Barska plovidba konstantno pokušava da nađe i kupi adekvatan sopstveni brod, koji bi bio korišćen na liniji Bar – Bari, kazao je izvršni direktor te firme Tihomir Mirković..
„Međutim do sada nijesmo prepoznali brod za koji bi sa sigurnošću mogli reći da je nejadekvatniji za ovu liniju“, rekao je.
Pri tome, prema njegovim riječima treba naglasiti da se brodovi starosti preko 30 godina na tržištu prodaju po cijenama od sedam, osam pa i više miliona eura.
„Nije jednostavno obezbijediti sredstva čak i za brod tih godina starosti, a pogotovo ne za noviji i skuplji brod“, istakao je Mirković
On je naveo da Barska Plovidba ima dobru saradnju sa kompanijom Jadrolinija iz Rijeke, koja sa brodom ,,Dubrovnik“ održava liniju Bar – Bari.
„Sarađujemo već treću godinu na obostrano zadovoljstvo. Brodom ,,Dubrovnik“ je prije nekoliko dana prevezen rekordan broj od 1.250 putnika na jednom putovanju. Obale Crne Gore i Italije, brod ,,Dubrovnik“ će spajati do kraja novembra kada ćemo sumirati rezultate od putničkog saobraćaja za ovu godinu“, kazao je Mirković.
Fešta nad feštama, tradicionalna Bokeljska noć 2019. stara dva vijeka, održana je sinoć u akvatoriju kotorskog zaliva podno zidina drevnog Kotora pred više hiljada posjetilaca.
Gradska muzika Kotor, i jedrilice Jedrličarskog kluba “Lahor” najavili su defile ukrašenih barki koje su se u tri đira predstavile publici.
U povorci je učestvovalo 43 barke.
Prema odluci žirija pobjednička barka Bokeljske noći 2019. je barka barka “40 godina od zemljotresa” – autor Mijo Milovanović.
Bokeljska noć 2019.foto Boka News
Druga nagrada i 1.500 eura podijelile su kreacije pod nazivom “Rušenje još traje” (br. 34) i “Evropski šampioni bez bazena” (br 27).
Bokeljska noć 2019.foto Boka News
Autori: Dragan Buzdovan i Zvjezdan Šantić.
Bokeljska noć 2019.foto Boka News
Treće mjesto nagrada i 1.000 eura pripalo je učesnicima za kreacije pod nazivom “Divne plave moje vale” (omaž Maji Perfiljevoj – br. 7) i “Špiljarska crkva” (br. 24), Marku Ševaljeviću i Božu Zorniji.
Odluku je donio žiri u sastavu: mr Lana Bokan likovna umjetnica – predsjednica žirija, prof. Marina Dulović sekretarka Sekretarijata za kulturu i društvene djelatnosti Opštine Kotor i akademski slikar Vladimir Jovićević.
Bokeljska noć 2019. foto Boka News
Slavlje se zatim nastavilo na destak trgova u starom Gradu do ranih jutarnjih sati…
Građani Perasta nezadovoljni ne rješavanjem problema saobraćaja kao i odgovorom predsjednika Opštine Kotor Željka Aprcovića nakon zajedničkog sastanka u mjesnoj zajednici, danas su organizovali protestnu šetnju.
Mještani zahtjevaju da Opština Kotor peuzme kontrolu nad rampama, te kontrolu nad javnim lokalnim putem kroz Perast.
Odgovor predsjednika Aprcovića na njihov zahtjev, pročitao je Mladen Dabižinović ispred Odbora grupe građana Perasta:
„Dana 23. 08. 2019. Godine održan je sastanak sa predstavnicima privrednih subjekata koji obavljaju djelatnost na području grada Perasta. Na sastanku je dogovoreno da će od 01. 09. do okončanja sezone upravljanje rampama na ulasku u grad Perast vršiti ovlašena angažovana firma. Troškove za angažovanje iste u visini od 3.440 eura će snositi Opština Kotor i Udruženje ugostitelja Prast. Nako konstituisanja Savjeta MZ Perast, pristupiće s cjelovitom rješavanju identifikovanog problema saobraćaja u Perastu”.
Dabižinović navodi da odgovor predsjednika Aprcovića upućen Odboru grupe građana Perasta predstavlja prelazno rješenje, odnosno prvi stepenik u rješavanju problema mještana Perasta.
Prema njegovim riječima, sljedeći korak Peraštana jeste osnivanje Savjeta mjesne zajednice Perast. Podsjetio je da je prošli saziv Mjesne zajednice podnio ostavku prije godinu dana.
„Danas smo oslobođeni i niko ne može da nam zatvara rampe mimo zakona, nijedan privatnik niti pojedinac. Sa tim se samo može upravljati zakonski” – poručuje Dabižinović.
On ističe da svaki pojedinac ima pravo na osnovnu ljudsku slobodu – slobodno kretanje, ulazak u svoj grad i svoju kuću.
Perast protest – foto Radio Kotor
Peraštani su tražili od Opštine Kotor i da, u skladu sa sistemom integrisanog saobraćaja, ponovo uspostave kriterijume o tome koje vozilo može ući u mjesto, zatim uklanjanje vozila sa javnog lokalnog puta. Zahtjevaju i da zakupci parkinga, koji su istovremeno i hotelijeri, svoja mnogobrojna vozila parkiraju van mjesta jer, kako navode, nemaju pravo ulaska sa tolikim vozilima po kriterijumima sistema integrisanog saobraćaja.
Mještani su tražili i utvrđivanje javnih parking mjesta koja se nalaze unutar Perasta, koja će se dati mještanima na korišćenje, te utvrđivanje od strane Komunalne policije, koji djelovi parkinga na krajevima Perasta su ostali javni, tj. nisu obuhvaćeni Ugovorom o zakupu , te da se isti oslobode za parkiranje mještana i turista.
Tradicionalna kotorska fešta “Bokeljska noć” biće održana večeras subot, 24. avgusta, sa početkom u 21 sat.
Boka News će uživo prenosti Bokeljsku noć na svoj FB stranici.
Donosimo tekst mr Jovana J. Martinovića o Bokelskoj noć, nematerijalnoj kulturnoj baštini Crne Gore i zašto je Bokeljska noć fešta nad feštama…
Piše: mr Jovan J. Martinović
Dekadentni i prosvijećeni osamnaesti vijek polako se primicao svome kraju da bi ustupio mjesto uzburkanom vrtlogu napoleonskih ratova, koji su sahranili najmoćniju silu na Jadranu, Prevedru republiku Veneciju, zajedno sa svim njenim hiljadugodišnjim tradicijama i institucijama. Međutim, tih posljednjih decenija ništa nije nagovještavalo potpuni krah čitavog jednog sistema, naprotiv – u tople ljetnje noći grad na lagunama živio je poseban život sastavljen od prepuštanja hedonističkom uživanju u slastima jedne pomalo dekadentne atmosfere. Kanalima i ispod mostova klizile su gondole osvijetljene šarenim papirnim lampionima, noseći u sebi odabrane grupe takozvane elite i krema društva, dame u svilenim i brokatnim krinolinama i gospodu sa visokim napudranim perikama, svi sa malim crnim maskama – moretinama, dok je gondolijerov kompanjom na provi prebirao po strunama mandoline i pjevao one slatko-gorke kancone pune melanholije neuzvraćenih ljubavi.
U nekima od tih gondola sigurno su se kao gosti svojih mletačkih kolega nalazili i kotorski mladići, studenti čuvenog univerziteta u Padovi, uživajući u čarima Venecijanskih noći i zaklinjući se u sebi da će po povratku u zavičaj pokušati da urade nešto još bolje, noć koja će za tri koplja nadmašiti sve što je viđeno.
I pored toga što je Kotor u to doba bio neka vrsta garnizonskog grada ili bastiona za odbranu mletačkih posjeda od eventualnih turskih napada, i grad i okolna pomorska naselja živjeli su intenzivnim duhovnim, kulturnim životom. Saloni kapetanskih palata, sa bogatim bibliotekama, stilskim namještajem i umjetničkim slikama, bili su širom otvoreni za ljude širokih horizonata, kapetane što su plovili po svim morima svijeta, visokoučena sveštena lica, mlade dojučerašnje studente iz Padove, sada nastavnike čuvene kotorske Gramatiklane škole iz XIII vijeka. Na tim učenim sesijama čitale su se drame i prikazanja, latinski i „slovinski“ stihovi skromnih lokalnih literata, izmjenjivali se komentari o nekim pročitanim knjigama, širili se horizonta, a napolju iza zatvorenih škura sa griljama lile su beskrajne kotorske kiše.
Ljeti pak, na vrelini od koje se i kamen topi, svi potražili spasa u hladovitim vrtovima oko grada, u pirkanju popodnevnog maestrala ili večernje bave s Vrmca. Najpogodniji za to su bili vrtovi čuvene kotorske plemićke porodice Bolica, na položaju koga je zapremao lijepi park nekadašnjeg hotela „Slavija“ ili „Fjord“, sa visokim zidom i kulama na uglovima, otvoren prema moru. Možda se upravo tada, jedne takve baršunasto-plave ljetnje večeri, dok je mjesec prelivao srebrom okolna brda, rodila ideja da se pokuša dočarati pa i prevazići sjaj venecijanskih noći dosanjanih iz mladosti.
Bokeljska noć 2016.
Nabavljene su brzo gaete i leuti iz okolnih ribarskih mjesta. Posluga ih je kitila girlandama i festonima lovorike, postavljala šarene lampione. Dame i kavaljeri su oblačili svoje krinoline, čipkane žaboe i napudrane perike, sjedali u okićene barke i uz tihu primorsku pjesmu klizili po glatkom zrcalu Zaliva, kružeći kao u transu po tamnoj vodi sna, doživljavajući unutrašnju katarzu, duhovno pročišćenje. Tako je možda, prije više od dva vijeka, počela tradicionalna manifestacija „Bokeljska noć“.
Uskoro je nastala Venecija i njen uticaj, no došli su neki novi zavojevači, uglađeni i uparađeni Napoleonovi oficiri, koji su ovom starom običaju noćne šetnje osvijetljenih barki dodali neke nove, glamuroznije elemente, veću pompu, eventualno još i osvjetljenje bedema, sviranje vojne muzike i slično.
Bokeljska noć 2015.
Zatim je došla racionalna i stroga Austrija, stari vlasteoski rodovi su postepeno izumirali, kapetanske porodice su lagano siromašile, ponosni bokeljski jedrenjaci nestali sa pučine, ali jednom ustaljena tradicija nije nestala, preuzeli su je agilni kotorski zanatlije i trgovci. Fešte su se nastavljale ne manje sjajno, posebno za zimski Karneval ili, kako su ga zvali – Veljun (pošto se održavao u mjesecu veljači – februaru).
Bokeljska noć 2016.
Postoji jedan dragocjeni zapis, pisan drhtavom rukom kotorskog zanatlije „štramacijera“ Romea Fjorelija, koji se odnosi na dolazak engleskog kralja Edvarda VII u Kotor, oktobra 1888.godine, i odlazak na Cetinje radi kumovanja najmlađem sinu knjaza Nikole.Ratni brodovi engleske flote bili su ukotvljeni u Zalivu, od Kotora do Orahovca, svečano okićeni i ukrašeni . Citat iz zapisa: „Zadnju večer njihovog odlaska, Građanska glazba je obišla okolo na jednoj tribini postavljenoj na dvije barke, koje je vukao motor. Tribina je bila dekrisana sa festonima lovorike, zastavama i rasvjetom baluka, bengala, bakljade … Tu večer su sva crnogorska brda bila u rasvjetu od velikih ognjeva“. Tradiciju Bokeljskih noći, defilea dekorisanih barki uz iliminaciju okolnih brda, prekinuo je Prvi svjetski rat, ali su volja, sposobnost i mašta njihovih kreatora preživjeli sve te tmurne godine.
Bokeljska noć 2015.
Za period između dva svjetska rata ima relativno dosta pisanih podataka u kotorskom nedjeljnom listu „Glas Boke“, a odnose se na međuratne Bokeljske noći. Za 1933. godinu postoji indicija da je jedna ztakva manifestacija održana prilikom posjete eskadre engleske ratne flote sa nosačem aviona „Glorious Boki Kotorskoj, a isto tako za maj 1934. godine, kada je svečanost priređena prilikom posjete joslovenskog kralja Aleksandra, kada su – po riječima novinara „… obale gorjele, na crkvama zvonila zvona, prangije pucale, narod klicao, pjesma se orila na sve strane. Cijela Boka, i ljudi i stvari, promijenili su svoj izgled, i stranci i domaći bili su kao fasciniran ….“. Međutim, 1936. godine stvari su krenule na širokom frontu, izabran je Glavni priređivački odbor Bokeljske noćei, koji je pod parolom „BOKA SEBI“ izdao proglas o organizovanju svečanosti i pozvao sve Bokelje da aktivno učestvuju u pripremama i realizaciji. Napor se višestruko isplatio pa se na Vidovdan, 28. juna, pod nebom koje se zacrnilo i uz munje ljetnog neverina koje su sijevale iznad Orahovca i Perast, u bazenu Kotorskog zaliva održala najspektakularnija manifestacija do tada. Novinar priča: „Kotor obasjan nizom šarenih žarulja, sa osvijetljenom obalom, iluminiranim zidinama sve do Sv. Ivana, koji je opet bio sav u vatri, i sa osvijetljenim serpentinama sve do Trojice, pužao je veličanstvenu sliku, koju ješarao i bojadisao lijepi vatromet … Bila je osvijetljena sva obala do Ljute … a sa druge strane sjao je Muo sa obalom, kućama i krasno osvijetljenom crkvom. Prčanj je bio divno osvijetljen … Bila je osvijetljena obala oko Stoliva, a s visine je sjao Gornji Stoliv … Vatre su sjale i na vrhpovima, osobito na Vrmcu. I vrh samoga Lovćena bio je osvijetljen, dominirajući kao plamena zublja nad Kotorskim zalivom“. Uslijed nadolazećeg nevremena u defileu je učestvovalo svega nekoliko osvijetljenih alegorijskih barki, ali su ostala sačuvana njihova imena: „Galeb“ sa Prčanja, „Jadranka“ , mornarička „Gondola“ iz Đenovića, „Paviljon“ i Labud“ iz Kotora, „Venecijanska gondola“ sa Prčanja.
Bokeljska noć 2015.
Međutim, u avgustu te iste godine engleski kralj Edvard VIII posjetio je na jahti „Nahlin“ u pratnji jednog razarača Boku i razgledao grad Kotor, svečano dočekan od vojnih i civilnih vlasti, oduševljeno pozdravljen od naroda. Kraljeva jahta sa pratnjom trebalo je da isplovi u 20 sati, ali kada su kralju rekli da se u njegovu čast sprema neviđeni spektakl, polazak je odgođen za 2 sata. Turističko društvo „Jadranski fjord“ već je bilo izvršio sve potrebne pripreme, pa je „Boka još jednom trebala da plane, da se okiti plamenim grivnama i da u lijepoj ljetnoj noći prospe po svojim njedrima raskošje vatrenog nakita, da se načička hiljadama žižaka i krijesova, da – divna kakva jeste – pruži svakom oku i u ovoj noći sve čari i krasote opjevane nevjeste, nedostižne ljube plavoga Jadrana. I noć je pala. Spustila se tamna koprena sa vedroga neba koje je treperilo milijardama zvijezda, a Kotorski bazen, maestozan u noćnoj tišini i ćutljiv u nestrpljivom iščekivanju da sav plane, ličio je na ogromnu prirodnu dvoranuu kojoj je imala da započne raskošna svečanost iz bajki. Njprije su počela plamsati brda. Stara tvrđava Sv. Ivana nad Kotorom planula je osvijetljenim zidinama u hiljadama plamenova … Na kamenoj glavi Pestingrada razbuktale su se vatre osvjetljavajući veličanstveno goli krš, a odmah za tim javili su se visokim vatrama lovćenski vrhovi.
Bokeljska noć 2015.
Na drugoj opet strani plamtale su vatre po grbama Vrmca, koje su se začas pretvarale u prave vulkanske plamenove … Odjednom, upravo munjevitom brzinom zasjaše hiljadama plamičaka kotorski bedemi i sva obala … Iz mraka stadoše da se nižu ognjeni đerdani duž Mula, Prčanja, Stoliva, Dobrote, Orahovca … pa preko Perasta tamo na Kostanjicu, Morinj, Lipce, Risan, nad kojim su bile divno obasjane visoke serpentine … Kotorski bazen, koji je do maločas ličio na ogromnu tamnu i ćutljivu dvoranu, kao da se odjednom pretvorio u raskošno obasjano i duboko jezero, u čije je tihe vode sa obale i naslje, sa planisnakih padina i visokih vrhova počelo da toči goruće zlato … Tako je sav unutrašnji bazen plivao u moru svjetlosti. Dok je reflektor sa razarača obasjavao crkvicu Gospe od zdravlja poviše poviše Kotora, veliki broj raketa … šarao je ognjenim bojama zvjezdano nebo. Rimske svijeće uz bengalsku vatru … upotpunjavale su jedinstveni prizor … Odjednom sa kraljevske jahte „Nahlin“ stadoše da se prelijevaju u noći jake i raznobojne rakete kao goruće raznobojno cvijeće“. Kralj Edvard VII poebno je zahvalio opštinama i narodu Boke Kotorske na divnom osvjetljenju i uloženom trudu, ali kako izgleda nije bilo defilea iukrašenih barki, već samo iluminacija.
Bokeljska noć 2015.
Poslije Drugog svjetskog rata pokušavala je osiromašena Opština da vrlo skromno obnovi tradiciju, ali je to pošlo za rukom u punom sjaju tek prilikom posjete posjete Kotoru maršala Josipa Broza Tita i krštenja novog razarača „Kotor“, početkom septembra 1959. godine. Ovu začaranu, nestvarnu Bokeljsku noć svi koji su vidjeli pamtiće kao nešto što se samo u akvatoriju amfiteatralnog Kotorskog zaliva može doživjeti. I tada je plamtjela kotorska tvrđava S. Ivan, sva domaćinstva kojima prozori gledaju prema moru dobila su pakete svijeća da ih zapale u prozorima, vojnici i mornari izvukli su na vrhove Pestingrada i Vrmca velike protivavionske reflektore, posudama sa mješavinom piljevine i nafte osvijetljen je bio ćitav dužobalni put i sve ponte i mandraći preko Mula i Prčanja, kao i preko Dobrote. Uz rivu su bili vezani ratni brodovi sa svijetlećim u zastavnim galama, a morem je plovio veličanstveni konvoj ukrašenih barki, koje je vukao brod sa Gradskom muzikom. U delifeo je bilo na desetine okićenih, maštovito okićenih cjelina: maketa razarača „Kotor“, venecijanska gondola, biserna školjka sa divnom djevojkom unutra, stara Njegoševa kapela na Lovćenu, Gradski sat, česma Karampana i – ko bi se sjetio svih što su to veče pretvorili u prizor iz sna.
Bokeljska noć 2015.
Obnovljena Bokeljska noć nastavila je svoju plovidbu po sjajnom moru mašte sa promjenljivim uspjehom, no zaokupljujući veliku pažnju na našim prostorima pa se cijeni da je svaku od nekoliko posljednjih priredbi posmatralo između 30 i 40 hilljada posjetilaca, tako da je ona postala neslućeni propagator kotorskog turizma , a njenim pomjeranjem sa početka na drugu polovinu avgusta produžena je turistička sezona.
Kruna svake Bokeljske noće i vatromet, doveden do pirotehničkog savršenstva. Kako je teško bilo nabaviti specijalne rakete iz Italije u vrijeme enormne krize 1993. godine – to znaju samo organizatori, koji su se mijenjali skoro svake godine, dok se konačno organizacija nije ustalila u Centru za kulturu.
Bokeljska noć 2015.
No zato su te rakete proizvodile nevjerovatne svjetlosne efekte koji se odražavaju u mirnom ogledalu Zaliva, a praštanje eksplozija stostruko odzvanja među brdima. A kada se i posljednja vine u nebo, i kada se podijele nagrade za najuspješnije okićene i ukrašene barke, razdragani narod probija se uz tešku muku kroz uska Glavna vrata Grada i razliva poput plimnog vala po pjacama i pjacetama, nastojeći da zadrži u sebi svu onu upijenu ljepotu. Fešta se nastavlja do jutarnjih sati, a kako je uspjela – najbolje znaju škovacini – gradski smetlari, kada u ranu zoru počnu čišćenje i umivanje Grada.
“Njegoš i Rusija” naziv je duhovne večeri koja je održana u petak u porti crkve Svetog Petra i Pavla u Risnu.
O Njegošu i Rusiji govorili su akademik Siniša Jelušić, prof. Dmitrij Talankin i doc. dr Pavle Popović koji je bio incijator i organizator ove zanimljive večeri.
Kako se čulo nije slučajno što je ovo duhovno veče organizovano u Risnu, gradu u kojem je Njegoš često boravio.
Akademik Siniša Jelušić govorio je o istorijskom aspektu veza Njegoša i Rusije, kao najvećem misliocu i pjesniku sa ovih prostora, o dubini Njegoševog mišljenja kao mladog pjesnika, o Bogu i čovjeku, sa čuvenim pitanjem iz Gorskog vijenca: „Što je čovjek, a mora biti čovjek“.
„Nažalost, Njegoš se svjesno potiskuje iz horizonta naše misli, ne bih se iznenadio da za koju deceniju ni naši najmlađi ne znaju ništa ko je naš najveći vladar i vladika Petar II Petrović Njegoš“ – kazao je Jelušić.
On je podsjetio da početak obrazovanja u Crnoj Gori počiva na ruskoj literaturi koja je donesena iz Rusije i vezuje se za Njegoševa putovanja u Rusiju 1833. godine kada je hirotonisan za vladiku, i drugo putovanje 1836. godine.
„Velika izdašna finansijska pomoć Rusije koju Njegoš dobija u jednom dužem periodu, uticala je da tada započne prvi snažni kulturni i prosvjetni razvoj Crne Gore, a zato se vezuje i nabavka štamparije u San Petersburgu“ – kazao je Jelušić.
Njegoš i Rusija
Prof. Dmitrij Talankin svoje izlaganje je započeo pitanjem i odgovorom: “Ko je Njegoš? Njegoš je narod i narod je Njegoš!”
„Mladi ljudi danas u Crnoj Gori imaju problem identiteta. Ko je Crnogorac? Crnogorac je čovjek koji je čitao, pamti i poštuje Njegoša“ – poručio je Talakin.
Doc. dr Pavle Popović govorio je o molitvi koja je česta i glavna tema kod Njegoša i prisutna je u mnogim njegovim stihovima.
„Vodeća maksima o vječnoj prisutnosti Njegoševoj nije slučajno iskazana već predstavlja riznicu estetskih i moralnih vrijednosti, trajnu svjetlost koja čisto i jako obasjava naše puteve…“- kazao je između ostalog Popović, koji je na kraju kazivao stihove svoje nagrađene pjesme „Molitva“.
Jelušić: Nismo se naučili dijalogu, toleranciji, poštovanju onoga drugoga koji drugačije misli
Njegoš i Rusija
U interakciji sa publikom koja je prisustvovala duhovnoj večeri „Njegoš i Rusija“, odgovarajući na brojna pitanja, akademik Jelušić je istakao da je Njegoš mnogo dublji suptiliniji umjetnik.
„Kod Njegoša mnoge tačke se prepliću i u tom smisliu je vrhunski umjetnik, ali oni koji su drugačiji, drugačije misle, kod njega imaju izuzetno važnu ulogu. Nažalost, danas u Crnoj Gori onog koji drugačije misli treba likvidirati, on nam ništa ne treba. Mi se još nismo naučili dijalogu, toleranciji, poštovanju onoga drugoga koji drugačije misli…
Materijalno je danas dominanta koja pokriva sve drugo. Vrijednost nije biti već u onome imati, što je pogubno za kulturu. Taj liberalni koncept vodi propasti i duha i kulture“ – zaključio je Jelušić.
“Nakon populističke bivše vlasti Opština je počela normalizaciju rada svih službi u Opštini Kotor, a prije svega normalizovala se komunikacija sa sugrađanima. Lokalna vlast je bila fokusirana na rješavanje statusa i konačno preuzimanje postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda. Nizom posjeta i sastanaka predsjednik opštine je aktuelizovao i ubrzao konačnu rekonstrukciju zimskog bazena. Važno je napomenuti i učešće predsjednika opštine na svim javnim raspravama po pitanju plana uređenja grada” – kaže se u saopštenju DPS-a Kotor.
Jedna od najvažnijih tema jeste uklanjanje građevinskog otpada sa mjesta nekadašnjeg hotela Fjord, kada se uklonilo politikantstvo bivše vlasti i ovom problemu se našlo rješenje. Mnogobrojnim sastancima sa predstavnicima kotorskih škola, sportskih kolektiva i privrede pokazali smo da je svaki aspekt života u gradu važan i da su nagomilani problemi naših sugrađana rješivi.
Počelo je rješavanje dugogodišnjih problema po pitanju kulture u gradu, kao što je pronalaženje rješenja za otvaranje gradskog muzeja, i mnogih drugih aktivnosti lokalne samouprave koje su sugrađani mogli da prate putem medija, poručuju iz DPS-a.
“Pored svega navedenog, ovih dana se oglašavaju neki predstavnici bivše kotorske vlasti, populistički kao i uvijek. Oni dobro znaju da sada na pozicije dolaze stručni ljudi za razliku od njihovih pravnih savjetnika bez fakultetske diplome i pripravnika na sekretarskim mjestima”, kaže se u saopštenju iz DPS-a Kotor.
U Herceg Novi dolaze neki posebni gosti, u nedjelju, 25. avgusta. Na šetalištu Pet Danica, ove nove face će se družiti sa Novljanima od 19 do 21 čas i najaviti početak jedne sjajne priče.
Ova zabavna, pametna i kul družina postaće najbolji drugari djece širom Crne Gore u naredna dva mjeseca.
Njihov dolazak je uvod u dvomjesečne aktivnosti kako u Herceg Novom, tako i drugim opštinama Crne Gore, sa ciljem podizanja svijesti među djecom, o važnosti redovnog i dovoljnog unosa voća i povrća. Herceg Novi je prva opština koji posjećuju, nakon čega kreću na turneju po drugim gradovima Crne Gore.
Osim toga, sve one koji budu zainteresovani za njihovu priču i budu željeli da se fotografišu, očekuje poklon.
Budite na šetalištu Pet Danica u nedjelju i upoznajte nove, zanimljive prijatelje!
Posljednji koncert prvog Wild Beauty Art festivala, održao se na Crnom jezeru a njegov protagonista bio je pijanista svjetske reputacije, Kemal Gekić.
Ovaj rođeni Splićanin, koji već duže vrijeme živi i radi u Sjedinjenim američkim državama, svojim bravurama je priredio događaj za pamćenje, saopštili su organizatori.
Izvodeći djela Lista, Šopena, Betovena i drugih, koji su se u ovom dijelu Crne Gore čuli po prvi put, Gekić je publiku nekoliko puta dizao na noge. Njegovo ogromno iskustvo i veliki autoritet koji uživa u svijetu pijanizma na svjetskom nivou daju onu lakoću i neposrednost u izvođenju koja je svojstvena samo najvećim umjetnicima. Jednostavan, komunikativan ali istovremeno vatren i neobuzdan, Gekić je na Crnom jezeru odsvirao resital koji bi i u najznačajnijim dvoranama Evrope i svijeta bio prepoznat kao izuzetan. Publika je to znala i da prepozna i nagradi.
Wild Beauty Art
Gekićevim koncertom uspješno je završeno prvo izdanje Wild Beauty Art festivala. Zamišljen kao spoj prirode i umjetnosti, prvo izdanje je izazvalo ogromno interesovanje ne samo publike na koncertima na Crnom jezeru, već i na društvenim mrežama. Fotografije i video zapisi spektakularnih pejzaža u kojima su priređivani nastupi umjetnika osvojili su srca mnogih koji vole prirodu i umjetnost. Umjetnici koji su nastupali na festivalu su bili iz Crne Gore, Srbije, Hrvatske, Sjedinjenih američkih država i Mađarske. Savin kuk, UNESCO lokalitet Stećaka, prevoj Sedlo i Most na Đurđevića Tari, bile su lokacije na kojima su se odigravali dnevni koncerti za planinare, turiste ali i mještane koji su vrlo pozitivno reagovali na cijeli koncept i njegovu realizaciju.
Wild Beauty Art
Festival je zatvorio državni sekretar u Ministarstvu održivog razvoja i turizma, Damir Davidović, koji je zaključio da je prvo izdanje Festivala nadmašilo očekivanja i da je uvjeren da će Festival rasti u svim pravcima, dokazujući da je prirodno da Crna Gora i njena turistička ponuda obuhvataju i umjetničke projekte poput ovih.
Festival Wild Beauty Art odigrao pod pokroviteljstvom Ministarstva održivog razvoja i turizma, Nacionalne turističke organizacije Crne Gore, Turističke organizacije Žabljaka kao i uz podršku Opštine Žabljak i NP Durmitor. Posebnu zahvalnost organizatori ističu državnom sekretaru u Ministarstvu održivog razvoja i turizma, gdinu Damiru Davidoviću i direktorici Turističke organizacije Žabljaka, Vanji Krgović Šarović. Fondacija Wild Beauty Art koja stoji iza istoimenog festivala, je već pripremila nove programe do kraja godine i obećala nove umjetničke doživljaje u netaknutoj crnogorskoj “divljoj ljepoti”.
