Nacionalne parkove Crne Gore je u prvih osam mjeseci ove godine posjetilo ukupno 436,12 hiljada gostiju, što je 31 odsto više u odnosu na prošlu godinu.
Direktor Nacionalnih parkova (NPCG), Elvir Klica, kazao je da iz godine u godinu raste interesovanje stranih i domaćih posjetilaca za zaštićena prirodna područja u zemlji.
“Dosadašnji odlični rezultati turističke sezone značajno su doprinijeli ukupnoj promociji Crne Gore ne samo kao turističke destinacije, nego i kao države koja baštini nevjerovatne prirodne vrijednosti u sistemu nacionalnih parkova”, rekao je Klica Dnevnim novinama.
On je naveo da svi nacionalni parkovi bilježe porast broja posjeta. Tako je do 1. septembra u prirodnim ljepotama, živopisnim pejzažima i turističkoj ponudi Nacionalnog parka Skadarsko jezero uživalo 103,91 hiljada posjetilaca.
“Najavljeni sunčani septembar i oktobar obećavaju dobru posjetu i u narednom periodu, te predstavljaju idealno vrijeme za krstarenje, pješačenje, posjetu kulturno-istorijskim znamenitostima, posmatranje ptica ili sportsko-rekreativni ribiolov. U odnosu na isti period prošle godine, ovaj nacionalni park bilježi povećanje gostiju više od 40 odsto”, dodao je Klica.
Prirodna baština UNESCO-a u NP Durmitor, njegovi planinski vrhovi i lednička jezera, rafting Tarom, planinarenje i ostale raznovrsne aktivnosti, u prvih osam mjeseci ove godine privukli su više od 200 hiljada posjetilaca, što je 25 odsto više u odnosu na isti period prošle godine.
“Pješačenje, planinarenje i boravak u stoljetnoj prašumi, obilazak katuna i edukativno-pješačkih staza, atraktivni turistički vozovi u NP Biogradska gora, uz posjetu Botaničkoj bašti Dulovine, predstavljali su pravo mjesto za odmor i rekreaciju, posebno tokom toplih avgustovskih dana”, rekao je Klica.
Od početka godine do 1. septembra NP Biogradsku goru posjetilo je 52,45 hiljada gostiju, što je 22 odsto više u odnosu na prošlu godinu. I nacionalni parkovi Lovćen i Prokletije bilježe povećanje broja posjetilaca oko 30 odsto u odnosu na prošlu godinu.
Klica je precizirao da je u NP Lovćen u istom periodu zabilježen dolazak 60,04 hiljade posjetilaca, a u NP Prokletije njih 15,26 hiljada.
Povodom obilježavanja 10. novembra Svjetskog dana nauke, Zavod za metrologiju organizuje Foto konkurs namjenjen učenicima svih razreda srednjih škola u Crnoj Gori.
Tema konkursa je:
„Najljepše što možemo doživjeti je ono što je tajanstveno. To je suštinski osjećaj koji stoji u osnovi svake nauke i umjetnosti“ – Albert Ajnštajn
Cilj takmičenja je da se učenici podstaknu na kreativni način razmišljanja i da kroz umjetnički i svojsten doživljaj na fotografiji prikažu naučne pojmove i praksu, inovacije, tehniku i tehnologiju, naglašavajući važnu ulogu nauke u društvu i njegovom razvoju, kao i značaj i uticaj nauke u svakodnevici.
Učenici mogu učestvovati na konkursu slanjem prijavnog formulara, preuzetog sa sajta www.metrologija.me i jedne svoje autorske fotografije, na email Zavoda za metrologiju: metrologymontenegro@gmail.com
Fotografije se dostavljaju u JPEG formatu sa minimalnom rezolucijom od 10 megapiksela.
Izbor najboljih fotografija obaviće stručni žiri na osnovu glavnih kriterijuma konkursa: autentičnost, relevantnost na zadatu temu, estetski kvalitet i drugih kriterijuma po izboru žirija.
Nagrade dobijaju učenici, odnosno autori, tri najbolje ocjenjene fotografije. Prva nagrada je fotoaparat, druga bicikl i treća polaroid fotoaparat.
Konkurs je otvoren od 10. septembra i trajaće do 25. oktobra 2019.
Pobjednici će biti proglašeni 1. novembra 2019. objavljivanjem imena nagrađenih učenika na sajtu www.metrologija.me, kao i na profilima Zavoda za metrologiju na društvenim mrežama: Facebook, Instagram, Linkedin i Twitter.
Dodjela nagrada, kao i izložba pristiglih fotografija biće organizovani sredinom novembra.
Ovogodišnje izdanje tradicionalne manifestacije pod nazivom “Njeguška trpeza” održano je danas na Njegušima.
Riječ je o šesnaestom izdanju “Njeguške trpeze”, koja je, prema riječima gradonačelnika Prijestonice Cetinje Aleksandra Kašćelana prepoznata kao svojevrsni brend ovog kraja.
“Možemo govoriti i o tome da Njeguši prednjače po promociji domaćih proizvoda, jer već 16 godina uspješno organizuju događaj kojim promovišu specijalitete po kojima su prepoznati u zemlji i okruženju. Prijestonica Cetinje nastaviće da podržava ovu i druge manifestacije kojima se promoviše razvoj ruralnih područja, gastronomska i turistička ponuda. Sa Privrednim klubom pripremamo prvi festival pršute, jer vjerujemo da Prijestonica Cetinje i njena poslovna zajednica imaju čime da se pohvale i da budu konkurentni. Sa Vladom Crne Gore rekonstruisaćemo objekat škole na Njegušima gdje bi seoska ambulanta konačno trebalo da dobije svoj prostor. U tom objektu biće opremljen i multifunkcionalni prostor za promotivne i turističke svrhe i mjesna kancelarija” – kazao je Kašćelan.
Njeguška trpeza 2019. – foto RTV Cetinje
Dobrodošlicu posjetiocima poželio je predstavnik organizacionog odbora „Njeguškog kulturnog ljeta“ Lazar Božović.
Organizacija „Njeguške trpeze“ i Mjesna zajednica Njeguši željeli su da se zahvale ljudima koji su radili u interesu Njeguša i zato smo donijeli odluku da ove godine plakete za dopisnos razvoju Njeguša dodijelimo aktivisti sa Njeguša Gojku Kustudiću i članu društva prijatelja i dougogodišnjem voditelju manifestacije „Njeguška trpeza“ Draganu Mitu Đuroviću dok plaketu za poseban doprinos razvoju Njeguša na polju informisanja dodjeljujemo novinarki „Dana“ Zorici Petanović.
Njeguška trpeza 2019. foto RTV Cetinje
Takođe, i ovog puta tradicionalno dodjeljujemo plakete za najuređenije dvorište, a ovogodišnji dobitnici su Sonja i Ivo Popović iz Erakovića i Biserka i Zoran Đurović s Krsca. Nagrađenima čestitamo i zahvaljujemo se – kazao je Božović.
U sklopu programa na prostoru ispred crkve Sv. Arhangela Mihaila u Raićevićima organizovana je promocija knjige i izvedeni odlomci iz predstave „Sveta misija Ćirila i Metodija“ autorski rad studentkinje Ivane Đukić.
Muralima će biti oplemenjene dvije lokacije u Herceg Novom tokom ovogodišnjeg izdanja Street art festivala, koji će trajati od 09. do 13. septembra. Pored toga, očekuju nas radionice 3D slikanja i koncert američkog benda Break of Reality na tvrđavi Forte Mare.
Likovna, umjetnička rješenja izabrana na javnom konkursu za predlog murala biće oslikana u Risanskoj ulici i na Šetalištu Pet Danica, na dnu Stepeništa Danice Tomašević. Prvu nagradu na konkursu osvojili su učenici Fakulteta likovnih umjetnosti Cetinje, Marko Petričević i Maša Laković, čiji rad će biti oslikan u Risanskoj ulici. Motiv stare mape preko koje se preklapaju crteži plovila crvenom bojom svojom jednostavnom izvedbom, jasnio definisanim linijama (crvenim i plavim) nenametljivo se uklapa u ambijent i prostor gdje će prolaznika svojom prisutnošću podsjećati na vječni spoj čovjeka, barke i mora, ocijenio je stručni žiri u sastavu Anita Šimić, Vuk Čvoro i Nikola Ćurčin.
U Risanskoj će bili oslikan mural Milivoja Kostića pod nazivom “Tu i tamo“, koji svojim osebujnim koloritom – snažnim crvenim , žutim i plavim tonovima kroz izraženu likovnost i trodimenzionalni efekat, oslikava čarobni i bajkoviti svijet “riba” i na taj način se motivski uklapa u niz murala morskih motiva. Radionice za osnovce na temu 3D umjetnosti biće organizovane 10. septembra od 10 časova u školama „Dašo Pavičić“ na Toploj i „Ilija Kišić“ u Zelenici. Sa djecom će raditi autor jednog od murala Milivoje Kostić, profesor likovnih umjetnosti koji je prepoznat kao prvi profesionalni 3D street art umjetnik u Srbiji, osnivač umjetničkih grupa, autor umjetničkih i psihosocijalnih radionica za mlade. Koncert američkog sastava „Break of reality“ zakazan je za 12. septembar u 20 časova, na tvrđavi Forte Mare. Ovaj program realizuje se u saradnji sa Ambasadom Sjedinjenih Američkih Država u Crnoj Gori. Ulaz je besplatan.
Organizator Street art festivala je Sekretarijat za kulturu i obrazovanje Opštine Herceg Novi. Cilj festivala je oplemenjivanje javnih prostora i promocija grada kao mjesta ugodnog življenja, uz istovremenu afirmaciju savremenih formi umjetnosti.
Američki ambasadori muzike na tvrđavi Forte Mare
Break-of-reality
Bend Break of Reality važi za jedan od prvih alt-klasičnih kamernih ansambala u svijetu. Njihov svojstven i prepoznatljivi cello-rock zvuk je nešto što je uspjelo objediniti slušaoce klasične, rock i svjetske muzike, a 2015. godine američki Stejt dipartment ih je postavio za ambasadore muzike.
Osnovan 2003. u prestižnoj Istmanovoj školi muzike (Eastman School of Music) u Ročesteru u Njujorku, bend Break of Reality doživio je milione slušalaca putem platformi kao što su Spotify i Pandora Radio, dok je njihova muzička obrada špice TV serije Game of Thrones (Igra prijestola) doživjela preko 20 miliona pregleda na YouTube-u.
Bend je objavio četiri LP albuma: The Sound Between (Zvuk između, 2006), Spectrum of the Sky (Spektar neba, 2009), Covers (Obrade, 2012) i Ten (Deset, 2014). Njihova muzika se vrti na većem broju radio stanica, televizija i internet mjesta, poput: NPR, PBS, Dateline NBC, Yahoo Music i Huffington Post.
Osim što izvode nastupe i snimaju muziku, Break of Reality putem muzike učestvuje u inicijativama vezanim za procese edukacije. Grupa je posjetila na stotine javnih škola širom svijeta, nastupajući zajedno sa studentima muzike i podstičući ih da razmišljaju drugačije. Bend je takođe i osmislio DIY seriju predavanja, sa ciljem da klasičnim muzičarima u usponu pruži praktična i realna znanja iz oblasti muzičkog biznisa.
Stotine ljudi ujutro 10.avgusta 1936 okupilo se u Šibeniku gdje je na željezničku stanicu nešto prije devet sati stigao voz iz Zagreba u kojem je bila su i dva neuobičajena vagona. U tim posebnim kolima bila je tada najveća zvijezda svih svjetskih medija – mladi britanski kralj Edvard VIII sa svojom pratnjom i naravno, osobom koja ga je i učinila toliko atraktivnom metom za novinare – lijepom Amerikankom Volis Simpson.
Dok je okupljena masa oduševljeno dalmatinskim dijalektom uzvikivala „Živila jubav“, a u gradskoj luci Šibenika naslućivali se sivi obrisi dva razarača britanske Ratne mornarice, sve nade kralja Edvarda da će se inkognito i bez mnogo pompe ukrcati na luksuznu parnu jahtu „Nahlin“ koja ga je ovdje čekala, pale su u vodu.
Romantično i opuštajuće krstarenje jahtom od Šibenika do Istanbula na koje se kralj Edvard VIII uputio sa izabranicom svog srca, Volis Simpson i nekoliko njihovih najbližih prijatelja, već u startu izgubilo je jednostavnost i neposrednost kojoj se kralj nadao kada je nešto ranije za ovo putovanje iznajmio jednu od najljepših i najluksuznijih privatnih jahti svijeta – 92 metarski „Nahlin“.
Volis i Edvard u jednom od jadranskih mjesta tokom svog krst
Brod čije ime na hindu jeziku znači „Brzonogi“ izgradjen je 1930 po narudžbi ledji Eni-Henrijete Joul, najbogatije udovice Briatnije kako je zvala tadašnja štampa. „Nahlin“ je do 1934 prešao preko 200 hiljada mora krstareći svim svjetskim morima, a ponosna vlasnica na svojoj predivnoj jahti je čak jednom i oplovila čitavu zemaljsku kuglu. Mogućnost da ih lejdi Joul pozove na „Nahlin“ vrijedan tada fascinatnih 1,35 miliona dolara, bio je jedna od najcjenjenijih stvari u tadašnjoj evropskoj i američkoj društevnoj eliti, plemičkim i bogataškim krugovima, pa ne čudi što je kralj Edvard VIII upravo ovu predivnu jahtu izabrao za romantično skrovište na moru za sebe i svoju ljubljenu.
Koliko god njihov suveren bio zaljubljen u Volis Simpson, britanska Vlada i ostatak kraljevske porodice, kao i javno mnjenje širom Imperije, nisu ni malo voljeli atraktivnu Amerikanku – dvostruku raspuštenicu. Činjenica da ima dva propala braka za sobom nije bila po volji britanskim zvaničnicima i njihovom strogom moralno-političkom kredu vezanom za damu koja bi mogla postati njihova nova kraljica. Stoga je svaki kontakt Edvarda sa Simpsonovom u Brtitaniji pratilo „rogušenje“ zvaničnika koji su pritom i oštro cenzurisali tamošnju štampu da ne piše o „kraljevim ljubavnim vragolijama“. Sa druge strane, američki i mediji u ostatku evrope prosto su se utkrivali ko će objaviti više o nesvakidašnjoj romansi vladara najmoćnije svjetske imperije i jedne „obične“ žene. Stoga ne čudi da je i Edvardov dolazak sa Volis u Šibenik gdje su se ukrcali na „Nahlin“, na kraljevu žalost, pratilo čak 35 novinara i fotoreportera medju kojima i najuglednijih svjetskih medija poput londonskih dnevnika „The Daily Express“ i „The Times“, te novinskih agencija Associated Press, Reuters i United Press.
Nahlin
Kralj u čijoj je pratnji bilo, po pisanju tadašnje jugoslovenske štampe „sedam uglednih mladih engleskih aristokrata i tri otmjene lijepe dame“ od kojih je jedna bila Volis Simpson, ukrcali su se na „Nahlin“ koji je ubrzo isplovio iz Šibenika. Uprkos Edvardovoj želji da diskretno provede lijepe trenutke odmora na jahti sa Volis i najbližim prijateljima, „Nahlin“ su u stopu na bliskom rastojanju pratila dva britanska ratna broda – razarči „Grafton“ i „Glowworm“ kojima je na molbu britanskog Admiraliteta, Vlada u Beogradu prethodno dozvolila uplovljavanje u sve jugoslovenske luke. Ljubavna romansa kralja na jednom od najljepših i najromantičnijih mora svijeta, ostala je tako zbog bezbjedonosno-političkih razloga kojima Edvard lično nije pridajao naročitu važnost, u „sjenci“ topova dva razarača koji su pratili „Nahlin“ i njegove putnike po cijelom Jadranu. Društvo sa jahte je, zadržavši poznati britanski smisao za humor, dva razarača koji su ih pratili, šaljivo nazivalo „nanny boats“, to jest brodovima – dadiljama.
Prvog dana krstarenja „Nahlin“ je plovio Kornatskim arhipelagom a uveče se usidrila u uvakli Telašćica na Dugom otoku gdje je kralj Edvard razgovarao i sa lokalnim ribarima. Sutradan jahta je doplovila do ostrva Rab koje su kralj i njegovi prijatelji obišli, praćeni stotinama znatiželjnika – domaćeg stanovništva i stranih turista koji su ovdje boravili i oduševljeni nesvakidašnjom prilikom, došli su pozdraviti britanskog suverena i njegovu izabranicu. Iako nema dostupnih podataka koje bi potvrdile da se tokom boravka na Rabu engleski kralj sa svojom pratiljom zaista nag kupao u moru, Edvardov boravak na tom hrvatskom otoku i dan-danas se reklamira kao „službeni početak naturizma“ na Rabu jer su navodno „rapske vlasti dopustile da se sa suprugom (sic!) okupa gol u uvali Kandarola“.
Volis i Edvard na vjencanju
Inače, tokom plovidbe, kralj se odmarao tako i što je na gornjoj palubi „Nahlina“ vježbao golf-udarce. Posada jahte izračunala je da je Edvard zamahujući palicom, u more oko „Nahlina“ poslao preko 3 hiljade golf-loptica.
„Čuvši da Istanbul koji je bio krajnja odrednica njihovog puta, ima odlične golf-terene, kralj je zatražio da mu se tamo organizuje jedan meč. U Dauning stritu je zavladala konsternacija i zaprepašćenje – ministar inostranih poslova Entoni Idn je istakao da bi krajevo igranje golfa u Istanbulu bez prethodnog susreta sa turskim predsjednikom Kemalom Ataturkom, bilo uvreda za Turke. Idn je medjutim, pokušao da iz svega toga izvuče maksimalnu korist za britansku diplomatiju tražeći da kralj zvanično posjeti Tursku koja je upravo zadobila potpunu kontrolu nad strateški važnim Dardanelskim tjesnacem i sada je sa njom valjalo biti u dobrim odnosima. Edvard je na kraju odigrao svoju partiju golfa u Istanbulu i sreo se sa Kemalom Ataturkom postavši prvi evropski monarh nakon njemačkog kajzera u Prvom Svjetskom ratu koji je posjetio Tursku.“- navodi britanski pisac Piter Pagot u svojoj knjizi „Royal transport“ čiji je dio posvećen Edvardovom krstarenju Jadranom 1936 godine.
Nakon plovidbe Velebitskim kanalom i Novigradskim morem, „Nahlin“ je pristao u Novigradu gdje je kralj Edvard VIII razgovarao sa tamošnjim ribarima i seljacima, od kojih su mnogi ranije radili u SAD, pa su znali engleski jezik. Po pisanju zagrebačkog „Jutarnjeg lista“, briatanskom kralju svidjelo se što je razgovarao sa običnim ljudima i što nije bio prisutan nijedan zvanični predstavnik vlasti. Upravo su ti neizbježni kontakti kralja na odmoru sa predstavnicima vlasti zemlje-domaćina smetali Edvardu koji je želio da se odmori bez velike pompe, pa je često na te zvanične susrete sa lokalnim poglavarima od glave do pete „uparadjenim“ u smokinge, kravate i polucilindre, odlazio u sandalama, šortsu i mornarskoj majci.
Poslije Novigrada, „Nahlin“ je posjetio ostrvo Molat, gradove Trogir i Split, te Korčulu i Dubrovnik. Nakon što se u zidinama drevnog grada okupila ogromna masa ljudi koji su željeli vidjeti Edvarda, zapovjednik jednog od razarača iz pratnje posjetio je dubrovačkog gradonačelnika i rekao mu da kralj ne želi nikakve priredbe, već da mirno obidje grad. Nešto kasnije Edvard je zaista i obišao dubrovački Stari grad i popeo se na zidine, a te je noći sa svojim prijateljima i večerao u bašti hotela „Imperijal“. Budući da su novinari domaćih i stranih medija cijelo vrijeme Edvardovog boravka na Jadranu u stopu pratiti „Nahlin“ i njegove putnike, pokušavajući da za dobre novčane nagrade, poput modernih paparaca, fotografišu kralja u što opuštenijoj atmosferi, javnost nije ostala uskraćena ni za preciznu informaciju kako je izgledala ta Edvardova večera u dubrovačkom „Imperijalu“.
„Za visokog gosta i njegovu pratnjuu postavljen je poseban stol, a za večeru su posluženi juha od rajčica, jastog, pečeni pilići sa raznim prilozima, kompot, sladoled i crna kava. Kralj je za večerom pio samo domaća vina. Tom prilikom kralju je prikazano narodno kolo koje su izvodili plesači odjeveni u najljepše narodne nošnje.“- zapisao je novinar „Jutarnjeg lista“ jednako kao što to danas, gotovo sedam decenija kasnije, rade njegove kolege u našim medijima izvještavajući o gastro i umjetničkim preferencama svjetskih pop i rok zvijezda koje ljeti sviraju na Jazu.
Narednog dana, 19.avgusta, „Nahlin“ je otplovio za Boku Kotorsku gdje su britanskog kralja i njegovu jahtu srdačno dočekali mjesni poglavari i stanovništvo. Edvard je obišao Kotor gdje je pored ostaloga, posjetio i Dom Bokeljske mornarice, a posebno se interesovao gdje se na tom području nalazila stara granica izmedju Austro-Ugarske i Crne Gore.
Cattaro
Uveče je za uglednog gosta priredjena jedna od najvećih svečanih iluminacija u Boki.
Atmosfera maestoznog i ćutljivog Kotorskog zaliva u tišini vedre ljetnje noći pod nebom prekrivenim milijardama zvijezda, u iščekivanju raskošne svečanosti vatre i svjetla, bila je jedan od najromantičnijih trenutaka tog Edvardovog i Volisinog krstarenja Jadranom.
„Najprije su počela plamsati brda. Stara tvrdjava Sv. Ivana nad Kotorom planula je osvijetljenim zidinama i vijugavim putem u hiljadama plamenova. Na kamenoj glavi Pestingrada razbuktale su se vatre osvjetljavajući veličanstveno goli krš, a odmah zatim javili su se visokim vatrama lovćenski vrhovi. Na drugoj opet strani plamtale su vatre po grbama Vrmca, koje su se začas pretvarale u prave vulkanske plamenove… Odjednom, upravo munjevitom brzinom, zasjaše hiljadama plamičaka kotorski bedemi i sva obala. Iz mraka stadoše da se nižu ognjeni djerdani duž Mula, Prčanja, Stoliva, Dobrote, Orahovca, pa preko Perasta tamo na Kostanjicu, Morinj, Lipce, Risan nad kojim su bile opet divno obasjane visoke serpentine. Kotorski basen koji je do maločas ličio na ogromnu tamnu i ćutljivu dvoranu, kao da se odjednom pretvorio u raskošno obasjano i duboko jezero u čije je tihe vode sa obale i naselja, sa planinskih padina i visokih vrhova, počelo da toči goruće zlato. Tako je sav unutrašnji basen plivao u moru svjetlosti. Dok je reflektor sa razarača obasjavao crkvicu Gospe od Zdravlja poviše Kotora, veliki broj raketa šarao je ognjenim bojama zvjezdano nebo. Rimske svijeće uz bengalsku vatru upotpunjavale su jedinstveni prizor. Odjednom, sa kraljevske jahte „Nahlin“ stadoše da se prelijevaju u noći jake i raznobojne rakete kao goruće šareno cvijeće.“ – zapisao je novinar „Glasa Boke“ o atmosferi koja je te večeri vladala u zalivu jer se dolazak „Nahlina“ pod Kotor, poklopio sa najvećom ovdašnjom feštom – „Bokeljskom noći“. Impresioniran vidjenom raskošnom svečanošću, kralj Edvard se posebno zahvalio „opštinama i narodu Boke na divnom osvjetljenju i na uloženom trudu“.
Ujutro narednog dana engleski kralj i jahta „Nahlin“ napustili su Boku otplovivši prema Krfu i dalje ka Grčkoj i Turskoj. Iako su njegovo romantično krstarenje sa Volis Simpson, britanske vlasti pokušale devalvirati „prilijepivši“ mu ratne brodove i koristeći ga u diplomatskim igrarijama, Edvard VIII nije odustao od svojih emocija.
Samo tri mjeseca kasnije, BBC je objavio njegovo javno obraćanje narodu Britanske imperije koga je Edvard obavijesti da „ne može odgovoriti svojim dužnostima kralja, bez pomoći i podrške žene koju volim“.
U ime ljubavi, Edvard VIII je abdicirao i odrekao se prestola najmoćnije imperije svijeta zbog Volis Simpson sa kojom se kasnije vjenčao i živio do svoje smrti 1972. godine.
ODLIČNA REKLAMA ZA NAUTIČKI TURIZAM
Iako neslužbena, posjeta kralja Edvarda VIII Jugoslaviji u avgustu 1936. bila je politički, ali i ekonomski vrlo značajna za domaćine. Nedugo nakon što je „Nahlin“ sa svojim slavnim putnicima krstario istočnim Jadranom, do tada glavna destinacija za bogate nautičke turiste Evrope – francuska Azurna obala, pala je u drugi plan. Većina pripadnika evropskog džet-seta, pogotovo britanske aristokratije, pohitali su svojim ili iznajmljenim jahtana na Jadran da i sami vide ljepote koje su privukle njihovog kralja. Tako su naprimjer, nedugo potom u Boki velikom jahtom „Tiha“ boravili Vojvoda i Vojvotkinja od Kenta.
Inače, u vezi sa posjetom kralja Edvarda VIII, predsjednik jugoslovenske Vlade Milan Stojadinović upozorio je mjesne vlasti na jadranskoj obali da kralj „putuje incognito radi odmora“ i da za njega nije potrebno osigurati svečani doček.
„Ipak, može se organizovati, u slučaju da se dozna da će kralj posjetiti neko mjesto, prijatnu zabavu, naprimjer „venecijanske večeri“, iluminaciuje ili slično da kralj to diskretno vidi, ali da ga se pri tome ne uznemirava.“- poručeno je iz Vlade domaćinima na primorju, a lokalnim vlastima i stanovništvu preporučena je i „najveća pozornost prema visokom gostu i njegovoj pratnji“.
Call centar Nacionalne turističke organizacije (NTO) je od početka juna do sada primio 28 pritužbi turista i građana, koje su se najviše odnosile na buku, ometanje boravka na plaži i nelegalan rad.
Predstavnici NTO-a kazali su da je Call centar u tom periodu primio ukupno 234 poziva, od kojih se 206 odnosilo na informacije.
“Pritužbe su se odnosile na buku, ometanje boravka na plaži i uzurpaciju plaže, nelegalan rad, neljubazno osoblje, nepoštovanje propisa, plaže bez cjenovnika, spasioca i kabina za presvlačenje i remećenje javnog reda i mira”, rekli su iz NTO-a.
Najviše pritužbi, njih 11, zabilježeno je iz Budve, a iz Kotora deset.
“Svaka primljena žalba se evidentira pri čemu automatski slijedi faza procesuiranja”, podsjetili su iz NTO-a.
Kontaktira se, kako su precizirali, inspekcija ili ustanova koja je nadležna za određenu žalbu i turista ukoliko želi povratnu informaciju informiše se u toku istog ili narednog dana, tako što ponovo kontaktira centralu Call Centra i dežurni operater mu daje povratnu informaciju o ishodu intervencije.
“Kada govorimo o informacijama, turisti i građani su se najviše interesovali za brojeve službi, informacije o manifestacijama, registraciju smještaja, prijavu gostiju, red vožnje i informacije o plažama“, kazali su iz NTO-a.
Call Centar 08000 1300 je na usluzi građanima i turistima svakog radnog dana od sedam do 15 sati.
Crnogorska premijera mjuzikla “Sirota Liza” održaće se 10. septembra na sceni Dvorane Park sa početkom od 20:30h.
Predstava, koja pokreće najvažnije teme prve ljubavi i prevare; morala i dobrote, posvećena je sjećanju na velikog reditelja G.A. Tovstonogova.
Izuzetni reditelj i dramaturg, ruski narodni umjetnik Mark Rozovsky koji potpisuje tekst, muziku i produkciju ovog mjuzikla, osnivač je i stalni umjetnički direktor Moskovskog pozorišta”U Nikitskihvorot”. Rozovsky je dobitnik mnogobrojnih stvaralačkih i državnih nagrada, laureate Edinburškog festivala, dobitnik Ordena Časti, ordena “Za zasluge prema Otadžbini” IV stepena, pored toga, jedini je ruski dramaturg i kompozitor čiji je mjuzikl „Strider“ ili „Istorija konja“ izveden na Brodveju – na pozornici pozorišta Helen Hayes i dobio je odlične ocjene u kritikama New York Times-a i drugih američkih publikacija. Sudbina režisera usko je povezana sa Sjevernom prijestonicom: upravo je u Lenjingradu Mark Rozovsky započeo svoju karijeru.
Pripovijetka Nikolaja Karamzina poznata je svima još iz školske klupe: legendarna priča o prvoj ljubavi između seljanke Lize i plemića Erasta više puta je izvođena na pozornicama i prikazivana u filmovima. Autor suptilno i sentimentalno raspravlja sa čitaocima o vječnim temama koje nisu izgubile na značaju ni u naše vrijeme. Da li će mladi moći da održe taj prvi, čisti osjećaj koji je nastao između njih; da li su spremni da stojički podnesu izazove koje im šalje sudbina?
U predstavi Pozorišta za mlade režiser Mark Rozovsky čuva duh autorove epohe, ukrašavajući svoju produkciju muzičkim i poetskim dodacima koji ovoj priči daju nove jarke boje.
„Danas se Tovstonogov obraća svima nama, režiserima novih generacija: tajna uspijeha je vjernost Autoru, obavezna sposobnost stvaranja svijeta koji stilski oblikuje usaglašenost svjetske svijesti dramatičara na sceni. Naše poimanje dobra i zla ima nedostatke, zbog čega je život lišen ukusa, mira i milosti, zbrka vodi u haos, iskrivljena poimanja mogu čak dovesti do zločina. Upravo zbog toga je svima nama,a prije svega omladini, koja se pronalazi u ovom svijetu, potreban Karamzin. To, da će u predstavi da se proslavlja čovječnos ti da se otkrije psihologija postupaka junaka, garantujem. Ovaj Tovstonogov zavjet je danas aktuelniji nego ikad ,i ja ga strogo poštujem”.kaže mladi režiser Mark Rozovsky, koji potpisuje tekst, muziku i produkciju.
Zamislite samo da ste na jedrilici, plovite Jadranom i, naravno, želite bar neko vrijeme provesti u raju – parku prirode Telašćica. Ipak, kad se ujutro probudite, nešto vam u tom raju nedostaje. Recimo, topli kroasan ili krafna od marmelade. A u dućan ne možete jer ste nekoliko milja od prvog naseljenog mjesta. Koliko bi samo bilo lijepo da taj dućan dođe do vas…
Kad, odjednom, evo njega!
Ime mu je Sebastijan Jagić, vlasnik je plovećeg marketa “Toni’s market” i cijele sezone donosi jahtašima i jedriličarima svježe voće, povrće, piće i ostale potrepštine drito pred brod.
Sebastijan ima 27 godina, a već se s 12 ukrcao s didom Josipom, zvanim Toni, na tu malu barku kako bi zaradio džeparac.
Ove godine, u avgustu, “Toni’s market” proslavio je 40 godina postojanja i opskrbljivanja nautičara na području Telašćice i sjevernog dijela kornatskog arhipelaga. Sebastijan je za pokojnog dida, povodom okrugle obljetnice, napravio feštu u obiteljskoj konobi u uvali Kršovica, odakle je sve krenulo te pozvao sve ljude koji su poznavali veselog i dragog dida Tonija.
– Razvio sam neke stare slike i napravio malu izložbu kako bi se svi prisjetili dida i njegovih priča. A vjerujte mi, bilo ih je! – kroz smijeh nam prepričava Sebastijan, koji je jedini iz familije odlučio naslijediti dida.
– Ni moj otac Goran ni njegov brat nisu baš bili za taj posao. Jednom se nije dalo toliko biti na brodu, a drugi je bio previše sramežljiv. A za ovaj posao moraš biti komunikativan, duhovit, veseo i veliki radnik – pojašnjava nam Sebastijan koji se svako jutro diže u 6 sati, iz Sali autom ide u Telašćicu do obiteljskog polja, zatim kratko pješači do uvale gdje im je “baza”, pripremi svu spizu, ponajviše domaće voće i povrće, te odlazi do druge uvale gdje mu otac donosi ostale potrepštine koje mu nedostaju.
Sve to lijepo slože u brod, baš kao na štand, te u 7.30 Sebastijan kreće u obilazak vezanih brodova i zaustavlja se gdje ga zovu ili gdje su ga prethodni dan naručili.
– Jako im bude drago kad me vide, iskreno se razvesele jer svi bi mi voljeli pojesti topli kroasan ili svježe voće na brodu, a da ga i ne pomaknemo. Od sto ljudi, uvik imate onog jednoga koji bruntula da mu je skupo, ali ja mu uvik lipo kažem: slobodno vi upalite brod i odvezite se do Sali, za što vam triba po ure, i kupite taj kruh koji će onda sigurno izać preko 1000 kuna. Uvik se na to nasmiju i zapravo shvate da sam ja njima, u divljinu, nakon što je on protrlja oči, dostavio kruh koji vridi tih 20 kuna – prepričava nam, dok pokazuje stare slike svoga dida Tonija koji je 1979. godine, sasvim slučajno, pokrenuo ovaj jedinstveni biznis.
Ploveći market
– Iz uvale di nam je danas mala konobica, a di je prije bila vikendica, dida je kaićem odlazio do druge vale di su mu bila polja verdure i krumpira. U rano lito 79., kad se vraćao iz polja s punim kaićem tek izvađenih krumpirov, jedan mu je stranac s broda mahnuo da dođe do njega, da bi on kupio dvi, tri kile. Dida mu je, naravno, prodao i tad mu je, kad se vraćao u svoju valu, sinula ideja, zašto on ne bi tako nautičarima prodavao spizu na svom kaiću? I tako je već sutradan nakrca brod sa stvarima i išao okolo, od broda do broda i shvatio da mu itekako ide – s nostalgijom se prisjeća Sebastijan koji je uz svog dida, još kao dite, naučio sve male tajne ovog inovativnog zanata.
– Dida su svi znali, i domaći i furešti. Volio je popiti više nego pojisti, obožavao se zezati, družiti, pivati i ništa mu nije bilo teško. Sićan se kad sam ka mali iša s njim, jedna bi mu tura trajala skoro do popodne! On bi malo popio s jednim Nijemcima, zatim bi doša do Slovenaca pa bi tamo malo pojeo, onda bi ga zvali Talijani, pa bi s njima ćakula i opet malo popio… Čak su svi znali što pije pivu s amarom! Ja bi znao šiziti! Iako bi mi dali soka i čikolate, ništa ih ne bi razumi i bilo mi je dosadno. Onda bi popodne zva oca do dođe po mene jer “mi je puna kapa slušati dida i njegove priče”, ha, ha! A danas ih s guštom prepričavam baš svima – smije se Sebastijan, koji bi prema tim didovim pričama mogao snimiti film.
– Dida je donosio spizu na brodove mnogim poznatim ljudima, od Abramoviča, princeze od Monaka, do naših sportaša, pjevača i glumaca. Njima je drago što nas uopće ne zanima ko su oni. Najsmišnije je što ti poznati slikaju naš mali ploveći market i nas, a ne mi njih – kroz smijeh nam priča Sebastijan. Dodaje kako je i otac Goran jednom imao priliku družiti se s poznatim hollywoodskim glumcem.
– Bradley Cooper je 1999. godine snimao dokumentarac po hrvatskim otocima, pa je tako jedrilicom došao i do Dugog otoka. Družio se s lokalnim ribarima, a jedne je večeri naletio i na mog oca koji je taman išao u lov na hobotnice. Bradley ga je pitao može li s njim, na što je moj otac prista. I tako su njih dvojica lovili hobotnice cilu noć. Moj je otac samo posli komentira da je puno bolji glumac nego što je ribar, ha, ha… – prepričava samo jednu u nizu obiteljskih priča koje se prenose s generacije na generaciju.
I mladi ih Sebastijan stvara i nada se da će jednog dana njegov sin Dan preuzeti kormilo jedinstvenog “morskog marketa” i tako sačuvati pradidovo naslijeđe.
Prosječna neto zarada u julu u Crnoj Gori je iznosila 511 eura. Najveće zarade primaju zaposleni na teritoriji tivatske opštine i to 647 eura u prosjeku, a najmanje u Ulcinju samo 398 eura, pokazali su podaci Uprave za statistiku MONSTAT.
Veća plata od prosječne zabilježena je u Baru 516 eura, Budvi 536, Kotoru 537, Mojkovcu 518, Pljevljima 529 i Podgorici 535 eura.
Manju platu od državnog prosjeka primaju u Andrijevici 435, Beranama 453, Bijelom Polju 439, Cetinju 489, Danilovgradu 443, Herceg Novom 428, Kolašinu 503, Nikšiću 472, Petnjici 421, Plavu 498, Plužinama 497, Rožajama 461, Šavniku, Ulcinju 398 i Žabljaku 508 eura.
Po sektorima u julu su najbolje bili plaćeni zaposleni u finansijskim djelatnostima i djelatnostima osiguranja 984 eura, i snabdijevanju električnom energijom, gasom, parom i klimatizacijom 813 eura.
Iznad prosjeka primaju i zaposleni u sektorima poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo 611 eura, vađenje ruda i kamena 659, saobraćaj i skladištenje 536, informisanje i komunikacije 719, poslovanje s nekretninama 756, državna uprava i odbrana, obavezno socijalno osiguranje 605, i zdravstvena i socijalna zaštita 566 eura.
Među onima koji primaju manje od prosjeka su zaposleni u obrazovanju. Njihova prosječna zarada u julu je iznosila 503 eura. Tokom prethodne sedmice najavljeno je da će uskoro početi pregovori socijalnih partnera o povećanju plata za više od 13000 zaposlenih u prosvjeti.
Prosječne zarade u sektoru snabdijevanje vodom , upravljanje otpadnim vodama, kontrolisanje procesa uklanjanja otpada i slično iznosi 479 eura, građevinarstvu 461, usluge smještaja i ishrane 430, stručne, naučne i tehničke djelatnosti 437, umjetnost, zabava i rekreacija 421 i ostale uslužne djelatnosti 482 eura.
Manje od 400 eura primaju zaposleni u prerađivačkoj industriji 399 eura, trgovino na veliko i malo, popravka motornih vozila i motocikala 379 i administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti 352 eura.
MONSTAT je objavio i da je u julu u Crnoj Gori evidentirano 34576 nezaposlenih i 215181 zaposlenih.
Sat i pol borbe bilo je potrebno hrvatskoj ekipi „Axopar“ pod vodstvom kapetana Valentina Harašića da izvuče tunu tešku 198,75 kilograma koja im je nakon prvog dana petog TunIstra – Offshore World Challenge Poreč 2019 donijela vodeću poziciju. Riječ je o rekordnoj tuni ulovljenoj tijekom dosadašnjih pet izdanja turnira. Ova impresivna kraljica mora duga je 231 cm, a prema procjenama stručnjaka, stara je najmanje 17 godina, piše Poreština.info.
Drugo mjesto nakon prvog natjecateljskog dana zauzela je talijanska ekipa „Presidente Masterfish“, koja je pod vodstvom kapetana Giorgia Mure izvukla ništa manje impresivnu tunu od 146,75 kilograma.
Treće mjesto pak pripalo je talijanskoj ekipi „Fiuri“ koja je ulovila dvije tune, od kojih je na brod izvučena ona teška 47,10 kilograma, dok je druga puštena.
Ovako bogat ulov nakon prvog dana natjecanja dokaz je brojnosti populacije plavoperajne tune uz zapadnu obalu Istre. Naime, tijekom ukupno osam sati ribolova zabilježeno je 26 zagriza mamca. Ulovljeno je ukupno 14 riba, od kojih je na brodove izvučeno devet tuna koje su nakon sudačkog pregleda snimki i utvrđivanja regularnosti ulova, vagane na porečkoj rivi pred brojim Porečanima i turistima.
Pušteno je ukupno pet riba čiji je ulov priznat, ali su prema catch&release principu neozlijeđene puštene u more. Jedna riba je puštena, ali ulov nije priznat zbog isteka vremena za lov. Također, pušten je i jedan ulovljeni morski pas lisica. Ukupno devet riba je otpalo s udice. Pritom posebno valja istaknuti ekipu „Lolita“ kojoj je tuna nakon više od četiri sata borbe otpala s udice.
Prema pravilima najvećeg big game natjecanja na Jadranu, boduju se samo tune teže od 40 kilograma koje se i smiju izvaditi iz mora unutar kvote koju propisuje Ministarstvo poljoprivrede. Također, svaki je ulov potrebno dokumentirati videosnimkom na temelju koje suci dodjeljuju bodove ako utvrde da je ulov regularan.
Slijede nam još dva ribolovna dana nakon kojih ćemo saznati pobjednika petog TunIstra – Offshore World Challengea Poreč 2019, a vrhunac natjecanja bit će završno vaganje i svečana ceremonija zatvaranja na porečkoj rivi u subotu u 20:30 sati.
Vađenje-tune_Prvi-dan-TunIstre_Manuel-Paljuh
Službeno otvoren Tunalicious Street Food Festival
Tjedan posvećen kraljici Jadrana dodatno će upotpuniti gastronomska manifestacija koja sve do subote, 7. rujna, na porečku rivu donosi raznovrsne specijalitete od svježe tune te druge morske poslastice u kojima će moći uživati svi posjetitelji. Ovogodišnja ponuda je nikad bogatija. Bit će tu tuna steak s emulzijom od limete i maslinovog ulja, ražnjići od lignji i kozica, bruschette od tune, cubetti od tune na salatini, tuna tacosi, tuna wrapovi, tuna ćevapčići i mnogi drugi ukusni zalogaji. Svi oni koji vole slastice, svoj će kutak zasigurno pronaći u Sweet Bites Baru, dok će oni skloniji dobroj kapljici uživati u Wine & Cheese Baru s ponudom domaćih istarskih vina i sireva, a ljubitelje gin tonica posebno će razveseliti ponuda u Gin Baru.
Osim morskih delicija i napetog turnira Poreč je ovaj tjedan i mjesto izvrsne zabave. Publiku je nakon atraktivnog vaganja dnevnih ulova rasplesao zagrebački sastav The A!, dok će se u petak, 6. rujna, svi okupljeni zabavljati uz rabački bend Side Effects. Kao šećer na kraju, u subotu na pozornicu na rivi stižu grupe Pavel i Silente. „Autentično osrednji“, „Čuvaj me“ i „Zbog tebe“ neki su od hitova kojima će Pavel obradovati domaćine i goste Poreča, dok će potom Silente svojom „Tercom na tišinu“, „Morskim ljudima, morskim ženama“ i „Čudnom ili čudesnom“ dodatno zagrijati publiku. Dobra atmosfera na TunIstri zajamčena je svim posjetiteljima.
Organizatori ovog nezaboravnog tjedna u Poreču su Športski ribolovni klub Big Game 4 Tuna, koji stoji iza natjecanja u lovu na veliku ribu, i tvrtka MPG, koja organizira ostale popratne događaje, dok je glavni sponzor najveća hrvatska turistička kompanija Valamar Riviera. Više informacija o samom natjecanju zainteresirani mogu pronaći na službenoj web i Facebook stranici Biggame4tuna.hr, a o popratnom zabavnom programu i Tunalicious Street Food Festivalu na Tunaliciousporec.com te na službenoj Facebook stranici Tunalicious Street Food Festivala.
