Promocija knjige “Milena Dravić ili ključ snova” autorke Anite Panić biće održana u ponedeljak 8.jula sa početkom u 21,30h u ljetnjoj bašti Porto Montenegra u Tivtu.
Monografija posvećena nedavno prmeinuloj legendarnoj glumici, jednoj od ikona jugoslovenskog filma i teatra, održava se u sklopu Festivala mediteranskog teatra “Purgatorije” u Tivtu, a medijatorka ove književne večeri biće Vanja Gavrovski iz izdavačke kuće “Laguna”.
Najznačajnija glumica jugoslovenskog i srpskog filma Milena Dravić je u drugoj polovini prošlog vijeka pokazala je impresivan raspon od komičkih do dramskih likova uvijek izvanredne upečatljivosti. U evropskim okvirima teško je naći glumicu koja je svoju harizmu dokazivala i u najtežim produkcijskim uslovima. Ako bismo samo izdvojili njen vrhunski doprinos u »Čovjek nije tica«, »W.R. Misterije organizma« (Makavejev) i »Jutro« (Đorđević), to bi već bilo dovoljno za ono što se u istoriji roka zove – Hol vječnosti.
Na 364 strane složene u sedam poglavlja, autorka Anita Panić, analitično i uz mnoštvo zanimljivih detalja i fotografija, od kojih su neke prvi put objavljene, predstavlja život i jedinstvenu karijeru Milene Dravić. Monografija je poput ključa, kojim čitalac ulazi u suštinu stvaralaštva jedne od najvećih glumica na ovim prostorima.
Sporne pukotine na pisti tivatskog aerodroma -foto privatna arhiva
Sanacija piste na tivatskom aerodromu, u cilju njene još veće bezbjednosti, počeće danas, saopštio je direktor Aerodroma Tivat, Rade Marić.
On je precizirao da će na pisti dugoj 2,5 kilometara biti sanirano 600 metara, širine 12 metara, odnosno po šest metara od ose centralne linije.
Radove na primarnoj sanaciji poletnoslijetne staze na tivatskom aerodromu izvodiće podgorila firma Asfalt beton.
“Posao će početi nakon završetka radnog dana, a pista će ujutru, poslije zvaničnog pregleda licenciranih stručnjaka, biti spremna za normalnu eksploataciju tokom dana, što znači da neće biti poremećaja u funkcionisanju saobraćaja”, rekao je Marić.
On je naveo da je staza u potpunosti bezbjedna, a sanacijom će se učiniti da bude još sigurnija, a da je bezbjedna potvrđuju brojne avio-kompanije čiji vazduhoplovi slijeću na aerodrome.
Rok za saniranje je narednih šest noći.
“Sanacija će se obaviti na dijelu staze u takozvanoj tač daun zoni, koja podrazumijeva da se progresivna brzina kojom avioni slijeću i polijeću dovede do granice da bilo kakvo oštećenje ne može prouzrokovati ozbiljniji sigurnosni rizik”, objasnio je Marić, podsjećajući da se na poletno-slijetnoj stazi ništa nije radilo skoro 40 godina.
U prvih šest mjeseci ove godine realizovan je promet od 435 hiljada putnika, što je u poređenju sa istim prošlogodišnjim periodom devet odsto više, a Marić očekuje da će i na kraju godine uporedni podaci isto pokazati.
“Zadnjeg dana juna opsluženo je ukupno 62 aviona, odnosno 12,03 hiljade putnika, što je apsolutni rekord u istoriji tivatskog aerodorma”, naveo je Marić.
U organizaciji OJU,,Muzeji” Kotor, u ponedjeljak 8. jula od 20 sati predavanje na temu ,,Mir i vrijednosti u krvnoj osveti” održaće prof. dr Darko Darovec, autor 16 naučnih monografija i preko 400 studija.
Profesor Darovec dolazi iz Slovenije i predavač je na nekoliko evropskih univerziteta, a pored Maribora i Ljubljane angažovan je i u Veneciji.
Dobitnik je više evropskih nagrada. Urednik je periodičnih, naučnih publikacija Annales i Acta histria. Prorektor je za naučno – istraživačku djelatnost Novog univerziteta, gdje je obavljao fukciju dekana (2017 – 2019) za slovenske i međunarodne studije.
Kod otoka Žirja, ispred uvale Tratinska, u subotu navečer nasukao se veći ribarski brod, pod imenom „SIN KALI 1“, koji plovi pod hrvatskom zastavom s devet članova posade, a nitko nije ozlijeđen, priopćeno je u nedjelju iz Ministarstva mora, prometa i infrastrukture.
Ribarski brod nasukao se s južne strane Žirja, a dojavu o havarili uputili su sinoć u 21,45 sati iz šibenske Lučke kapetanije u Središnjicu za spašavanje i traganje na moru MRCC Rijeka. Obaviještena je i šibenska Pomorska policija.
Na poziciji pomorske nesreće službenici Lučke kapetanije Šibenik ustanovili su da je ribarski brod, duljine 40 metara prilikom udara u obalu ostao nasukan do polovice ukupne dužine. Na mjestu nasukanja nije uočeno onečišćenje mora. Očevid je zaključen sinoć iza 23 sata, a djelatnici Lučke kapetanije su poziciju pomorske nesreće napustili noćas u 3,20 sati nakon osiguranja mjeste nesreće.
Tijekom očevida u suradnji s policijom proveden je alkotest zapovjednika broda, hrvatskog državljanina M.P., kod kojega nije utvrđeno prisustvo alkohola u krvi, a kao glavni uzrok udara u obalu i nasukanja broda zapovjednik je naveo tjelesnu iscrpljenost, navode iz Ministarstva.
Predsjednik Opštine Kotor Vladimir Jokić uputio je otvoreno pismo predsjedniku Vlade Dušku Markoviću povodom političke situacije u toj opštini.
Oismo prenosimo integralno:
“Proteklih mjeseci situacija u opštini Kotor je bila predmet interesovanja cjelokupne crnogorske javnosti i u tom periodu sam Vas o istoj obavijestio više puta zvaničnim dopisima. Imajući u vidu kontinuirano postupanje Vlade prema lokalnoj upravi u Kotoru, osjećao sam potrebu zbog javnosti, da Vam se obratim otvorenim pismom.
Od formiranja uprave u Kotoru, u februaru 2017. godine, kao predsjednik Vlade niste našli za shodno da odgovorite ni na jedan dopis iz opštine Kotor. Kao političar i kao čovjek nisam ni očekivao drugačije ponašanje, ali sam kao predsjednik opštine bio u obavezi da Vas kao predsjednika Vlade upozorim na sve ono što je ugrožavalo interese Grada, a nerijetko i državne interese. Kako niste našli za potrebno da se oglasite i odgovorite povodom pitanja Kostanjice i državnog interesa u očuvanju statusa Grada na UNESCO listi, tako ste se ignorantski postavili i kada sam Vas upozorio na bezakonje koje se sprovodi od grupe odbornika Vaše partije u periodu od aprila do danas, a što je dobilo i sudsku potvrdu u presudi Upravnog suda Crne Gore. Takvim svojim ponašanjem ste još jednom jasno pokazali da Vam je interes partije i pojedinaca u njoj iznad interesa Grada i države, te da ste spremni da svojim nečinjenjem saučestvujete u gaženju ustavno-pravnog poretka Crne Gore.
Vlada na čijem ste čelu je dana 30.05. donijela odluku o upozorenju Skupštini opštine Kotor da održi sjednicu do 24.06. pod prijetnjom raspuštanja. Tada ste takvu odluku donijeli na predlog Ministarstva javne uprave, ne da bi poštovali zakon, već kako bi napravili dodatan pritisak da se izabere novi predsjednik opštine, putem političke korupcije. Kako zbog presude Upravnog suda, ta sjednica nije održana, bili ste u zakonskoj obavezi da donesete odluku o raspuštanju Skupštine opštine Kotor i stvorite uslove za raspisivanje prijevremenih lokalnih izbora u Kotoru. Umjesto da poštujete Ustav, zakone, odluke i na kraju dostojanstvo sopstvene Vlade, odlučili ste se, iako ste upoznati sa svim nezakonitostima, da sve to pogazite zarad preuzimanja vlasti u opštini Kotor putem političke korupcije na najviše godinu dana. Time što pokušavate da stvorite faktičku situaciju preuzimanja vlasti ne možete ozakoniti bezakonje. Bez obzira što sam duboko svjestan u kakvom sistemu živimo, ovo očigledno bezakonje ću zajedno sa svojim saradnicima oboriti pred sudovima i tom prilikom ćete dobiti i formalnu potvrdu da ste, ne po prvi put, Vladu kojom predsjedavate doveli u poziciju saučesnika u kršenju zakona.
Vaša obaveza kao predsjednika Vlade je da se starate o zakonitosti i očuvanju ustavno-pravnog poretka. Vašim djelovanjem ste pokazali da nastavljate praksu koju Vaša partija sprovodi 30 godina, da nastavljate da gazite sve zakone zarad partijskih interesa. Dok se zaklinjete u vladavinu prava, gazite zakone, a dok se zaklinjete u poštovanje sudske vlasti pravite besudnu zemlju. Svaki dopis koji sam Vam poslao u svojoj suštini nije bio namjenjen Vama, jer sam svjestan da Vi i Vlada koju predvodite niste tu da štitite opšti interes i zakon, već da ostane trag i zapis o tome da ste o svemu bili upoznati i da ste voljno učestvovali u tome. Istorija Crne Gore i Kotora, ma kako se to Vama činilo, nije započela sa DPS-om i neće se sa njime ni završiti, a neki sjutrašnji ljudi će, siguran sam, pregledajući arhive i ovaj slučaj staviti u dugi niz primjera bezakonja i beščašća DPS-a. Kako ste kao predsjednik Vlade nastavili kontinuitet u kršenju zakona, tako ste i kao zamjenik predsjednika DPS-a nastavili sa praksom gaženja izborne volje građana. Ovog puta ste svjesno pobjegli od izbora i provjere volje građana Kotora, znajući da nemate podršku građana i da samo političkom korupcijom možete preuzeti vlast. Očekujem da ćete u budućnosti nastaviti da bježite od volje građana, pa da ćete na kraju umjesto izbora imati prelazne rokove u kojima ćete obezbjeđivati većinu u skupštinama tako što ćete preuzimati ljude koji su svoje mandate dobili na anti-DPS retorici.
Kada se odlučite da svjesno gazite zakone, ignorišete i prekrajate volju građana, pretpostavaljam da se osjećate jačim od zakona i silniji od građana, ali ne zaboravite još jednom da istorija ne počinje i ne završava sa nama. Nad ovom zemljom i ovim gradom su bile sile silnije od vas i prošle su. ‘To nepovratnije, što se hvaljahu vječitiji. To iznenadnije, kad se činjahu najjačima’. Vašem bezakonju u Crnoj Gori će doći kraj, kao što mu je došao kraj u Kotoru”, piše u pismu Vladimira Jokića.
U katedrali Svetog Tripuna u Kotoru u subotu je promovisano fototipsko izdanje Kotorskoga misala sv. Jakova od Lođe iz XII. vijeka, čiji orginal se čuva u Berlinu od 1930. godine.
O Misalu su govorili dr. sc. Lenka Blehova Čelebić i hrvatski akademik Josip Bratulić.
Kotorski misal sv. Jakova od Lođe nastao je u prvoj polovini XII. vijeka, spomenik je nulte kategorije dalmatinsko-dukljanske katoličke tradicije i savremenik je kotorske katedrale.
Ova knjiga na 348 rukopisnih stranica, svojom tematikom, značajem, epohom iz koje potiče i savremenim naučnono-kulturnim vrjednovanjem pripada svjetskoj kulturnoj baštini. Rukopis je obogaćen i slikovnim prikazom Svetog Tripuna. Posebnu vrijednost rukopisa predstavljaju originalni zapisi u dijelu kalendara, koji govore o kotorskom i tivatskom stanovništvu, imenima, zanimanjima i drugim podacima o duhovnom i svetovnom životu Boke, čulo se na promociji.
„Manuskript „Kotorskog misala“, vjerovatno je nastao u čuvenom skriptoriju u Bariju, najvjerovatnije po narudžbi Kotorske biskupije koja je dugo vjekova bila sufraganska u odnosu na Barijsku nadbiskupiju. Mi ne znamo na koji je način „Misal“ stigao u Berlin 1930. godine. U Evropi je tada postojalo mišljenje da treba spasiti vrijedne stvari i rukopise s ugroženih područja koja su bila nestabilna“, kazala nam je dr Lenka Blehova Čelebić.
Kotorski misal
“Značaj svakog misala je u tome što on na jednom mjestu (missale plenum-potpuni misal) sadrži sve ono što je svećeniku potrebno za služenje-slavljenje mise. Kotorski misal je pisan na pergamentu latinskim beneventanskim pismom, koje je eminentno benediktinskog porijekla. Kurzivnom beneventanskom notacijom u njemu je zabilježena srednjovjekovna monodijska glazba, koja se koristila u Kotoru u vrijeme njegove višestoljetne uporabe. U misalu je sačuvan i neumizirani tekst pohvale uskrsloj svijeći (exultet) koji potječe iz rane liturgijske prakse Jeruzalemske crkve”, kazao je između ostalog akademik Bratulić.
Ministar kulture Crne Gore Aleksandar Bogdanović istakao je kako se duboka svijest o moći pisane riječi, vjekovima prisutna na ovim prostorima, ogleda u jedinstvenim pisanim, a potom i štampanim crkvenim knjigama, od kojih neke pripadaju memoriji svijeta, upravo zbog svoje autentičnosti, čiji dometi jednako pripadaju i lokalnim i univerzalnim vrijednostima.
Kotorski biskup Ilija Janjić kazao je da je predstavljanje fototipskog izdanja Misala znanstveno – izdavački poduhvat koji će popuniti prazninu minulih desetljeća i budućim naraštajima otvoriti novo i široko polje za istraživanje.
Misal je urešen fitomorfnim, zoomorfnim i antropomorfnim iluminacijama romaničke provenijencije. Lik sv. Tripuna u misalu predstavlja njegov najstariji likovni prikaz u kotorskoj biskupiji.
Smatra se da ljepotom iluminacija kao i morfologijom slova značajno nadmašuje Dubrovački istovremeni misal, koji je bio promoviran također u kotorskoj katedrali 2011. godine. Njegovo fototipsko i u jednom dijelu kritičko divot izdanje, predstavlja prvorazredni i najznačajniji filološki, muzikološki i kulturološki događaj ove godine u Kotoru i Crnoj Gori.
Kotorski misal promocija
Ovim izdanjem Hrvatsko nacionalno vijeće Crne Gore koje je realizovalo ovaj projekt, omogućilo je njegovo multidisciplinarno istraživanje većem broju stručnjaka, koji ne moraju putovati u Berlin gdje se on danas čuva. Misal je paleografski obradila, s biblijskim knjigama sravnila i predgovor napisala dr. sci. Lenka Blehova Čelebić, koja ima najveću zaslugu za njegovu prezentaciju u Crnoj Gori.
Kotorski je misal objavljen i predstavljen uz finansijsku potporu Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore, a predstavljanje realizovano uz potporu Hrvatskoga nacionalnog vijeća Crne Gore, Kotorske biskupije i Središnjega ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske.
toranj nove podmornice ROMEO ROMEI sa imenom Novljanina
najnovija italijanska podmornica ROMEO ROME
Nikoleta Romei na ceremojiji krštenja nove podmornice ROMEO ROMEI
kapetan korvete Romeo Romei
naslovnica italijanskih novina o napadu PIER CAPPONIJA na RAMILLIES
naslovnica knjige iz 1941 o avanturama podmornice PIER CAPPONI
Podmornica PIER CAPPONI
Romeijeva podmornica PIER CA
Romeo Romei (lijevo) sa jednim od svojih oficira
romeo-romei-pier-capponi
Prije tačno četiri godine u italijanskom vojnom brodogradilištu korporacije Fincantieri u La Speciji bila je svečano – 4. jula 2015. tamo je u more porinuta najnovija i najmodernija italijanska podmornica, njemačkog tipa U-212A, koja je dobila ime jednog Novljanina.
Kuma nove, 450 miliona eura vrijedne podmornice, gospođa Nikoleta Romei Beninji u prisustvu brojnih italijanskih visokih državnih i vojnih zvaničnika, slomila je bocu šampanjca o pramac nove podmornice i nadjenula joj ime svog pokojnog oca, rođenog Bokelja – Romea Romeija.
Čovjek koji je doživio čast da se već druga podmornica koja u posljednjih pola vijeka služi u Ratnoj mornarici Italije nazove njegovim imenom, kapetan korvete Romeo Romei, spada među najveće imornaričke heroje u Italiji, ali ga u njegovom zavičaju – Boki Kotorskoj, danas malo ko zna.
Nikoleta Romei na ceremojiji krštenja nove podmornice ROMEO ROMEI
Romeo Romei rođen je 14.avgusta 1906. u Herceg Novom, kao jedan od tri muška potomka u mješovitoj porodici jer mu je otac bio Italijan, a majka našeg porijekla, rodom iz poznate novske porodice Musić. Romeo je u Novom završio Osnovnu školu, a porodica se poslije Prvog svjetskog rata i raspada Austro-Ugarske u čijem je Boka do tada bila sastavu, seli u Zadar koji je tada pripao Kraljevini Italiji. Ovdje mladi Romeo završava gimnaziju, nakon čega 1924. godine upisuje italijansku Vojno-pomorsku akademiju u Livornu. Četiri godine kasnije, mladi Novljanin kao jedan od boljih pitomaca u klasi, završava akademiju i u činu potporučnika, stupa na aktivnu dužnost u italijansku Ratnu mornaricu. Prvo postavljenje mu je bilo na tada potpuno novu, modernu tešku krstaricju „Trieste“ gdje brzo pokazuje svoje sposobnosti i talenat, pa je već za manje od godinu, unapređen u čin poručnika korvete i postavljen na dužnost navigacionog oficira na toj krstarici. Iako moćni, površinski ratni brodovi nisu bili ono što je privlačilo mladog pomorskog oficira rodom iz Boke, pa Romei ubrzo podnosi zahtjev za prekomandu u podmorničare jer je bio fasciniran podmornicama i njihovom sposobnošću da skrivene ispod morskih valova, agresivno napadaju i potapaju protivničke brodove, mnogo veće i jače od sebe. Ofanzivnost podmornica kao sredstva za vođenje rata na moru, savršeno se uklapala u odlučni i pomalo agresivni karakter mladog Novljanina. U činu poručnika bojnog broda Romei 1933. prelazi u podmorničare i nakon završene specijalističke obuke, biva postavljen na potpuno novu podmornicu „Perla“. Sa njome je kao pomoćnik komadanta, a onda i komadant, Romei učestvovao u nekoliko tajnih akcija italijanskih pdmornica pred španskom obalom Mediterana, tokom građanskog rata u toj državi. Naime, ukupno je od 1936. do 1938. godine 58 italijanskih podmornica među kojima i Romeijeva „Perla“, učestvovalo u blokadi španske obale i napadima na pomorski saobraćaj republikanskih snaga koje su ratovale protiv nacionalističko-fašističkih snaga prevođenih generalom Franciskom Frankom, a koga su podržavali Italijani i Njemci. „Perla“ je 1938. prekomandovana iz Meditearana na Crveno more, u sastav Podmorničke flotile italijanske Istočne Afrike, sa bazom u luci Masaua u Eritreji. Romei je odavde sa „Perlom“ od 29.decembra 1938. do 24.januara 1939. izveo duže krstarenje vodama Indijskog okeana pred obalama Somalije, u društvu identične podmornice „Gemma“. Na proljeće 1939. Romei i „Perla“ opet su na dužem krsternju Indijskim okeanom, ponovno u društvu „Gemme“ kako bi se ispitale mogućnosti za korišćenje tog tipa italijanskih podmornica u toplim morima u vrijeme sezone monsuna. Raport koji je on podnio pretpostavljenima nakon završenog zadatak nije bio ohrabrujući: podmornice su se vrlo teško nosile sa olujnim morem koje je povremeno dostizalo snagu 9 Bofora, palubno naoružanje u takvim se uslovima nije moglo koristiti, a po prvi put je tada u praksi dokazana i opasnost koja se prethodno samo naslućivala na ovom tipu podmornica – curenje bezbojnog i bezmirisnog, ali vrlo otrovnog gasa metil-hlorida iz sistema za klimatizaciju. Upravo to na što je ukazao Romei, desilo se kasnije „Perli“ u ljeto 1940., kada je ona pod komansdom drugog italijanskog podmorničara, bila na svojoj prvoj ratnoj misiji u Drugom svjetskom ratu na Indijskom okeanu. Curenje metil-hlorida tada je otrovalo oko 80 odsto njene posade ,a mnogi od mornara i oficira su izgubili razum. U nasukanju podmornice i borbi sa Britancima koja je uslijedila nakon nekoliko dana prave agonije posade u zatrovanoj atmosferi podmornice ispod valova Indijskog okeana, poginulo je 15 mornara i oficira, ali su Italijani ipak uspjeli da odbrane oštećenu podmornicu i dotegle je u bazu u Masaui…
Ulazak Italije u Drugi svjetski rat 10.juna 1940. Romea Romeia zatekao je daleko od „Perle“ i Indijskog okeana – na Mediteranu, u italijanskoj mornatičkoj bazi u Tobruku na obali Libije. Pozvan je da se vrati u Italiju gdje je unapređen u viši čin kapetana korvete a u Mesini mu je provjerena dužnost komadanta podmornice „Pier Capponi“. Iako je ova podmornica klase „Mameli“ bila stara već 12 godina i a njene mogućnosti bile daleko slabije od mnogo modernije “Perle“ kojom je Romei do tada komandovao, 34-tvorogodišnji Novljanin spremno se sa „Capponijem“ otisnuo na Mediteran u okršaje sa britanskom Ratnom mornaricom. Već na prvoj patroli koju je „Capponi“ od 21.do 25.juna 1940. imao u akvatorijumu između italijanskog ostrcva Pentelerija i obale Tunisa, Romei je potopio naoružani švedski parobrod „Elgö“ od 1888 tona, koji je bio unajmljen i plovio u službi Britanaca, od Tunisa prema Malti. Nakon što je „Elgö“ manevrom izbjegao torpedo koji je „Capponi“ ispali na njega, podmornica je izronila i napala brod vatrom iz svog paslubnogh topa, a onda ga, kada joj se top zaglavio, i dokrajčila sa tri torpeda.
Na drugoj misiji podmornica pod komandom Romeija našla se u noći 11.jula u blizini britanske baze na ostrvu Malta kada je otkrila tri britanska bojna broda u pratnji razarača kako plove prema luci. Napadajući sa površine, „Capponi“ je prema neprijatelju ispalio dva torpeda ali su ona oba promašila cilj. Britanski razarači iz pratnje odmah su napali italijansku podmornicu, pa je „Capponi“ morao zaroniti i pokušati da im pobjegne pod vodom. Podmornica je u narednih nekoliko sati trpjela žestoke napade dubinskm bombama koje su „Cappooniju“ izazvale i ozbiljna oštećenja, ali je vještinom svog komandnata, uspjela da umakne progoniteljima.
Romeijeva podmornica PIER CA
„Pod pravom kišom dubinksih bombi, podmornica podrhtava, škripi i bori se za opstanak: trup i jedna propelerska osovina su joj oštećeni. Havraisan je i žiro-kompas koji nam je jedino sredstvo za orijentaciju u podvodnoj vožnji. „Capponi“ na slijepo tumara pod morem i kada je napokon izronio, spoznali smo da se nalazimo maltene u jazbini neprijatelja – ništa manje nego pred ulazom u luku Valete, kod ostrvca Filfola, u dometu obalne topovske baterije na lokaciji Marsa Sciroko. Situacija je postala izuzetno opasna…“- opisuje ove trenutke u svom dnevniku mornar-osmatrač na „Capponiju“ Luiđi De Dono.
Romei uprkos kritičnoj situaciji nije gubio prisebnost, čak i kada se sve činilo beznadežnim jer se podmornica u površinskoj vožnji ubrzo srela sa patrolnim brod malteške obalne straže.
„Stanje je postalo dramatično kada je komandant koji je bio na tornju podmornice, vidio da se iza ostrva pomalja obris neprijateljskog patrolnog broda-lovca podmornica koji se punom brzinom ustremio ka nama. Što nam preostaje? Da odmah zapucamo, ne dolazi u obzir jer bi to bilo pravo samoubistvo dok smo pred ustima cijevi britanskih obalskih topova kojni nas sa lakoćom mogu raznijeti i poslati na dno.Ne preostaje nam drugo nego igrati na sve ili ništa i poslužiti se lukavstvom…“- piše dalje u dnevniku mornar De Dono.
Srećom za njih, posada patrolnog broda greškom je italijansku podmornicu identifikovala kao francusku koja im se namjerava predati.
Komadant Romeri sa tornja, mašući kapuljačom, tobože je pozdravljao patrolni brod, namamio ga u blizinu „Capponija“ i tek onda naredio svojoj posadui da ga zaspe vatrom iz mitraljeza, Iako je izrešetao protivnika, „Capponi“ ipak nije dovršio posao i potopio neprijateljki patrolni brod jer su, alarmirane pucnjavom na pragu svoje pomorske bez, reagovale britanske obalne topovske baterije sa Malte koje su vatrom, zasule italijansku podmornicu i natjerale je da zaroni i udalji se.
„Nastao je pravi haos- sa oštećenog patrolca i sa obalskih baterija, uraganska vatra se sručila na nas. Što da radimo? Jedini izlaz je bio da se udaljimo sakriveni iza dimne zavjese koju smo pustili i da zaronimo.“- zapisao je svoija sjećanja na te dramatične trenutke drugi mornar sa „Capponija“, Maks Polo.
Podmornica je bila teško oštećena, a jedna od projektila koji su ka njoj isplaili Britanci je čak probio i njen toranj. Kad je zaronila, ispostavilo se da ima prodor vode i da moraju nešto pod hitno preduzeti da saniraju oštećenja. Romei se tada posluižio novim lukavstvom –vratiće se tamo gdje je siguran da ga Britanci neće tražiti – na sami ulaz pred luku Valete i „leći“ podmornicu na dno, dok ne obavi najhitnije popravke. To je i učinio, spustivši „Capponija“ na 102 metra dubine pred ulazom u neprijateljsku luku – dva metra više od maksimalno dozvoljene dubine ronjenja za tu već staru i potrošenu podmornicu. U teškim uslovima, uz prodor viode i opštu havariju na elektro-mreži zbog koje su ostali u mraku, posada je grozničavo radila da sanira oštećenja prije dolaska noči, kako bi „Capponi“ mogao neopaženo izroniti i pobjeći na sigurno.
„U 22.30 sati komandant Romei naredio je izronjavanje, ali se podmornica nije pomjerila sa dna. Kazaljka dubimonjera ostala je prikovana na brojci 102. Pokušava se ponovno i ponovno. Ništa! Ostaje nam samo posljednji, očajnički potez – pokušati da radom motora „odlijepino“ podmornicu od dna i u istom momengtu ispirimo komprimovanim vazduhom sve tankove ronjenja. Ovaj ekstremni manevar je srećom uspio. Osjeća se kako se podmornica pomjera, naginje i polako odljepljuje iz mulja sa dna mora.kazaljka dubinomjera se polako vraća unazad kako se bližimo površini…. Uspjeli smo, spasilio smo se! Sav izubijan, „Capponi“ se vraća u najbližu itaklijannsku luku.“- opisali su članovi Romeijeve posade ove dramatilčne trenutke u kojima za malo nisu ostavili kosti u podmorju Malte.
Prvog septembra 1940. „Capponi“ je bezuspješno torpedom napao jedna britanski razarač kod Malte, a u noći 9. na 10 novembra 1940, „Capponi“ je pedestak milja jugoistočno od Malte, otkrio jaki britanski sastav koga su činila dva bojna broda sa više krstarica i razarača u pratnji. Iako potpuno brojčano nadjačan i uz veliku opasnost da ga otkriju i unište razarači iz pratnje, pod okriljem mraka, Romei se prišunjao Britancima. Da bi što brže došao u povoljnu poziciju za napad, Novljanin u „Capponiju“ se čak nije ustručavao ni da uključi i oštećeni od dva podmorničina dizel-motora, iako je prijetila opasnost da ga Britanci otkriju zbog velikog dima i varnica koje su izbijale iz izduvne cijevi… Sa udaljenosti od oko 4.000 metara pod uglom od 90 stepeni, Romei je ubrzo ispalio tri torpeda na čelni brod u neprijateljskoj formaciji – 190 metara dugi britanski bojni brod „Ramillies“ od 31.000 tona, kako se kasnije ispostavilo. Zaronjeni pd morem, Italijanu u „Capponiju“ jasno su čuli tri eksplozije a njihova podmornica zadrhtala je od udarnog vala jakih detonacija, pa su, uz slavljeničke poklike, zaključili da su sigurno pogodili cilj. Ispostavilo se međutim, da su „Capponijeva“ torpeda na veliku sreću Britanaca, prošla kroz špalir njihovih brodova nijednog ne očešavši, pa su se, došavši do krajnje granice dometa, automatski aktivirale bojeve glave na torpedima i ona su eksplodirala bez opasnosti za Engleze.
iz knjige o avanturama podmornice PIER CAPPON
Italijanska štampa međutim, u duhu ratne propagande objavila je da se britanski bojni brod „Ramillies“ „nakon tri pogotka torpeda mora smatrati potopljenim“. Bez obzira što ga nije potopio, Romei se i u ovoj na njegovu žalost neuspješnoj misiji protiv „Ramilliesa“, iskazao odlučnošću, hrabrošču i vještinom da se prikrade i napadne mnogo brojnijeg neprijatelja, pa je stoga odlikovan najvećim italijanskim vojnim odlikovanjem – Zlatnom medaljom za vojničku hrabrost koja mu je dodijeljena u novembru 1940.
„Kapetan korvete Romeo Romei je primjer sjajne hrabrosti, izuzetnog borbenog duga i visokih vojničkih vrlina.“- piše u odluci o njegovom odlikovanju.
Ranije već, hercegnovski podmorničar okitio se sa dvije Bronzane medalje za vojničku hrabrost a njegovi poduhvati pred obalama Malte, na „kućnom pragu“ neprijatelja – britanske flote, zaradili su mu nadimak „Gusara iz dubina“ kako su Romeija nazivale kitalijanske novine što su opširno pisale o njemu i podmornici „Pier Capponi“. Novski podmorničar u krugovima svojih kolega u Italiji već je uživao gotovo mitski status. Ovaj duo koamadant i njegov ratni brod tada je ovjekovječen i u knjizi pod nazivom „Izvanredne avanture podmornice Pier Capponi“ koju je u januaru 1941. napisao i objavio italijanski autor Pjetro Kaporili.
„Italijan iz Dalmacije, visok, snažno građen, odlučnog izraza, već se istakao potapanjem jednog naoružanog parobroda i napadom na čitavu jednu britansku formaciju, kao i spektakularnim upadom pred samom lukom La Valete. Ovo je pravi gusar iz dubina koji će ispisati sjajne stranice vojničke hrabrosti i slave.“- opisao je Kaporili u toj knjizi kapetana korvete Romea Romeija.
Uslijedile su u februaru i martu 1941. još dvije borbene patrole „Capponija“ po Meditreranu sa kojih se stara i već istrošena podmornica međutim, morala prijevremeno vratiti zbog kvarova. Nesposoban da zaroni, „Caponni“ se 10.marta 1941. vratio sa svoje posljednje ratne patrole u bazu u Mesini. Odlučeno je da se ovdje polovina posade iskrca sa podmornice, a ona pod zapovjedništvom Romeia uputi na obimniji remont u La Speciju. Oštećena podmornica, neposobna da zaroni čime je izgubila svoju osnovnu taktičku prednost, krenula je u površinskoj vožnji sjeverozapadno prema nekoliko stotina milja udaljenoj La Speciji. Prema planu, „Pier Capponi“ je trebao ploviti uz italijansku obalu i redovno se javljati lučkima kapetanijama u područjima kojima je prolazio. Posljednje javljanje podmornica je imala 31.marta kada je bila u visini Napuljskog zaliva, odnono u blizini ostrva i vulkana Stromboli. Uslijedila je radijska tišina i svaki trag podmornice kojoj je zapovijedao rođeni Novljanin je izgubljen. Intenzivna pretraga sa mora i vazduha akvatorijuma iz koga se „Pier Capponi“ posljednji put javio nije dala nikakve rezultate i Ratna mornarica Italije je zvanično podmornicu zavela kao „nestalu u akciji“. Tek nakon završetka Drugog svjetskog rata saznala se njena prava sudbina – „Pier Capponi“ je 31.marta 1941. u Tirenskom moru stradao od torpeda koji je na njega ispalila britanska podmornica „Rorqual“ što je vrebala u tim vodama.
naslovnica italijanskih novina o napadu PIER CAPPONIJA na RAMILLIES
U brodskom dnevnika „Rorquala“ kojim je komandovao poručnik bojnog broda Ronald Djuherst zapisano je da su 31.marta 1941 dok su bili u podvodnoj vožnji blizu Strombolija, u 13.37 sati sonarom registrovali šum propelera nepoznatog broda. Dva minuta kasnije periskopom su na horizontu osmotrili nejasan obris italijanske podmonice u površinskoj vožnji.
„14.02 sati. Ispalio sam 5 torpeda na cilj sa udaljenosti od oko 1.000 jardi (oko 900 metara). Postignuta su dva pogotka i neprijateljska podmornica je brzo potonula. Nema preživjelih.“- zapisao je Djuherst u brodski dnevnik „Rorquala“. Njegova torpeda na dno mora poslala su „Capponija“ i 38 ljudi na italijanskoj podmornici, uključujući i njenog komadanta – jednog od najagresivnijih italijanskih podmorničara u Drugom svjetskom ratu rođenog Bokelja, Romea Romeia. Imao je samo 35 godina i za sobom je ostavio suprugu i tek rođenu kćerku…..
Igrom sudbine, njegova kćerka – sada vremešna dama Nikoleta Romei Beninji je 74 godine nakon ovog tragičniog diogađaja, upravo u luci i brodogradilištu La Specije gdje se njen otac uputio 1941. i nikad nije stigao, imenom Romea Romeia krstila najnoviju, tek sagrađenu, podmornicu italijanske Mornarice. Jedno od najmodernijih plovila te vrtze na svijetu, aktuelni „Romeo Romei“ S- 529, ima tzv AIP pogon i trup od amagnetskih materijala koji tu podmornicu čine vrlo teškom za otkrivanje i idealnom za odvažna dejstva u neprijateljskim vodama, pa je stoga ovaj 57 metara dugi podvodni brod od 1.830 tona, dostojan imena i nastavljača tradicije „Gusara iz dubina“- hercegnovskog italijanskog ratnog heroja, Romea Romeija.
Sekretarka Sekretarijata za kulturu, sport i društvene djelatnosti i članica GP URA, Jelena Vukasović, juče je predsjedniku Opštine Kotor Vladimiru Jokiću iz ličnih i profesionalnih razloga podnijela ostavku.
„Nakon više od dvije godine rada mogu reći da sam zadovoljna rezultatima ostvarenim u Sekretarijatu, prevashodno duplo većim budžetima za kulturu, sport i stipendije i petostrukim za nevladine organizacije. Procentualnim budžetiranjem i utvrđivanjem po 4 % tekućeg budžeta za kulturu i sport i 1 % za nevladin sektor učinjen je veliki iskorak koji je grad Kotor svakako zasluživao“, kazala je Vukasović.
Po njenim riječima, rezultati su ostvareni uprkos problemima.
„ Primjera radi, kako smo se 2017.godine borili za KotorArt trudeći se da ga zaštitimo i nadomjestimo sredstva koja Ministarstvo kulture nije htjelo dati, tako smo, recimo, i unutar vladajuće koalicije u Kotoru imali nesuglasice oko podrške Don Brankovim danima muzike ili oko statusa Fondacije Kotorski festival pozorišta za djecu. Ukoliko govorimo samo o ulaganjima, sa 390.000 eura, koliko je tokom 2016. godine planirano za transfere organizatorima kulturnih programa, Opština je svotu podigla na 650.000 eura. Povećani su ključni budžeti u oblasti kulture. Za programske aktivnosti Kulturnog centra Nikola Đurković opredijeljeno je 120.000 eura, skoro triput više nego 2016. godine kada je izdvojeno 50.000 eura. Za programske aktivnosti OJU Muzeji izdvojeno je 20.000 eura što je skoro 300% više nego 2016. godine kada je svota za programe ove gradske ustanove kulture iznosila 5.500 eura. Uvećani su budžeti za najznačajnije manifestacije u oblasti kulture, najprije Međunarodni festival Kotor Art. Opštinska sredstva opredijeljena za Kotorski festival pozorišta za djecu 2016.godine iznosila su 100.000 eura, a 2017, 2018. i u projekciji 2019.godine čak 140.000 eura. Don Brankovi dani muzike 2016. godine imali su 90.000 eura iz budžeta Opštine Kotor dok je u protekle dvije godine ta svota iznosila od 130 do 140.000 eura. Za Međunarodni festival klapa Perast opredijeljena su znatno veća sredstva nego ranije: 2016.godine – 12.000, posljednjih godina – 20.000 eura“, kazala je bivša sekretarka Jelena Vukasović.
Kao rekapitulaciju urađenog Vukasović pored podrške „KotorArtu“, Smotri mode „Moda i umjetnost“ i tradicionalnim manifestacijama poput „Bokeljske noći“ i Karnevala ističe da je Sekretarijat organizovao nove programe kao što su „Otvoreni kotorski trgovi“, „Bokeljski vremeplov“ i „Kotorski krug“.
„Trgovi i Vremeplov imaju za cilj da, nakon javnog konkursa, priliku pruže domaćem stanovništvu da se istakne i bude dio ljetnje kulturne ponude kojom se, u ovom slučaju, predstavlja i dio identiteta našeg grada. Zašto bi kulturni život našeg grada predstavljali samo učesnici/e raznih festivala i naši gosti? Čast KotorArtu i drugim manifestacijama, ali smatram da su pravo blago naši sugrađani/ke koji djeluju u raznim klapama, pjevačkim i igračkim društvima, ansamblima, orkestrima, pozorišnim trupama, po tom životu je Kotor nadaleko poznat i naša je obaveza da te ljude ohrabrimo i pružimo im priliku da nastupe na kotorskim trgovima i tako predstave naš grad. Kotorski krug je, sa druge strane, program izuzetnog potencijala koji je okupljao kako domaće i regionalne intelektualce/ke tako i ovdašnje ljude kako bi se diskutovalo o temama važnim za društvo i umjetnost“, istakla je Vukasović.
Ona kao važan segment istuče konkurs za individualno umjetničko stvaralaštvo Opštine Kotor, za koji se nada, da će se ustaliti kao prilika za podršku kotorskim umjetnicima/ama.
Ona navodi i infrastrukturna ulaganja: rekonstruisani su i renovirani objekti namijenjeni programima iz kulture (ljetnja pozornica, Gradska galerija, pres sala Kulturnog centra).
Po riječima dojučerašnje sekretarke Jelene Vukasović, pored kulture napredak je postignut i u domenu politike u sportu, potom prema nevladinom sektoru i studentskoj populaciji.
„Uz već istaknuto znatno uvećanje budžeta za sport, od posebne važnosti je bila priprema i donošenje prve opštinske Odluke o visini, kriterijumima, načinu i postupku raspodjele sredstava za finansiranje sporta čime su se stvorili uslovi za zakonito finansiranje u sferi sporta. Zatim, nevladinom sektoru umjesto 30.000 koliko je izdvajano ranije, opredijeljena su sredstva u iznosu od 1% tekućeg budžeta – posljednjih godina između 160 i 170.000 eura. Taj 1% je odavno postavljeni zahtjev nevladinog sektora u Crnoj Gori i Opština Kotor je jedina koja ga je prihvatila i projektovala u sopstvenom budžetu. Urađena je i usvojena nova Odluka o raspodjeli sredstava nevladinom sektoru, a još jedan pozitivan primjer je i otvaranje Centra NVO u Škaljarima. Kada su u pitanju stipendije, Opština je udvostručila sredstva za ovu namjenu – sa 40 na 80.000 eura koliko je na godišnjem nivou opredjeljivano za kotorske studente/kinje“, istakla je Jelena Vukasović.
Dodala je i da je Lokalnom javnom emiteru Radio Kotor u posljednje dvije godine budžet „pojačan“ sa 130.000 na 170.000 eura.
Podsjetimo, Vukasović je nedavno pozvala Vladu Crne Gore da, uprkos zabrani finansijskih transakcija Opštini Kotor, dozvoli da se novac iz opštinske kase usmjeri renomiranom festivalu „KotorArt” koji je, kako je kazala, kao nacionalni festival obaveza i Opštine i Ministarstva, i grada i države.
Vukasović na kraju zaključuje da je razočarana što kultura nije ostala iznad politike, već je postala žrtva političkih trvenja i trgovine.
Nakon 15 godina navigavanja po svjetskim morima, otočanin Mato Goravica iz Suđurđa na Šipanu odlučio se na životni zaokret. I nije požalio. Nemirno more zamijenio je rodnim poljem. Zanimljiva je njegova priča jer “nakon završene više u Dubrovniku otišao je navegat vanka po “strancima” i sa 29 godina avanco za kapetana”.
– Bio sam na tankerima za sirovu naftu, prvo s Englezima i zadnjih osam godina s Arapima. Ali uvijek je bila ideja da se doma nešto napravi i pošao sam ća – kaže Mato, koji se prvi put na tanker ukrcao u avgustu 1996. u Južnoj Koreji, a tu se i iskrcao isto u avgustu, samo 2016. godine, kada je završila njegova priča pomorca.
Matova obitelj uvijek se bavila poljoprivredom pa je i on, dok je bio na suhom, uvijek davao ruke u poslu na zemlji. Njihovo gospodarstvo broji oko 300 stabala maslina, sorti piculja, oblica, kosmača i lastovka. Posebno su, dodaje, ponosni na jednu “staricu” u masliniku za koju se smatra da je najstarije stablo masline na otoku Šipanu, sa svojih 800 i više godina. Imaju i uljaru, a proizvode i vino jer na njihovoj je zemlji i sedam tisuća trsova vinove loze, sorte plavac mali, merlot i cabernet sauvignon. Otkriva nam Šipanjac kako je u pripremi prvi rose pjenušac od plavca.
– Odlučili smo u poljoprivredno gospodarstvo uz sve to uključiti i rogače, skoro zaboravljenu kulturu, pa smo napravili pogon za preradu rogača u rogačevo brašno – kaže Mato koji sebe, sestru Mariju i oca Boža naziva glavnim udarnicima u polju. Dok su oni na tereni supruga Jelena brine o estetici, odnosno pakiranju proizvoda, izgledu etiketa…, dok majka Ilona kod kuće kuha objed jer “rad u polju izgladni čovjeka”.
Na pitanje zašto baš rogač, kaže:
Šipanski car
– Baš zato što je šipanski rogač jedan od tri sorte zabilježene u literaturi, lokalno se zove carin, car od rogača. Otok Šipan je u prošlosti bio poznat po uzgoju ove posebne sorte rogača, koju puše i vjetar i more, ima dobru zemlju, dosta sunca, pa mora bit carski. To je vrijedna biljka, bogata kalcijem, kalijem i fosforom – opisuje ovo pomalo zaboravljeno voće koje je, s obzirom da na Šipanu ima veliki broj stabala koji su i danas u rodnom stanju, odlučio revitalizirati.
– Krenuo sam u ovo 2016. godine. Jedna zagrebačka firma mi je napravila program tako da je to prepoznato i od EU fondova pa sam sufinanciran s 280 tisuća kuna nepovratno, što je 46 posto troškova. U uljari koju imamo odvojio sam dio prostora za strojeve i dva skladišta, opremio sve. Ove godine smo počeli mljet rogače i proizvoditi brašno od njih – kaže ovaj svestrani otočanin. Bilo je teško krenuti, ali europski fondovi su pomogli. Iako, zbog svega potrebnog kako bi projekt prošao, izgubio je cijelu jednu berbu.
rogač foto DV – SD
– Dio troškova su pokrili EU fondovi, a ovo ostalo je moja kapetanska plaća izdržala. Poslužilo je more – kroz smijeh će, pa nastavlja o rogaču. – Berba ploda je koncem kolovoza. To je zahvalna biljka, jer plod može stati dugo. U skladištu može stati i godinu dana a da se, tvrdi, kvaliteta ploda ne promijeni. Sa svojih, do 200 godina starih stabala Mato ubere između dvije i tri tone rogača, ali je i od 12 šipanskih obitelji otkupio 14 tona rogača.
– U tome je cijela ideja da se ljudi više zainteresiraju. Od 12 obitelji koje se s tim bave i imaju stabla otkupio sam urod. Vezani smo za otok, treba naći nešto čime će se ljudi bavit i ostat na otoku, da imaju neke koristi svi, i oni i ja. Ja ću gledati plasirati nas na tržište po Hrvatskoj, izvan zemlje. Kontaktirao sam s određenim tvrtkama u Austriji, poslao sam i u Japan naš proizvod pa ćemo viditi. Bit će posla – optimistično će Mato.
Isprobani recepti
Zanimao nas je proces prerade od ploda do brašna.
– Kad se ubere ide u skladište. Prebire se ručno, svaki se pogleda i okrene je li oštećen ili truo. Odmah se može počet prerađivati, jer kad se ubere dosta je suh. Ali da bi se mogao samljet u fino brašno treba ga osušiti u sušari na mehanički način.
Grubo se melje i usitnjava, takav ide na 12-satno sušenje. Kad je suh ide na prosijavanje i vađenje pica, a pulpa koja ostaje ide na mljevenje. U počecima je trebalo naći pravu mjeru. Davao sam ženama da prave kolače dok sam našao pravu granulaciju, recept izrade. Reakcije su odlične. Svi hvale ovo brašno od rogača – ponosan je Goravica.
Matovo brašno od rogača je bez glutena za što ima i certifikat. Nema u njemu nikakvih aditiva, konzervansa, čisti prirodni očišćeni zdravi rogač, osušen i samljeven.
– A brašno od rogača carina može se koristiti na sve moguće načine. Najviše u kolačima, to je standard, ali može se koristiti i za napraviti palačinke, prikle, kruh, umjesto kakaa razmutiti u mlijeko, kao čaj. Ne treba uopće cukra, sladak je prirodno. Može se dodavati u voćne mikseve, u pahuljice što je danas popularno. Rogač stvarno začini sve i pritom je zdrav – preporučuje ga Mato.
Stablo rogača, ako je veliko, daje i do 300 kilograma ploda, dok se s manjih stabala ubere oko 40 kg. Prilikom prerade oko 30 posto težine “otpadne”.
– Treba picu izvaditi vani što je otprilike 10 posto težine, nekoliko postotaka se izgubi na sušenju, a ima dosta truloga ploda. Pice se isto mogu posebno prodavati, samo još nisam našao tržište. One se koriste u farmaciji, a najviše kao prirodni zgušnjivač za hranu. Službeni naziv je E410, kad vidite na nekom proizvodu tu oznaku znate da su to pice od rogača – kaže ovaj 42-godišnji stanovnik Šipana.
Žele ga i Slavonci i Japanci
Iznenadio se koliko Dubrovčana koristi brašno od rogača pa potencijalnih kupaca ne nedostaje. Mnogi mu se obraćaju direktno jer dostaviti brašno “Postirom” nije problem “uvijek netko ide put grada”. U Dubrovniku se njegovo brašno prodaje tek na jednom mjestu, u trgovini “Gligora” u Gružu, a uzimaju ga i neki restorani i hotelske kuće, kao i neke dubrovačke slastičarnice.
– Brašno od šipanskih rogača ide i u Poreč, oni to dosta koriste. U Zagrebu se prodaje u dvije, tri butige. Bili smo u Osijeku u suradnji s udrugom “DART”. Oduševljeni smo kako su nas ljudi primili, jer i oni tamo gledaju okupiti male bio i ekoproizvođače.
Oni imaju “zeleni četvrtak” na tržnici u Osijeku gdje se prezentiraju, jer kad si mali jako je teško probiti se. Mislim da će i naš rogač na “zeleni četvrtak”, uostalom Slavonija je poznata po kolačima. Preko posrednika našli smo Austrijace, firmu koja se bavi trgovinom ekoproizvoda. Veliki su, i s njima sporo ide. Rekli su hoće, ali nisu rekli kada će – govori Mato o planovima, pa dodaje i kako je bio u Japanu s “carem od rogača”.
– Neki su Japanci bili u Dubrovniku i vidili moj rogač, kontaktirali su e-mailom sa mnom. Taj čovjek je u tvornici čokolade, a rogač je interesantan jer se dodaje u čokoladu kao zaslađivač i radi okusa. Japancima je to potpuno strano, pa me je kazao “super je, sladak kao šećerna trska ali što ću ja s tim, daj mi neki recept”. Trebalo je onda “iskopati” recept. Ide polako, ali ide – kaže Mato Goravica i najavljuje kako će ubrzo pokrenuti i internet prodaju jer potražnja je primjetna. Za 250 grama brašna od rogača carina treba izdvojiti 20 kuna, a pakiranje od kilograma stoji 40 kuna. Car od rogača, čini se, krenuo je u osvajanje tržišta.
Brojni turisti i mještani Baošića su povodom rođendana i treće godine od obnavljanja muzeja Miroslava Štumbergera, posjetili dom starog kapetana, i uz muziku i prigodan program, odali počast sugrađaninu koji je još za života svoju kuću pretvorio u muzej sa bogatom zbirkom etnografskih predmeta, ali i uredio i oplemenio dvorište u kojem je, između ostalog zasadio 200 različitih vrsta ruža.
Bila je to prilika za podsjećanje na izuzetnu ličnost, svestarnog kapetana koji je u mladosti iz Slovenije došao u Boku, zavolio je i odlučio da zauvijek ostane u Baošićima. Veče koje je s ljubalju sklopljeno, kao i sve što je Štumbverger radio otvorila je vršilac dužnosti direktora „Gradskog muzeja Mirko Komnenović i galerije Josip Bepo Benković”, Slavica Božović.
-Kapetan Miroslav Štumberger bio je čovjek bogougodne ljudske i bokeljske vedrine. Rođen daleko od mora, od djetinjstva je pokazivao ljubav prema pomorstvu i nadasve tehnici pa je posle gimnazije završio pomorsku akademiju i kao vojnik dolazi u Boku, gdje će ostati, kako je zapisao jedan od njegovih biografa Siniša Luković, usidren do kraja života. U ovo zdanje, ovaj muzej stari kapetan ugradio je svoj osoben stvaralački rukopis darajući mu nacionalni-mediteranski pečat. Utvrdio je koncepciju koja prevazilazi obim i formu uobičajnog muzeja.Ovaj visoko obrazovani čovjek govorio je pet jezika a uz svoj radu u vojsci cio život posvetio je očuvanju istorije, kulture i etnografske baštine Boke i Jugoslavije pa i svijta. U svom domu sakupio je izuzetno vrijednu kolekciju koju su, prema popisu iz 1964. godine, činila 1.472 predmeta:372 komada etnografskih artefakata, 115 ikona i slika, 27 ćilima raznog porijekla, 20 raznih geografskih mapa, 22 makete jedrenjaka sopstvene izrade, 13 amfora, 220 komada starog novca, 22 predmeta iz NOB-a, 53 komada stilskog nameštaja i još 652 komada raznih drugih predmeta.Posebnu vrijednost činila je njegova biblioteka od 1.516 knjiga među kojima su bilo 46 knjiga iz 17, 18 i 19 vijeka. Najvrednija među njima su bila sva tri toma jednog od prvih izdanja Enciklopedije Britnike iz 1788. godine- navela je Božović i dodala da je Štumberger svoju kuću 1955. godine proglasio muzejom.
Muzej Štrumberger – Baošići
– Dom starog kapetana je poniranje u prošlost i prostore. Sve u njegovom životu se vrtjelo oko mora, oko te plave pučine i vode eliksira života. Nažalost, dobar dio te izuzetno bogate i vrijedne zbirke koju je Štumberger testamenom zavještao Mjesnoj zajednici Baošići –kojoj je poklonio i kuću je pokraden. Opština je prije četiri godine obnovila kuću i Štrumbergerovu zaostavštinu predmetima, pa je „Muzej Starog kapetana” Miroslava Štumbergera ponovo dostupan posjetiocima- rekla je Božović naglasiši da ovo veče ima zadatak da pokažemo šta Baošić ima u ovom zdanju i šta je od propadanja oteto kao i sve ono što je Milosav Štumberge stvorio.
Proslavu povodom roćendana Kapetana Štumbergera organizovali su JU Muzej i Galerija, TO Herceg Novi i Mjesna zajednica Baošići, a u programu su učestvovali klapa „Stari Kapetan” i članovi KUD-a „Sloga”.
Miroslav Štumberger
Miroslav Štumberger rođen u Sloveniji, a život vezao za BokuMornarički kapetan Miroslav Štumberger bio je i inovator i pisac udžbenika iz torpedistike, ali prije svega zaljubljenik u umjetnost, tradiciju muzeologiju. Rođen je 2. jula 1892- godine u mjestu Šmarje pri Jelšahu kod Celja u Sloveniji. Štumberger je nakon Prvog svjetskog rata postavljen za komandanta Podmorničke baze u Kumboru i od tada je njegov radni i privatni život vezan za Boku. Umro je 1983.- godine.
Riječ je o čovjeku koji je godinama bio organizacioni i duhovni patron, kolekcionar velikog i vrijednog kulturnog blaga koje je ostavio gađanima Baošića, Herceg Novog i Boke. Ljudi iz Mjesne zajednice Baošići i gradskog muzeja željeli su da povodom 2. jula, kapetanovog rođendana, posjete mještane i brojne goste da Miuroslav Štumberger nije zaboravljen.
