Ministar zdravstva Crne Gore Kenan Hrapović kazao je da vjeruje da bismo drugu polovinu maja mogli dočekati sa postepenim ukidanjem nekih mjera. Ipak, naglasio je da, to šta ćemo raditi u drugoj polovini maja, zavisi od našeg ponašanja juče, danas, sjutra i svih narednih dana.
“Iako najveći dio crnogorskih građana poštuje mjere i preporuke Ministarstva zdravlja, na čemu sam im posebno zahvalan, postoji jedan dio koji odbija da prihvati da je rizično ponašanje u ovim danima nešto što nas sve skupa dovodi u veliku opasnost”, kazao je Hrapović za Dnevne novine.
On je istakao da naš motiv mora biti visok.
“Ako se sada uzdržimo od svih izazova koje nam, prije svega, lijepo vrijeme donosi ovih dana, onda ćemo biti u prilici da ljeto koristimo onako kako treba. Ako sada budemo neozbiljni, naše šanse da budemo kraće u ovom vakuumu, mogu biti neizvjesne”, kazao je on.
Hrapović je naglaso da trenutno u crnogorskom zdravstvenom sistemu imamo 149 respiratora.
“Očekujemo da će tri stići za nekoliko dana. Sa UNDP-om je dogovorena nabavka još 100, a prvih 40 respiratora iz ovog ugovora stići će do kraja mjeseca”, istakao je ministar.
Od kada je registrovan prvi slučaj obolijevanja od virusa korona u Crnoj Gori 17. marta, kako je rekao, testirane su 3.272 osobe, inficirano je 272, na bolničkom liječenju je 41 pacijent, a tri osobe su nažalost izgubile bitku sa ovom bolešću. Pod nadzorom epidemioloških službi je 7.605 osoba.
O kraju epidemije korova virusa je, kako kaže, još rano govoriti.
“Da možemo biti optimisti, samo ukoliko se budemo svi do jednog pridržavali uputa struke, nema sumnje da smo na dobrom putu. Svjedoci smo i ponovne importacije virusa u Kini, kao i njegove pojave kod već izliječenih pacijenata. Svijet još uči, i ovaj virus i dalje je velika nepoznanica svjetskoj stručnoj javnosti. Ne smijemo biti neodgovorni i dozvoliti zabludama da nas dovedu do pogrešnih zaključaka i odgovora. Sada je svaki korak važan. Na čelu naše borbe je struka i mi moramo čuti šta nam oni govore. Kada oni daju zeleno svijetlo za kraj, onda ćemo znati da je to i zaista kraj epidemije”, kazao je Hrapović.
On je rekao da je odgovor crnogorskog zdravstvenog sistema i države na kovid-19 u cjelini bio dobar, ističući da je to većinsko mišljenje građana Crne Gore, te da to pokazuju i sva istraživanja javnog mnjenja ovih dana.
Covid 19 Crna Gora – foto Boka News
“Mi smo prve preporuke i preventivne mjere uveli i prije importacije virusa. Podaci sa graničnih prelaza, koji govore o tome da smo u periodu od kraja januara do sredine marta imali više od milion ulazaka i izlazaka iz zemlje, jasno govore o velikoj frekvenciji putnika, i isto tako ogromnom naporu koji su iznijele službe zdravstveno sanitarne inspekcije i granične policije prilikom sprovođenja preventivnih mjera. Moram priznati da nije bilo lako i jednostavno uvoditi mjere u situaciji kada nemate registrovane slučajeve. Iako smo stalno govorili da je samo pitanje trenutka kada će prvi slučaj biti potvrđen i stepen tog rizika podizali od niskog preko umjerenog do visokog, u javnosti se osjećala nada da će nas možda virus “zaobići” jer smo bili posljednja evropska zemlja koja je imala prvi importovani slučaj koronavirusa”, istakao je Hrapović.
Pandemija Korona virusa u zdravstvu predstavlja određeni tip tsunamija prilikom kojega su mnogi problemi, figurativno rečeno, isplivali.
Nedostatak kadra, manjak kreveta i opreme, nesuglasnost oko same geneze virusa, pa sve do potpunog razilaženja u mišljenjima o opasnostima već spomenutoga virusa. S druge pak strane, u ekonomskoj sferi, pandemija je već uhvatila stihijski zamah, te ako se ubrzo ne suzbije, velik broj malih igrača bit će spaljen do temelja, a oni mali, ali neregularni, koji ipak prežive, stradat će u nekoj narednoj razini ovoga globalnog nadmetanja i naguravanju na liticama koje vode do samoga vrha. Pogled s vrha je predivan, barem tako kažu oni koji su bili ili još jesu na njemu. Silazak je, s druge pak strane, izuzetno gorkoga okusa.
Upravo takav okus u posljednje vrijeme najčešće se nalazi u ustima vlasnika i radnika tvrtki koje su povezane s brodovima za kružna putovanja. Velik je ovo udarac za kruzere, ali realno, preživjeli su i veće katastrofe. Najveća koju pamtimo ovoga stoljeća je svakako napad na „Blizance” kobnoga 11. septembra, te najava terorista da će mjesta masivnoga okupljanja postati njihove glavne mete, te da će boljke koje njih muče platiti bilo tko povezan s državama koje su intervenirale u njihovim zemljama. Utjeralo je to strah u kosti i određenom broju ljubitelja putovanja, pa se tada zabilježio pad prodaje.
Još jedan krucijalan događaj bio je i prevrtanje Costa Concordia-e. Prošlo je od toga već osam godina, ali dobro se pamti prevrtanje broda s gotovo četiri tisuće putnika u obalnom pojasu Tirenskoga mora. Danas te iste pravne osobe muči famozni Korona virus koji je preplavio naslovnice diljem svijeta, a od kojega je do sada stradalo gotovo devedeset tisuća ljudi. Preko njih, neposredno, virus je uvelike utjecao i na sektor brodogradnje.
Brodogradnja bilježi pad u odnosu na isto razdoblje prošle godine, jedan dio narudžbi je otkazan, a dio je u „statusu quo”. U ovoj partiji visokoga rizika, zapravo nitko ne želi odustati jer povlačenjem jednoga igrača gube svi. Brodogradnja je sektor koji ovisi o uvozu – od materijala, preko sredstava za rad, pa do sofisticirane elektronike.
Zatvaranje imaginarnih granica koje čine tek nekakve limene kućice na autoputovima pokazao se kao djelomično uspješan potez. Sva neuspješnost leži u ovisnosti o proizvodnji drugih. To je pak utjecalo na pad prijevoza, kako pomorskim putem, tako i drugim načinima prometovanja. Nadalje, to je utjecalo na cijenu nafte koja je oborena zbog pada potražnje, ali i valutnog rata na svjetskim burzama, da bi u konačnici sve rezultiralo slamanjem onoga „maloga čovjeka” o kojemu svi bruje i za koga se čuje samo u stanjima velikih recesija.
Takvi mali ljudi rade, između ostaloga, i u industriji proizvodnje brodova. Brodogradnja je prinuđena na radikalne poteze zbog pandemije, ali ju ugovori u većini slučajeva ne štite od kašnjenja isporuke. Da bi zakašnjenje bilo opravdano, valja zadovoljiti tri uvjeta: događaj više sile, kašnjenje uzrokovano višom silom i izdana upozorenja na višu silu. U nepredvidivom vrtlogu ekonomskih, prirodnih i političkih zbivanja, gotovo je nemoguće dati upozorenje na višu silu koja će se zbiti za nekoliko godina, a države mahom prate trendove lidera, izuzev nekih, poput recimo – Švedske.
Uviđajem u situaciju, Kina upozorava na moguće nastajanje epidemije, pa i pandemije mnogo ranije od svih ostalih u svijetu. Time jedina, praktički, zadovoljava treći uvjet. Ugovorima o pothvatu građenja, događaj više sile tretira se isključivo kao prisustvo te više sile u granicama brodogradilišta, odnosno da je netko od radnika bio COVID19 pozitivan. To nisu slučajevi svugdje, ali u Kini mahom jesu. I posljednji uvjet, prethodno naveden kao drugi, kašnjenje uzrokovano višom silom, opet ide Kinezima u prilog jer oni uvoze elektroničku esenciju iz zemalja koje su svoju proizvodnju zatvorile kako bi spriječile širenje Korona virusa. Sve je to dovelo do jednog rigoroznoga pada ekonomije, ali ne u toliki dol iz kojeg se kineska brodogradnja planom „Made in China 2025” ne bi mogla postaviti na prvo mjesto i imati većinu svih narudžbi gradnje brodova u svijetu.
Ako kriza potraje ili se virus povrati u skorijoj budućnosti, postavlja se pitanje – Što će biti s nekoliko stotina kruzera koji su trenutno na vezovima ili sidrištima, te što će biti s nekoliko desetaka koji su upravo u izgradnji. Odgovor je – preživjet će.
Ako se kriza okonča i život se na globalnoj razini vrati u normalu, industrija kružnih putovanja nastavit će nesmetano funkcionirati. Ukoliko, pak, ne dođe do takvoga scenarija, plan američkih vlasti je pretvoriti dio tih brodova u karantenske centre, po uzoru na brodove-bolnice u vlasništvu Američke mornarice.
Ta, relativno kratkoročna, pretvorba bi se izvela u veoma kratkom vremenu jer američka vojska ima visok potencijal u ljudstvu, obrazovanom i uvježbanom za medicinske pothvate velike rizičnosti. To ne samo da bi nadomjestilo gubitke od putovanja, već bi kroz ugovore o najmu tvrtke za krstarenja zaradile više no u klasičnom poslovanju. Zato je cilj takvih tvrtki, odnosno želja, da se pandemija završi čim prije ili da potraje čim dalje, gledano kroz ekonomski okvir. Ako kriza završi u skorije vrijeme, proći će uz nova kreditiranja, a ako se razdoblje produlji, tada vlasnicima kruzera i ulagačima prijeti kreditna nesposobnost, te otimanje imovine od strane vjerovnika i u konačnici – neslavni odlazak s tržišta. Ako dođe do toga da kriza potraje, kruzeri će biti prepoznati kao bijeli morski anđeli koji su spasili tisuće života, što će dovesti do početne skepse o putovanju na istima nakon krize, da bi se nedugo poslije dogodio ekstremni rast potražnje krstarenja.
Budućnost je, za sada, još uvijek, neizvjesna. Nastavak povlačenja ekonomija unutar nacionalnih granica rezultirao bi svjesnošću o ovisnosti o drugima, ali i rađanjem velikih želja odvojenih od realnih potreba, što bi nakon pandemije rezultiralo kao procvat proizvodnje, prodaje i transporta. Svi željno iščekuju kraj, ali što utakmica traje dalje, napetost je sve veća. Ako se napetost obustavi u primjerenome roku, naslijedit će procvat, a u protivnom će doći do nasilne preraspodjele onoga što je ostalo u zamišljenim granicama koje će se pretvoriti u realne, te će svijet postati drugačiji. To ne ide na ruku globalistima, stoga znanstvenici neumorno rade na pronalasku lijeka za suzbijanje COVIDa19 i tako reanimiraju uspavanu, ali još uvijek živu, umreženu svjetsku ekonomiju.
Od jutrošnjeg presjeka pa do 21 sat laboratorije Instituta za javno zdravlje su završile analizu 128 uzorka među kojima je otkriveno pet novih slučajeva infekcije novim koronavirusom, saopšteno je iz Instituta.
Četiri novooboljela su iz Podgorice i jedan iz Tivta. Četiri osobe su iz kontakata, dok se kod jednog iz Podgorice utvrđuje izvor obolijevanja.
U Crnoj Gori su do sada od Kovida-19 oboljele 272 osobe.
TIVAT – Što se tiče trećeg slučaja koronavirusa u Tivtu, u pitanju je osoba koja je stigla iz inostranstva i smještena odmah u karantin. Nema opasnosti da je po ovom osnovu u Tivtu iko mogao da bude zaražen.
Osoba iz Tivta je u Crnu Goru doputovala iz inostranstva, smještena je odmah u karantin, gdje je dva puta testirana, pri čemu je drugi put rezultat bio pozitivan.
“Po ovom slučaju u Tivtu neće biti sprovedeno uzorkovanje i testiranje jer ovo lice nije imalo fizičkih kontakata ni sa jednom osobom u Tivtu, budući da je, po dolasku avionom, odmah smješteno u karantin”, saopštio je predsjednik Opštine dr Siniša Kusovac.
Druge dvije oboljele osobe iz Tivta su stabilnog zdravstvenog stanja, jedna je na liječenju u Opštoj bolnici u Baru a druga je na kućnom liječenju i u stalnom kontaktu sa ljekarima.
Poštovani ljubitelji Boke Kotorske, tradicije klapskog pjevanja i kulturne baštine Crne Gore, u ovim vremenima iskušenja i zajedničke borbe za pobjedu nad pandemijom, MFK Perast priređuje serijal napisa o stvaraocima iz oblasti klapskog pjevanja, vrijednog dijela naše kulturne baštine.
U festivalskom almanahu Lirica br. 3 objavili smo pričuo posvećenu Božidaru Ivaniševiću, legendarnom pjevaču crnogorskih narodnih pjesama kojega ne treba posebno predstavljati. Božidar Ivanišević je međutim autor i dvije divne pjesme o Boki, koje se rado pjevaju u klapskom svijetu, pa otuda i naš poseban prilog u čast našeg značajnog muzičkog stvaraoca.
KLIKNITE NA FOTOGRAFIJU DA OTVORITE PRILOG BR. 6. O BOŽIDARU IVANIŠEVIĆU
U Italiji je u nedelju, 12. aprila zabeležen 431 smrtni slučaj od posledica zaraze korona virusom, dok je u subotu preminulo 619 ljudi. Ovo je ujedno i najniži dnevni porast umrlih od 19. marta.
Usporen je i rast broja zaraženih, pa je tako u nedelju registrovano 4.092 novozaražena, dok ih je dan radnije bilo 4.694.
U nedjelju je na intenzivnoj nezi 3.343 osobe, a u subotu ih je bilo 3.381, što je deveti uzastopni pad najteže obolelih.
Raste i broj onih koji su se oporavili, pa tako u nedelju iznosi 34.211, za oko 200 više nego dan ranije.
Ukupan broj smrtnih slučajeva od izbijanja epidemije u Italiji 21. februara iznosi 19.899, saopštila je Agencija za civilnu zaštitu.
Broj zvanično potvrđenih slučajeva popeo se na 156.363, čime je ova zemlja treća u svetu posle SAD i Španije.
Splitsko-makarska nadbiskupija ogradila se u nedjelju od ponašanja, izjava i stavova svećenika don Josipa Delaša koji je jutros usprkos zabrani zbog epidemije, održao uskrsnu misu u župnoj crkvi sv. Leopolda Bogdana Mandića na Sirobuji tokom koje se dogodio napad na novinare.
“Još jednom izražavamo žaljenje i želimo se ispričati za ponašanje našeg svećenika don Josipa Delaša. Ograđujemo se od njegovih izjava i stavova. Sigurno da i jutrošnji nemili događaj nimalo ne pridonosi kršćanskoj proslavi Uskrsa – Krista koji svojim učenicima i svima nama donose svoj mir. Želimo samo kazati da je Nadbiskupija iznijela svoj stav o ovoj temi u priopćenju Zbora savjetnika dijecezanskog biskupa od 7. aprilaa 2020.”, navodi se u priopćenju Splitsko-makarske nadbiskupije.
Svima su zaželjeli blagoslovljen, sretan i miran Uskrs i ispričali se novinarki Dalmatinskog portala i “svima onima koje je taj don Josipov nastup sablaznio”.
Novinarka Dalmatinskog portala Živana Šušak Živković napadnuta je jutros u crkvi na Sirobuji u kojoj je unatoč zabrani zbog epidemije, i na Uskrs kao i na Cvjetnicu, održana misa Još uvijek neidentificirana osoba ju je udarila po rukama i tako joj izbila mobitel kojim je snimala misu, slomivši ga. U crkvi je bilo nešto više od 10 vjernika koji su držali međusobni razmak.
Crkvi na Sirobuji – Split – foto Hina
Na mjesto događaja je izišla policija koja je, kao što je Hina ranije izvijestila, malo nakon incidenta u postaju dovela dvije osobe koje se dovode u vezu s napadom na novinarku.
Osim te osobe, po pričanju kolega koji su bili na terenu, njih je verbalno napao i don Josip Delaš koji je vikao neprimjerene riječi vrijeđajući ih. Isti je svećenik na Cvjetnicu, unatoč zabrani održavanja misa zbog mogućnosti širenja zaraze koronavirusom, održao misu i tom prilikom žestoko verbalno napao policajca u civilu kojemu je uputio grube riječi i kletvu, zbog čega je prekršajno prijavljen.
Svecima i Blaženicima iz Boke Kotorske, Svetom Leopoldu Bogdanu Mandiću, Blaženoj Ozani Kotorskoj, Blaženom Graciji iz Mula i drugima – pridružila se i Ana Marija Marović, službenica Božija čije se proglašenje blaženom iščekuje.
Dijecezanski proces u Veneciji proveden je još prije Drugog svjetskog rata, a rimska Kongregacija za kanonizaciju svetih, proglasila je 2007. godine Dekret o herojskim krjepostima službenice Božje Ane Marije Marović.
„Proces za proglašenje blaženom je završen. Kardinalska komisija je prihvatila da je Ana Marija Marović posjedovala kršćanske krjeposti u herojskom smislu. Cijeli opis tog procesa štampan je na blizu hiljadu strana i zove se Positio super Virtutibus koji je ustvari dokument ili zbirka dokumenata koji se koriste u procesu u kojem se osoba proglasila časnom. Samo se očekuje još jedno čudo po njenom zagovoru i nakon toga slijedi beatifikacija, proglašenje blaženom“ – pojasnio nam je tadašnji generalni vikar Kotorske biskupije pokojni don Anton Belan.
Ana Marija Marović u 20-tim godinama
Ko je Službenica Božja Ana Marija Marović?
Rođena je u Veneciji, 7. februra 1815. godine, a otac i majka su joj bili iz Boke Kotorske. Ekonomske prilike toga vremena, prisilile su na emigraciju oca Josipa i majku Mariju rođ. Ivanović, koji napuštaju Dobrotu u Kotoru i naseljavaju Veneciju.
Već od ranoga djetinjstva, Ana Marija Marović je pokazivala osobito zanimanje za vjeru i crkvu. Veliki utjecaj na nju imao je svećenik don Daniele Canal, koji joj je po želji njezinih roditelja, nastojao pružiti svestrani kršćanski odgoj i pripremiti je za prvu pričest. Ana je od svoje sedme godine, uz tog svestranog mletačkoga svećenika, koji se inače brinuo za prehranu osiromašenih građana i napuštenu djecu, usvajala znanja iz matematike, fizike, povijesti, talijanskoga i latinskoga jezika, mnogo čitala i pohađala predavanja o slikanju i glazbi.
Bila je obdarena ljepotom i profinjenim umjetničkim darom koji se vrlo rano počeo primjećivati, konstatuju životopisci Ane Marije Marović.
Kada je Ana primila prvu pričest, odlučila je sebe posvetiti Bogu i postati redovnicom. Takvu odluku nitko onda nije znao ni slutio. Njen se život odvijao u bogatoj roditeljskoj kući. Bio je to život jednog bezbrižnog djeteta, ali njezina razmišljana i postupci su bili mnogo zreliji i ozbiljniji.
Prodavala je mlade kanarince, a rodbina i prijatelji kuće Marović rado su ih kupovali, zamišljajući to možda kao neki nestašluk mlade i nadarene pjesnikinje. A ona je, a da to niko nije znao, po Veneciji tražila bijednu, izgladnjelu djecu i dijelila im pomoć zarađenu od kanarinaca.
Kanarinčeva pjesma često je zabavljala Anu Mariju, kao i mnogu drugu djecu po bogataškim kućama. Ali zašto da ptica pjeva samo za razonodu bogatima, pomislila je Ana Marija i odlučila sve svoje slobodno vrijeme posvetiti uzgoju kanarinaca. Prodavala je mlade kanarince, a rodbina i prijatelji kuće Marović rado su ih kupovali, zamišljajući to možda kao neki nestašluk mlade i nadarene pjesnikinje. A ona je, a da to niko nije znao, po Veneciji tražila bijednu, izgladnjelu djecu i dijelila im pomoć zarađenu od kanarinaca.
Iz dana u dan rasla je kod nje pomisao na odlazak u samostan i posvećenje redovništvu. Njezin je život postao neprestana molitva, proučavanje i rad, bez odmora i zabave. Sa takvim manirima bila je poželjna zaručnica, no kada je jedan mladić zaprosio njezinu ruku, ona je odbila tu ženidbenu ponudu zbog svojega zavjeta čistoće koji je dala kod prve pričesti. Njezina majka je bila nezadovoljna takvim odgovorom. Borba i neslaganje roditelja s odlukom kćeri doveli su do zabrane čitanja duhovne literature, primanja sakramenata, te prisilnoga odlaska u kazalište, kavane, na koncerte i zabave. Ali, kako svjedoče njezini suvremenici, što su češće dolazili prosci i nudili joj da provodi bezbrižan život, ona se više i odlučnije približavala Bogu. Tako je 1838. godine osnovala Pobožno udruženje Predragocjene Krvi kojem je u kratkom vremenu pristupilo više od tri hiljade osoba, a u temeljima je bilo razvijanje dobrotvornoga rada, zbog čega ju je i venecijanski patrijarh svrstao među „prve kćeri Venecije“. Godinama je vrijedno pomagala siromašnima, njegovala bolesne, ranjene, prikupljala i dijelila pomoć…
Ana Marija Marović
Zajedno sa svojim duhovnim ocem don Danieleom, sve je više razmišljala o osnivanju skloništa za djevojke i žene koje su izišle s izdržavanja zatvorske kazne, te za moralno posrnule žene. Don Daniele pobrinuo se za novčana sredstva, a Ana da pronađe pripravnice za novu ustanovu i sastavi pravila. Kupili su devastirani kompleks i rekonstruirali crkvu i samostan. Pet godina su radili na tome i 8. decembra 1864, u svojoj 49. godini, Ana je s osam drugih sestara obukla redovničko odijelo, a red je nazvala „Red za naknadu uvreda nanesenih Presvetom Srcu Isusovu“. Nakon mnogo godina položila je zavjete, a papa Pio IX prihvatio je novu kongregaciju. U svoju novu kuću primala je napuštene i odbačene žene, a sve su primali s majčinskom ljubavlju, dobrotom, strpljivošću i blagošću, želeći ih približiti vjeri i Bogu.
No, nedugo nakon toga događaja, iako je novi red u Veneciji privukao pozornost i pobudio zanimanje, redovnica Ana Marija Marović, u Milanu je upoznala sličnu ustanovu koja je dijelila sličnu karizmu. Odlučila je nakon samo četiri godine svoju družbu sjediniti s onom u Milanu, odreći se naslova poglavarice i utemeljiteljice te je u 53. godini ponovno postala časnom sestrom. Baš je u to vrijeme često ponavljala rečenicu: „Ljubav u poniznosti i poniznost u ljubavi.“
Bokeljskoga porijekla, umjetnica i dobrotvorka Ana Marija Marović, umrla je u Veneciji 3. oktobra 1887. godine u 72. godini života. Veličanstvenom posljednjem ispraćaju prisustvovali su vodeći uglednici Mletaka, s načelnikom i visokim crkvenim dostojanstvenicima na čelu, a tadašnji patrijarh Domenico Agostini održao je u bazilici San Marco posmrtni govor, uspoređujući njezin životni put i djelo s Katarinom Sienskom.
Pokopana je na venecijanskom groblju, otočiću San Michele, a 1932. godine njezino je tijelo položeno u Institutu koji je osnovala.
Zavod s prostranim vrtovima, velikim dvoranama, svijetlim radionicama stoji i danas kao tiha oaza u bučnom vrtlogu života grada Venecije. U njemu redovito mole sestre i djevojke, dolaze na grob s. Ane Marije Marović i svakodnevno upućuju nakane da službenica Božja bude proglašena blaženom i svetom. To su potvrdile njezine susestre, ali i izvanredne milosti: bila je izvanredna žena, mistična duša koja je ljubila Krista i bližnje koji su bili najugroženiji.
Žalosna gospa-rad Ane Marije Marović
Glazbenica i slikarica
O glazbenom stvaralaštvu Ane Marije Marović sačuvano je relativno malo podataka. Poznato je da su se neke njezine glazbene kompozicije izvodile u mletačkim crkvama i samostanima, ali nije poznato je li sačuvan poneki notni zapis.
Podaci o njezinom slikarskom stvaranju su bolje sačuvani i raznovrsniji. Ana Marija Marović ubraja se među predstavnike akademizma iz sredine 19. stoljeća, poznate pod imenom Nazarenska škola.
Iako se slikarska djela Ane Marije Marović ne mogu ubrojiti u vrhunska ostvarenja onodobnoga slikarstva, glas o njezinu svestranom umjetničkom stvaralaštvu, posebice slikarskome umijeću, bio je poznat širom Evrope. Najveće priznanje doživjela je kada joj je austrijski carski dvor 1845. godine, povjerio izradbu velike oltarne pale s prikazom Gospe od Karmela, za dvorsku kapelu u Schönbrunnu.
Za kardinala Jacopa Monica, Ana Marija Marović izradila je slike s prikazom Djevice Marije i Spasitelja, povodom čega joj je kardinal spjevao sonet. Godine 1842. izradila je sliku sv. Terezije od Avila, a 1850. za papu Pija IX naslikala je Blaženu Djevicu Mariju, za što je od pape stekla osobno priznanje i pohvale. Pripisuje joj se i slika Bogorodice s Djetetom u crkvi S. Maria Assunta u Mlecima, a najboljim slikarskim ostvarenjem smatra se oltarna pala Žalosna Gospa, iz 1850. godine.
Pjesnikinja
Njezini životopisci bilježe da je Ana jako puno pisala, a u stvaralaštvu nije rado otkrivala svoje ime. Patrijarh kardinal Monico je nakon pažljivog čitanja njezinih djela zapisao: „Ona je uzvišena takvim darovima da ja nisam još doživio u jednoj osobi toliki sklad znanja i krjeposti“.
Tokom života Ane Marije Marović štampano je dvanaest knjiga pjesama i proze duhovnoga karaktera pisanih na talijanskom jeziku, a među zapaženijim djelima su: »Razgovor o životu svete Doroteje«, »Ćudoredna pisma«, a praktičnu vrijednost imale su knjižice »Kršćansko stanovište o ženskom odijevanju«, »Pravila za kršćanski život djevojaka«, »Molitve i upute za valjanu svetu ispovijed i pričest«.
Ana Marija Marović
Dobrotvorka
Životopisci naglašavaju njezin nesebični humanitarni rad među mletačkim siromasima, požrtvovno prikupljanje priloga kod imućnijih znanaca, pomoć bolesnima, siromašnima i napuštenima. Njezina je humanost najviše došla do izražaja tijekom revolucionarne 1848–1849. godine, u vrijeme kada je austrijska vojska poduzela petomjesečnu opsadu grada kako bi skršila otpor revolucionarne vlade. Spisi govore da je Ana Marija u vrijeme svih dana opsade, u danima opšteg klonuća i straha mletačkih građana i patricijata, obilazila bolesnike i njegovala ranjenike, zalazeći na prve crte ratne linije i dovodeći nerijetko svoj život u opasnost.
Životno djelo Ane Marije Marović, koje se održalo i do danas, je osnivanje Zavoda za moralno spašavanje žena i djevojaka. Iz zahvalnosti prema svom učitelju i suosnivaču ustanove, Zavod je dobio ime Istituto Canal ai Servi, prema gradskoj četvrti Servi (predjel Cannaregio), gdje su se od 14. stoljeća nalazili crkva S. Maria dei Servi i istoimeni samostan muškoga reda servita. U spisima o osnivanju Zavoda ističe se njegovo obilježje vaspitne ustanove za djevojke koje su na putu da izgube čast (pericolanti) ili koje su sticajem okolnosti, igrom sudbine, već „moralno posrnule“. U Zavod su primane i žene koje nakon izdržavanja zatvorske kazne nisu u javnom društvu mogle ponovo otpočeti normalan život, te steći rehabilitaciju i moralnu potporu.
Uz Istituto Canal, Ana Marija Marović osnovala je i zasebnu žensku religiozno udruženje pod imenom Istituto delle Suore della Riparazione, dedicato ai SS. Cuori di Gesù e di Maria Immacolata, a koja je imala zadatak voditi i usmjeravati rad cjelokupnog Zavoda. Godine 1864. Ana Marija Marović pristupila je u vlastitu kongregaciju. Po uzoru na Istituto Canal osnovana je u Milanu, zaslugom tamošnjega svećenika Carla Salerija i plemkinje Marije Caroline Orsenigo, pobožna ustanova slična obilježja nazvana Casa di Nazareth. Godine 1868. Istituto Canal i Casa di Nazareth spojeni su u jedinstven Zavod te i danas djeluju kao cjelovita ustanova.
Još za života Ana Marija Marović bila je poznata i poštovana širom Italije i Evrope kako po svojoj duhovnosti i svestranom umjetničkom stvaranju tako i po predanom dobrotvornom radu. Narod ju je nazivao La santa Marovich.
Papa Pio IX (1792-1878) blagoslovio je Istituto Canal, odobrio pravila kongregacije i više je puta isticao kao uzornu za slične vjerske udruge. Godine 1869. Ana Marija Marović hodočastila je u Rimu, te je tom prilikom primljena u osobnu audijenciju pape Pija IX.
Papa Pio IX: “Evo svetice koja ne prorokuje!”
Službenica Božja Ana Marija Marović bavila se spisateljstvom, slikarstvom, glazbom, a bila je i zapažena pjesnikinja. Njeno životno djelo je osnivanje redovničke družbe čija je misija bila spašavanje posrnulih djevojaka. Osobito se istakla u karitativnom i samaritanskom radu u bijednim dijelovima grada na lagunama.
Prevodeći njene sonete msgr. Gracija Ivanović je zapisao: “Poezija Ane Marović nije ostala zatvorena u stihovima. Sa stihova prešla je u život i život je bio ljepši od stihova.”
Papa Pio IX rекао je za Anu Mariju Marović: “Evo svetice koja ne prorokuje!”
Otvoreno pismo predsjednik URA-e dr Dritana Abazović i predsjednika Saveza građana CIVIS, kardiohirurga dr Srđana Pavićevića premijeru Crne Gore Dušku Markoviću
Poštovani,
U ovom složenom trenutku za Crnu Goru i sve njene građane solidarnost, požrtvovanost i strpljenje potrebniji su nam više nego ikada ranije. Suočeni sa situacijom u kome se cijeli svijet, pa i naša država, bori sa pandemijom korona virusa COVID 19 neophodno je da svi zajedno podnesemo maksimalnu žrtvu kako bi zaštitili našu državu i omogućili da se po završetku pandemije život nastavi uz minimalne posljedice. Istorija nas uči da je ovo podneblje uvijek vodilo teške bitke, da je život često bio gotovo nepodnošljiv i da su mnogi građani do sada svoje sunce tražili daleko od naše Crne Gore. Ali smo istrajali. Tako mora biti i sada. Svaka je kriza zapravo i šansa, a promjena uvijek mora početi od nas samih.
Zbog toga je naš apel da ovu krizu iskoristimo u korist Crne Gore. Vjerujući da se najteže bitke dobijaju zajedno, ruka podrške i pomoći mora biti pružena i snažna. Ova bolest je izbrisala sve razlike jer napada sve podjednako. Bogati ili siromašni, hrabri ili poltroni, oni koji su oštetili ovu državu ali i oni koji su žrtva ovakvog sistema, niko nije imun na virus.
Kao ljudi koji dolaze iz različitih poslovnih sfera imamo građansku obavezu da ponudimo konkretne ideje koje bi, makar djelimično, mogle ublažiti posljedice po građane. Zato predlažemo da plate svih visokih i izabranih funkcionera u Crnoj Gori (predsjednika države, predsjednika Skupštine, svih poslanika, premijera, svih ministara, pomoćnika ministara, državnih sekretara, direktora državnih agencija, uprava i regulatornih tijela i gradonačelnika Glavnog grada, Prijestonice i predsjednika svih opština) u naredna tri mjeseca budu na nivou minimalne zarade koja iznosi 222 eura. Vodeći se primjerom dobre prakse u regionu, konkretno Sjeverne Makedonije, gdje je ova mjera usvojena, a gdje minimalna zarada iznosi 240 eura ili skoro 10% više nego kod nas, smatramo primjerenim da je i u našoj državi, za koju Vi tvrdite da je „ekonomski tigar“, ova mjera apsolutno odgovarajuća. Mišljenja smo da bi nosioci najviših funkcija ovakvim činom pokazali da, bez obzira na obim, teret i odgovornost posla, nedvosmisleno dijele solidarnost sa svim građanima Crne Gore.
Uštede koje bi se ovakvom mjerom ostvarile iznosile bi preko 300 000 eura na mjesečnom nivou koje bi mogle biti upotrijebljene u cilju umanjenja socijalnih razlika ili nagrađivanja zdravstvenih radnika, službenika civilne zaštite ili bilo koje druge službe koja je od posebnog značaja u ovakvo delikatnom trenutku. Bilo je za očekivati da ovo sami pokrenete jer je solidarnost vrhunska vrlina. Međutim, kako do toga nije došlo, koristimo priliku da kao građani apelujemo i podsjetimo visoke i izabrane funkcionere na obavezu da u žrtvi i požrtvovanosti moraju biti prvi među jednakima.
Osnovni atrubut svih modernih demokratija mora biti solidarnost. Ovaj postulat moraju promovisati naročito javni funkcioneri čime bi u Crnoj Gori, po prvi put, na djelu pokazali da dijele sudbinu običnog građanina. Ovakva mjera bi i simbolički bila sociološko-politički potez koji budi osjećaj zajedništva i podjednake žrtve.
U nadi da ćete uvažiti ovaj predlog te na taj način suštinski i simbolički dokazati da je interes građana na prvom mjestu, očekujemo da pokrenete neophodnu zakonsku proceduru kako bi navedena mjera stupila što prije na snagu.
Najvažnije je da uradimo ono što je do nas, a ovo definitivno jeste. Budite sigurni da će visoki i izabrani funkcioneri nekako pregurati ovaj period, a za mnoge građane to je velika neizvjesnost. Učinimo mali korak da makar djelimično umanjimo njihove brige i strepnje.
Čojska Crna Gora mora da oživi da bi ova zemlja imala budućnost.
Solidarnost je bila ključna poruka pape Franje u uskrsnoj poruci kojom je predložio smanjenje, čak otpis duga siromašnim državama i ukidanje sankcija, a Europsku uniju upozorio je da bude jedinstvena u doba pandemije jer o tome ovisi i njezina i budućnost svijeta.
Franjo je u uskrsnoj poruci svoje misli uputio svima pogođenima covidom, “bolesnima”, “umrlima” i njihovim obiteljima, pozvao je svijet da ušutka oružje, ublaži sankcije i otpiše dugove siromašnim državama kako bi se uspjele suprotstaviti epidemiji, a posebno je upozorio Europsku uniju.
Svijet zahvaćen pandemijom, “koja stavlja našu veliku ljudsku obitelj na golemu kušnju”, pozvao je da na to iskušenje odgovori “zaraznom nadom”.
U svojoj uskrsnoj poruci “Urbi et Orbi” papa Franjo je pozvao na ublažavanje međunarodnih sankcija i velikodušno smanjenje duga zemljama u razvoju kako bi se svim državama pomoglo u suočavanju s posljedicama pandemije koronavirusa.
Nije vrijeme za ravnodušnost, egocentričnost,
Nije vrijeme za ravnodušnost jer cijeli svijet pai i mora se ujedinjen suprotstaviti pandemiji”, rekao je u poruci koja je gotovo posve bila posvećena naporima u suzbijanju pandemije covida i njezhin učincima na odnose među ljudima ali i međunarodne odnose, piše agencija Reuters.
“Ravnodušnost, egocentričnost, podjele i zanemarivanje nisu riječi koje želimo čiti ovih dana. Želimo da takve riječi zauvijek budu zabranjen”, rekao je Papa
“Neka se međunarodne sankcije ublaže jer upravo one otežavaju zemljama kojima su nametnute da na primjeren način pomognu svojim građanima”, poručio je papa Franjo.
“I neka sve nacije budu u mogućnosti zadovoljiti svoje trenutačno najveće potrebe na način da im se smanji, a možda i oprosti, dug koji opterećuje ravnotežu vrijednosti najsiromašnijih naroda”, dodao je Papa.
Sjedinjene Države, primjerice, odbijaju ukinuti sankcije nametnute Iranu, zemlji koju je pandemija snažno pogodila.
Papa Franjo je ponovio poziv na hitan prekid vatre u svim dijelovima svijeta.
“Nije vrijeme za nastavak proizvodnje i trgovine oružjem, pri čemu se troši golem kapital koji bi se trebao upotrijebiti za liječenje ljudi i spašavanje ljudskih života”, rekao je Papa u uskrsnoj poruci “Urbi et Orbi”.
Posebno je spomenuo Jemen i Siriju, ali i Irak, Libanon, izraelsko-palestinski sukob, istočnu Ukrajinu, “terorističke napade počinjene nad tolikim nevinim ljudima” u Africi, migrantsku dramu i humanitarnu krizu u sjevernom Mozambiku.
Izrazio je želju da se konkretna i hitna rješenja pronađu i za Venezuelu te da se stanovništvu te države osigura međunarodna pomoć.
U Europi ovo nisu vremena za podjele
U današnjoj je poruci “Urbi et Orbi” Franjo je uputio poseban apel Europi, koja, kako je istaknuo, mora poraditi na “opipljivome duhu solidarnosti koji će joj omogućiti da prevladava suparništva iz prošlosti”, na način na koji se to ostvarilo nakon Drugoga svjetskog rata.
Suočeni s pandemijom koja teško pogađa zemlje poput Italije, Španjolske i Francuske, moramo se okrenuti “inovativnim rješenjima” i zaboraviti “sebičnost”.
Europska unija uspjela je dogovoriti fond od 500 milijarda eura no i dalje je podijeljena u odgovoru na ekonomske posljedice pandemije. Južne europske države, poput Italije i Španjolske žele uspostaviti sustav podjele duga, a što sjeverne države članice odbijaju, napose Njemačka i Nizozemska.
“Europska unija suočena je s epohalnim izazovom o kojem će ovisiti njezina budućnost i budućnost cijelog svijeta”, rekao je Franjo.
Time je na neki način ponovio riječi talijanskog premijera Giuseppea Contea koji je na čelu članice s najvećim brojem žrtava covida u Europi.
“Nije ovo vrijeme za podjele”, rekao je Franjo.
“Ne ostavljajmo same svoje slabije sestre i braću koji žive u gradovima i na periferijama posvuda u svijetu”, pozvao je Papa.
Posebnu je poruku uputio “starijima i nemoćnima”, “liječnicima i medicinskim sestrama”, “policiji i vojsci”, “svima onima koji rade u domovima umirovljenika” i onima koji “se nalaze u vojarnama i zatvorima”.
“Za mnoge je ovo Uskrs u samoći, Uskrs koji proživljavaju u boli i uz brojne poteškoće što ih je izazvala pandemija – od fizičke patnje do ekonomskih problema”, rekao je Franjo.
Foto Uprava pomorske sigurnosti i upravljanje lukama
Smjena posade broda Crnogorske plovidbe AD Kotor „Dvadesetprvi maj“ uspješno je završena jutros u Luci Bar.
Sa broda se iskrcalo 16 mornara i oficira kojima je istekao ugovor o radu, a na to plovilo ukrcalo se 19 pomoraca, kaže za Radio Crne Gore PR menadžerka Crnogorske plovidbe Emina Stjepčević.
Članovi posade broda, koji su se iskrcali, idu u karantin prema uputstvu i nalogu nadležnih institucija.
Redovna smjena posade odlagala se zbog ograničenja koja su, od početka pandemije koronavirusa, na snazi u brojnim svjetskim lukama gdje je brod “Dvadesetprvi maj” bio na vezu, ističe Stjepčević.
“S obzirom na to da je brod “21. maj” došao u Luku Margera kod Venecije, naša kompanija je odlučila da smjenu posade uradi na sidrištu Luke Bar. Brod u je u Bar stigao jutros. Smjena posade inače je urađena u dogovoru sa Nacionalnim koordinacionim tijelom za zarazne bolesti, Institutom za javno zdravlje, Upravom pomorske sigurnosti i Upravom za inspekcijske poslove. Jadroagent Bar, kao angažovani agent, organizovao je prevoz posade, sa i do broda, lučkim remorkerom”, navela je Stjepčević.
Foto Uprava pomorske sigurnosti i upravljanje lukama
Pomorci koji su stigli u Crnu Goru idu u četrnaestodnevni karantin, a pomorci koji su se ukrcali bili su u samoizolaciji prethodne dvije sedmice, kaže Stjepčević .
Posade brodova Crnogorske plovidbe AD Kotor primjenjuju sve mjere zaštite koje su definisale Svjetska zdravstvena organizacija i Međunarodna pomorska organizacija u cilju prevencije širenja koronavirusa.
“Crnogorska plovidba je zahvalna svim državnim organima koji su omogućili povratak naših pomoraca u Crnu Goru”, zaključila je predstavnica te kompanije Emina Stjepčević.
