Proslava 15 godina nastave na hrvatskom jeziku foto Boka News
1 od 11
Proslava 15 godina nastave na hrvatskom jeziku - Konzulica Jasminka Lončarević
Proslava 15 godina nastave na hrvatskom jeziku
Proslava 15 godina nastave na hrvatskom jeziku
Proslava 15 godina nastave na hrvatskom jeziku
Proslava 15 godina nastave na hrvatskom jeziku
Proslava 15 godina nastave na hrvatskom jeziku
Proslava 15 godina nastave na hrvatskom jeziku
Proslava 15 godina nastave na hrvatskom jeziku
Proslava 15 godina nastave na hrvatskom jeziku
Proslava 15 godina nastave na hrvatskom jeziku
Proslava 15 godina nastave na hrvatskom jeziku
Prigodnom svečanošću u subotu je u Tivtu proslavljeno 15 godina nastave na hrvatskom jeziku u Crnoj Gori, a izaslanica hrvatske predsjednice istaknula je važnost institucionalne povezanosti Hrvatske s manjinskim zajednicama u svijetu.
Izaslanica predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, generalna konzulica Republike Hrvatske u Kotoru, Jasminka Lončarević, prenijela je poruku predsjednice u kojoj se ističe važnost institucionalne povezanosti Hrvatske s manjinskim zajednicama u svijetu, uz izgradnju nacionalnog zajedništva i solidarnosti uz puno poštovanje država i naroda u kojima Hrvati žive.
„Drevna prisutnost i kontinuitet hrvatskog naroda na ovom podneblju ima mnoge posebnosti. Poznato je da Boku Kotorsku rado nazivamo Zaljevom hrvatskih svetaca, ali isto tako i s punim pravom možemo nazvati Zaljevom hrvatskih pomoraca, ili Zaljevom hrvatskih pjesnika”, rekla je.
Prenijela je tom prigodom čestitke hrvatske predsjednice na 15 godina nastave hrvatskog jezika i kulture.
“Čestitam u ime predsjednice Republike Hrvatske i u ime Generalnog konzulata u Kotoru, svim učenicima, svim nastavnicima i njihovim roditeljima kao i svima koji su u ovih 15 godina održali kontinuitet hrvatskog jezika i kulture u Crnoj Gori”, rekla je konzulica Lončarević.
Brojne goste, učenike i njihovu profesoricu Brankicu Vrbat pozdravili su državna sekretarka pri Ministarstva znanosti i obrazovanja Sanja Putica, predsjednik HNV-a CG Zvonimir Deković i zastupnik HGI- a u parlamentu Crne Gore Adrijan Vuksanović.
Ljerka Sindik iz Hrvatskog građanskog društva Crne Gore, koja je u školskom odboru od osnivanja nastave, prisjetila se početaka.
Kazala je da je nastava počela 18. septembra 2004., na inicijativu Hrvatske kulturne udruge “Napredak” iz Tivta, u suradnji s Hrvatskim građanskim društvom iz Kotora i uz potporu hrvatskog Ministarstva obrazovanja.
„Tokom ovih petnaest godina kroz školu su prošle profesorice Maja Širola, Marina Bastašić, Ana Šarčević i danas Brankica Vrbat. Naša djeca su svih ovih godina postigla znatne rezultate, kako u školskim tako i izvanškolskim aktivnostima”, rekla je i zahvala i roditeljima koji su djecu učili o tome tko su, kakvo im je porijeklo.
Učenicima nastave na hrvatskom jeziku na svečanosti je podijeljeno na dar 55 elektroničkih tableta, koje su donirali Odašiljači i veze iz Hrvatske.
U Crkvi Svetog Pavla u Kotoru otvorena je izlozba fotografija ikona i fresaka crnogorskog vladara i svetitelja Svetog Vladimira Dukljanskog koje su sačuvane u Crnoj Gori, Makedoniji Albaniji Grckoj i Bugarskoj.
Izlozba pod nazivom “Kult Svetog Vladimira Dukljanskog “, organizovana je u saradnji kotorskog ogranka Matice crnogorske i javne ustanove Muzeji Kotor.
Mobilizirana su sva raspoloživa sredstva u potrazi za posadom tegljača Bourbon Rhodea potonulog u teritorijalnim vodama Martiniquea, objavila je francuska kompanija čije je priopćenje u subotu prenijelo Ministarstvo vanjskih i europskih poslova (MVEP) uz informaciju da je kapetan broda hrvatski državljanin.
Hrvatsko veleposlanstvo u Parizu u kontaktu je s Kriznim centrom Ministarstva za Europu i vanjskih poslova Francuske koje je potvrdilo da je brod francuske kompanije Bourbon Rhode doživio nesreću u teritorijalnim vodama Martiniquea, priopćio je u subotu navečer MVEP.
Prema informacijama kojima MVEP raspolaže kapetan broda je hrvatski državljanin, a među članovima posade nema drugih hrvatskih državljana, dodaje se u priopćenju.
Francuska kompanija objavila je da je operacija potrage za tegljačom Bourbon Rhodea počela 26. rujna.
Mobilizirane spasilačke ekipe pronašle su čamac za spašavanje s 3 člana posade, a uočio ga je zrakoplov Falcon 50 (francuske ratne mornarice) koji je posebno opremljen za takve zadaće, priopćila je kompanija.
“Trojicu mornara preuzeo je liječnički tim trgovačkog broda koji je stigao u pomoć i trenutačno su na promatranju”, dodaje u priopćenju.
Bourbon potvrđuje da je brod potonuo i da se potraga nastavlja u nešto boljim vremenskim uvjetima.
“Cross AG (Operativno pokrajinsko središte za praćenje i spašavanje) i francuska ratna mornarica mobilizirali su sva raspoloživa sredstva”, uključivo zrakoplove Falcon 50 koji nadlijeću područje potrage.
Nekoliko trgovačkih brodova skrenuto je s rute kako bi pružili pomoć, kao i zrakoplov američkog NHC-a (Nacionalnog središta za uragane), navodi Bourbon.
Osnovan je Krizni stožer koji usko surađuje s Cross AG-om i s francuskom ratnom mornaricom, dodaje se u tekstu i napominje da je kompanija u neprestanom kontaktu s obiteljima mornara i pruža im svu moguću pomoć.
Papa Franjo je prihvatio ostavku iz starosnih razloga kotorskog biskupa Ilije Janjića (75). Kako je Vatikan danas objavio, papa je ovlastio nadbiskupa barskog Roka Đonlešaja (58) da privremeno upravlja kotorskom diocezom.
Janjić je 1996. postavljen za biskupa Kotora.
U primorskom regionu, u obje jedine katoličke dioceze u Crnoj Gori, Kotoru i Baru, po podacima Vatikana, živi oko 20.000 katolika.
“Sveti Otac je u skladu Zakonika kanonskog prava, s današnjim datumom prihvatio odreknuće od službe pastoralnog upravljanja Biskupijom Kotor, koje mu je, jer je dosegao dobnu granicu, svojevremo predao preuzvišeni mons. Ilija Janjić, biskup navedene crkvene pokrajine” – saopštio je Luigi Pezzuto, Apostolski nuncij.
Patrijarh Srpske pravoslavne crkve Irinej služio je liturgiju u manastiru Podlastva povodom, kako su saopštili organizatori, 1500 godina postojanja tog manastira i 800 godina samostalnosti Srpske pravoslavne crkve (SPC).
Iz Mitropolije crnogorsko-primorske su poručili da je osveštanje manastira veliki dan i božiji blagoslov.
Patrijarh srpski Irinej kazao je da, zbog svog zdravstvenog stanja, nije u prilici da nešto više kaže, ali da mora da istakne da je ovo “veliki dan u našoj istoriji”.
“Veliki dan pred licem božijim, veliki dan pred svima onima našim velikim i slavnim precima, koji su živjeli ovdje na ovim prostorima na kojima mi i vi danas živimo”, rekao je Irinej.
„Danas je veliki blagosloveni dan. Naša crkva prije 8 vjekova dobila je značajno priznanje da je postala autokefalna, da je postala ravna svim drugim velikim pravoslavnim crkvama, počevši od Jerusalima. To preveliko djelo izdejstvovao je Sveti Sava, najveća ličnost naše crkve i države“.
Srpski patrijarh je apostrofirao da su Sveti Sava i Nemanja znali da bez samostalne crkve ne može biti samostalne države i postavili temelj naše crkve i države.
Patrijarh Irinej poručio je da je uvjeren da će predsjednik Crne Gore Milo Đukanović povući priznanje “lažne države Kosovo, te da će se vratiti pravim vrijednostima”.
Mitropolit Amfilohije rekao je da je ovo crkva “u kojoj nema Grka ni Jevrejina, roba ni slobodnjaka, muškog ni ženskog”.
“Nema ni Rusa, ni Kineza, ni Amerikanca, ni Srbina, ni Crnogorca, niti Hrvata ili bilo kog drugog. To je crkva božija u kojoj su svi jedno i zajedno prizvani da budu i u vremenu i u vječnosti”, poručio je Amfilohije.
Inače, u prisustvu velikog broja vjernika (oko 3.000) obavljeno je osvećenje paraklisa Svetom Velikomučeniku Lazaru u manastiru Rođenja Presvete Bogorodice u Grbaljskoj Podlastvi.
Izložba čipke u Sikirevcima-Predsjednik udruženja Mato Galović sa Moškov i Vučetić – foto Boka News –
Na 3. Izložbi čipke koja se održava u Sikirevcima- Slavonija (Hrvatska) od 27. do 29. septembra, poznate čipkarice iz Kotora, Mila Moškov i Slađana Vučetić predstavile su Dobrotsku čipku.
Izložba je svečano otvorena u petak u organizaciji Udruge “Sikirevački motivi”, kao nosioc nematerijalnog kulturnog dobra “Umijeće izrade sunčane čipke – motiva”.
Uz sikirevački motiv, izložene su čipke iz Dobrote – Kotor, Lepoglave, Paga, Trga kraj Ozlja, svetomarska čipka, čipka iz Krašića, Križevaca, Vinkovaca, Bjelovara.
Izložba čipke u Sikirevcima – Slavonija foto Boka News
Svoje će čipke pokazale su i čipkarice iz Oštre Luke i Tešnja (BiH), te čipkarice iz Slovenije, Crne Gore i Češke.
“Dobrotska čipka izazvala je veliko interesovanje brojne publike na otvarnju. Posjetioci su se interesovali o istorijatu naše čipke, na koji način radimo, koji konac koristimo, o motivima… Izuzetno smo zadovoljni organizacijom festivala i prijemom, kao i načinom na koji je predstavljena Dobrotska čipka. Ovom prilikom zahvaljujemo se TO Kotor koja nam je pomogla kako bi učestvovali na ovoj izložbi, kao i Zajednica Italijana iz Kotora” – kratko nam je kazala Mila Moškov.
Podsjetimo naše čipkarice Moškov i Vučetić u junu su predstavile Dobrotsku čipku na Međunarodnom festivalu čipke na Pagu (Hrvatska).
Izložba čipke u Sikirevcima – Slavonija
3. Izložbu čipke su podržali Opština Sikirevci i Brodsko-posavska županija, a uvrštena je i u program Ministarstva kulture “Dani Europske baštine 2019”.
Čišćenjem plaže Velja Spila (Pecka) Luštica, u okviru Evropske nedjelje sporta, u organizaciji Sekretarijata za mlade, sport i socijalna pitanja i Sekretarijata za planiranje prostora i održivi razvoj Tivat, kompanije Besix, DOO Komunalno i Omladinskog kluba, obilježen je Clean Up Day.
Više od 30 učesnika ovog društveno korisnog događaja prikupilo je 15 kesa sitnog otpada kao i znatne količine kabastog otpada.
Trebinje je jedan od najatraktivnijih bosanskohercegovačkih gradova za turiste koji iz godine u godinu sve više posjećuju Bosnu i Hercegovinu. Ono što je specifično za ovaj grad na krajnjoj granici Bosne i Hercegovine je geografski položaju koji ga čine još privlačnijim.
– Grad sa velikim turističkim potencijalima
Glavni imam Medžlisa islamske zajednice u Trebinju Sadik Fazlagić ističe da je Trebinje izuzetan turistički potencijal koji prepoznaju turisti, međutim ono što nedostaje ovom gradu je razvijen halal turizam za kojim je sve veća potražnja.
“Trebinje je grad s velikim turističkim potencijalima. Sama njegova pozicija, lijepa i ugodna klima, blizina Hrvatske s jedne, te Crne Gore s druge strane, daje ovome gradu epitet jednog od najljepših i najatraktivnijih gradova u Bosni i Hercegovini, posebno kada je u pitanju turizam. Turisti koji dođu u ovaj grad, imaju mnogo toga vidjeti, od građevina osmanske arhitekture do ovih današnjih, modernih dostignuća. Tu imamo prije svega, Stari grad sa dvije prelijepe džamije, Arslanagića most, Hercegovačku Gračanicu, prelijep ambijent u samom gradu i još mnogo toga, što privlači turiste iz svih krajeva svijeta. Nažalost, trenutno u Trebinju ne postoji razvijen halal turizam, jer nemamo nijednog hotela ili restorana koji posjeduje halal certifikat. Međutim, prostora za njegovo razvijanje itekako ima i on je evidentan. Postoje interesi kod domaćih ugostitelja za razvijanje i ove vrste turizma, ali da bi se došlo do tog cilja potrebno je puno rada, truda, ozbiljnosti, ali naravno i određene hrabrosti, prije svega kod domaćih ugostitelja. Mislim da, kada bi se otvorili uslovi u ovome pravcu, da bi se povećao i broj turista u ovome gradu”, ističe Sadik Fazlagić u razgovoru za Anadolu Agency (AA).
– Ugostiteljski objekat na halal osnovi
Kako kaže, znajući kakve turističke potencijale nudi ovaj grad, koji sve više posjećuju turisti iz muslimanskih zemalja, Medžlis islamske zajednice se odlučio na kupovinu kuće u Starom gradu, koja će se u budućnosti namjenski pretvoriti u ugostiteljski objekat s halal certifikatom.
“Imajući u vidu turističe potencijale Trebinja, Medžlis IZ Trebinje je kupio jednu kuću u Starom gradu čija namjena će biti da se pretvori u jedan renomirani ugostiteljski objekat na halal osnovi. Međutim, za njenu obnovu su potrebna određena sredstva, kako bi se stavila u funkciju i tu, naravno, očekujemo pomoć i podršku svih ljudi i institucija, kako lokalnih tako i državnih, jer bez te podrške teško da ćemo kao medžlis uspjeti u realizaciji ovoga projekta. U tu svrhu, svrhu halal turizma, Medžlis IZ Trebinje je, zahvaljujući donatorskim sredstvima, prošle godine opremio i u funkciju stavio četiri moderna apartmana koji se nalaze u samom centru Starog grada, neposredno pored džamije Osman-paše Resulbegovića”, kaže Fazlagić.
Ono što posebno napominje je trajanje turističke sezone tokom čitave godine, što je jedna od glavnih prednosti ovog područja. Osim trebinjskih ljepota, mnogobrojnim turistima koji, kako kaže Fazlagić, dolaze “sa svih strana” zanimljiva je blizina mora i veoma ugodna klima čitavog kraja.
“Iz godine u godinu Trebinje postaje turistička atrakcija. Ima tu turista sa svih strana. Ne možemo izdvojiti neku posebnu populaciju, obzirom da tokom ljetne sezone imamo, pored domaćih, i turista iz praktično čitavog regiona i mnogo šire. Jer, turizam u gradu na Trebišnjici živi skoro tokom čitave godine. I upravo ta ugodna klima i blizina mora, privlači brojne turiste tokom čitave godine u ovaj bosanskohercegovački kraj”, konstatira Fazlagić.
Menadžment i zaposleni hotela Regent Porto Montenegro već drugu godinu za redom, učestvuju u međunarodnoj akciji pod nazivom “Giving for Good month” – mjesec dobrih djela. Ova inicijativa je tradicija “ Intercontinental Hotels Group ” – globalne hotelijerske grupacije kojoj od 2018 pripada i hotel Regent.
Zaposleni u 5,500 hotela grupacije učestvuju u brojnim ekološkim, sportskim i društvenim aktivnostima koje imaju za cilj pomoć lokalnoj zajednici te upoznavanje zaposlenih sa specifičnostima lokalnog podneblja.
Dobru saradnju sa medicinskim ustanovama Boke Kotorske Regent nastavlja uz donaciju posteljine i peškira Psihijatrijskoj bolnici u Kotoru. Zaposleni hotela će krajem mjeseca takođe donirati i odjeću Crvenom Krstu Crne Gore.
Posjeta tvrđavi Sv Andrija i tura Perastom je upravo u toku i ima za cilj upoznavanje kulturnog i arhitektonskog naslijeđa Boke Kotorske od strane zaposlenih hotela.
Podsjećamo, menadžment hotela inicirao je čišćenje potesa od plažnog bara “Verige” do crkve “Gospa od Anđela” 21. septembra kao doprinos Međunarodnom danu čišćenja obala koji se obilježava tog dana širom svijeta. Tokom ove akcije sakupljeno je 20 vreća otpada.
Čas kuvanja za drugu generaciju polaznika programa smjera “kuvar” JU Srednje mješovite škole “Mladost” organizovan je 18. septembra te pobrao simpatije nastavnog osoblja Škole, učenika i zaposlenih hotela Regent.
Nekako ovih dana, prije ravno šezdeset godina, u »3. maju« je porinut dotad najveći brod sagrađen na riječkim navozima. Bilo je to točno 20. rujna 1959. godine, a radilo se o tankeru dugom 192 metra i nosivosti više od 25.000 tona. U nekim zapisima i na forumima zaljubljenika u brodove može se pronaći podatak da je ta novogradnja 459 originalno bila naručena od jednog grčkog brodara koji je kasnije od njega odustao. Sigurno je da su u riječkom brodogradilištu sagrađena dva takva broda, sister-shipovi. Jedan je zaplovio pod imenom hrvatskog pjesnika Petra Zoranića i bio je perjanica tadašnje trgovačke mornarice bivše države i ponos zadarske brodarske kompanije, preteče današnje Tankerske plovidbe, piše Novi list.
Brod blizanac u riječkom se škveru vodio kao novogradnja 460 i nekih godinu dana poslije predan je moćnoj sovjetskog brodarskoj kompaniji Sudoimport. Zaplovio je pod imenom »Trud« i za razliku od »Zoranića« imao je uobičajeni plovidbeni vijek. Ostalo je zabilježeno tek da je nekoliko puta bio u Rijeci, na redovnim dokovanjima.
Bili su to tankeri nosivosti 25.330 tona, dugački 192 i široki 25 metara, a pogonile su ih parne turbine ukupne porivne snage od 12.500 konjskih snaga s kojima su mogli postizati uistinu impresivnih 17,5 čvorova. Ove brojke i karakteristike dobivaju dodatno na značaju kada se ima u vidu da govorimo o razdoblju s kraja pedesetih i početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća. I »Zoranić« i »Trud« ubrajali su se u to vrijeme među najsuvremenije i najmodernije tankere u svijetu. Riječko brodogradilište tijekom svojih je više od 120 godina postojanja izgradilo čitav niz brodova koji su ušli u anale svjetske brodogradnje, u konačnici o tome svjedoče i titule brodova godine koje su ponijeli neki od trećemajskih projekata.
Tanker »Petar Zoranić«, nažalost, ostao je upamćen po svojoj tragičnoj sudbini koja ga je zadesila u bosporskom tjesnacu, kada je u njega udario grčki tanker »World Harmony« i u kojem je živote izgubilo pedeset i troje ljudi – 21 hrvatski pomorac, 29 Grka, dva turska carinika i turski peljar. Bilo je to u noći 14. prosinca 1960. godine, nakon samo 108 dana što je »Petar Zoranić« ponosno zaplovio u floti zadarskog brodara. Riječ je o najvećoj pomorskoj nesreći u hrvatskoj povijesti i jednom od najvećih tragedija te vrste u svijetu.
O strahoti i razornoj snazi te pomorske havarije dovoljno govori da je grčki tanker udario u desni pramčani tank »Zoranića« koji je u tom trenutku prevozio najopasniji mogući teret – više od 12.000 tona 90-oktanskog benzina i 11.300 tona dizelskog goriva. Punih 55 dana, sve do 6. veljače, gorio je »Zoranić« u Bosporu, nije ga se uspijevalo ugasiti!
Svjedok nobelovac
Tragedija tankera »Petra Zoranića« ostala je duboko urezana u kolektivnu svijest Zadra i njegovih žitelja, u kojem se svake godine od 1960. godine taj dan prigodno obilježava i odaje počast stradalim pomorcima. Taj 14. prosinca zavio je u crno i primorske i istarske obitelji jer je među posadom »Zoranića«, koja je slovila za pomoračku elitu toga doba, bilo i Riječana, Lošinjana, Istrijana…
Zapovjednik je bio iskusni i među svojim kolegama iznimno cijenjeni kapetan Ante Sablić iz Kostrene.
Što se zapravo dogodilo te kobne noći 14. prosinca, kada je gorio Bospor, a eksplozije i plameni jezici visoki više desetaka metara osvjetljavali Istanbul? Ti strahotni prizori urezali su se u pamćenje tisuće i tisuće onih koji su taj pakao promatrali s bosporskih obala, među njima je bio i tada sedmogodišnji nobelovac Orhan Pamuk, koji je to svoje svjedočanstvo kasnije pretočio u esej objavljen u španjolskim novinama »El Pais«.
Je li se tragedija mogla izbjeći? Pitanja su to koja su nakon gotovo šest desetljeća od havarije privukla Nildu Lazzo Kurtin, koja je na temu »Tragedija M/B Petar Zoranić« obranila seminarski rad iz kolegija Zaštita od požara, na Odjelu sigurnosti na radu Specijalističkog diplomskog stručnog studija Sigurnosti na radu na riječkom Veleučilištu. U radu je objavila i kompletan »Experts Report« u kojemu je stručno međunarodno povjerenstvo obrazložilo rezultate svoje ekspertize nesreće, a do dragocjenih je informacija došla i kroz razgovor s jednim od zadnjih živućih članova posade »Petra Zoranića« koji je preživio nesreću, časnikom stroja Srećkom Đuranovićem. Ova rođena Velolučanka, koja već dugi niz godina živi i radi u Rijeci, četiri je mjeseca pripremala, istraživala i prikupljala podatke za svoj rad, pokušavajući otkriti sve dotad nepoznate pojedinosti kako bi došla do traženih odgovora. Ipak, neki detalji iz ove pomorske tragedije zauvijek će ostati obavijeni velom tajne jer na zapovjednom mostu »Zoranića« i grčkog tankera nitko nije preživio. Može se samo nagađati zašto je »World Harmony« plovio krivom, azijskom stranom Bospora, našavši se tako na ruti »Zoranića« i zašto nitko na zapovjednom mostu tog grčkog tankera praktički do posljednjeg trenutka nije shvatio i reagirao na upozorenja sa zadarskog tankera.
– Uopće nema govora o tome tko je kriv za nesreću, o tome nema diskusije. »Petar Zoranić« dolazio je uz azijsku obalu, po svojoj lijevoj strani kako nalaže pomorski pravilnik, a imali su na mostu i turskog peljara. Znači, sve po pravilu. Bila je vedra, zimska noć i dobra vidljivost, međutim, kako su taman provirili iza jednog rta, nisu mogli na dovoljno velikoj i sigurnoj udaljenosti primijetiti da Grk dolazi po njihovoj strani, i to velikom brzinom. Unutar Bospora bilo je dozvoljeno ploviti brzinom do 10 milja, bez obzira niz ili uz struju. U izvještaju piše da je »Zoranić« mogao ploviti 5 do 6 milja maksimalno, a Grk je vjerojatno plovio brzinom većom od 10 milja, što se navodno nije moglo dokazati, kaže Nilda Lazzo Kurtin.
Gigantska havarija
Unatoč neospornoj krivnji grčkog broda i »Zoranić« je, doduše, jednim malim dijelom proglašen krivim. Pomorsku nesreću istraživala je četrnaesteročlana komisija koju su činili stručnjaci za pomorsko pravo i havarije te stručnjaci pomorskog osiguranja iz Turske i ondašnje Jugoslavije. Trinaest je članova glasovalo za to da je »World Harmony« kriv za nesreću 97 posto, a tanker »Petar Zoranić« samo 3 posto. Međutim, jedan član komisije glasovao je da je tanker »Zoranić« kriv 87 posto, a »World Harmony« 13 posto. Ispostavilo se da je to bio čovjek grčkog brodovlasnika Niarcosa.
– Ono što je zanimljivo u cijeloj priči jest činjenica da je »Zoranić« bio brod jedne socijalističke države, a »World Harmony« privatni brod, grčkog privatnog kapitala. Oba broda su bila osigurana kod Lloyda. Veći novčani gubitak je imao Grk jer u jednoj socijalističkoj zemlji, vjerojatno se povodilo time, »narod će platiti« štetu, ističe Nilda Lazzo Kurtin, koja i taj mali, relativno minoran postotak krivnje koji je pripisan »Zoraniću« smatra velikom nepravdom jer, prema njezinom mišljenju, zapovjednik i posada zadarskog tankera ni u čemu nisu pogriješili.
– Iako su sa »Zoranića« pokušali sve učiniti da izbjegnu sudar kad su uočili grčki tanker, pomoći nije bilo. Trubili su, išli još više lijevo kako bi oslobodili prostor za manevar, ali »World Harmony« je jurio prema njima kao duh, bez peljara i krivom stranom, priča Nilda koja je uvjerena da je grčki tanker, ta grdosija od 32.000 tona, zasigurno plovio brzinom većom od dozvoljene s obzirom na činjenicu da je pramcem ušao čak 14 metara u trup »Zoranića«.
– Bila je to havarija gigantskih razmjera i zapravo je pravo čudo da je dvadeset i osam članova posade sa »Zoranića« kao i dvije žene koje su bile na brodu, supruge pomoraca, preživjelo. Uzrok takvih razmjera havarije krio se u činjenici da je »Zoranić« lako zapaljivi kerozin prevozio u pramčanim tankovima dok se dizel nalazio u sredini i u tankovima na krmi broda. Kada se grčki brod zario u desni pramac »Zoranića«, trenje željeza o željezo prouzročilo je iskrenje i momentalno je došlo do eksplozije. Da je kojim slučajem bilo obrnuto, da je u tankovima gdje je bio smješten kerozin bio sporogorući dizel, ne bi se dogodila ovakva katastrofa. Možemo samo zamisliti taj pakao koji je nastao od smrtonosne kombinacije gotovo 25.000 tona goriva, kad se sve to izmješalo, te eksplozije koje su potresale brod, te vatrene kugle i mrlje koje su se razlile po tjesnacu, nošene vjetrom i jakim strujama, pokušava dočarati svu tu strahotu naša sugovornica.
Spasonosna pošta
Tanker »Petar Zoranić« na svoju je fatalnu plovidbu krenuo iz gruzijske luke Tuapse, iz koje je put Hamburga isplovio 13. prosinca, nakrcan s 12.065 tona lako zapaljivog 90-oktanskog benzina i 11.330 tona dizelskoga goriva. Zapovjednik Ante Sablić mnogo je puta prije prošao kroz Bosporski tjesnac, ali se kao iskusan i odgovoran pomorac pridržavao svih propisa i nije mu na pamet padalo da tjesnac prođe bez ovlaštene osobe, takozvanog pilota. Sat iza ponoći, 14. prosinca, »Zoranić« je doplovio u Bospor, a na karantenskoj postaji Bujukdere na zadarski se tanker ukrcao turski peljar.
– Na »Zoraniću« se dogodila jedna sretna okolnost koja je većini spasila život. Par minuta poslije 2 sata brodski je agent došao na tanker te posadi podijelio pisma iz domovine. Pisma su zapravo trebali dobiti tek u Hamburgu. Radosni su pomorci s nestrpljenjem čitali poštu koja im je netom prispjela. Tako je velika većina posade bila budna i to je mnogima spasilo život, kaže Nilda Lazzo Kurtin.
Prema kasnijim rekonstrukcijama nesreće, »Zoranić« je mirno plovio uz azijsku obalu Bospora, poštujući propise o plovidbi u tjesnacu. Sve je teklo mirno do trenutka kad je 4,5 milja sjeverno od Istanbula, bočno od mjesta Khanueh, na radaru zamijećen veliki brod koji je izravno sjekao kurs zadarskog tankera. Bio je to »World Harmony« koji je prazan, ali pun zaostalih plinova u tankovima od prethodnog putovanja plovio u Crno more, prema Novorossijsku. Istraga je poslije potvrdila da na grčkom brodu, na kojem se nalazilo 40 članova posade i jedna ženska osoba, supruga jednog mornara, uopće nije bilo peljara. Od Grka, spasilo se njih tek dvanaestero.
Na »Zoraniću« su se odmah oglasile snažne sirene upozorenja. Zadarski je tanker upozoravao da skreće ulijevo, još bliže azijskom kopnu, kako bi grčkom tankeru ostavio više prostora za manevar. No, odgovora nije bilo.
U 2.40 sati, kod Kanlice, pramac velikog crnog tankera silovito se zabio u desnu pramčanu stranu »Zoranića«, ravno u tank s visokooktanskim benzinom. Istog trenutka strahovita eksplozija odjeknula je morskim prolazom između azijskog i europskog dijela kopna, pretvorivši praktički cijeli Bospor u golemo plamteće more. Vatra i eksplozije proždirale su »Zoranića« i »World Harmony«, na kome su eksplodirale benzinske pare u tankovima. Oba broda bila su onesposobljena za samostalnu plovidbu, a vjetar ih je nosio prema obali. Prijetila je opasnost da udare u skladišta nafte, ali se srećom to se nije dogodilo. Svi istanbulski vatrogasci i vojska su intervenirali, no nisu uspjeli spasiti kuće kamo je otplovio »World Harmony« koji se nasukao u zaljevu Beykoz gdje je oganj, zabilježili su kroničari, zahvatio drvene kuće.
Posada se spašavala skakanjem u more. Međutim, to nije bio konačni spas jer su im prijetile samo nove pogibelji. Bili su to otoci zapaljene tekućine oko broda, koji su se brzo i nepredvidljivo širile i spajale, nošene jakom strujom i vjetrom. More je bilo hladno, oko 10 stupnjeva Calzijusa, zbog čega su morali što prije stići na suho, da se ne bi pothladili, a sve to još su dodatno otežavale morske struje koje su u ovom tjesnacu vrlo snažne.
Dogorjele svijeće
Onesposobljeni »Petar Zoranić« plutao je nošen vjetrom i morskom strujom k obali Selvir Burnu. Udario je pritom još i u turski putnički »Tarsus«. Dvojica turskih carinika koja su poginula bila su na tom brodu.
Naša sugovornica, Nilda Lazzo Kurtin ukazuje da je moguće da je upravo turski kruzer, koji je bio potpuno osvijetljen, indirektno pridonio ovoj tragediji.
– Na dijelu obale gdje se dogodila havarija, s desne strane bio je novi brod »Tarsus« koji je, potpuno osvijetljen, bio na sidrištu pred brodogradilištem. Bio je na sidrištu i opremao se za krstarenje. Jedna od pretpostavki bila je da je kapetan grčkog tankera zamijenio svjetla tog putničkog broda za svjetla od kopna i tako se približio previše azijskoj strani tjesnaca, navodi Lazzo Kurtin.
Je li se ova užasna tragedija mogla izbjeći, pitamo je.
– Ljudski je faktor prouzročio ovu, dotad neviđenu pomorsku tragediju u kojoj je postojao i čitav splet nesretnih okolnosti. Naprosto, sudbina ili, kako stariji ljudi kažu, u datom se momentu na istom mjestu našla grupa ljudi kojima je baš tada dogorjela svijeća. Nemojmo zaboraviti ni da govorimo o, zapravo, samim počecima prijevoza goriva pomorskim putem. Strašno se puno otad promijenilo na unaprijeđenju sigurnosti plovidbe i zaštiti od požara, ali upravo zbog ovog ljudskog faktora zbog kojih je pedeset i troje ljudi izgubilo život tog kobnog 14. prosinca 1960. godine, slučaj tankera »Petra Zoranića« mora biti trajna opomena mladim generacijama i ne smije se zaboraviti, zaključuje Nilda Lazzo Kurtin.
