedjeljak 30.decembra sa početkom u 16:00 sati na Trgu od oružja u Kotoru.
Djed Mraz i njegov vilenjak pripremaju razna iznenađenja, i veliku žurku, koja se nikako ne smije propustiti. Za mališane pripremljena je superzabavna interaktivna predstava pod nazivom „Volimo se-ovo je godina ljubavi“. Kao i svake godine, nezaobilazan je dio gdje će naš dragi Djed Mraz podijeliti novgododišnje paketiće svoj djeci koja budu toga dana sa nama, na glavnom gradskom trgu.
Za mališane koji zbog narušenog zdravlja neće prisustvovati dočeku, organizovaće se dodjela paketića u 12 sati na dječijem odjeljenju Opšte bolnice Kotor, kao nastavak akcije “Bajka za nazdravlje” koja je otpočela 2015. godine u sklopu projekta Od Božića do Božića.
Dan pred dolazak Nove 2019. završavamo sa fenomenalnim koncertom grupe “Perper”. Početak Nove Godine začinićemo humanitarnom žurkom.
2.01. zajedno sa veselim sastavom “The Grupa” i predivnim hitovima poznatog crnogorskog umjetnika Sergeja Ćetkovića, na glavnom gradskom trgu čekamo vas tačno u 20 sati. poručuju iz NVU Karampana.
U organizaciji Narodne biblioteke Budve i Inicijativnog odbora za obilježavanje Bokeljskog ustanka 1869. godine u petak je u Manastiru Podlastva upriličen okrugli sto na temu „Ustanak u Boki Kotorskoj 1869. godine“. O ovoj temi govorili su: akademik Zoran Lakić, dr Miroslav Luketić, mr Savo Martinović i Marko B. Ivanović. U ime Matice Boke skup je pozdravio Ivo Knežević, a uvodnu riječ u ime Inicijativnog odbora za obilježavanje Bokeljskog ustanka 1869. godine imao je Željko Ćetković.
„U istoriji Boke do 1918. god. izdvajaju se epohe: ilirska, rimsko-vizantijska, srpska, mletačko-turska i austrijska. Često dolazi do sukba interesa, a onda i do oružanih sukoba“ kazao je Ivo Knežević (Matica Boke) istakavši da su ti sukobi pogađali lokalno stanovništvo koje je bilo prinuđeno da se svrsta na neku od strana. U smjeni moćnih sila i okupatorskih vojski „Grbljani su se hrabro borili za svoj status, ginući, podižući bune i ustanke protiv velikih sila tih vremena“ – naglasio je Knežević.
U ime Inicijativnog odbora za obilježavanje Bokeljskog ustanka 1869. godine Željko Ćetković je naveo da je obilježavanje stogodišnjice Bokeškog ustanka bilo je pod visokim pokroviteljstvom Josipa Broza Tita, te da je „Spomenik na Krivošijama otvoren 17. avgusta 1969. uz prigodne govore generala Sava Orovića, Stojadina Soldatovića, druga Luke Stijepovića, Petra Vučurovića i Don Nika Lukovića.
20. i 21.03.1970. održan je Naučni skup, a 04. Jula 1970. uz prigodne govore Dobroslava Ćulafića, predsjednika Republičke konferencije Socijalističkog saveza i Jovana Vujadinovića, tadašnjeg Narodnog poslanika Savezne skupštine, otkriven je spomenik na ulazu u manastir. 50 godina kasnije, našu inicijativu za obilježavanje 150 godina ustanka dao je predsjednik opštine Budva, gosp. Marko Carević, JU Narodna biblioteka Budve i njen prvi čovjek, gospođa Mila Baljević“ – na čemu im je zahvalio. On je istakao da su preci na tom časnom mjestu mjestu, pred manastirom donosili važne odluke na dostojanstvo i ponos potomcima: „Ponosni smo na Grbaljski ustanak 1848. godine gdje su Grbljani predvođeni popom Lazarom Ercegovićem, kao pravi vitezovi upali u Stari grad Kotor, prekinuli sjednicu Sjora Dojmija i postavili svoje uslove ultimativno.
U sastavu bokeljskih dobrovoljaca bili smo na Vučjem dolu, Grahovcu, pomogli Hercegovački ustanak Luke Vukalovića i na Vrtiljevci. Bokelje je predvodio Rade Markov Bajković. U bici na Vrtiljevci, Kralj Nikola pita “koji je ono Crnogorac iznio prvi barjak”, “nije Crnogorac nego Bokelj, Ivo Vuksanović iz Grblja”. Kralj Nikola odgovara: “Sramota Crnogorci.” Ćetković je naveo da je Bokeljski ustanak poznat po čuvenoj hrabrosti Grbljanki koje su položile svoje živote, najviše na tvrđavi Goražde.
Tribinu „Ustanak u Boki Kotorskoj 1869. godine“ otvorio je izlaganjem akademik Zoran Lakić. On je istakao da je Krivošijski ustanak 1869.godine upisan „zlatnim slovima“ u istoriju Crne Gore i Boke Kotorske „jer su ih događaji, ispred i poslije Ustanka – dijelili na Istok i Zapad, ne samo geografski, već mnogo više politički i suštinski. A radilo se o jednorodnom narodu koji u tek poslijednjih 100 godina živi u jedinstvenoj državi“. Akademik Lakić je istakao da se preko zahtjeva ustanika 1869. godine mogu saznati uslovi u kojima je živjela tadašnja Boka Kotorska: „Ustanak je izbio zbog odluke Beča da i u Boki Kotorskoj sprovode Zakon o vojnoj obavezi. Do tada su Bokelji imali privilegiju da služe vojni rok u svojoj domaćoj narodnoj straži, koja se jedino starala o odbrani Boke Kotorske. Takvu privilegiju nisu imali ostali državljani Carstva; mislim na one Slovenskog porijekla. Bitno je navesti da su, ustanici imali podršku Crne Gore. To im je davalo onu dodatnu snagu – da istraju u svom zahtjevu.“
Bečka vlada je optuživala Crnu Goru da stoji iza ustanika i da ih obilato pomaže. Ipak, Beč nije smio da zaoštrava odnose sa Crnom Gorom plašeći se intervencije Carske Rusije. „Vršili su diplomatski pritisak na Crnu Goru – raznim demaršima. Traženo je da se Crna Gora drži po strani od događaja što je Beč i dobio od zvaničnog Cetinja. Ali ona narodna pomoć nikada nije prestajala. Gospodar je odgovorio Beču opet citiram: „da je ustanak izazvao uzbuđenje… koje je normalno zbog jedinstva – rase i vjere među mojim narodom i ustancima“.
Došlo je do pregovora u kojima su izneseni zahtjevi ustanika od kojih ustanici nisu htjeli odustati, a Beč ije bio spreman da prihvati sve, te su nastavljene borbe na Kosmaču, u Mainama, Poborima i na Brajićima – bez uspjeha. I glavni napad na Krivošije završen je neuspjehom. Međutim, ovaj ustanak, najveći i najmasovniji od svih ustanaka toga vremena, kako navodi navodi akademik Lakić, okončan je potpisivanjem mira: „Beč je konačno shvatio neko bi rekao da je bio primoran da mora što prije okončati ovaj lokalni rat da bi izbjegao onaj mnogo opasniji po njega, koji se primicao i završio Berlinskim kongersom 1878. godine kada je Crna Gora, da se podsjetimo, dobila međunarodno priznanje. Inicirao je potpisivanje mira i prihvatio sve ranije zahtjeve ustanika.“
Izlaganje o Bokeljskom ustanku 1869. nastavio je dr Miroslav Luketić pozivajući se na publikaciju objavljenu prije 50 godina a povodom obilježavanja 100-godišnjice Ustanka. On je pomenuo učesnike uređivačkog odbora u kojem je i sam učestvovao: „Ivo Antović, dr Dimitrije Dimo Vujović, dr Dragoje Živković, Radoman Jovanović, Miroslav Luketić, Niko S. Martinović, Boško Mačić, dr Slavko Mijušković i Đuro Subotić, a odgovorni urednik ove publikacije koju je objavio Kulturni centar Kotora bio je akademik Slavko Mijušković. U ovoj knjizi od prije 50 godina, koja je možda i zaboravljena, imao sam čast da učestvujem sa prilogom koji se odnosi na naš kraj, to je Ustanak 1869. godine u južnom dijelu Boke Kotorske. Za taj rad sam se pripremao dugo, koristio izvore naše i strane i mislim da sam u to vrijeme prikazao glavne događaje koji su se desili na području Grblja, Brajića, Maina, Pobora i Krivošija. Želio bih da napomenem da, iako ovaj kraj čine i Paštrovići, oni nisu učestvovali u tom Ustanku zato što je S.M.LJubiša koji je bio predstavnik Paštrovića, odvratio Paštroviće da učestvuju. Isto se desilo i u Novom gdje je Vojinović isto tako uspio. Ovdje je bilo riječi i o Mitrofanu Banu koji je bio nastojatelj manastira Podlastve i on je bio protiv, ali pošto su Grbljani odlučili da se ide u Ustanak i on je otišao sa narodom i to je velika čast i tome je dosta pisao u svojim memoarima.“ Smatrajući da nema potrebe da govori o onome što je već napisao o tom događaju, već da se može otvoriti debata o karakteru tog Ustanka i događajima, čime bi se upotpunili već objavljene priloge, on je svoje vrijeme prepustio mlađim naučnicima i stručnjacima izrazivši nadu da ćemo tako čuti nove činjenice i dokaze o tom značajnom datumu.
U Bokeljskom ustanku 1869.godine učestvovali su i Brajići, Pobori, Maine… U svom izlaganju mr Savo Martinović se osvrnuo na učešće Brajića: „Relativno miran period od nepune dvije decenije je poremećen novim austrougarskim zakonom o opštoj vojničkoj obavezi iz decembra 1868. godine, kojemu je uskoro uslijedio popis svih mladića za služenje austrijske vojske. Narod Boke se odlučio da ovu obavezu ne prihvati, pa su se stoga, nakon niza bezuspješnih pokušaja dogovora sa austrougarskim vlastima, prvo Krivošijani, a za njima i Brajići, Pobori, Maini i Grbljani, odlučili čak na oružani otpor. Predstvanik Krivošijana, Stanko Kojov Samardžić odlazi u Grbalj, Pobore i Brajiće, radi dogovora oko ustanka. Tim povodom jedna delegacija od pet članova (ispred Brajića u njoj je bio Mihailo Klać) pošla je kod knjaza Nikole da ga zamoli za podršku. Ovaj im je, s tim u vezi, obećao da će, prema mogućnostima, toj molbi udovoljiti. Kao oblik građanske neposlušnosti zabilježeno je čak i uništavanje matičnih knjiga rođenih (da bi se onemogućila evidencija potencijalnih regruta) koju su sprovodili pravoslavni sveštenici.“ Brajići su konačnu odluku o početku oružanog otpora donijeli 1. novembra 1869: „Odluka je donijeta uprkos pokušajima Stefana Mitrova LJubiše, tadašnjeg poslanika u Carevinskom vijeću u Beču, da se odustane od pobune. Naime, dva brajićka prvaka Vuko Stijepov Martinović i Mihailo Vuksanov Klać, su nakon razgovora sa LJubišom pokušali da odgovore Brajiće od dizanja na oružje. Međutim, Vukale Šutov Martinović, revolucionar i veliki neprijatelj Austrougarske, je rekao „vi ste prijatelji Stjepana Mitrova LJubiše, a on je austro-mađarski čovjek, i vi se ovdje izjasnite jeste li za ili protiv Bokeljskog pokreta?“ Oba brajićka prvaka su prihvatila bratsku volju i pridružila se ustanku, pa je odmah 2. novembra bilo organizovano prebacivanje djece, žena, staraca i stoke preko granice, u Crnu Goru.“ Martinović navodi da su u borbama na Brajićima, po dostupnim podacima, učestvovali isključivo sami Brajići, bez pomoći okolnih plemena. Takođe, vojničkog učešća sa strane Crne Gore nije bilo, te da se u dokumentima može naći da su ustanici prilikom prelaska na crnogorsku teritoriju bili razoružani, a da je ipak Crna Gora ustanak najviše pomogla kroz prihvat izbjeglica i stoke koju su oni sa sobom doveli.
Marko B. Ivanović je govorio o učešću Pobora i Maina u Bokeljskom ustanku. On je istakao da su prve ustaničke puške zapucale u Krivošjama 7. i 8. oktobra 1869. te da je uslijedio i „tajni sastanak 20.oktobra 1869. godine glavara Grblja, Brajića, Pobora i Maina u manastiru Podlastva, gdje su se glavari u prisustvu popa Mitra Kovačevića iz Prijevora zakleli na jedinstvenu borbu protiv Austrije i dizanje ustanka.“ Vojne operacije su se odvijale na relativno širokom frontu od Krivošija do Brajića uz nepovoljne vremenske uslove i slabe rezultate prema ustanicima i uz značajan broj ranjenih i ubijenih neprijateljskih vojnika, te Austrija odlučuje da pribjegne pokušaju mirnog izlaza: „U cilju zaključenja mira bečka vlada pod direktnim uticajem cara Franja Josipa, imenuje umjesto generagal Auersperga, generala Gavrila Rodića, Ličkog Srbina, koji je dobro upoznao mentalitet lokalnog stanovništva tokom službovanja u Boki od 1859-1862. godine, kada je u činu general-majora bio komandant dubrovačko-kotorskog područja… Po potisivanju mira u Knežlazu 11. januara 1869. godine, Rodić je u Mainama 17. januara 1869. potpisao mir sa Poborima i ostalim predstavnicima ustanika. Potpisivanjem mira i amnestijom svih učesnika ustanka, nisu prestale muke loaklnog stanovništva koje se nakon kaznene ekspedicije austrijske vojske vraćalo na razrušena, popaljena i opljačkana ognjišta.“
U svom izlaganju Ivanović je zaključio „da je ustanak organizovan i vođen bez upliva zainteresovanih okolnih zemalja, naročito Crne Gore stiješnjene Turskom i Austrijom, da su ustanici potpisivanjem mirovnih sporazuma postali legitimna ugovorna strana i da je u kasnijem izazvao značajna politička pomijeranja u okvirima Austrougarske monarhije i što je u najznačajnijem otvorio perspektive porobljenom stanovništvu monarhije, da u narednom vremenu povedu konačnu borbu za oslobođenjem.“
Na kraju izlaganja učesnika tribine „Ustanak u Boki Kotorskoj 1869. godine“ prisutnima na skupu se obratio i mitropolit Crnogorsko-primorski, Amfilohije blagodareći organizatoru na pozivu da prisustvuje 150-godišnjici Bokeljskog ustanka u manastiru Podlastva koji je na tom mjestu i počeo i ostavio tragove koje je ostavio do naših vremena.“Prostori Boke Kotorske su kroz svoju istoriju igrali veoma značajnu ulogu. Pomenuto je ovdje od vremena Ilira, onda taj period rimsko-vizantijski koji je bio veoma značajan, bio je i onaj period Bugarskog carstva za vrijeme cara Samuila koji je u svoje vrijeme Dalmaciju prisajedinio Bugarskom carstvu, a to je bilo vrijeme veoma značajne ličnosti u našoj istoriji, to je Sveti Jovan Vladimir, zetski kralj, velikomučenik, vrijeme kada je predanje kirilometodijevsko, klimentonaumsko preovladalo ovim krajevima, vrijeme bogosluženja na slovenskom jeziku i sve dubljeg uticaja Istočnoromejskog carstva preko episkopije Raške, onda i dugih ovdašnjih episkopija – episkopije iz Drača, iz Skadra, sve do vremena Svetoga Save, dakle do 1219/20 godine. Danas obilježava naša crkva i 800-godišnjicu samostalnosti žičke arhiepiskopije, pećke patrijaršije, odnosno srpske pravoslavne crkve. Ta vremena, koja su prethodila 13.vijeku gdje pomenusmo Sv. Jovana Vladimira veoma značajnoga, a pored njega treba da pomenemo dinastiju Vojislavljevića u kom vremenu je rimska crkva osnovana i nadbiskupju barsku koja i danas postoji, proglasivši nadbiskupa barskog primasom Serbije što je veoma značajno, to je titula zvanična koju do danas nadbiskup barski nosi. Nije slučajno ta titula, to znači da se znade još od tada koji je narod ovdje živio na ovim prostorima i dublje od prostora današnje Boke i današnje Crne Gore. Zetska episkopija je uspjela da sačuva to kirilometodijevsko predanje i da ovaj narod koji ovdje živi da mu sačuva njegovu vjeru pored svih iskušenja kroz koja prolazi, a evo ta iskušenja vidimo da su trajala i do prije 150 godina pa i poslije toga do 1918. godine pa i do dana današnjega se nastavljaju. Ta ukrštanja svjetova, Istoka i Zapada, preko leđa ovoga naroda, ali koji je blagodareći upravo tome što se ukorijenio u to vjekovno, ja bih ga nazvao najradije jerusalimsko predanje, preko Konstantinopolja, preko Svete Gore, dakle ukronivši se u to predanje, naravno tu je Sv.Sava odigrao izuzetnu ulogu u osnivanju episkopije zetske, mitropolije zetske koja će tu negdje od 16.vijeka dobiti naziv Crnogorske mitropolije. … Bilo kako bilo, evo nas u manastiru Podlastvi, duhovnom centru, ne samo od vremena Nemanjića, od 15.vijeka, nego kao što smo ovdje, osvećujući ovaj hram cara Lazara i ovaj konak uz prisustvo njegove svetosti, našeg patrijarha, obilježili i 1500 godina postojanja Krstionice koja je dan-danas ovdje i pokazuje da je ovo mjesto bilo od velikog značaja kroz vjekove od drevnih vremena do naših vremena…
Ovaj ustanak od prije 150 godina odigrao je veoma značajnu ulogu i ostaci toga ustanka su i danas veoma vidni, to je bila upravo borba za identitet, i naroda za jezik narodni, za njegov povratak, za sačuvanje hramova, bilo ih je 13 porušenih, ova dva manastira takođe su bila uništena, tek smo ih sada obnovili, manastir Stanjevići i manastir Podlastva. Mnogo je značajno da i ova istorijska i duhovna svetinja, kulturna i nacionalna, da je ona vaskrsla, da je obnovljena i da se evo baš u njoj održava 150-godišnjica Bokeljskog ustanka, gdje je i pokrenut. I hvala Bogu, veliki je broj hramova obnovljen širom Boke i u Paštrovićima, i novostvorenih, da je Boka vaskrsla, ja bih rekao obnovila svoje biće, i poslije onih drevnih vremena, na najbolji mogući način danas, ovo što se u Boki događa…. Mnogo je složenija ova današnja priča očigledno od one priče koju smo ovdje čuli u vezi sa Bokeljskim ustankom, vremenom Austrougarske, ona je bila u tom pogledu mnogo, da ne kažem i časnija i poštenija i trezvenija, pa tako je mogao i ovaj ustanak biti podignut i taj ugovor koji je bio trezven ugovor, uz priznanje velikog dijela onoga što su ovdje tražili ustanici.“
Crnogorski predsjednik Milo Đukanović potpisao je u subotu Zakon o slobodi vjeroispovijesti usvojen u petak u Skupštini Crne Gore glasovima vladajuće koalicije i opozicionog SDP-a, a kojemu se oštro protive prosrpska opozicija i Srpska pravoslavna crkva.
Zakonom je predviđeno da se državi vraćaju vjerski objekti i zemljište koje vjerske zajednice koriste na teritoriju Crne Gore, a za koje se utvrdi da su izgrađeni sredstvima države ili su bili u njezinom vlasništvu do 1. decembra 1918. godine.
Zakon o slobodi vjeroispovijesti uskoro bi, prema informacijama iz Đukanovićevog kabineta, trebao biti objavljen u službenom listu Crne Gore i stupiti na snagu osam dana od objave.
Prijedlog zakona je podržala Crnogorska pravoslavna crkva koja smatra da će njime biti vraćena imovina nezakonito prepisana SPC-u koji u Crnoj Gori ima u vlasništvu 66 uglavnom srednjovjekovnih manastira, desetke crkava i drugih nekretnina.
Srpska pravoslavna crkva (SPC) pak smatra da je zakon paravan za otimanje njezinih crkava i manastira u Crnoj Gori.
Usvajanju tog zakona u crnogorskoj skupštini prethodio je incident u kojem su zastupnici prosrpskog Demokratskog fronta pirotehničkim sredstvima te napadom na predsjednika parlamenta Ivana Brajovića pokušali spriječiti glasanje, nakon čega su svi uhićeni a trojica zadržana u pritvoru.
Zastupnici Demokratskog fronta, Andrija Mandić, Milan Knežević i Milun Zogović, kojima je bilo određeno zadržavanje do 72 sata zbog kaznenog djela „napada na službenu osobu“ oslobođeni su iz pritvora nakon žalbi njihovih advokatka.
Odmah po izlasku iz pritvora organizovali su konferenciju za novinare s koje su pozvali predsjednika Crne Gore da ne potpisuje za njih sporni zakon jer je, kako je rekao Andrija Mandić, „usmjeren protiv pravoslavnog naroda, Srpske pravoslavne crkve, protiv svakog građanina Crne Gore i svake pravoslavne porodice“.
Milan Knežević je priopćio je kako su zastupnici DF-a na zahtjev mitropolita Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori odustali od još radikalnijeg djelovanja u parlamentu, ali da sada od Amfilohija traži da predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića,“prokune i njega i njegovo potomstvo”.
“Ja se možda nisam slagao kada je podržao Mila Đukanovića, možda se nisam slagao kada je držao opijelo živoj srpskoj Vladi, možda se nisam slagao kada je neke ljude nazivao izdajnicima, ali znam da je Milo Đukanović izdajnik, znam da je on kreator ovakvog zakona i da je ovdje i postojala volja za pregovorom, ali kada su njega konzultirali rečeno je da moraju večeras izglasati zakon po cijenu krvi i u parlamentu”, rekao je Knežević.
U subotu navečer crnogorski mediji bilježe veće prisustvo građana na službama u hramovima Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori. Nakon jednog takvog skupa grupa građana na kratko je blokirala magistralni put Berane – Bijelo Polje, ali su jake policijske snage uz upotrebu suzavca brzo razbile blokadu.
Rukovodstvo Opštine prisustvovalo je večeras molebanu u crkvi Svetog Spasa na Toploj i potom učestvovalo u protestnoj šetnji do crkve Svetog Arhangela Mihaila na Belavisti, organizovanoj povodom usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Vjernicima i sveštenstvu pridružili su se predsjednik Opštine Herceg Novi Stevan Katić, potpredsjednici Danijela Đurović i Miloš Konjević i gradonačelnik Trebinja Mirko Ćurić.
Po procjenama na Toploj se okupilo preko dvije hiljade vjernika, koji su se nakon molebana mirno uputili Njegoševom ulicom do trga Belavista, gdje im se obratilo hercegnovsko sveštenstvo i čelnici Herceg Novog i Trebinja.
Predsjednik Opštine Herceg Novi Stevan Katić se zahvalio građanima koji su se okupili u velikom broju da još jednom kažu državnoj vlasti da Herceg Novi nikada neće prihvatiti usvojeni Zakon o slobodi vjeroispovijesti.
„Pola godine unazad govorimo da ovaj Zakon ne treba i ne smije da se usvoji, da ovaj Zakon dijeli braću i sestre, ne samo u Herceg Novom nego u cijeloj Crnoj Gori. Ali eto, vlastodršci sa državnog nivoa opet su se usudili da udare na Boga, da udare na ono što je najsvetije“, kazao je Katić.
On je poručio da predstoji borba da se vlast na državnom nivou „dozove pameti“ i poništi ovakav Zakon, koji ne može i neće prihvatiti vjerni narod Herceg Novog, grada nosioca ordena Svetog Save prvog reda.
Poruka okupljanja je da narod neće „prodati vjeru za večeru“ i dati imovinu Srpske pravoslavne crkve, da neće proći politika onih koji su izglasali ovakav Zakon o slobodi vjeroispovijesti, istakao je gradonačelnik Trebinja Mirko Ćurić. On je objasnio da je Herceg Novi dio Eparhije zahumsko-hercegovačke, i zato je i ljudima u Republici Srpskoj važno ono što se u ovom gradu dešava.
Ćurić je kazao da se sa Katićem dogovorio da ponude posao Miloju Šćepanoviću, policajcu koji je dao otkaz zbog dešavanja u vezi sa usvajanjem Zakona o slobodi vjeroispovijesti i tako se „odrekao posla da zaštiti svoju rodbinu“.
„Kakva je to politika, već vraćaju filmove od ranije i hoće da dokažu da to nije čovjek sa moralom, ali im to neće uspjeti. Bio je sa moralom dok ih je slušao, ne smijemo da ostavimo takvog čovjeka, ne smijemo da ostavimo sve one ljude koji su ovih dana stali uz Srpsku pravoslavnu crkvu“, poručio je Ćurić.
Arhijerejski namjesnik hercegnovski Radomir Nikčević potvrdio je da je Šćepanović prihvatio ponudu za posao u Herceg Novom, te dodao da će mu crkva obezbijediti smještaj.
Iguman Manstira Savina, jeromonah Makarije kazao je da smo ovih dana smo mogli da vidimo puno ljudi koji su pravi ispovijednici vjere, od kojih su mnogi makar malo postradali za vjeru. Kako je rekao, među njima se izdvojio Miloje Šćepanović, koji je „pomirio svoju savijest i svoje srce, nije htio da bije svoju braću i to je ono što crkva propovijeda – ljubav i samilost“.
„Nema potrebe ni za kakvom bitkom, za oružjem. Naše oružje treba da bude i jeste ljubav, naše oružje je Hristos koji je ljubav i mi to treba da pokažemo svakoga dana“, poručio je iguman Makarije. On je pozvao vjernike da dolaze na moleban i u zajedničkoj molitvi, radujući se jedni drugima, ispovijedaju istinsku vjeru i šire ljubav i dobro.
„Ako je neko ima priliku da se okrene iza sebe kada smo se peli na ovaj trg, mogao je da vidi da se kolona proteže dalje, skoro do iza Gradske kafane. Dakle, u pitanju je nekoliko hiljada Novljana koji trenutno ovdje sa nama izražavaju svoj protest i revolt zbog Zakona koji je donesen. Sve je danas u toj simbolici – naša zvona koja zvone na pola označavaju da su umrli pravo i pravda u Crnoj Gori“, kazao je jerej Zoran Miljanić.
Kako je najavljeno na kraju skupa, i narednih dana će, svakoga dana u 17 sati biti održana moleban u crkvi Svetog Spasa, a zatim i protestna šetnja do neke od novskih crkava. Za sjutra je zakazana protestna šetnja od Tople do Manastira Savina.
Danas nas je iznenada napustio don Anton Belan (1953. – 2019.) Dostojanstveno, tiho, nenametljivo, skromno otišao je Čovjek, Bokelj, svećenik, erudita, generalni vikar Kotorske biskupije.
Kosmopolitski šarm i duh, paradigma interkulturnog dijaloga koji je promovisao i koji je snažno doprinosio očuvanju ideje o bogatstvu zajedništva i tolerancije kojim se Boka Kotorska stoljećima ponosi, krasili su našega don Tonća.
Njegove poruke sa oltara, lakoća neposredne komunikacije, prije svega sa običnim čovjekom, brojnim državnicima koje je ostavljao bez daha tumačeći povjest katedrale Svetog Tripuna, Kotora i Boke Kotorske, promišljanja o pojmu i značaju humanosti, uvjek su nas iznova fascinirali.
Uvjek znatiželjan i gladan znanje o istoriji i kulturi njegove Boke Kotorske, kao hodajuća enciklopedija učio nas je u ekumenskom duhu kako se čuva i izgrađuje nasleđe, duhovna egzistencija, tolerancija… Univerzalne poruke mira, slobode i dijaloga, ljubav prema Kotoru i Boki Kotorskoj duboko su bile ugrađene u svim njegovim postupcima i porukama.
Vjernici i svi prijatelji mogu da se poklone njegovoj sjeni u Katedrali Svetog Tripuna večeras do 20 sati i u nedjelju 29. decembra od 8,30 do 11 sati.
Don Anton Belan će biti sahranjen u ponedjeljak 30. decembra u 14 sati na Prčanju.
Predsjednik Opštine Herceg Novi Stevan Katić i potpredsjednik Miloš Konjević obišli su danas Kuću Iva Andrića, u okviru koje se izvode građevinski radovi na rekonstrukciji. Pred početak ljetnje turističke sezone naredne godine, radovi na sanaciji i adaptaciji će biti potpuno završeni i objekat sređen na način kako i zaslužuje naš veliki nobelovac, čime će ovo zdanje postati prepoznatljiv brend grada Herceg Novog, kazao je Katić tokom obilaska.
Pripremu objekta za otvaranje uradiće dr Vladimir Roganović, koga je Opština Herceg Novi još ranije angažovala na izradi studije obnove Andrićeve kuće. Ekspertski tim, na čijem je čelu Roganović, činili su prof. dr Dragan Bulatović i kulturolog Dimitrije Vujadinović, kao i bivša direktorica Muzeja grada Beograda dr Tatjana Korićanac, koja je prošle godine i postavila izložbu „Ivo Andrić – pisac i/ili diplomata“. Tom prilikom je po prvi put u Crnoj Gori prikazana autentična Nobelova nagrada i plaketa, ali i Andrićeva svečana diplomatska uniforma, a uz nju i mač optočen draguljima i kapa sa bijelim nojevim perjem.
Predsjednik Katić zadovoljan je ostvarenom saradnjom sa Muzejom Iva Andrića u Beogradu u prethodnom periodu, ali i sa Višegradom, sa kojim Opština Herceg Novi ima sporazum o saradnji od 2018. godine. Andrić je spona koja nas povezuje sa Višegradom i ta saradnja će biti nastavljena i ubuduće, zaključio je Katić.
Predsjednik se tokom obilaska osvrnuo i na kašnjenje radova koja su se dešavala u prethodnom periodu.
-Bilo je određenih poteškoća i problema kroz sam proces odabira materijala, tendera i konzervatora koji će raditi na ovom projektu. Zaista smo željeli da se Kuća Iva Andrića sredi na način kakakv i zaslužuje naš veliki književnik i nobelovac. Ti radovi koji nisu bili izvedeni u predviđenom roku sigurno će biti završeni tokom druge polovine februara, kazao je Katić i dodao da će potom uslijediti i nabavka opreme za kuću nobelovca, a sve kako bi objekat bio otvoren pred početak ljetnje turističke sezone.
Sa predsjednikom i potpredsjednikom Opštine kuću nobelovca su obišli direktori Turističke organizacije Herceg Novi i Agencije za izgradnju i razvoj, Pavle Obradović i Boro Lučić.
Obradović je podsjetio da Opština i TOHN zajedno rade na projektima restauracije starih zadužbina i kulturno istorijskih spomenika, kao i na plan uvođenja „Topljanske ture“, koja će obuhvatati Njegoševu školu, Kuću Iva Andrića i Zavičajni muzej Mirka Komnenovića. U sklopu te ture će se, nakon restauracije, naći i Topaljska komunitadi i zadužbina Duković, što će biti izuzezno potencijalna turistička atrakcija, zaključio je Obradović.
© BokaNews, 2021
