Zaslugom neumornih entuzijasta – zaljubljenika u more i pomorsku tradiciju Rijeka nudi svojim građanima i posjetiteljima zanimljivu manifestaciju u retro stilu – „Fiumare“ – Kvarnerski festival mora i pomorske tradicije. Rijeka se u vrijeme održavanja manifestacije “vraća 100 godina u prošlost” kada je prostor uz Mrtvi kanal bio mjesto svakodnevnog intenzivnog trgovačkog prometa.
Jedinstveni festival mora i pomorske tradicije valorizira pomorsku, ribarsku i brodograditeljsku baštinu Kvarnera, a za trajanja manifestacije Rijeka odiše primorskim duhom i na svakom koraku posjetiteljima nudi zanimljiva događanja povezujući pomorsku i trgovačku tradiciju prošlosti s današnjom svakodnevicom.
Rijeka se u vrijeme održavanja manifestacije vraća sto godina u prošlost kada je prostor uz Mrtvi kanal bio mjesto svakodnevnog intenzivnog trgovačkog prometa. Povezujući pomorsku i trgovačku tradiciju prošlosti s današnjom svakodnevicom, „Fiumare“ postaje svojevrsni vremeplov na autentičnim lokacijama Delte – Mrtvog kanala i Verdijeve ulice – spojnice s tržnicom i lukom.
Tradicijske drvene barke na jedra usidrene u Mrtvom kanalu, trgovci i obrtnici u tradicijskim nošnjama iz svih krajeva Kvarnera, interaktivne radionice pomorskih i ribarskih vještina, brodomodelarske radionice i promocija starih običaja, fotografija i slika, tradicijske pjesme i plesovi, gastronomska ponuda autohtonih jela i vina, organizirani razgledi kazališta i povijesnih lokacija užeg središta grada, regate tradicijskih barki na jedra – sve to je kolaž oživljenih slika Mrtvog kanala kroz stoljeća.
Festival je počeo u utorak 28. svibnja na Korzu kada se prezentirala tradicijske barke obnovljena putem europskog projekta „Mala barka 2“ te je održan svečani defile sudionika festivala. Mohović je građane posebno pozvao da sudjeluju u programima u petak i subotu, kada se na Gatu Karoline Riječke održava cjelodnevni program za djecu i mlade, kao i predavanja, edukacije, glazbeni događaji i izložbe.
Gradonačelnik Obersnel istaknuo je kako je glavna vrijednost festivala njegovo podsjećanje na pomorsku tradiciju i istinske korijene ovog područja koji su od Rijeke napravila otvoreni, kozmopolitski grad u kojeg dolazi mnogo novih ljudi, brodova i ideja, grad kakav je danas.
Festival okuplja 30 programskih partnera i 10 gostujućih udruga, a održat će se na 25 lokacija sa stotinjak raznih događanja, izložbi, predavanja ne temu mora i maritimne baštine.
Međunarodna brdska auto trka Kotor (MBAT Kotor 2019 – “Memorijal Tripo Bukilica”) u organizaciji Auto moto sportskog kluba (AMSK) Kotor, održaće se u subotu i nedjelju 1 i 2. juna.
Trka se boduje za šampionate Centralno evropske zone (CEZ), Hrvatske, Auto moto sportskih klubova Crne Gore, kao i za KUP Kotora.
Za ovogodišnje takmičenje prijavljeno je preko 100 vozača iz Crne Gore i regiona, među kojima je i Laslo Šaš koji je ostvaro najbolji rezultat na prošlogodišnjoj trci Kotor – Trojica.
Vanredni tehnički prijem danas od 8.00 do 8.30 sati.
Prva trening vožnja je danas u 12.00 sati, a druga je zakazana 30 minuta nakon završetka prve.
Sjutra, u nedjelju, nakon svečanog otvaranja, prva trka vozi se u 11.00 sati, a druga 30 minuta po završetku prve.
Redovno saobraćanje, na dionici Kotor-Trojica, biće onemogućeno, i danas i sjutra, od 8.00 sati do završetka trke.
Trojica – kotor
MBAT Kotor 2019 podržali su Ministarstvo sporta i mladih, kao i brojni sponzori i prijatelji automobilizma.
Direktor ovogodišnje međunarodne trke je Nenad Bukilica, a zamjenici su Mato Sebalj i Dubravko Ćikor iz Hrvatske.
AMSK Kotor, organizator predstojeće trke, je na prvoj ovogodišnjoj brdskoj trci na Podima osvojio prvo mjesto u generalnom plasmanu.
Nakon trke u Kotoru slijede: Glava Zete 22.- 23.jun, Lovćen 5. – 6.juli, Pljevlja 24.- 25. avgust i Dubrovnik 5.-6. oktobar.
U amfiteatru Pomorske škole Kotor, u utorak 4. juna, sa početkom u 12 sati, biće održana multimedijalna prezentacija Bokeljske mornarice Kotor učenicima te škole.
U prezentaciji će, pored predstavnika Bokeljske mornarice Kotor, učestvovati i predstavnici Ministarstva kulture Crne Gore, Pomorskog muzeja Crne Gore-Kotor i drugi.
Bokeljska mornarica Kotor je memorijalna ogranizacija sa sjedištem u Kotoru, koja je izvorno utemeljena kao najstarija bratovština pomoraca na Jadranu i jedna od najstarijih na svijetu.
Prema tradiciji i istorijskim indicijama osnovana je 809. godine, kada su kotorski pomorci preuzeli relikvije hrišćanskog sveca mučenika Tripuna i kasnije ga proglasili zaštitnikom grada.
U proteklih dvanaest vjekova Bokeljska mornarica je prošla kroz mnoge transformacije – od humanitarne, preko vojne, pa sve do memorijalne organizacije, kakva je danas. Za sve to vrijeme ona se u svim svojim aktivnostima rukovodila drevnim geslom: FIDES et HONOR – VJERA i ČAST.
Kao takva, Bokeljska mornarica je otvorena za sve koji poštuju ovo geslo i voljni su da doprinesu očuvanju tradicionalnih vrijednosti koje ona gaji.
Mještani Grblja smatraju da bi buduća magistrala trebalo da bude građena sjevernije kroz ovaj dio kotorske opštine, kako bi se na taj način zaštiteli vrijedni objekti i imanja.
Juče je u u Osnovnoj školi “Nikola Đurković” u Radanovićima (za mjesne zajednice: Gornji Grbalj, Radanovići, Lastva grbaljska, Vranovići, Savina i Glavatičići-Bigova), zbog velikog interesovanja građana, Ministarstvo održivog razvoja i turizma u saradnji sa Opštinom Kotor, organizovalo javnu raspravu za Nacrt Prostorno urbanističkog plana Opštine Kotor.
Prva javna rasprava o Nacrtu Prostorno urbanističkog plana Opštine Kotor, održana je 16. maja u kinu „Boka.
Javnoj raspravi su pored brojnih mještana prisustvovali i ministar održivog razvoja i turizma Pavle Radulović, Mladen Krekić dipl.ing. arh-planer, Svetlana Jovanović saradnica-prostorna planerka i Simeun Matović planer saobraćaja.
Raspravu je vodio predsjednik mjesne zajednice Gornji Grbalj Željko Ćetković koji je gostima poklonio po primjerak starog Zakona Grblja, koji je kako je kazao, stariji od Dušanovog zakonika.
foto Radio kotor
U ime Savjeta mjesnih zajednica Grblja Labud Mihović je pročitao zajedničke stavove i izrazio nadu da će javna rasprava imati efekta i da će planeri uvažiti stavove Grbljana.
„Želimo da se cijela teritorija Grblja predvidi za turizam, stanovanje i poljoprivredu. Ukoliko uvažite ovaj naš predlog, tražimo da plan ne prepozna nijedno koncesiono polje ili teritoriju za otpad.
Ukoliko dođe do realizacije brze magistrale kroz Gornji Grbalj, ona će ga uništiti jer trasa prolazi kroz maslinjake, crkve i druge objekte. Mi tražimo da trasu pomjerite sjevernije“ – kazao je Mihović.
foto Radio kotor
Ministar Radulović je odgovorio da niko neće sjeći masline ili rušiti crkve, te obećao da kada se usvoji ovaj plan, da će sa predstavnicima Grblja na interaktivnoj mapi detaljno sa planerima proći cijelu trasu brze magistrale i te pojasniti svaki zahtjev koji građani pošalju.
„Kidati hiljadu maslina da bi se napravio put neće niko. Masline su i zakonom zaštićene. Takođe, niko zdrave svijesti neće rušiti nijednu crkvu. Neće se rušiti nikakvi objekti ukoliko se nađe način da se zaobiđu. Mi smo došli ovdje da čujemo mišljenje pojedinaca, koletktivna mišljenja, ali se mora čuti i mišljenje struke. Kada se završi ovaj plan, imate moje obećanje, izaberite predstavnike da sjednemo zajedno i na interaktivnoj mapi pređemo sve primjedbe koje ste imali i vidite kako to izgleda u tom trenutku“ – karao je Radulović.
Pored gore navedenih primjedbi i stavova, građani su se žalili i na kamenolome u Lješevićima i Nalježićima i tražili da se oni zatvore.
Predlozi, primjedbe, sugestije i komentari mogu se dostaviti putem mejla: javna.rasprava@mrt.gov.me ili na arhivu Ministarstva održivog razvoja i turizma, IV proleterske 19, Podgorica. Rok je 11.06.2019. do 00:00h.
U Narodnoj biblioteci Budve u četvrtak su predstavljena dva romana za djecu i mlade Fluk i Fluk i Kana autorke Andrijane Nikolić. Odlomke iz oba romana čitao je Miloš Boreta, a moderatorka promocije bila je Stanka Stanojević. Roman FLUK je imao prvo izdanje 2011. i sada, kada je napisan i nastavak Fluk i Kana, ponovo je štampan.
Oba romana pisana su u formi biografije, odnosno autobiografije, u prvom licu iz perspektivepsa Fluka kao glavnog junaka i afirmišu vrijednosti koje su univerzalne i neprolazne: ljubav, humanost, razumijevanje, pomaganje, učenje i obrazovanje, posvećenost prirodi i zdravom životu…
Zašto je Fluk onaj koji pripovijeda, glavni protagonist, autorka ističe da je željela da mali čitaoci osjete kako to životinje gledaju na nas ljude: “Mi obično znamo kako mi gledamo jedni nadruge, ogovaramo se, ili se volimo, ili se mrzimo, ali ne znamo kako životinje gledaju na nas izato sam željela iz njegove perspektive, živeći sa njim da osjetim kako to može jedan pas da gleda na ljudski život.” Pas je karika koja spaja porodicu – istakla je autorka i dodala da je željela da pokaže da skoro da i nema velike razlike kada su u pitanju ljudi i životinje i njihovo potomstvo. Romani su pisani sa toplinom i emocijom u namjeri da se takva emocija prenese i na čitaoca.
Porodica, bilo prava, bilo ona stečena kao što je to u Flukovom slučaju, i ljubav su važni faktori za zdrav razvoj ličnosti: “Porodica je ljubav. A ljubav je potrebna da biste izvlačili jedni druge iz nevolje… I to se desilo upravo u slučaju u drugom romanu Fluk i Kana kada je njegova, nazovimo sestrica Kana doživjela tešku nezgodu, auto ju je udarilo i ona je stradala. Naravnoporodica je ta koja treba da odluči kako da pomogne, a mi smo sakupili svu svoju snagu i uspjeli smo pronaći lijek koji je stigao čak iz Afrike.”
Potrebe su urođene, biološke i u potrebama su slična sva živa bića, međutim vrlo različita u ophođenjima i veoma je bitno sjetiti se da pomognemo: “Na jednom novogodišnjem bazaru, napravila sam presedan, i dogovorila se sa đacima da napravimo čestitke koje smo prodavali
Uspjeli smo zaraditi toliko da smo mogli kupiti 120kg hrane i posjetili smo četiri azila u vlasništvu NVO i donirali smo hranu napuštenim životinjama. Zajedno sa mojim đacima, društveno odgovornim, na jednom otpadu pronašli smo i kancelarijski namještaj I od toga uspjeli napraviti četiri kućice za bezdomne ps” – istakla je autorka Andrijana Nikoić na promociji svoja dva romana za djecu i mlade održanoj u Biblioteci. Ovim povodom su prikazana I dva kratka filma u Fluku kao I mnoštvo fotografija.
Andrijana Nikolić je priredila i zbirku pripovjedaka za djecu čiji je autor pokojni profesor Vuk Minić a koja je nedavno izašla iz štampe: “radeći u školi primijetila sam da nemamo mnogo crnogorskih autora za djecu, a imamo veliki izbor literature koja dolazi sa zapada… U našoj Crnoj Gori postojao je neko ko je stvarao za djecu. U traganju za knjigama profesora Vuka Minića, nažalost naišla sam na barijere zato što sam od četiri zbirke pripovjedaka u bibliotekama uspjela pronaći samo dvije, a njegova porodica mi je ustupila preostale dvije, tako da sam objedinila sve četiri, hronološki poredala i analizirala, uradila predgovor i objedinila u jenu knjigu. Ova knjiga nije namijenjena za prodaju” – istakla je na kraju priređivačica Andrijana Nikolić a biće poklonjena onovnim školama u mjestima u kojima je Vuk Minić živio, radio, stvarao, kao i školama u mjestu gdje se rodio. Stvaralaštvo za djecu profesora Vuka Minića, priređivačica Andrijana Nikolić je objedinila “da bi djeca mogla da čitaju svog autohtonog pisca i na taj način se najljepše upoznaju sa svojom kulturom” – poručila je na kraju.
“Javno preduzeće za upravljanje morskim dobrom nanijelo je više zla nego dobrog svakoj primorskoj opštini, to je nažalost opštepoznata stvar u Crnoj Gori. Neistina je da je Opština Herceg Novi bez posebnog interesovanja i učešća pratila nastojanja Javnog preduzeća za upravljanje morskim dobrom da upravljanje lukom uskladi sa zakonom” – kaže se u saopštenju Opštine H. Novi.
Kako ističu na zajedničkom sastanku u martu ove godine zaključeno je da će Morsko dobro i Agencija usaglasiti stavove prije raspisivanja tendera, ali to se nije desilo, već ste postupili mimo tadašnjeg dogovora, poručuju iz Opštine.
“Na istom sastanku ste nas uvjeravali i da će posao u vezi sa zakupom pristaništa biti završen ranije, a sada imamo situaciju da ste otvaranje ponuda zakazali za 07. jun. Da li ste uopšte sagladali posljedice sprovođenja takve procedure u sred nautičke sezone?
Navodite da je djelovanje rukovodstva gradske Agencije za gazdovanje lukom u pravcu ozakonjavanja rada uslijedilo nakon što su pokrenute aktivnosti na međunarodnim tenderima, što nije tačno. Projekti su inicirani i aktivirani 2017. godine, a naš grad preko Agencije od 2015. godine pokušava da stvari dovede u zakonski i svaki drugi red.
Agenciju za gazdovanje gradskom lukom u Herceg Novom poslednjim tenderom tretirate kao da nikada nije bila korisnik i dobar domaćin akvatorijuma Škvera, iako ste vrlo dobro upoznati koliko truda je uloženo da se napokon stvari dovedu u zakonski red, prvenstveno na korist svih građana i gostiju našeg grada.
Pitamo se na koji način ste, zajedno sa Vladom, gradsku luku Budve dali pod koncesiju bez tendera? Kako ste pod koncesiju dali tivatsku luku Kalimanj? Kako to da jedni aršini vladaju za Budvu, drugi za Tivat, treći za Herceg Novi?
Dalje, Plava špilja, za slučaj da niste znali, ima tradiciju izletničkog turizma od preko 100 godina, tačnije od početka prošlog vijeka kada je prve turističke brodice organizovao dr Antal Mađar. Od tada do danas nema podataka koji će potkrijepiti vaše navode o „haotičnom stanju rizičnom po bezbjednost posjetilaca“. Ipak, znajući da je država Crna Gora omogućila privatizaciju kulturno istorijskih objekata poput Mamule i Arze, jasno nam je po kojoj liniji se Plava špilja našla u tenderu koji ste raspisali.
Razglednica, panorama HN Skver
Što se tiče vaših pohvala na sopstveni račun, pozivamo vas da zajednički izvedemo računicu koliko ste od svog osnivanja prihodovali od Herceg Novog, a koliko ste kroz ulaganja vratili gradu i da te podatke javno objavimo.
Na kraju, vaša ocjena da se radi o infantilnom ponašanju Opštine Herceg Novi pokazuje jednu tragičnu stvar: ne shvatate kakve su posljedice vaših loših odluka za gradove na primorju. Predlažemo da sprovedete nezavisnu anketu o svom radu, možda vam otvori oči.
Još jednom pozivamo – ukoliko želite nastavak saradnje sa Opštinom Herceg Novi, povucite sporne dijelove javnog poziva za zakup pristaništa i privezišta” – kaže se u zvaničnom saopštenju iz Opštine herceg Novi..
„JP Morsko dobro nije ‘podijelilo’ Luku ‘Škver’ u Herceg Novom. Luku je odavno podijelila Opština Herceg Novi kada je dala pravo korišćenja za bazen u luci – Vaterpolo klubu Jadran, dio koji se koristi za sportske jedrilice, brodice i jahte i dio koji se koristi za barke lokalnog stanovništva, ribara i drugih sa kabinama za opremu – ‘Brodarskom društvu Jugole Grakalić’, a pristan i privezište opštinskoj – Agenciji za gazdovanje Lukom. Tako podijeljen ‘Škver’ funkcioniše već decenijama“, kaže se u odgovoru JP Morsko dobro Opštini Herecg Novi.
U međuvremenu opštinska Agencija je sa JP Morsko dobro imala ugovor o korišćenju za dio luke koji i danas koristi.
Sistem upravljanja lukama je promijenjen donošenjem Zakona o lukama 2008. godine, a uloga Opštinske Agencije od 2009. kada je istekao Ugovor Agencije JP Morsko dobro. Od tada cijela luka se koristi na način koji nije usklađen sa Zakonom, moglo bi se reći ilegalno, navode iz Morskog dobra.
U reagovanju se dalje navodi da su na sastanku 20. marta ove godine zaključili da će Opština kod Ministarstva saobraćaja i pomorstva i nadležnih organa pokrenuti zakonsku proceduru za rješavanje trajnog statusa luke. Ističe se da je na insistiranje predsjednika Opštine i njegovih saradnika, zaključeno da će JP za upravljanje morskim dobrom raspisati javni poziv za davanje u zakup dijela akvatorijuma Luke Škver, što bi bilo rješenje za regularno funkcionisanje dijela luke kojim upravlja opštinska Agencija do sistemskog i trajnog rješenja.
Nakon dogovora, niko nije pokrenuo nijedno pitanje, osim što je JP Morsko dobro, pripremilo i obezbijedilo uslove za ustupanje na korišćenje luke na jedino mogući i legalan način“, ističe se u saopštenju Morskog dobra.
Kad je riječ o lokaciji platforme za pristajanje plovila ispred Plave špilje u Morskom dobru smatraju da dosadašnji način organizovanja obilaska špilje predstavlja haotično stanje. “Red je moguće uvesti samo ustupanjem lokacije korisniku s pravom i obavezom da organizuje pristajanje plovila koja štite red i javni interes i uz rad službi koje su nadležne za kontrolu – inspekciju. U suprotnom, realna je bojazan da se haotično stanje produži i na ovom lokalitetu. Pitanje je kome to odgovara i ko se zalaže za nastavak takvog stanja, stoji u reagovanju.
Obraćanje Opštine Herceg Novi je konotirano kao „prijetnja“ da će prekinuti saradnju sa JP Morsko dobro, što je začuđujuće, ističu iz Morskog dobra i pitaju da li Opština Herceg Novi odustaje od dogovorenih sredstava i projekata koje JP Morsko dobro sprovodi duž novske rivijere u namjeri da prostor uredi adekvatno potrebama građana i turističke privrede.
“Traži se živ ili mrtav! Kakav god bio, za ješku je najbolja moguća stvar. Pitate za koju ribu? Za koju god vam srce hoće!” našalio se odmah na početku našeg razgovora Luciano Pavin, 68-godišnji Zadranin s Puntamike za kojeg su čuli svi ribari u gradu, ali i oni koji su barem jedanput pokušali loviti ribu na velikog morskog crva, eunice gigantea, kako se zove na latinskom.
Njegovoj šali i mi smo se nasmijali, iako nam je tek kasnije postalo jasno o čemu govori. Većina se ovim žutosmeđim morskim stvorenjima s puno trepteljika divi zbog njihovih fluorescentnih dijelova tijela koji su nam, iskreno, bili pomalo gadljivi. Ali preživjeli smo i saslušali Luciana koji nam je do u detalj ispričao što sve zna o ovim morskim nemanima. Zašto nemanima? Zato što je jedanput uhvatio monstruma velikog 6,5 metara!
– To je bilo davno, ali tamo na Uskoku (jediriličarski klub, op.a.) sam ga uhvati. Jedva je u trapulu sta. Toliko je velik bio da sam ga riza na kolute, pa na rezance, jer je za ješku bio prevelik. Ko tvoja ruka je bio, uhvati Luciano novinarku za podlakticu pa je krene “razvlačiti” po dvorištu kuće na Puntamici ne bi li pokazao koliko je dug bio.
– Dva i po kila je ima. Prava neman! S njim sam ulovio više od deset kašeta ribe, kaže i krene u priču što je sve u pedeset i nešto godina koliko ih lovi naučio o crvima, a većinu toga je upio od pokojnog oca Vinka.
Veliki morski crv je odličan za ješku zato što ima intenzivan miris joda što privlači ribe. Ali nije samo zbog toga ješka nad ješkama, već i zbog bezbroj drugih stvari…
– Ribe ga vole jer je ukusan. Crv jede svašta, male ribice i račiće pa i morsku travu, a to se ribama jako sviđa. Odličan je i kad se na njega lovi uz feral, pa svjetluca pod morem. A kad ga koristite živog, onda se njegove “nožice” još uvijek mrdaju, bez obzira što je isječen, objašnjava Luciano koji će za sebe reći da je “prije propliva i zaronio nego što je prohoda”.
Govori nam kako morski crv ne voli baš pjeskovita područja. “Najdraže mu je di ima i kamena, i trave i malo pijeska”. A kako ga se pronađe u tim nepreglednim morskim plićinama? Po “buži”, karakterističnoj baš za njega. Morski crv najviše voli dubinu oko jednog i pol do tri ili četiri metra, otvor mu nije teško prepoznati jer ispred njega se uvijek nađu ostaci dvije-tri školjkice, nekog račića i malo trave.
– Njegov otvor je uvijek presvučen specifičnom “paučinom”. Ako crv na toj paučini nešto osjeti, automatski izlazi i pokušava to pojesti. Iz rupe izađe tek za veličinu prsta, neće više od toga, ne, ne… – kazuje Luciano smijuljeći se koliko ih je dosad povadio iz mora.
– Tristo tu ispred kuće, na Puntamici, četiristo na Uskoku, pa na Punta Skali… Ma ko zna koliko! Znam samo jedno, da sam proša cili arhipelag, od Karlobaga do Pašmana. Di god da me na tom mistu baciš u more, ja po tlu točno znam di sam! Morsko ti tlo sve govori, hvali se Luciano i nastavlja nam objašnjavati kako se crv lovi.
– Trapulu u obliku male kućice stavim na rupu. U njoj je opruga i kad crv provuće glavu kroz kućicu, opruga se otpustii uhvati ga. Ali kad se uhvati, ne vadi se vani, nego se na trabulu zakači plastična boca. U njoj je zrak i ona malo po malo, mic po mic, vuče trapulu prema površini, a time i izvlači crva iz njegove jazbine. Ovaj postupak se treba obavljati polako, najlakše što je moguće. Jer ako se upotrijebi prekomjerna sila, crv će puknuti – kaže.
Baš kao što je i puknuo za vrijeme fotografiranja našeg lovca na crve. Luciano je držao za glavu izvukavši ga iz posude s morem u kojoj se dotad odmarao, nimalo svjestan što ga u bliskoj budućnosti čeka. Izvukao ga je golom rukom i podigao u vis. Onako od oka, bilo je u njemu metar i po sigurno. Trpio je Luciano, a i crv, klikove fotoaparata, sve dok u jednom trenutku, zbog dugog poziranja, nije puknuo. Na pola. Ispred naših očiju počinio je samoubojstvo. Ostali smo šokirani, pokušavajući zanemariti ostatak tijela koji se migoljio na podu…
– Nema veze, tješi nas Luciano. – Ionako ću ga posoliti.
– Šta ćete?
– Po-so-li-t, na crvne slogove rascjepka Luciano.
– Crv se posoli pa ga se ostavi da tako stoji četiri-pet sati. Onda ga se stavi u frižider i tako može trajat koliko god hoćete. Zato sam vam i rekao da se traži “živ ili mrtav”, razjašnjava bazu koju je “bacio” na početku našeg razgovora. I nastavlja o drugom načinu lova crva: na male osti.
– Isprid rupe mu triba brumat sa srdelom, a neki bacaju i spužvice namočene u salamuru. E kad se on na to navuče, ostima ga probodeš iza glave i onda opet na bocu, malo po malo ga izvlačiš. Jednog sam tako izvlačio skoro tri ure. Nije se da nikako, dva metra je u njemu bilo, al sam ga na kraju uspio izvadit, ponosno će Luciano i podsjeti nas na još jedan način na koji se u prošlosti mamio crv.
– Malo mi je neugodno reć al, da prostite, na govno! – prasnuli smo u smijeh, ali nije zafrkancija.
– Ljudski se izmet stavljao u čarapu, a čarapu iznad rupe od crva. Čarapom bi se mrdalo isprid buže, a crv bi na to iša!
Crv inače voli topla mora, ali ne opet pretopla. Optimalna temperatura im je od 12 do 17 stupnjeva, pa kada ga ljeti uhvati onda ga čuva u akvariju kako crv ne bi uginuo od toplotnog udara.
– Triba se malo paziti kad ga uzimate u ruku, upozorava nas Luciano, a nas ponovno ostavlja u čudu, jer nam nije jasno zbog čega bi crv mogao biti opasan. Uzme ga opet golom rukom iz posude od sladoleda, a u drugoj drži grančicu vinove loze, pa ga stisne pri glavi.
– Vidi ovo, vidi!, pokazuje Luciano dok mu grančicom dira velike “kljove”.
– Možeš zamislit koliko su mu zubi jaki kad s njima jede račiće? Na završecima su mu još nazubani, ko male pilice… pokazuje nam.
Iako cijeli život roni, Luciano se nikad profesionalno nije bavio lovom morskih crva. Dugo vremena je radio kao slastičar i imao je vlastitu trgovinu. Za njegove krempite, priča, Sarajlije su govorile da su bolje od rahat lokuma.
Koliko je riba u životu uz pomoć crva ulovi ni sam ne pamti. Jedan i pol metar crva dovoljan je, kaže, da se ulove dvije kašete ribe, i to pravih bokuna.
– Bilo je tu svakakvih komada, pravih kapitalaca, ali najveću ribu koju sam u životu ulovio, ulovio sam na vršu. Ugora od 30 kila! – uzdahne Luciano kao da je jučer bilo i pokaže nam malu crno bijelu fotografiju na kojoj ugorčina visi sa stabla. Kad ga je otvorio, u njemu je bilo čak jedanaest kantara. Na slici je ugor veći od njega. Uz pomoć crva lovio je hobotnice, brancine, a nekidan je uhvatio i vranu od kila i pol, što je za vranu stvarno bokun ribe. Bilo je tu i fratara, arbuna, lignji, podlanica, kavala, ali i zubatca, cara od ribe.
– E, zubatac, zubatac… – ponovno uzdahne pa digne prst u zrak i kaže.
– Ide – glava za glavu! Zubatac se najbolje hvata s glavom od crva jer je ona žilava, a car to voli. Svako drugi dan u pjatu je riba. Na gradele ili lešo, a kad se “hoba” uhvati onda ide pod peku ili na salatu, govori nam Luciano.
Lov na crva nije nimalo lagan posao. Za deset crva znao je i po 250 puta zaroniti i čekati da upadne u zamku, pa ga po malo izvlačiti i namještati bocu da bi ga što nježnije izvukao.
U zadnje vrime kaže da slabije lovi, posao su preuzeli mlađi članovi obitelji. Ribu sada lovi samo za gušt. Pričao je Luciano nama još o morskim crvima, ali u jedan članak ne stanu sve dogodovštine koje je u životu, u dubokom plavetnilu proživio. Prisjetio se kako je crva znao vidit, ali i uloviti u kamenu i kako mu je jedanput dok je s pokojnim ocem na feral lovio crv izašao skoro metar iz rupe, što je čudo neviđeno.
– E, da je u to vrime kamere bilo, pa da se to snimi, sjetno će Luciano.
Spremala se nevera, a crve je iz dvorišta valjalo skloniti u malu radionu kako ne bi pokisli. I mi smo požurili i uz pomoć Luciana prevladali onaj gadljivi osjećaj s početka priče. Iza lova morskih crva krije se cijela obiteljska štorija i mali milijun priča koje su obitelji Pavin urezane u sjećanje. I bez koje oni ne bi bili to što danas jesu.
Lovio crva ulovio zlato
Lovio je Luciano crve i ribe, a bome, prema njegovim pričama ulovio je i zlata. Sklopi otvorene dlanove pa kaže raskoračenih očiju.
– Ovoliko ga je bilo! Jednom sam točno na rupi “ulovio” zlatni prsten, kaže Luciano pa uzme mobitel i nazove ženu Nevenku.
– Donesi onaj prsten, molim te, ti ćeš znati di je. Pa da ljudima pokažem. Eto ti Nevenke za par minuta, a u ruci nosi zlatni pečatnjak na kojem je urezbaren utemeljitelj turske republike i njen prvi predsjednik Mustafa Kemal Atatürk.
– Vidi ovo, stoji mi ko saliven. Stavio je Luciano prsten na ruku i ponovno se zadivio svom ulovu.
Crva je sve manje
– Napiši i ovo, stavi u novinu da svi čitaju, baš me briga. Uništili su našu obalu i crva je sve manje, upozorava nas Luciano. – Crvi se “kriju” u plićinama, a svi su cilu obalu nasuli, izrovali, zacementirali. On jadan nema više di živit jer su mu svu hranu otjerali. Sve ih je teže i teže naći, zabrinuto je kazao.
Kotorski Dom zdravlja od danas je bogatiji za tri nove specijalističke ambulante: internističku, oftamološku i ambulantu medicine rada.
Otvarajući ambulante dr. Igor Kumburović, direktor Doma zdravlja je naglasio da je najveći dio investicionih ulaganja Dom zdravlja Kotor obezbijedio iz sopstvenih sredstava, zahvaljujući racionalnom korišćenju budžetskih sredstava i uspješnom poslovanju, dok je dio sredstava iz budžeta Fonda za zdravstveno osiguranje i najavio novi projekat- rekonstrukciju i adaptaciju prostora organizacione cjeline izabranih doktora za odrasle.
Osavremenjavanje i opremanje zdravstvenih ustanova i razvoj zdravstvenog sistema ne samo u Kotoru, nego i u cijeloj Crnoj Gori, ne bi bio moguć bez podrške Vlade Crne Gore i Ministarstva zdravlja.
kumburović – vujović
Prisutnima se obratio državni sekretar Milovan Vujović koji je kazao da su aktivnosti Vlade Crne Gore I Ministarstva zdravlja usmjerene na unaprijeđenju uslova u zdravstvenim ustanovama i podizanje kvaliteta pružanja zdravstvene zaštite građanima u mjestima boravka.
„I u narednom periodu nastavićemo da ulažemo u izgradnju kvalitetnog I efikasnog zdravstvenog sistema I očuvanja zdravlja građana, jer je to najbolja I najznačajnija investicija jedne države, koja garantuje bolji I kvalitetniji život, ne samo današnjih veći generacija koje dolaze“, kazao je Vujović I naglasio da je će ove moderno opremljene ambulante značajno doprinijeti poboljšanju kvaliteta pružanja zdravstvenih usluga kotoranima tako i turistima.
Dr Kumburović je posebno istakao adaptaciju dva nova lifta od kojih je jedan namjenjen osobama sa invaliditetom.
Nakon svečanog otvaranja specijalističkih ambulanti u kotorskom Domu zdravlja upriličen je prigodan koktel za zvanice.
Hrvatski skladatelj, glazbenik, aranžer i dirigent Đelo Jusić, autor brojnih hitova zabavne glazbe, ali i niza orkestralnih djela, preminuo je u 81. godini.
Đelo Jusić rođen je 1939. godine u Dubrovniku, osnivač je Dubrovačkih trubadura 1961. godine, a uz taj sastav njegova su djela izvodili i Tereza Kesovija, Ibrica Jusić, Oliver Dragojević, Milo Hrnić i drugi.
Sa svojim hitovima, među kojima su “Dalmatinski lero”, “Zapjevajmo prijatelji”, “Mladosti, moja lijepa radosti”, “Volim te budalo mala”, “Zagrljeni”, “La musica di notte”, “Stare ljubavi”, ostvario je uspjehe na Splitskom i Zagrebačkom festivalu, a s njegovom pjesmom “Jedan dan” Dubrovački trubaduri su nastupili na Euroviziji 1968. godine.
Osnivač je i dječjeg zbora Mali raspjevani Dubrovnik, a u dugoj karijeri dirigirao je brojnim europskim orkestrima.
Uz zabavnu, skladao je i orkestralnu, vokalno-instrumentalnu, scensku, filmsku i televizijsku glazbu. Ističu se suita “Dubrovački kantuni” i mjuzikl “Dundo Maroje”, a oratorij “De civitate libertatis veritas (Istina o gradu slobode)”, u kojem opisuje najdramatičnije ratne dane svog rodnog grada, skladao je na tekstove tadašnjeg dubrovačkog biskupa mons. Želimira Puljića i stihove akademika Luka Paljetka.
Dobitnik je Porina 1997. godine te za životno djelo 2007. godine.
Dobitnik je Zlatne arene na Filmskom festivalu u Puli 1999. godine za glazbu u filmu “Dubrovački suton”, a za mjuzikl “Dundo Maroje” dobio je Nagradu Ivan pl. Zajc.
Dobitnik je i Zlatnog prstena emisije Radio Zagreba “Pomorska večer”, a 2019. dobio je nagradu grada Dubrovnika za životno djelo.
Nositelj je Odličja Reda Danice s likom Marka Marulića, a u povodu 40. godišnjice umjetničkoga djelovanja dobitnik je “Ruke Svetoga Vlaha”.
