Nakon što su predstavnici Nezavisnog sindikata Pomorskog saobraćaja pokušali dostaviti obavještenje o svom formiranju i izboru predsjednika sindikalne organizacije, Društvu u kome je osnovano, kako bi se započeo socijalni dijalog, izvršni direktor Pomorskog saobraćaja, Dejan Ban, je istog dana reagovao tako što je predsjedniku sindikata, Ivanu Vučinoviću dostavio Aneks ugovora, kojim je raspoređen na drugo radno mjesto sa lošijim uslovima rada, sopšteno je iz Nezavisnog sindikata Pomorskog saobraćaja.
“Radno mjesto „Službenik za evidenciju strukture prometa na terenu“ ne pokriva nijedno lice u Pomorskom saobraćaju poslednjih (minimum) 10 godina i očigledna je namjera poslodavca da to služi mjesto kao predisključenje zbog neposlušnosti. Zakon o radu Crne Gore kaže „da bi ponuda za izmjenu ugovorenih uslova rada bila valjana, ona nikako ne smije biti rezultat samovolje poslodavca, već rezultat potrebe procesa rada, koja kao takva mora biti objektivno utvrđena, te da su te izmjene rezultat objektivnih potreba procesa rada.
Takođe kaže „da se izmjenama ugovorenih uslova rada ne ugrozi minimum prava, koja su predviđena opštim aktima koji regulišu odnose između zaposlenog i poslodavca (zakonom, kolektivnim ugovorom i opštim aktom poslodavca). Samim tim, i eventualne izmjene ugovorenih uslova rada moraju se kretati u okvirima koji su postavljeni opštim aktima”.
Sindikat je o novonastaloj situaciji obavijestio Uniju slobodnih sindikata Crne Gore kako bi dobio valjane instrukcije Pravne službe koja je mišljenja da je ovo klasičan primjer antisindikalne diskriminacije. Nezavisni sindikat Pomorskog saobraćaja Herceg Novi će od Unije slobodnih sindikata CG dobiti adekvatnu pravnu zaštitu, a biće pokrenuti mehanizmi prema pravnim institucijama Crne Gore” – kaže se u saopštenju Nezavisnog sindikata Pomorskog saobraćaja.
Tradicionalna 134 metra duga “Dubrovačka trpeza” održana je u nedjelju na dubrovačkom Stradunu u sklopu 6. Good Food Festivala, a okupila je 44 izlagača iz dubrovačkih hotela i ugostiteljskih objekata te Turističko-ugostiteljske škole sa njihovim slanim i slatkim jelima kao i vinare Konavala, Pelješca i Krka.
Tanjir delicija na “Dubrovačkoj trpezi” prodavao se za 35 kuna, a čaša vina za 15 kuna.
Gradonačelnik grada Dubrovnika Mato Franković rekao je prilikom otvaranja manifestacije kako Dubrovnik u listopadu bilježi izvrsne turističke rezultate pa će kraj sezone, kojim povodom je događaj i organiziran, malo ipak pričekati.
„Sve su najave da ćemo imati izvrstan studeni i sa zadovoljstvom ističem da bilježimo jednu od najboljih turističkih sezona ikad. Pritom nas je i vrijeme lijepo poslužilo“, izjavio je Franković.
Franković je dodao kako je i ponuda „Dubrovačke trpeze“ pokazatelj truda dubrovačkih ugostitelja da sve najbolje dubrovačko prikažu na pravi način.
„Očekujem da će ugostitelji nastaviti s rastom kvalitete, a sad imaju vrlo čvrste razloge za to jer su s petogodišnjim ugovorima dobili sigurnost poslovanja. Mogu dodatno ulagati i planirati, a baš su to tražili. Uz to, iduću godinu dočekat ćemo s 300 metara četvornih manje stolova i stolica, a dobit ćemo koridore za prolaz. Očekujem i rješavanje pitanja mastolovaca“, kazao je Franković.
Vlašić: I ove zime avio linije sa sedam evropskih odredišta
Direktorica dubrovačke Turističke zajednice Romana Vlašić izjavila je kako je šesto izdanje “Good Food Festivala” izazvalo dosad najveći interes Dubrovčana i gostiju grada.
“Posebno se veselimo što nas naši ugostitelji odlično prate, što je vidljivo i danas. Posebno je naglašena orijentacija prema tradicijskoj kuhinji”, kazala je Vlašić i dodala kako će Dubrovnik ove zime biti opet avio linijama povezan sa sedam evropskih odredišta.
„Već nam je godinama stabilno Velika Britanija na prvom mjestu, unatoč strahu od Brexita, a Irska nam je dodatnim letovima ostvarila 34 posto povećanja. Uz to, apsolutni hit nam je let za SAD pa je sjajno da ćemo iduće sezone imati svakodnevni let American airlinesa za Philadelphiju. Preko svih tih odredišta povezani smo i s drugim, nama dalekim državama. Jako nam je značajan Japan, ali i Kina s velikim povećanjem“, rekla je Vlašić.
Prilog humanitarne akcije namijenjen je Udruzi za zaštitu prava psihijatrijskih pacijenata i unaprjeđenje duševnog zdravlja i kvalitete života „Lukjernica“ i Društvu multiple skleroze Dubrovačko-neretvanske županije.
Organizatori „Dubrovačke trpeze“ su Turistička zajednica grada Dubrovnika,Grad Dubrovnik, Dubrovačko-neretvanska županija, Hrvatska gospodarska komora – Županijska komora Dubrovnik, Obrtnička komora Dubrovačko neretvanske županije, Ceh ugostitelja te Turističko-ugostiteljska škola Dubrovnik.
“Kapar koje raste u Boki među najboljima je na Mediteranu ” tvrdi Novljanin Eduard Edo Bigai koga je umijeću branja i spremanja ovog začina naučila baba sa majčine strane.
“Zbog kišovotog vremena i njihovog kasnijeg cvjetanja ove godine smo kaparečak brali do septembra, iako je uobičajeno da se beru u rano proljeće”, objašnjava Edo.
Podsjeća da se još zatvoreni pupoljci beru ručno i da sirovi nisu jestivi. Tek nakon jednodnevnog sušenja i potapanja u morsku vodu, slanu otopinu, ostiku ili ulje, spremni su za upotrebu. Pritom nastaju kiselina kaprin i senfolglykosid, koji kaparima daju njihov pikantan okus. Na ostrvu Santorini I kiseli i slani listovi kapara su specijalitet.
“Kapare spremam po receptu kome me je naučila baba još kada sam bio mladić: vinsko sirće, kašika morske soli, pola kašike cukara(šećera) I pola lista suve lovorike. Tako spremljene mogu da se čuvaju I po nekoliko godina”, odaje “tajnu”Edo. Kaže da njegovi rođaci u Italiji, odakle je bio Edov otac, ističu da su njegove kapare vrhunskog kvaliteta. Oni ih gaje u polju I spremaju ih u slanoj vodi, što ne odgovara Edovom ukusu.
Edo kapare bere po zidinama novskih tvrđava, uz more, na Karači i u Starom gradu. U Herceg Novom , više kao šala, važi “pravilo” da svi berači kapare imaju određeni rejon u koji drugi ne smiju zalaziti.
Kapar (Capparis spinose) zavisno od vrste, uspjeva u južnoj Evropi, gotovo u cijelom Sredozemlju. Biljka raste uz jadransku obalu i duž Mediterana, većinom po pukotinama stijena, kuća i gradskih zidina. U nekim mediteranskim zemljama biljka se gaji plantažno.
Postoji jaka veza između kapara i okeana i mora, kaže se da je kapar domaća biljka Mediterana iako je raširen od Atlantske obale do Kaspijskog mora i Irana. Kapar vjerovatno potiče iz sušnih regiona u Zapadnoj i Centralnoj Aziji. Pominjao ga je još i Dioskorid kao tržišni proizvod starih Grka, ali i rimski naučnici, Plinije i Eldera.Stari Rimljani su za ovu biljku govorili: “Mediteran počinje tamo gdje samoniklo raste kapar!”
Kapar- foto M.M
Kapar je dugogodišnja biljka koja raste u obliku bodljikavog razgranatog grma a može da naraste do 2 m visine. Stabljika je drvenasta sa mnogobrojnim poleglim ili visećim grančicama-ograncima. Listovi su ovalni, tupi, cijelog ruba, goli, naizmjenični, mesnati i na kratkim peteljkama. Cvjetovi su vrlo lijepi, veći od listova, Plod je boba zelene boje, mesnat i sočan, sa mnogo sjemenki. Kapar odlikuje blag, prijatan miris i aromatičan, blago opor ukus.
Kapar je savršen začin u mnogim jelima, ali i za podsticanje apetita i dobrog varenja. U narodnoj medicine se preporučujed kao antireumatik, diuretik, tonik, antidijabetik. Djelotvoran je i u liječenju arterioskleroze, a efikasan je i kao antioksidans.Kapar ima veliku moć u zaštiti tijela od alergena (polen i prašina). Novija istraživanja su pokazala da sadrže supstance koje sprečajavu stvaranje i razvoj j kancerogenih ćelija i štite DNK od oštećenja.
Legenda: Hrabri dječak pretvoren u kapar
Kapar
Za kapar se vezuje i jedna legenda koja kaže da se u vrijeme kada su Rimljani napali Jerusalim tamo našao dječak po imenu Tsalaf koji je stajao na zapadnom zidu i gađao Rimljane strelicama da ne bi ušli u grad. Rimljani su, kada su naišli na otpor, odlučili da u grad uđu sa sjeverne strane, prišli su s leđa dječaku i ostali zapanjeni kad su vidjeli da su se borili protiv samo jednog malog dečaka. Prema vjerovanju, prije nego su rimske strelice pogodile dječaka, on se pretvorio u biljku kapar čije trnje je ubolo rimske vojnike, oni su popadali i tako je zapadni zid Jerusalima ostao netaknut. Upravo taj zid danas poznajemo i kao Zid plača kojeg svake godine posjete milioni hodočasnika.
Crnogorski ekolozi i mještani koji žive u blizini rijeka na sjeveru Crne Gore proslavljaju kao pobjedu najavu iz vrha Vlade Crne Gore da će uskoro raskinuti ugovore o gradnji malih hidroelktrana (MHE) na nekoliko rijeka na tom području.
“Ovo je pobjeda razuma, pobjeda Crne Gore i pobjeda svih nas… Mi i sada pijemo vodu sa te rijeke. Da su nam je uzeli nama ovdje ne bi bilo opstanka. Ovaj dan mi je praktično najsrećniji u životu”, kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) Veljko Bulatović koji živi u blizini rijeke Bukovice, kod Šavnika.
On podsjeća da je borba mještana za spas Bukovice trajala od maja ove godine, kada su zajedno sa ekološkim aktivistima pored te rijeke organizovali danonoćne straže, ne dozvoljavajući mašinama podgoričke kompanije Hydra MNE da tu počnu pripremu terena za gradnju dvije mini elektrane:
“Krenuli su bili da rade, ali mi smo ih zaustavili. Jedna mašina je još tu i nadamo se da će i nju povući. Mi ćemo tražiti da i nju maknu i vrate teren oko rijeke u prvobitno stanje”, poručuje Veljko.
Podsjetimo, premijer Duško Marković najavio je nakon sjednice Vlade u četvrtak da će početi pregovore o raskidu koncesija za izgradnju malih hidroeletrana u nekoliko gradova.
Kako je premijer saopštio, Ministarstvo ekonomije će za početak pregovorati o raskidu ugovora o gradnji male hidroeletrane na rijeci Bistrici u Bijelom Polju, zatim na tri rijeke u Plavu Murinskoj, Đuričkoj i Komaračkoj rijeci, na Bukovici u Šavniku i Trepačkoj rijeci u Andrijevici.
Zaokret u dosadašnjoj vladinoj politici davanja koncesija za gradnju MHE, Marković je ovako obrazložio:
“Taj program (male hidroelektrane) nesporno je omogućio novi zamah u proizvodnji električne energije, ali je u tom razvojnom zamahu bilo i propusta koji bi nanijeli štetu prirodi. U pojedinim slučajevima ovaj konflikt razvoja promašio bi svoj cilj, a to je unaprjeđenje kvaliteta života i razvoja lokalnih zajednica koje ne može teći odvojeno od očuvanja jedinstvene i zdrave životne sredine na tim lokalitetima”, rekao je premijer Marković.
Kovačević: Borba nije gotova
Nataša Kovačević, iz nevladine organizacije Green home, pozdravlja odluku Vlade, ali i podsjeća da borba za očuvanje rijeka na kojima je planirana gradnja MHE još nije okončana:
“Naravno da je značajno da je problem počeo da se rješava i ovo je na neki način pobjeda, ali mi još uvijek imamo otvorena goruća pitanja. Govorim o Vinickoj rijeci gdje investitor danas premjerava teren i utvrđuje puteve i načine kako da dođe do rijeke. Takođe, imamo i rijeku Lještanicu za koju su dodijeljeni urbanističko-tehnički uslovi. Vlada i za ove rijeke, odnosno male hidroelektrane na njima, treba da pristupi reviziji i raskidu ugovora”, poručuje Kovačević.
Najava iz Vlade da će za početak raskinuti ugovore sa investitorima koji su planirali da grade MHE na šest lokacija na sjeveru, nameće i pitanje da li će država i u kom iznosu sada morati da obešteti graditelje?
Pitanje smo uputili Ministarstvu ekonomije, no do ovog trenutka RSE nije dobila odgovor.
Izvjesno je da će, ukoliko Vlada raskine ugovore o gradnji MHE na Bukovici kod Šavnika, to značiti kraj poslovnog poduhvata kompanije Hydra MNE, koja je na toj rijeci namjeravala da gradi dva takva postrojenja.
Izvršni direktor te podgoričke kompanije, Boban Garović za RSE nije želio da govori o tome da li bi ukoliko dođe do raskida ugovora, njegova kompanija imala pravo na obeštećenje i u kom iznosu.
“S obzirom na to da još nijesam dobio zvaničnu informaciju od Ministarstva ekonomije, a u vezi sa budućnošću gradnje malih hidroelektrana na vodotoku Bukovica, ne bih komentarisao informacije koje sam dobio iz medija. Svakako će Hydra MNE kao društveno odgovorna firma ispoštovati svaku odluku Vlade Crne Gore”, kaže Garović.
Nataša Kovačević iz Green homea strahuje da će štetu graditeljima malih hidroelektrana na kraju platiti crnogorski građani. Ona traži odgovornosti za to što je neko u državi uopšte došao na ideju da dozvoli gradnju MHE na rijekama koje predstavljaju izvor života i egzistencije za mještane koji žive u njihovoj blizini:
“Jednom kada se utvrde ti iznosi obeštećenja koji treba da se isplate iz državnog budžeta, tada treba da vidimo da li će neko i da odgovara za štetu koja je nanesena, mislim na one koji su dodjeljivali te koncesije i pravili takve vrste ugovora. Mi smo unazad nekoliko godina stalno upozoravali da postoje ozbiljne greške u proceduri koje će nas dovesti u ovakvu situaciju”, kaže Kovačević.
MHE u CG
Prema podacima koje su RSE prije nekoliko dana dostavili iz Ministarstva ekonomije, u ovom trenutku električnu energiju proizvodi 13 malih hidroelektrana, uglavnom na sjeveru Crne Gore, u izgradnji je još 31, a za osam je u toku priprema planske dokumentacije.
Biznis sa malim hidroelektranama u Crnoj Gori, osim medija, privlači pažnju domaćih i međunarodnih organizacija.
Balkanwatch: Korist za ljude bliske Đukanoviću
Naime, kako je nedavno objavila organizacija Balkanwatch, čije je sjedište u Pragu, “ljudi bliski predsjedniku Crne Gore Milu Đukanoviću ili njegovoj stranci, vladajućoj Demokratskoj partiji socijalista (DPS) imali su koristi od izgradnje malih hidroelektrana”.
Balkanwatch, organizacija koja okuplja članove i partnere iz 14 zemlja centralne i jugoistočne Evrope, donosi i preciznu strukturu povlašćenih vlasnika dosada izgradjenih malih HE u Crnoj Gori:
Većina fid-in tarifa (podsticajne otkupne cijene) za male hidroelektrane u iznosu 9,7 miliona EUR između 2014. i 2018. godine, dato je kompaniji Hidroenergija Montenegro iz Berana, čiji su vlasnici Ranko Radović i kompanija Hemera Capital iz Podgorice, koju je osnovao Oleg Obradović, poznat po aferi Telekom, jednoj od najvećih korupcijskih skandala u zemlji. Obradović je bio i predsjednik upravnog odbora Prve banke, gdje je najveći akcionar Aco Đukanović, brat predsjednika Mila Đukanovića. Ranko Ubović, koji je bio osuđen za utaju poreza, imao je ranije udio u vlasništvu Hidroenergije.
Drugi najveći primalac fid-in tarifa za hidroenergiju bio je Kronor koji je u vlasništvu kompanija Kroling, Mont Hidro i Gama Montenegro. Mont Hidro je u vlasništvu crnogorskog građevinskog preduzimača Predraga Bajovića, koji je brat supruge bivšeg crnogorskog premijera, Igora Lukšića.
Dvije elektrane koje su dobijale podsticaje u vlasništvu su Igma Energy iz Andrijevice, koja je u vlasništvu Igma Grand, čiji je osnivač Igor Mašović, brat gradonačelnika Andrijevice Srđana Mašovića, člana vladajuće DPS.
Još jedna subvencionisana elektrana je u vlasništvu Synergy iz Podgorice, u vlasništvu više fizičkih lica, ali i kompanije KIA Montenegro čiji je zakonski zastupnik Vuk Rajković, kum Mila Đukanovića.
Sve ove kompanije imaju koncesije za izgradnju novih elektrana i na drugim rijekama, pojedinačno i u konzorcijumima, ali nije jasno da li će sve dobiti subvencije, jer neke od njih još nisu dobile status privremenog povlašćenog proizvođača. Još jedan građevinski preduzimač i poslovni partner Mila Đukanovića, Tomislav Čelebić, takođe se bavi i izgradnjom malih hidroelektrana. Dio je konzorcijuma sa kompanijom Synergy i fudbalerom Stefanom Savićem za izgradnju hidroelektrane na Bjelojevićkoj rijeci u Mojkovcu.
Pominju se neki od rođaka Mila Đukanovića – kompanija Hydra iz Podgorice pojavljuje se u Hydra MNE konzorcijumu sa Igma Energy za izgradnju dvije sporne elektrane Bukovica 1 i 2, čiju je izgradnju zaustavilo lokalno stanovništvo u Šavniku. Milovan Maksimović, Đukanovićev rođak, vlasnik je polovine kompanije Hydra.
Pored toga, Blažo Đukanović, Đukanovićev sin, ima pravo da izgradi dvije elektrane preko svoje kompanije BB Hidro, u kojoj ima polovinu vlasništva, navodi Balkanwatch.
Generalno, glavni profit vlasnicima MHE dolazi od visokih državnih subvencija, koje su do ljeta ove godine direktno padale na teret građana, kojima su u okviru mjesečnih računa za struju bili uključeni i troškovi za “podsticanje razvoja obnovljivih izvora energije”.
Australski vodeći avioprijevoznik Qantas uspješno je završio najduži neprekidni let putničkog aviona u svijetu od New Yorka do Sydneya prevozeći 50 putnika i članova posade.
Pokusni let na relaciji 16.200 kilometara trajao je 19 sati i 16 minuta, objavio je Qantas na twitteru u nedjelju.
Qantas QF 7879 poletio je iz njujorške zračne luke John F. Kennedy u petak noću i spustio se u sidnejsku zračnu luku Kingsford Smith u nedjelju ujutro.
Trenutno Singapore Airlines ima svjetski najduži komercijalni let od Singapura do Newarka, koji traje 18,5 sati.
Qantas je prenamijenio novi Boeing 787-9 Dreamliner za pokusni let s maksimumom goriva i smanjenim brojem putnika i prtljage te bez tereta, kako bi omogućio da avion leti bez prekida.
Na pokusnom letu bilo je 40 putnika, uključujući Qantasovu upravu, znanstvenike, istraživače i novinare te 10 članova posade.
– Cilj leta koji je potukao rekord bio je izvesti znanstveno istraživanje među putnicima i posadom na ultradugom letu, u svrhu poboljšanja zdravlja, smanjenja jetlaga i utvrđivanja optimalne duljine razdoblja rada i odmora posade, rekao je Qantas.
Do kraja godine tvrtka će obaviti još dva dodatna istraživačka leta.
Qantas namjerava početi s komercijalnim letovima koji povezuju gradove Sydney, Melbourne i Brisbane s New Yorkom i Londonom do 2021., a ti će letovi putnicima skratiti put ukupno do četiri sata.
Prošle godine Qantas je počeo s letovima Perth-London, jedinom izravnom vezom između Australije i Europe.
Predstavom DA BAR NISAM ŽENSKO “Beo Arta” počela je zimska pozorišna sezona u kotorskom Kulturnom centru “Nikola Đurkovic”.
“Inspirisana istinitim događajima, nastala po motivima iz priče migrantkinje Mahbube Taheri, predstava govori o mladoj Avganistanki iz Irana Zahri koja ne prihvata položaj koji u svojoj zemlji ima kao žena i želi za sebe novu šansu.
Lanac nasilja prenosio se, kao geni, sa generacije na generaciju.
Prvo baba, pa majka, trpjele su torturu vlastitih muževa. Sudbinu su im određivali drugi. Nisu imale prava na same sebe, prava na ljubav, na izbor, jer su im “čovjeka svog zivota” birali odmah po rođenju.
Žene su se udavale još kao djevojčice, mimo znanja i volje. I živjele su životom zlostavljanih žena, u patrijarhalnim porodicama, gdje je muž glava kuće, gospodar, vlasnik porodice i žene.
Zahra nije zeljela da doživi istu sudbinu, Zato je odlučila da se izbori za svoja prava i zauvijek napusti život na koji sama nije imala pravo da utiče.
Prvo sažaljenje javlja se kada shvata da će krijumčarka Raha da umre, pa uzima njenu kćerku iz ruka zlostavljača i predstavlja je kao svoju, tokom bjekstva ka Evropi kako bi ih obje spasila mučeničkog života. Na taj način ona postaje heroina modernog doba.
Nakon teškog puta koji je morala da prođe, pred njom je posljednji, ali možda i najteži izazov- dobijanje azila. Slijedi nova borba sa nemilosrdnim imigracionim sistemom koji predstavlja službenica Fatima, koju mora da ubijedi da su njeni razlozi za azil opravdani i potpuno prihvatljivi” – navodi se u saopštenju iz Kulturnog centra.
U Crnoj Gori danas je prva neradna nedjelja za zaposlene u sektoru trgovine.
Neradna nedjelja propisana je izmjenama Zakona o unutrašnjoj trgovini koje su usvojene 20. juna, a počele da se primjenjuju u ponedjeljak.
Zakonom je propisano da se trgovina na veliko i malo ne može obavljati nedjeljom i u dane državnih i drugih praznika određenim zakonom kojim se uređuju državni i drugi praznici.
Izuzetno od tog člana, nedjeljom i u dane državnih i drugih praznika trgovina na veliko i malo može se obavljati u apotekama, specijalizovanim prodavnicama ili kioscima za prodaju hleba, pekarskih proizvoda i kolača, cvijeća, suvenira, štampe, sredstava za zaštitu bilja ili pogrebne opreme, benzinskim stanicama i prodavnicama za trgovinu na malo u okviru benzinskih stanica.
Takođe, trgovina na veliko i malo može se obavljati na pijacama, štandovima – tezgama, vitrinama i automatima izvan pijaca i pokretnim prodavnicama, prodavnicama, kioscima i automatima smještenim unutar zatvorenih područja autobuskih i željezničkih stanica, aerodroma i luka, štandovima i kioscima u kojima se prodaje roba za vrijeme održavanja priredbi, festivala i manifestacija, sajmova i za vrijeme javnog prikazivanja kinematografskih djela, kao i skladištima za trgovinu na veliko.
Specijalizovanim prodavnicama ili kioscima smatraju se prodavnice, odnosno kiosci u kojima se obavlja prodaja pretežno jedne vrste robe.
Iz Uprave za inspekcijske poslove su pozvali preduzeća da poštuju propisane obaveze kako ne bi došli u situaciju da tržišni inspektori preduzimaju propisane upravne mjere i radnje i izriču novčane kazne.
Za nepoštovanje zakonskih obaveze, pored novčanih kazni, propisana je i upravna mjera kojom je definisano da će inspektor, ukoliko utvrdi da trgovac radi nedjeljom i u dane državnih ili drugih praznika, zatvoriti prodajni objekat ili drugo prodajno mjesto za vremenski period u kojem rad nije dozvoljen.
Pred Ustavnim sudom nalazi se inicijativa za ispitivanje ustavnosti zakonske odredbe o neradnoj nedjelji, koju je podnijela Unija poslodavaca (UPCG).
Sunčano i neuobičajeno toplo vrijeme za ovo doba godine izmamilo je brojne kupače na crnogorske plaže. Milan Dobrilović okom objektiva zabilježio je skoro ljetne prizore na plaži u Herceg Novom.
Iako je sredina oktobra, a jesen uveliko nastupila, visoke temperature i dalje preovladavaju u Crnoj Gori, ali i u većem dijelu Balkana.
Dnevna temperatura danas će biti do 27 stepeni, što pogoduje za prijatno kupanje u moru. Prema podacima Zavod za hidrometeorologiju, temperatura mora iznosi od 21 do 23 stepena.
Oktobar u H. Novom – foto M. Dobrilović
Pretežno sunčano i tokom dana, meteorolozi prognoziraju jutarnje temperature vazduha od do 15, a najviša dnevna narednih dana biće od 10 do 28 stepeni.
Sunčano vrijeme te iznadprosječna toplina obilježit će i sljedeće dane.
Španjolski premijer Pedro Sánchez odbio je u subotu poziv predsjednika katalonske vlade Quima Torre na pregovore o samoodređenju Katalonije poručivši da je na prvom mjestu zakon a onda razgovori, izvijestila je španjolska javna televizija TVE pozivajući se na neimenovane izvore iz španjolske vlade.
Nakon petodnevnih nasilnih prosvjeda u katalonskim gradovima u kojima zagovornici nezavisnosti Katalonije traže oslobođenje svojih čelnika osuđenih na zatvorske kazne od 9 do 13 godina, te primjenu nezavisnosti proglašene 2017.
Torra je u subotu javno pozvao Sáncheza da sjednu za stol. Izvori iz španjolske vlade u Madridu potvrdili su da je Torra jutros telefonski nazvao no da je Sánchez poručio „da je na sastanku, te da će biti vremena za razgovore“. Sánchez mu je pri tome postavio uvjete ako želi razgovore.
„Prvo mora odlučno osuditi nasilje, priznati posao policije i solidarizirati se s ozlijeđenim policajcima a što se tiče samoodređenje, na prvom mjestu je zakon a onda razgovor“, izvijestio je TVE.
Time su se dodatno zaoštrili odnosi Barcelone i Madrida, u trenutku kada se u Kataloniji šestu noć zaredom održavaju prosvjedi.
Dio učesnika ronilačke ekspedocije Kaiser Franz Joseph I
Kaiser Franz Joseph I
Kaiser Franz Joseph I
Kaiser Franz Joseph I
Ekspedicija - Kaiser Franz Joseph I
Kaiser Franz Joseph I
Povodom 100.godišnjice njenog potapanja, u četvrtak je na olupini austrougarske torpedne krstarice „Kaiser Franz Joseph I“ u uvali Cipavica na ulazu u zaliv Boke Kotorske, održana međunarodna ronilačka ekspedicija.
Zaron na olupinu starog ratnog broda koji leži na 40-tak metara dubine u hrvatskim teritorijalnim vodama sa sjeveroistočne strane poluostrva Oštro na ulazu u Boku, organizovali su ronilački klubovi „Sea Star“ iz Molunda i „Epidaurum“ iz Cavtata. Pored ronilaca iz Hrvatske, u ekspediciji su učestvovali i ronioci iz Crne Gore, Makedonije, Novog Zelanda te Austrije od kojih su neki i članovi tamošnjeg udruženja Marineverband iz Beča, za očuvanje tradicija nekadašnje Carske i Kraljevske Ratne Mornarice Austro-Ugarske (K.u.K. Kriegsmarine).
„Ronjenje je proteklo u najboljem mogućem redu. Imali smo gotovo perfektne meteo-uslove na površini, kao i sjajnu vidljiviost pod vodom, pa je ovo bila odličlna prilika za dodatno istraživanje olupine brods „Kaiser Franz Joseph I“ i da se napravenjeni novi foto i video snimci.“- kazao nam je ronilački instruktor Dragan Gačević iz Ronilačkog centra „Marina“ u Herceg Novom koji je sa kolegama roniocima iz Cavtata i Molunta, bio jedan od organizatora ove ekspedicije. Prije nego što je u četvrtak na olupinu zarionila glavnina učesnika, Gačević i njegove kolege iz Hrvatske su se kao dobri domaćini, postarali da se zaron adekvatno pripremi, pa su se pored ostaloga, dan ranije i sami spustili na olupinu u podmorju uvale Cipavica i za krmu i pramac „kaiser Franz Josepha I“ vezali signalne plutače koje označavaju poziciju potopljenog broda.
Prema riječima Gačevića, potopljeni brod na dnu mora leži na svom lijevom boku, djelimično utonuo u mulj, pa ronioci obilaze desnu stranu „Kaiser Franc Jozefa I“ „okićenu“ brojnim ostacima parangala, mreža i sidara malih čamaca koje su na olupini izgubili ribari, pokušavajući doći do obilnijeg ulova jer u potopljenim brodovima obično žive kvalitetne vrste ribe. Na krmi broda i dalje su jasno vidljiva i čitljiva slova kojima je ispisano njegovo ime, dok na pramcu jedno od dva sidra na desnom boku i dalje stoji u svom ležištu – sidrenoj oki dok drugo nedostaje. Pretpostavlja se da je ono izvađeno sa olupine zajedno sa properlerima, propelerskim osovinama, topovima i još nekim drugim djelovima broda, tokom operacija podvodnog sječenja i vađenja vrijednih obojenih metala sa olupine, a koje je šezdesetih godina prošlog vijeka, obavila splitska firma „Brodospas“. Tada su, pored ostaloga, izvađena i dva pramčana topa „Škoda“ kalibra 150 mm, a koji se danas zapušteni i skoro zaboravljeni, nalaze na Cetinju gdje su svojevremeno donešeni da budu eksponat u Istorijskom muzeju Crne Gore.
Ekspedicija – Kaiser Franz Joseph I
Inače, stari ratni brod koji je nosio ime čuvenog austro-ugarskog imperatora Franca Jozefa I (1830-1916), gotovo je sudbinski vezan sa Bokom Kotorskom i ostavio je značajan trag u njenoj istoriji na prelazu 19. u 20. vijek. Sa svojim brodom blizancem „Kaiserin Elisabeth“, „Kaiser Franz Joseph I“ izgradjen je 1889 u brodogradilištu u Trstu. Originalno koncipirani kao tzv. „torpedo ramm kreuzer“, odnosno torpedne krstarice koje su imale i posebno ojačan izduženi donji dio pramca radi napada na neprijatelja udarom u njegov brod, ova dva broda su već u to vrijeme bili tehnološki prevaziđeni primjerak austro-ugarskog kopiranja tada prilično neuspješne francuske „mlade škole“ u ratnoj brodogradnji. Izgradnja ovog 104 metra dugog ratnog broda deplasmana 4.267 tona, koštala je tadašnjih 5. 156.884 krune.
Kaiser Franz Joseph I
„Šternekove konzerve za sardine“ kako su mornari tada zvali „Franca Jozefa“ i „Kaiserin Elisabeth“ po njihovom idejnom tvorcu, tadašnjem komadantu austro-ugarske Ratne mornarice, admiralu Maksimilijanu Daublebskom fon Šterneku, međutim, pokazali su se kao vrlo izdrživljivi brodovi koji su bez većih problema „tukli“ ne samo Jadransko, već i mnoga svjetska mora i okeane. Tako je „Franc Jozef“ naprimjer, predvodio austro-ugarski flotni odred 1895. godine na Sjevernom moru, na svečanosti otvaranja Kilskog kanala u Njemačkoj, dvije godine kasnije brod je plovio vodana istočne Azije, a 1898. bio je u Portugalu. Od 1904. do 1905. „Franc Jozef“ je rekonstruisan u laku krstaricu i izmijenjeno mu je originalno naoružanje, nakon čega je raspolagao sa ukupno 8 topova kalibra 150 mm, 16 topova kalibra 47 mm i dva mitraljeza kalibra 8 mm, te četiri torpedne cijevi kalibra 400 mm. Nakon rekonstrukcije „Franc Jozef“ ponovno plovi vodana istočne Azije, a po izbijanju Prvog svjetskog rata službuje u Boki Kotorskoj, kao stražarski brod – odnosno pokretna baterija za odbranu zaliva. Tokom rata, u nekoliko navrata dejstvovao je po artiljerijskim položajima na Lovćenu, sa kojih su Crnogorci topovima gađali Boku. Učestvovao je i u čuvenoj pobuni mornara 1.februara 1918., a za istoriju ovih krajeva „Franc Jozef“ je značajan i zašto što je upravo na njegovoj palubi 1889. potpisan ugovor između austro-ugarske mornarice i Opštine Tivat kojom je mornarici ustupljeno zemljište za izgradnju Pomorskog arsenala u Tivtu.
Kaiser Franz Joseph I
Po završetku Prvog svjetskog rata „Kaiser Franz Joseph I“ se našao među austro-ugarskim ratnim brodovi u Boki koji su predati su saveznicima- Britancima, Francuzima i Italijanima. Brodovi su razoružani i raspremljeni, a glavnina posada je iskrcana i poslana kućama. Neznatan dio posada ostao je na brodovima kako bi pomogao saveznicima pri iskrcaju naoružanja i opreme koja je skladištena na kopnu. Sva artiljerijska municija sa brodova ukrcana je na krstaricu „Kaiser Franc Jozef I“ koju je nadzirala mješovita saveznička straža. Vezan na sidrenoj plutači u uvali Žanjice na ulazu u Boku, brod se tokom jakog nevremena 17.oktobra 1919. godine, otrgnuo od plutače, i ubrzo zatim potonuo nedaleko odatle, na ulazu u uvalu Cipavica. Prema jednoj od verzija, razlog potonuća je bila sabotaža jugoslovenske strane, no za to nikada nisu pronađeni valjani dokazi.
