“U napadu na predsjednika Crnogorske Božovića, korumpirani funkcioneri u ime Opštine građanima kroz saopštenje poručuju da platu treba da prima samo onaj koji žmuri na nepočinstva koja obavlja korumpirana vlast. Objavili su da doslovce da “nije etički primati platu i kritikovati vlast” i samim tim ugrozili slobodu mišljenja svih zaposlenih u javnoj administraciji”, saopšteno je iz OO Demos Tivat.
“Izgleda da su u DPS-u shvatili i priznali da je toliko puno tajnih snimaka na osnovu kojih je svakome jasno šta rade da bi opstali na vlasti. Znajući kakvo nezadovoljstvo vlada među građanima, a za primjer onima koji se drznu da postupaju po savjesti i pravično poput Božovića i napuste DPS, počeli su u saopštenjima da navode kako platu treba da primi samo onaj koji ne kritikuje korupciju u vlasti.
Ako je Božović neodgovorno radio svoj posao kako to da predsjednici opštine nisu godinama imali primjedbe na njegov rad? Da li ovim navodima potvrđujete ličnu neodgovornost?
Ako je Božović bio neodgovoran kako to da Vam se suprotstavio kada ste oprostili 5,6 miliona našeg novca tajkunima, novca kojim su mogla biti izgrađena dva vrtića za male Tivćane.
Ovo je još jedan dokaz da u našoj zemlji vladaju političari koji vode plemensku politiku. Tu dominira ritual žrtvovanja svih onih koji misle i rade drugačije. Svako ko je protiv vladajućih političara, biće žrtvovan tako što će ostati bez posla, bez zdravstvenog i penzijskog osiguranja. To je nedopustivo! To je siguran put ka produbljavanju starih i kreiranju novih podjela u društvu. Pitanje dana je kada će početi javno fizičko kažnjavanje političkih protivnika.
Svuda oko nas su simboli bahatosti političara na vlasti. Našu državu i građane napali su neodgovorni, bahati i primitivni političari. Ti političari nas dijele i sukobljavaju, dok oni nastavljaju da rade u interesu korumpiranog predsjednika i uskog kruga njegovih ljudi.
Umjesto očuvanja takvog sistema, potreban nam je širok dogovor za sprovođenje programa za izgradnju pravednog društva”, kaže se u saopštenju OO Demos Tivat, koje potpisuje predsjednik Igor Jovović.
Nekoliko hiljada ljudi u nedjelju je u Parizu i diljem Francuske sudjelovalo na kontroverznom prosvjedu protiv islamofobije. Prosvjednici su nosili natpise poput: “Da kritici vjere, ne mržnji prema vjerniku” i “Zaustavimo islamofobiju”.
Skup je krenuo od željezničke stanice Gare du Nord do središnjeg trga Place de la Nation. Nekoliko stotina ljudi izašlo je na ulice Marseillea, a prosvjedi su održani i u nekoliko drugih gradova gdje su privukli pedesetak organizacija i javnih ličnosti, uključujući Kolektiv protiv islamofobobije u Francuskoj (CCIF).
Vjeruje se da je CCIF blizak Muslimanskom bratstvu koje zapadne države smatraju radikalnim, zbog čega ovi prosvjedi nisu prošli bez kontroverzi.
Marine Le Pen, čelnica krajnje desne stranke Nacionalno okupljanje, opisala je prosvjede kao akciju koja ide ruku pod ruku s islamistima.
Demonstracije su odbacili i članovi centrističke vlade predsjednika Emmanuela Macrona.
Među njima je i državni tajnik za mlade Gabriel Attal koji ih je nazvao “nepodnošljivima”.
Prosvjedi su se održali u vrijeme rasprave o nošenju marama i nakon napada na džamiju u jugozapadnom gradu Bayonneu gdje je 84-godišnji desni ekstremist pucao na dva muslimana.
Daleko u vodama južnog dijela Atlantskog oceana i daleko od južnoafričke obale ronilac Pascal Van Erp izvukao je na površinu odbačeni kavez za jastoge obložen algama i drugim morskim organizmima.
Izvukao ga je na palubu Arctic Sunrisea, Greenpeaceov brod koji provodi istraživanja oko Mount Veme, podvodne planine smještene oko 1600 kilometara sjeverozapadno od Cape Towna.
Ispod sloja tamnih algi je zeleni plastični kavez koji služi hvatanju jastoga s malom bijelom posudom.
»Hiljadma smo milja od obale Južne Afrike i to što ovdje pronalazimo odbačenu ribolovnu opremu… iznimno je odvratno«, kaže stručnjak za oceane i biolog Thilo Maack za AFP.
Poznata kao »fantomska oprema» odbačena ribolovna oprema čini značajni dio plastičnog zagađenja oceana i mora širom svijeta i može zarobiti i velike morske životinje izazivajući njihovu sporu i bolnu smrt.
Mreže, konopci, kavezi, zamke za kozice se ili izgube ili namjerno odbace u oceane prosječnim tempom od jedne tone u minuti.
Podvodni dron otkrio je da Mount Vemu, područje Greenpeaceove misije, to zagađenje nije zaobišlo. Slike pokazuju razbacane mreže i konopce koji su se usidrili na podvodnoj planini visokoj 4600 metara čiji je vrh 26 metara ispod površine.
vrše i mreže
Znanstvenici u trotjednoj ekspediciji nisu mogli odrediti koliko je dugo odbačena oprema bila tamo no kažu da je mogla biti više od godinu dana s obzirom na stanje u kojem je.
Ujedinjeni narodi procjenjuju da se svake godine odbaci u svjetska mora i oceane oko 640.000 tona ribolovne opreme što odgovara težini 50.000 autobusa na kat, navodi Greenpeace.
Organizacija procjenjuje da ta oprema čini 10 posto plastičnog otpada u oceanima i morima širom svijeta, prema UN-ovu programu za okoliš (UNEP) i Organizaciji za hranu i poljoprivredu (FAO).
No »u nekim područjima oceana ribolovna oprema čini većinu plastičnog otpada uključujući više od 85 posto plastike na podvodnim planinama i grebenima» kao i u velikim nakupinama smeća u Tihom oceanu, navodi se u izvješću Greenpeacea objavljenom u srijedu.
Iz svoga podvodnog počivališta odbačeni nerazgradivi materijali nastavljaju hvatati ribe, rakove i velike sisavce poput dupina.
»Fantomska oprema je poput zombija u vodi«, kaže Maack. »Nitko ne vadi ulov ali ona još lovi«.
Takvo zagađenje godišnje ubija i ranjava više od 100.000 kitova, tuljana i kornjača, prema organizaciji World Animal Protection sa sjedištem u Britaniji.
Više od 300 ugroženih morskih kornjača ubijeno je prošle godine kad su zajedno otplivale u odbačenu ribarsku mrežu u južnom Meksiku.
»To je veliki problem zbog toga što su od početka postavljene da uhvate i ubiju morski svijet i to će raditi sve dok su u oceanima«, kaže aktivist Greenpeacea za Afriku Bukelwa Nzimande za AFP.
Plastici može trebati i do 600 godina da se razgradi i to u štetne mikročestice koje gutaju ribe i završe u ljudskoj prehrani.
Ribarenje u području Mount Veme zabranila je 2007. ribolovna organizacija za jugoistočni Atlantik sa sjedištem u Namibiji (SEAFO).
No samo je jedan posto svjetskih oceana pokriven aktivnostima regionalnih organizacija za upravljanje oceanima poput SEAFO-a.
Oko 64 posto oceana leži izvan nadležnosti država, prema Ujedinjenim narodima.
Grupe za zaštitu okoliša traže od te svjetske organizacije da izradi sveobuhvatni sustav upravljanja oceanima kako bi se bolje zaštitio morski svijet i pokušavaju potaknuti strože mjere kojima će prisiliti ribare da pronađu izgubljenu opremu ili plate njihovo vađenje.
U međuvremenu nevladine organizacije same su na sebe preuzele da očiste dijelove mora i oceana.
»Za mene je vađenje izgubljene opreme nešto vrlo uzbudljivo«, kaže ronilac Van Erp, utemeljitelj dobrotvorne udruge za čišćenje okoliša Ghost Fishing sa sjedištem u Nizozemskoj koja radi od 2012.
»Kad je pronađem vrlo sam uzbuđen«, kaže 43-godišnji ronilac nakon što je sat vremena proveo u ronilačkom odijelu u hladnim atlantskim vodama.
»(Oprema) nastavlja sama loviti«, kaže Van Erp. »Poput smrtonosnog ciklusa«.
Srbija, Sjeverna Makedonija i Albanija usuglasile “mali Schengen”- foto EPA
Građani Srbije, Sjeverne Makedonije i Albanije putovat će preko granica te tri zemlje samo s ličnom kartom, dogovoreno je na dvodnevnom sammitu čelnika tri zapadnobalkanske države u nedjelju u makedonskom Ohridu, a inicijativa čiji je cilj sloboda kretanja roba, ljudi i kapitala nazvana je “mali Schengen”.
Čelnici zemalja zapadnog Balkana raspravljali su u nedjleju o konkretnim koracima poticanja zajedničkog projekta regionalnog tržišta, nedugo nakon što je Europska unija odbila otvoriti pregovore o pristupanju EU-u sa Skopljem i s Tiranom.
Za uspostavu “malog Schengena” neophodno je donijeti niz mjera, propisa i zakona kako bi se ostvarile ideje koje su u Ohridu predstavili srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić, makedonski premijer Zoran Zaev i albanski šef vlade Edi Rama.
Zaev je novinarima objasnio kako akcijski plan predviđa cjelodnevni rad granica i kretanje samo s osobnom iskaznicom između Srbije, Sjeverne Makedonije i Albanije, omogućavanje uvjeta poput brzih voznih trakova za kamione na graničnim prijelazima, te mjere za uzajamno priznavanje svih dokumenata za hranu i veterinu, u cilju mobilnosti robe, ljudi, kapitala usluga, te svega što “znače četiri temeljne europske slobode”.
On je rekao da je razrađen “konkretan plan” kako da se uzajamno priznaju diplome između Srbije, Severne Makedonije i Albanije, tako da “domaći i inozemni ulagači imaju kompletnu sliku” o kadrovskoj strukturi u regiji.
“To će otvoriti nove perspektive i novo poglavlje za regiju. Mislim da će svi prigrliti ovu inicijativu jer upravo ona nas čini većim faktorom pred europskim zemljama”, ocijenio je Zaev.
Vučić je novinarima rekao da u tim dogovorima i inicijativi nema pandana nekadašnjoj Jugoslaviji, te da će se “za manje od dvije godine vidjeti znatan postotak rasta investicija u sve tri zemlje”, jer će “zajednički kreirati novi ambijent”.
“Nema tu nikakvih ‘Jugoslavija’, već samo boljeg života za sve naše građane, da se lakše kreću, lakše žive, i da imamo ozračje normalnosti, a ne sukoba i mržnje”, rekao je Vučić.
On očekuje da će već do kraja ove godine građanima Srbije i Albanije biti omogućeno putovanje u oba smjera samo uz osobnu oskaznicu.
Rama je sugerirao kako bi u “mali Schengen” “trebalo uključiti i Kosovo, na ravnopravan način i na legalnim osnovama”.
On očekuje da Kosovo na sljedećem sastanku u Draču bude predstavljeno kao i ostale države regije.
BiH, Crna Gora i Kosovo preferiraju Evropsku uniju u odnosu na mali Schengen
Suglasnost Vučića, Zaeva i Rame ne dijele u cjelosti drugo dvoje sudionika skupa u Ohridu – predsedajući Vijeća ministara BiH Denis Zvizdić, te ministrica gospodarstva Crne Gore Dragica Sekulić, a – sudeći po prvim reagiranjima – ni politički čelnici u Prištini.
Prema izvještajima beogradskih medija iz Ohrida, Zvizdić je naglasio kako u BiH nema konsenzusa ili konačnog stajališta o inicijativi “mali Schengen”, iako je načelno opredijeljena za jačanje saradnje u regiji.
Zvizdić je istaknuo da “primaran fokus BiH ostaju europske integracije”, te da će “BiH konačno stajalište donijeti sukladno svojim procedurama i “poslije ozbiljne analize” u institucijama, poslovnoj zajednici i među stručnjacima “iz oblasti koje inicijativa tretira”.
Predsedajući vijeća ministara BiH je primijetio da, ako je dio inicijative brisanje granica, onda je – sa stajališta BiH – nemoguće brisanje granica koje prethodno nisu potpuno definirane.
Sekulić je izjavila da njezina zemlja svaku inicijativu mjeri kroz dva stajališta, da li ubrzava put Crne Gore ka Evropskoj uniji, te koje koristi donosi crnogorskim građanima i gospodarstvu.
I Zvizdić i Sekulić su, odgovarajući na pitanje novinara da li je “mali Schengen” alternativa eurointegracijama, naglasili da za njihove zemlje “nema alternative” europskim integracijama.
Vučić i Rama odlučno su zanijekali da se ohridskom inicijativom želi zamijeniti europerspketiva zemalja regije.
S druge strane, unatoč Raminoj ideji da se na sljedećem skupu inicijativi “mali Schengen” pridruži i Kosovo, prve poruke iz Prištine nisu blagonaklone.
Vođa Demokratskog saveza Kosova (LDK) i budući koalicijski partner u kosovskoj vladi Isa Mustafa usprotivio se “mini Schengenu”, ocijenivši da takve inicijative “udaljavaju zemlje zapadnog Balkana od europskih integracija” i stavljaju ih pod okrilje Euroazije kojom dominira Rusija, prenose prištinski mediji.
“To su manevri Srbije da Europskoj uniji nametne obveze za normaliziranje odnosa s Kosovom i priznavanje neovisnosti Kosova. Možda premijeri Albanije i Sjeverne Makedonije imaju jasnu predstavu gde su interesi njihovih zemalja, ali to za Kosovo nije”, navodi portal Kosovo Online Mustafu.
“Na prvi pogled djeluje atraktivno, ali u osnovi vode u novu Jugoslaviju – s Albanijom, a bez Hrvatske i Slovenije. To su ideje koje mi nismo podržali dok smo vodili vladu i nećemo ih podržati ni na vlasti ni u oporbi. Baš kao što ne podržavamo promjenu državnih granica Kosova”, istaknuo je Mustafa.
Sljedeći sastanak inicijative zakazan je u Draču, u Albaniji, za 21. decembra.
Pučina sjevernog Atlantika, najčešće je olovno siva, sa nemilosrdnim valovima poput omanjih brežuljaka, a koje nose snažni vjetrovi što ovdje skoro neprestano duvaju. Promakne tu, pogotovo u većim geografskim širinama, i pokoja ledena santa za kakve i oni što ne poznaju najbolje more i pomorstvo, sigurno znaju da je bila uzrok tragedije čuvenog „Titanica“ – jednog od najluksuznijih putničkih brodova na početku prošlog stoljeća.
To vrijeme od prije 100-tinjak godina i nešto malo kasnije, bilo je zlatno doba putničkih brodova na redovnim linijama između Evrope i Sjeverne Amerike – čuvenih transatlantika. „Titanic“, „Olympic“, „Mauretania“, „Imperator“, „Rex“, „Normandie“, „Queen Mary“, „Queen Elizabeth“, „France“, najslavnija su imena nekih od tih impozantnih brodova što su između dva svijeta – Starog i Novog, prevozili na milione putnika – bogataše što su hedonistički uživali u neopisivom luksuzu njihovih raskošnih salona i restorana za putnike prve klase, do puke sirotinje koja je, jedva skupivši za kartu u jednom pravcu, iz Evrope išla trbuhom za kruhom u Novi Svijet, vozeći se do simbola svog američkog sna- Kipa slobode na ulazu u njujoršku luku, u spartanski opremljenom i pretrpanom najnižem potpalublju – trećoj klasi predivnih transatlantika. Ovi megabrodovi bili su predmet nacionalnih ponosa država u kojima su poslovale kompanije-njihovi vlasnici, a međusobno su se desetljećima nadmetali za čuvenu „Modru vrpcu“ – trofej koji je pripadao transatlantiku koji za najkraće vrijeme – najbrže, preplovi sjeverni Atlantik. Sve to trajalo je do početka šezdesetih godina prošlog vijeka kada su moćni trannsatlantici ustuknuli pred mnogo manjim, ali značajno bržim konkurentom – tada novim i modernim mlaznim avionima većeg kapaciteta koji su Atlantik prelijetali za desetak sati, a ne tri do 5 dana koliko je trebalo brodovima. Komercijalna bitka je izgubljena a veliki i ponosni putnički brodovi- svaki od njih pravo malo tehnološko čudo za vrijeme kada je napravljen, postepeno su nestajali sa širokih okeanskih prostranstava. I niko nije vjeroao da će se ikada više vratiti…
A onda je na početku 21.vijeka došla Ona – nova okeanska kraljica, najveći, najmoderniji i najsnažniji transatlantik ikada napravljen – sada već čuvena „Queen Mary 2“. Britanska kompanija Cunard koja je imala smjelosti da 2003. naruči i u francuskom brodogradilištu u Sent Nazeru izgradi ovaj megabrod, uživa imidž najstarije i najopoznatije klasične brodarske kompanije sa sjevernog Atlantika. Ova, jedna od najuglednijih kompanija u svijetu luksuznih putničkih brodova, ima ultrabogatu istoriju koja seže još u davnu 1839. godinu kada je njen osnivač Samuel Cunard dobio ugovor sa britanskom kraljevskom Poštom da uspostavi redovan putničko-poštanski brodski servis preko Atlantika, povezujući Britaniju i SAD.
Zvanični prefiks RMS (Royal Mail Ship – Kraljevski Poštanski Brod) koji su nekada nosili svi transatlantici danas ima samo Cunardova „Queen Mary 2“ ili skraćeno QM2 kako svi u svijetu pomorskog biznisa, znaju ovaj jedinstveni i impozantni brod. Cunard je danas u sastavu najveće svjetske kruzing korporacije – američkog Carnivala i pored QM2 ima i dva nešto manja kruzera- brodove „Queen Victoria“ i „Queen Elizabeth“. Iako je glavnina njenog biznisa danas kruzing, ova kompanija ostala je jedina na svijetu koja nije napustila redovan brodski prevoz putnika preko sjevernog Atlantika, pa stoga QM2 i danas tokom većeg dio godine, redovno plovi na liniji između Sautemptona u Velikoj Britaniji i Njujorka u SAD.
Queen Mary 2
„To je bio najksuplji brod za napraviti, ali je vjerovatno najisplativiji i brod koji najviše zarađuje u čitavoj koproraciji Carnival – uvijek je pun putnika koji sa njime žele da putuju preko Atlantika, koliko god da to nama iz vizure 21.vijeka čudno izgledalo jer je avionom mnogo brže. „Queen Mary 2“ je zaista poseban brod, jedinstven i fascinantan koji vam se „podvuče pod kožu“– priča nam Josip Franović koji je do marta ove godine, bio prvi oficir stroja na QM2.
Ovaj 39-to godišnjak iz Tivta, deset godina je plovio na QM2 gdje je došao kao treći oficir i u službi napredovao do prvog oficira makine. Franović – pedantan, obrazovan, skroman, odgovoran i sposoban što su prepoznali u menadžmentu Cunarda, tipičan je „proizvod“ japanske pomorsko-poslovne škole koju predstavljaju agencija Azalea iz Bijele i čuvena japanska brodarska kompanija Mitsui OSK Line na čijim je tankerima ovaj Tivćanin svojevremeno i započeo svoju pomorsku karijeru. Stoga ni ne čudi da je Franović koji je prije 10 godina sa Mitsuia prešao na Carnival UK kompaniju u čijem je sastavu Cunard, nakon što je ukupno osam godina sa drugim kolegama uspješno upravljao impozantnim pogonskim kompleksom megabroda kakav je QM2, u martu ove godine dobio i prihvatio ponudu Cunarda da pređe na veću funkciju – dužnost ship service director-a (tehničkog direktora hotelskog dijela) na kruzeru „Queen Victoria“.
Iako je veoma zadovoljan novom pozicijom i brodom na kojem radi, Franoviću je ipak osam godina provedenih u makini QM2, nezaboravno i izuzetno vrijedno iskustvo o kojem rado priča. Ne treba naime, biti veliki zaljubljenih u brodove i poznavalac pomorstva da se uvidi kako QM2 nije tek običan brod, već je zaista nešto posebno. To je u suštini, čitav jedan ploveći grad od 149.215 bruto-tona, dugačak 345 i širok 42 metra, sa gazom od 10,5 metara i impozantnom visinom od 72 metra od kobilice do vrha dimnjaka. Tu masu čelika tešku skoro 80 hiljada tona koja ima čak 18 paluba i na kojoj živi i putuje 2.695 putnika i 1.253 člana posade, impozantno visokom maksimalnom brzinom od preko 30 čvorova pokreće čudovišno jak pogonski kompleks koji ima čak 159.555 konjskih snaga! Pogon snažan koliko više od polovine Termoelektrane Pljevlja, na QM2 osim što pokreće sam brod, zadovoljava i sve njegove ogromne energetske potrebe za osvjetljenjem, toplotom, hlađenjem, radom kuhinja, restorana i svih drugih sadržaja neophodnih za život i uživanje skoro 4 hiljade ljudi. Snagu za generisanje toliko električne energije objezbjeđuju 4 glavna dizelmotora Wartsila snage po 22.850 konja, te dvije gasne turbine (u suštini, mlazna motora kao na avionima) General Electric LM 2500+, svaka snage preko 34 hiljade konja. Veći dio električne energije koju stvara ova golema mehanička sila, predaje se na 4 tzv.azipoda – pogonska elektromotora u posebnim podvodnim kućištima ispod kobilice broda, ukupne snage 117.000 konja. Dva od tih azipodova tipa Rols Royce –Alstom Mermaid su fiksirana, a dva se mogu zaokretati oko svoje vertikalne ose, pa osim za pogon broda, služe za kormilarenje.
“Budući da sam na QM2 došao sa supertankera na kojima sam do tada plovio za Mitsui, same dimenzije broda iako impozantne, nisu djelovale toliko zastrašujuće na mene koliko taj ogroman i monstruozno snažan pogon i sva ta gomila najsavremenije tehnologije u strojarnici broda. Mašinski prostor na QM2 proteže se gotovo čitavom dužinom broda, ima tu uređaja i uređaja i to se ne može ni porediti sa običnim teretnim brodovima.”- prisjeća se Franović koji je tada strijepio i hoće li se uspjeti snaći u svoj toj gomili najnovije tehnike i tehnologije ovog megabroda koji dnevno “popije” najmanje 320 tona goriva. Postrojenje za reverzibilnu osmozu na QM” naprimjer, dnevno obradi 1.400 tona morske vode od koje pravi tehničku, ali i vodu koju, nakon tretmana u mineralizatoru i hlorinacije, piju putnici i posada.
I sam brod je konstruktivno značajno drugačiji od bilo kojeg kruzera jer kruzeri kao u suštini, ploveći hoteli, najčešće izbjegavaju veće nevreme i plove na manje izazovnim djelovima svjetskih mora i okeana. Transatlantik sa druge strane, mora održavati svoju redovnu liniju po jednom od najnegostoljubivijih morskih ambijenata na svijetu, bez obzira na loše meteo prilike. Stoga je trup QM2 posebno oblikovan da se ona nosi sa ogromnim valovima na Atlantiku i pritom brod ne gubi puno od svoje zaista zavidne brzine. Trup je zbog ogromnih naprezanja koja pritom trpi, morao biti mnogo jače sagrađen nego trup bilo kojeg kruzera, pa je za gradnju QM2 potrošeno 40 podsto više čelika nego što bi to bio slučaj za kruzer njene veličine.
Najveća i najreprezentativnija od tri Cunardove “kraljice”, je kako to iskusni pomorci kažu, “prava zvijer od broda” koja gazi sve pred sobom, pa bili to i valovi visine od 7 do 9 metara na preko 90 čvorova brzine vjetra, a koje QM2 bukvalno razgrće, ploveći brzinom od čak 24 čvora u takvim uslovima koji bi bili čak i pogibeljni za neka manja plovila. Zbog visine valova na Atlantiku, paluba sa čamcima za spašavanje na QM2 je na broju sedam, znatno visočije od deka broj 3 ili 4 gdje se na običnim kruzerima nalaze čamci i tenderi.
Queen Mary 2 u luci Njujork
“Maksimalna brzina broda je inače, nešto preko 30 čvorova što je tempo koji ne može dostići nijedan kruzer. Lično sam doživio i vožnju na QM2 brzinom od čak 31,5 čvorova kada smo išli iz Kariba prema Njujorku 2010. Pogon je bio u režimo “all ahead flank” – znači opterećen do maksimuma i imali smo toliko pare kao nusprodukta rada mašina da ni kondenzatori koje imamo nisu mogli da sve to ohlade pa je tzv. up cool room bio do pola ispunjen parom. To je strašna moć, nevjerovatna snaga broda koji je bukvalno fascinantan. QM2 ima 4 stabilizatora, a oblik trupa mu je takav da sječe more bez mnogo valjanja. To je definitivno najbolji putnički brod na svijetu za teško more.”- opisuje Franović samo neke od fascinantnih aspekata ove kreacije čuvenog britanskog brodograđevnog inženjera Stivena Pejna koji je konstruisao QM2.
QM2 najveći dio ljetnje sezone provodi na redovnoj liniji Sautempton-Njujork na kojoj je gotovo redovno, potpuno ispunjen. Jedan tzv. rossing – prelazak Atlantika u jednom smjeru sada zbog uštede goriva i želje putnika da što duže uživaju u ultraluksuzu koje pruža ovaj ploveći grad, obično traje sedam dana, dok je ranije trajao pet. Nakon ljetnje sezone, brod ide u klasični kruzing po Karibima, Sjevernoj Evropi ili Sjevernoj Americi, a jednom godišnje po obično napravi i jedno putovanje oko svijeta na koje kreće početkom januara iz Sautemptona i vraća se krajem aprila. Tokom ta skoro 4 mjeseca QM obiđe najatraktivnije luke i destinacije širom svijeta, a na nekoliko takvih tzv điromondo krstarenja, bio je i Josip Franović. Kao jedan od viših oficira on ima pravo da sim prostorija za posadu, redovno posjećuje i sve ostale prostorije na brodu namijenjene putnicima i koristi sve usluge brojnih restorana, kafea i drugih sadržaja na QM2. Štaviše, tokom svečane tzv. Kapetanove večere koja se priređuje jednom na svakom putovanju, Franovć kao i ostali viši oficiri na brodu, ima obavezu da za posebnim stolom, bude domaćin za probrano društvo putnika koje mu povjeri kapetan broda. Tako je mladi tivatski pomorac u svečanoj uniformi ovako često zabavljao i animirao i brojne svjetske glumačke zvijezde, političare i druge poznate ličnosti koje obožavaju da plove na QM2.
Bio je Josip sa QM2 i na rijetkim, ali posebno svečanim susretima “tri Cunardove kraljice” – QM2, “Queen Elizabeth” i “Queen Victoria” od kojih su neke pohodili i četvrta – britanska kraljica Elizabeta II koja je i zvanična kuma jedinog aktivnog transatlantika na svijetu, ili pak čuvena akro-grupa RAF-a Red Arrows.
Josip Franović
Takav megabrod vodi se kao manji grad – na čelu je naravno, kapetan (trenutno je to Britanac iranskog porijekla Asim Hashmi), a uz njega najužu “brodsku Vladu” čine i zamjenik kapetana,upravitelj stroja, menadžer za ljudske resurse i direktor hotelskog dijela. Oni se dnevno okupljaju na sastancima i prave plan za naredna 24 sata o svemu što će se na brodu dešavati i raditi, kako bi QM2 besprekorno funcionisala i svojim putnicima pružila nezaboravno uživanje. Odluke tog najužeg tima u djelo sprovodi sledeći ešalon – visoki oficiri u koje spada i prvi strojar Josip Franović.
Koliko je QM2 izazovan za pomorce, najbolje pokazuje podatak da Cunard jednom upravitelju stroja dozvoljava da na tom brodu bude maksimalno dvije ipo godine jer je kompleksnost vođenja tako obimnog tehnološkog postrojenja izuzetna i vrlo iscrpljujuća za ljude. Josip Franović duplo duže je bio prvi oficir stroja na QM2 koji je upravitelju “desna ruka” u poslu. Na prvom strojaru je sva operativna odgovornost u upravljanju pogonom, gdje on nerijetko dnevno provede i preko 10 sati.
“Koliko je to naporan posao i koji tu pritisak svakodnevno vlada, najbolje potvrđuje podatak da je od 2009. do 2012. čak 40 oficira u mašinskom i elektro dijelu, napustilo QM2. Jednostavno, to je brod koji “melje” ljude, ali i brod koji ti se podvuče pod kožu i čini te neobično ponosnim što si njegov dio.”- rezimira Tivćanin koji je deset godina “krotio” skoro 160.000 konja u pogonu QM2.
Tradicionalna fešta “Kostanjada”, održana je danas, uprkos južini i lošem vremenu, na platou ispred stolivskog Doma kulture “Niko Bilafer”, u organizaciji Udruženja “Kamelija” i Mjesne zajednice Stoliv.
Kao i prethodnih godina gosti su bili u prilici uživati u degustaciji proizvoda od kostanja, zdrave hrane, ribe, maslina…
Vrijedne Stolivljanke spremile su brojne delicije, slatke i slane, bilo je kolača, torti, pogača, priganica od kostanja…
Domaćini su ispekli kostanje, koji su besplatno podjelili uz vino.
Kostanjada 2019.
“Kostanjadu” je u ime pokrovitelja otvorila direktorica TO Kotor Ana Nives Radović, a prisutne su ispred organizatora pozdravili predsjednik Nevladinog udruženja “Kamelija” Vinko Vujović i predsjednik UO udruženja Romeo Mihović.
„TO Kotor nastaviti će da podržava manifestacije koje njeguju lokalne običaje. Priroda nas uvijek dovodi u Stoliv. Na početku sezone tu nas dovodi Fešta od kamelija, a na kraju sezone to je Kostanjada, koja nam pokazuje da je kraj sezone i da se priroda sprema da utonemo u dugi zimski san.Ono što nam je važno jeste da se lokalni običaji njeguju, da domaćice njeguju lokalne recepte. Potrudićemo se, ako bude potrebe za tim, da se drvo kostanja zaštiti jer to je takođe jedan od naših razloga zbog kojih djelujemo i svakako povod da doprinesemo lokalnoj zajednici“– kazala je Radović.
Predsjednik UO NVU “Kamelija”, Romeo Mihović Mihović, podsjetio nje da je udruženje nastavilo rad ranijih kulturno-umjetničkih i prosvjetnih društava, te da ove godine proslavlja 100 godina postojanja.
“Slavimo stogodišnjicu od kada je 1919. godine osnovano Tamburaško društvo Guslar u Stolivu, koje je četrdesetih godina promijenilo ime u Hrvatsko tamburaško društvo Zrinjski, da bi zamrznuo svoj rad tokom Drugog svjetskoh rata. Društvo nije dozvolilo okupatoru da peuzme orkestar. Sakrili su tamburice po kućama, a poslije rata je društvo nastavilo sa radom kroz kulturno-prosvjetno društvo Niko Bilafer, da bi 2002. godine to isto društvo bilo preregistrovano u NVU “Kamelija” koje i danas baštini svu tu tradiciju, te nastavlja nekim drugim programskim sadržajima” – poručio je Mihović.
Kostanjada 2019.
Pripremljen je bogat kulturno-zabavni program. Manifestaciji su prisustvovali turisti, te članovi i članice planinarskih društava, među kojima su i planinarsko društvo iz Dubrovnika. Organizovani su i izleti pješačkom stazom u Gornji Stoliv.
„Kostanjada“ u Stolivu se održava od 2006. godine.
Njemačka je u subotu obilježila 30. godišnjicu pada Berlinskog zida koji je dijelio istočnu i zapadnu Njemačku, a njezin predsjednik Frank-Walter Steinmeier zahvalio je istočnoeuropskim susjedima što su poticali mirnu revoluciju.
Rušenje zida koji je gotovo 30 godina razdvajao komunistički Istok i kapitalistički Zapad i postao moćnim simbolom Hladnog rata, dovelo je do ponovnog ujedinjenja Njemačke 1990. “Zajedno s našim prijateljima, s dubokom zahvalnošću pamtimo događaje prije 30 godina”, rekao je Steinmeier na svečanosti u memorijalnom centru Bernauer Strasse na kojoj su sudjelovali kancelarka Angela Merkel i predsjednici Poljske, Mađarske, Slovačke i Češke Republike.
“Bez hrabrosti i želje za slobodom Poljaka i Mađara, Čeha i Slovaka, ne bi bile moguće mirne revolucije u istočnoj Europi i ujedinjenje Njemačke”, rekao je Steinmeier. Steinmeier i predsjednici četiriju istočnoeuropskih zemalja položili su ruže u memorijalnom centru.
U avgustu 1989. mađarski graničari su prvi put dopustili ljudima iz istočne Njemačke da slobodno prijeđu u Austriju čime je otvoren put za pad Berlinskog zida tri mjeseca kasnije, a time i kraj Željezne zavjese.
Povodom Dana opštine Kotor jedna od najpoznatijih klapa iz Hrvatske “Sinj” održala koncert u subotu u crkvi Svetog Duha u Kotoru.
U ime organizatora goste i posjetioce pozdravila je predsjednica Međunarodnog festivala klapa Perast, Tina Braić Ugrinić.
“Večras smo kao dugogdišnji organizatori povodom Dana opštine Kotor organizovali veče klapa. Kroz kulturno blago i nasleđe želim da uživate u nastupu kalape Sinj kao i gostujućih klapa Bellezza iz Tivta i dječije klapa Marineri iz Kotora” – kazala je Braić Ugrinić.
U ime pokrovitelja koncerta Opštine Kotor, Sekretarka za kulturu i sport Marina Dulović, izrazila je zadovoljstvo što je koncert klapa ušao u Program obilježavanja praznika 21. novembra Dana opštine Kotor.
Klapa Sinj u Kotoru
“Festival klapa u Perastu koji je nastao prije skoro dvije decenije, nije nastao slučajno, već je sebi dao zadatak, misiju u prepoznavanju onoga što je autohtono, u prepoznavanju dalmatinske ali i bokeljske klapske pjesme i novih pjesama koje se danas stvaraju. Ono što nas spaja i vezuje je vaša Sinjska alka i povod kako je ona nastala, odbrana od Otomanskog carstva. I mi u Perastu imamo sličan običaj, slavimo Zavjetni dan 15. maj, od 1654. Dan pobjede i gađanje kokota. Ono što ste vi dobro napravili je to što su se Sinjska alka i klapska pjesma našle na popisu nematerijalne kulturne baštine. Ostaje i nama obaveza da zaštitimo Zavjetni dan” – kazala je Dulović.
Klapa Sinj u Kotoru
“Klapa “Sinj” osnovana je 1982. godine od kada čuva i njeguje izvornu dalmatinsku klapsku pjesmu i promoviše hrvatsku muzičku baštinu u zemlji i inostranstvu. Stalan uspjeh kao rezultat upornog rada, te neobična stvaralačka darovitost maestra Mojmira Čačije, omogućili su da ovi majstori klapske pjesme razviju prepoznatljiv način izvedbe i prilože naslijeđu neke nove kompozicije.
Predsjednik Središnjeg vijeća Židova u Njemačkoj Josef Schuster upozorio je u subotu na opasnost od zaborava datuma 9. novembra kao dana kada je 1938. počeo organizovani progon Židova u Njemačkoj i Austriji.
“Noć pogroma je svakom vrlo jasno dala do znanja u kojem smjeru se kreće tadašnja nacionalsocijalistička vlada Adolfa Hitlera”, rekao je Josef Schuster u razgovoru za dnevnik Nordwest Zeitung od subote.
On je izrazio bojazan da bi ovaj datum mogao pasti u zaborav što bi, s obzirom na rastući antisemitizam u Njemačkoj, bilo opasno.
“Dobro je da postoje ovakva vrsta stalnog dana sjećanja kada nam se pruža prilika da zastanemo i razmislimo”, rekao je Schuster.
U noći s 9. na 10. studenog 1938., nacionalsocijalisti su zapalili brojne sinagoge i židovske objekte diljem Njemačke i Austrije i u koncentracijske logore i zatvore poslale tisuće Židova što je bio službeni početak progona europskih Židova koji je okončan holokaustom i ubojstvom oko šest milijuna Židova.
Max Privorozki, predsjednik Židovske zajednice Halle na čiju je sinagogu prije mjesec dana izvršen teroristički napad, smatra da su dan napada na sinagogu 9. listopada i dan sjećanja na početak pogroma 9. novembar, povezani.
“Ja ovdje vidim paralele. I primjećujem munjevito širenje antisemitizma u Njemačkoj. Antisemiti se više na skrivaju iza svojih stavova”, rekao je Privorozki u razgovoru za Sueddeutsche Zeitung.
Na datum 9. novembra se u Njemačkoj obilježava pad Berlinskog zida ali na ovaj datum se u prošlosti dogodilo još nekoliko značajnih događaja poput početka progona Židova 1938. ili proglašenja Njemačke republike 1918.
Stari most iznad Neretve je srušen 1993. godine granatama Hrvatskog vijeća obrane
Mostar -26. obljetnica rušenja mosta foto AA
Uprkos kišnom vremenu u Mostaru je tradicionalno, uz zvuke sirena za uzbunu, bacanje cvijeća u Neretvu i simboličan skok bez aplauza koji je izveo Jasmin Kreso, u 10 sati i 16 minuta obilježena 26. godišnjica rušenja Starog mosta u Mostaru, javlja Anadolu Agency (AA).
Kreso je kazao kako ga pljusak i loše vrijeme nisu omeli u izvođenju počasnog skoka. Naglasio je kako bi volio da su okolnosti drugačije i ljepše i da Stari most nikada nije srušen.
“Ovo mi je najteži skok u životu, a ujedno i najdraži. Pomiješane su emocije”, kaže Kreso.
Ističe da ovaj dan doživljava sa suzama u sebi kao i većina Mostaraca.
“Mi moramo održavati tradiciju. To je naš posao i da padaju, što se kaže, ćuskije, mi ćemo to odraditi”, kazao je mostarski skakač pri izlasku iz Neretve.
Glasnogovornik kluba skakača u vodu “Mostari” Saša Oručević ističe kako je ovo najcrnji dan u povijesti Mostara koji se obilježava 26 godina uz bacanje cvijeća u Neretvu i skokom bez aplauza.
“Skok bez aplauza tačno u 10 sati i 16 minuta kad je rušen Stari most i to je naša poruka da se nikada ne ponovi ovakva glupost, ne samo u Mostaru ili BiH nego nigdje u svijetu”, kazao je Oručević.
Predsjedavajući Skupštine HNK Šerif Špago podsjeća da je Stari most srušen s položaja jedinica Hrvatskog vijeća obrane (HVO).
“Oni su gađali nepotrebno historijski spomenik, koji u tom momentu kad su ga oni gađali nije imao nikakav vojni značaj imajući u vidu da je bio oštećen i da se nije mogao koristiti za bilo kakve aktivnosti vojnih snaga. Nažalost, Haaški sud je u presudi za UZP i Šestorci HVO-a okarakterisao Stari most kao vojni cilj i dao pravo da ga ruše. Mi se toga datuma sjećamo i znamo šta Stari most znači za Mostar. Moramo na ovu djecu prenositi, da više nikada i nikome ne padne na pamet da ruši ovakve objekte od kulturološkog značaja za državu BiH i most koji je napravljen prije više od 500 godina, da bilo kome i bilo kada padne na pamet da to smatra ciljem za svoje sulude ideje”, kazao je Špago.
Obilježavanje rušenja simbola Mostara i sjećanje na trenutak kad je svijet zanijemio na Starom mostu je unatoč kišnom vremenu okupilo učenike osnovnih i srednjih škola koji su s bacanjem cvijeća u Neretvi i razgovorima o povijesti poručili da se zlo koje je snašlo Mostar nikada ne smije ponoviti.
Stari most u Mostaru preko rijeke Neretve je bio najveća lučna konstrukcija na svijetu u tom periodu. Dao ga je sagraditi 1566. godine Sulejman Veličanstveni, a graditelj je bio Mimar Hajrudin. Srušen je tijekom rata u Bosni i Hercegovini 9. studenoga 1993. godine.
Obnova Starog mosta počela je 2000. godine, a za javnost 23. jula 2004. rekonstruirani most je otvoren. Sljedeće godine Stari je uvršten na UNESCO-ov popis zaštićenih spomenika kulture.
