Nacionalna aviokompanija Norveške, Švedsjke i Danske – Scandinavian Airlines (SAS) saopštila je danas da će u ljetnoj sezoni 2020. uvesti još jednu novu redovnu liniju ka Tivtu.
Riječ je o liniji Kopenhagen- Tivat koja će saobraćati od 1.jula do 8.avgusta naredne godine.
Na njoj će dva puta nedjeljno, srijedom i subotom, letjeti avioni tipa „airbus A-321“, značajno većeg kapaciteta od aviona koje SAS već koristi na svojim redovnim ljetnjim linijama iz Osla, odnosno Štokholma za Tivat.
Direktorica Turistrilčke organizacije (TO) Tivat Gabrijela Glavočić danas je naprigodnoj ceremoniji u atrijumu srednjevjekkovnog ljetnjikovca Buća-Luković u Tivtu, potpisala ugovore o realizaciji tri projekta valorizacije kulturne baštine na području te opštine.
Riječ je o zakonskoj obavezi TO koja mora da izvdoji 10 posto ukupnog prihoda od naplate boravišne takse i ciljano ih uloži u projekte koji afirmišu, obnavljaju ili štite lokalnu kulturnu baštinu, a konkurs za to iz sredstava prihodovanih 2016., TO je raspisala početkom ove godine. Komisija koju su pored Glavočićeve, činili i Dragan Laković isprred Centra za kulturu Tivat i Jelena Bošković iz JU „Muzej i galerija“, je za sva tri projekta prispjela na konkurs, odredila maksimalni broj bodova i odlučila da ih finansira sa ukupno skoro 16.000 eura.
Projekat terenskih istraživanja i izdavanja publikacije o ostacima antičkog rimskog vodovodnog sistema na lokalitetu Bačve kod tivatske Prevlake sa kojim je konkurisala JU „Muzej i galerija“ dobio je 5.262 eura, a projekat „Kulturna valorizacija i prezentacija lokaliteta Sveti Vid i Pasiglav“ koji će realizovati NVO “Djela, ne riječi“ dobio je 3.902 eura.
Najviše novca – ukupno 6.500 eura, opredijeljeno je za realizaciju projekta „Valorizacija spomen obilježja u Tivtu u funkciji turističke ponude“ sa naglaskom na spomenike što se odnose na ljude i događaje iz vremena NOB-a. Taj projekat kandidovala je NVO „Montemisijia“. „Ovo je prva dodjela sredstava za projekte valorizacije i zaštite lokalne kulturne baštine koju realizujemo. To ne samo što je naša zakonska obaveza, već je to i naša iskrena želja da na ovaj način doprinesemo razvoju kulturnog turizma u Tivtu.
Prema podacima UNESCO-a, kulturni turizam je najbrže rastući segment ukupne turističke porivrede u svijetu, sa trenutnim tržišnim udjelom od 15% globalnog turističkog prometa.“- kazala je Glavočić, dodajući da realizacija odabranih projekata kreće već od utorka, a da će TO Tivat do kraja godine objaviti još jedan sličan kobnkurs za finansiranje aktivnosti usmjerenih na zaštitu, istraživanje i prezentaciju tivatske kulturno-istorijske baštine, iz sredstava prihodovanih od boravišne takse u 2017.
Dodjelom zahvalnica Federacije evropskih karnevalskih gradova Opštini Herceg Novi i nevladinoj organizaciji „Maškare“, sinoć je završen program obilježavanja 39. rođendana najveće svjetske karnevalske porodice.
Plakete sa porukom „uspomena živi“ predsjedniku Opštine Stevanu Katiću i predsjedniku „Maškara“ Ivanu Peuliću uručio je predsjednik Federacije Lars Algel, uz pohvale za sjajnu organizaciju i riječi zahvalnosti.
Katić je izrazio zadovoljstvo što je Herceg Novom pripala čast da ugosti predstavnike karnevalskih gradova iz 15 država svijeta. On se zahvalio Federaciji na ukazanom povjerenju i kontinuiranoj podršci našem gradu.
Kako je kazao, Herceg Novi je dio porodice karnevalskih gradova jer članstvo u Federaciji pomaže nastojanju grada da obogati festival sa najdužom tradicijom, Praznik mimoze i ostvari nove saradnje koje će doprinijeti atraktivnosti programa. On je goste pozvao da dođu na 51. Praznik mimoze i da svoje lijepe utiske iz Herceg Novog prenesu hiljadama članova Federacije širom svijeta.
Posebnu zahvalnost Katić je uputio nevladinoj organizaciji „Maškare“, ističući da su oni zaslužni za blisku i dobru saradnju Herceg Novog sa Federacijom i da za svoj rad zaslužuju podršku Grada.
Tokom 39. Dies Natalisa, rođendana Federacije evropskih karnevalskih gradova u Herceg Novom su se okupili predstavnici članova i Internacionalni bord Federacije iz: Arube, Belgije, Bosne i Hercegovine, Francuske, Holandije, Hrvatske, Italije, Luksemburga, Makedonije, Njemačke, Slovenije, Srbije, Švedske, Turske, Ukrajine i Crne Gore.
Javno preduzeće za upravljanje morskim dobrom Crne Gore je prošle sedmice raspisalo Javni poziv za izradu Idejnog rješenja i Glavnog projekta za izgradnju pješačke staze neposredno uz magistralni put Tivat – Lepetane u dužini 2,3 km.
Staza će se projektovati sa južne (donje) strane magistrale uz more, sjeverno od crkve Sveti Roko, odnosno od početka naselja Opatovo do naselja Lepatane (proširenje za pristup trajektima). Projektnim zadatkom je predviđeno da se teren na pojedinim dijelovima proširi od 1,5-2m izgradnjom ili sanacijom potpornih zidova, na nosećim stubovima u moru ili konzolno, ne remeteći postojeću liniju obale.
Radovi treba da obuhvate popločavanje staze uobičajenim materijalima za trotoare i šetališta (prefabrikovani betonski elementi, kamene ploče ili slično), javnu rasvjetu u LED tehnologiji, atmosferske odvode i adekvatnu infrastrukturnu opremljenost šetališta (parkovske klupe, korpe za otpatke, zaštitnu ogradu, info table i slično).
Obaveza projektanta će biti i da prije pristupanja izradi Idejnog rješenja i Glavnog projekta uradi geodetski i batimetrijski snimak postojećeg stanja terena i podmorja koji će biti sastavni dio projekta.
Javni poziv traje do 04. novembra 2019. godine, a Javno preduzeće za upravljanje morskim dobrom je za posao projektovanja predvidjelo iznos od 30.000,00 €
U sklopu projekta CattaroSail koji realizuje NVO „Kalafatska radionica Bokovac“ iz Bara, proteklog vikenda u Stolivu je održano prvo predavanje o istoriji brodogradnje, čime je i zvanično počela realizacija ovog projekta.
Mladim jedriličarima i prisutnima o istoriji drvene brodogradnje, načinu jedrenja drvenim barkama govorio je Miho Belan.
Nosioci projeta „Kalafatska radionica Bokovac“ iz Bara transportovala je u Stoliv drvenu barku koja je poslužila kao primjer kako izgleda drvena barka opremljena za jedrenje.
Projektom CattaroSail predviđene su aktivnosti koje će obuhvatati obuku mladih jedriličara u Kotoru, organizovanje manifestacije “Dani jedrenja” i regate na drvenim tradicionalnim jedrilicama.
Projekat sprovodi „Kalafatska radionica Bokovac“ iz Bara, u saradnji sa NVO „Kamelija“ iz Kotora i jedriličarskog kluba „Lahor“ iz Kotora.
Projekat je podržan u okviru Regionalnog programa lokalne demokratije na Zapadnom Balkanu (ReLOaD).
Realizacija aktivnosti u okviru projekta CattaroSail trajaće 10 mjeseci.
Nakon promotivnih aktivnosti realizovaće se teorijska i praktična obuka mladih u jedrenju na tradicionalnim drvenim barkama. U prvom dijelu 2020. godine biće izrađena studija o jedriličarstvu. Sadržaj studije će uključivati kulturu jedrenja u Crnoj Gori, značaj jedriličarstva za Boku Kotorsku kao i istoriji jedriličarstva u Crnoj Gori.
Prva međunarodna konferencija helenskih studija, u organizaciji Centra za helenske studije iz Podgorice, na temu „Helenska politička filozofija i savremena Evropa“, održava se u Herceg Novom od 29. septembra do 4. oktobra 2019. godine
Konferencija koju je, između ostalih, podržala Opština Herceg Novi okupila je preko 50 učesnika iz oko 30 država svijeta – od Kanade i SAD, preko cijele Evrope, do Rusije, Turske i Kine.
Direktor Centra za helenske studije i predsjednik organizacionog odbora konferencije dr Filip Ivanović, istakao je da se radi o najvećoj konferenciji sa najviše međunarodnih učesnika iz oblasti društvenih i humanističkih nauka koja je u poslednjih par decenija organizovana u Crnoj Gori.
Kako je najavio, plenarni predavači koji će govoriti o aspektima antičke grčke filozofije i prava u kontekstu savremene Evrope biće: prof. dr Ketrin Rovet, profesor filozofije na Univerzitetu Istočna Anglija i poslanik Evropskog parlamenta, prof. dr Leo Katana profesor filozofije na Univerzitetu u Kopenhagenu, prof. dr Đovani Đorđini, profesor političke filozofije na Univerzitetu u Bolonji, prof. dr Nikolas D. Smit, profesor filozofije na Luis & Klark Koledžu u SAD i prof. dr Gerhard Tir, profesor prava i član Austrijske akademije nauka.
„Pošto je politika u antičkoj Grčkoj značila umjetnost, umijeće i način za vođenje dobrog života onda smo razmišljali da upravo u Herceg Novom napravimo konferenciju“, kazao je Ivanović zahvaljujući se na podršci i potom dodao: „Naša je namjera da svake godine organizujemo međunarodnu konferenciju helenskih studija na različite teme i time postavimo Crnu Goru na međunarodnu naučnu mapu“.
Tema skupa, čiji je radni jezik engleski, polazi od ideje da savremena Evropa, zaokupljena trenutnim razumijevanjem politike kao sredstva za ostvarivanje interesa i dominacije, ima šta da nauči od kulture u kojoj su rođene ideje slobode, demokratije i javnog života. Stoga je cilj konferencije ne samo da bude mjesto akademske debate, već i argumentovano rasvijetli pitanja od krucijalnog značaja za položaj čovjeka u savremenom svijetu.
Konferenciju „Helenska politička filozofija i savremena Evropa“ organizuje Centar za helenske studije iz Podgorice, uz podršku Ministarstva nauke Crne Gore, Opštine Herceg Novi, JUK „Herceg Fest“ i Turističke organizacija Herceg Novi. Partneri u organizaciji su i Gradska kafana, Mitropolija crnogorsko-primorska i kompanija „Adriatic properties“.
ANIMA – Centar za žensko i mirovno obrazovanje Kotor povodom 28 godina od formiranja Logora Morinj organizuje tribinu pod nazivom “Pamtimo Logor Morinj” 3.oktobra u 18 sati u mulitimedijalnoj sali KC “Nikola Đurković” Kotor.
U Opštini Kotor, u Morinju je u periodu od 3.oktobra 1991. do 2.jula 1992. bio Sabirni centar za zarobljenike, poznat kao Logor Morinj, u kojem je boravilo 292(320) osoba iz Dubrovačke regije.
U sudskom procesu osudjeni su građani Kotora za organizovani sistem zlostavljanja zarobljenika. Sudovi Crne Gore su donijeli 154 odluke kojima je dosuđeno 1.485.510 eura finansijske nadoknade oštećenima. Iako su u ovom ratnom zločinu sprovedeni krivični postupci i izvršena reparacija štete žrtvama taj proces nije dovoljan da bi se jedna zajednica oslobodila tereta prošlosti i društvo ozdravilo (iscijelilo).
ANIMA kontinuirano godinama podsjeća javnost Kotora na zločin koji se desio na teritoriji opštine. Od maja mjeseca 2019. sprovodi projekat “U naše ime – Logor Morinj” čiji je cilj ispitivanje znanja o ovom zločinu, preuzimanje odgovornosti i dostojanstveno obilježavanje mjesta zločina kako bi se istina znala i da se slično ne bi ponovilo. Ovom tribinom želimo da upoznamo javnost sa činjenicama vezanim za ovaj zločin i rezultatima projekta.
Pozivamo Vas da svojim prisustvom date doprinos procesu suočavanja sa prošlošću u Crnoj Gori i razvoju kulture mira u Kotoru, poručuju aktivistkinje ANIME.
Meteorolozi najavljuju da se razdoblje toplog vremena bliži kraju, prema trenutnim prognozama.
Kako je najavljeno, sredinom sedmice moglo bi stići zahlađenje. Duž Jadrana i lokalno će pasti obilnija kiša potkraj srijede i u noći na četvrtak, nakon čega će se zadržati nestabilno i hladnije od prosjeka.
Ciklonalni centar nalazit će se tokom četvrtka u Jadranu te će sporo odmicati prema jugu Oblaci i oborine najduže će se zadržati na jugu Jadrana gdje su oborine moguće još i tokom petka.
Za naš dio Jadrana meteorolozi najavljuju vikend bez padavina sa jutarnjim temperaturama od oko 15 stepeni, te najvišim dnevnim temperaturama koje neće prelaziti 20 Celzija.
Ponedjeljak:
Promjenljivo oblačno sa dužim sunčanim intervalima uz uslove za tek ponegdje slabu kratkotrajnu kišu ili lokalni pljusak i grmljavinu, uglavnom u južnim predjelima.
Na sjeveru, ujutru, po kotlinama magla. Vjetar slab do umjeren, u sjevernim predjelima od sredine dana umjeren do pojačan, južnih smjerova. Jutarnja temperatura vazduha od 7 do 19, najviša dnevna od 18 do 27 stepeni.
Nikad nisam bio u istočnoj Hercegovini, pa zvjeram. Cesta Stolac – Trebinje svrdla kroz kras, kamen, ogoljena brda, baš kao u romanima Mirka Kovača. Katoličke crkve su iza nas, a džamije će domalo uzmaći pred pravoslavnim hramovima i tablom na kojoj piše “Dobro došli u Republiku Srpsku”.
Dok se primičemo Trebinju, prisjećam se “slavne” izjave ratnog trebinjskog čelnika Božidara Vučurevića, koji je u vrijeme dok su granate iz Trebinja padale na 32 km udaljeni Grad poručio kako će napadači “sagraditi još ljepši i stariji Dubrovnik”. Ta izjava i te granate i danas su kost u grlu mnogim Dubrovčanima, trajni okidač za mržnju prema Trebinju.
S druge strane, kako se to kaže, život ide dalje. Nemali broj Dubrovčana odlazi u Trebinje zbog jeftinije hrane i raznih usluga – od automehaničarskih do stomatoloških – kao što i brojni Trebinjci idu sezonski raditi u Dubrovnik, mahom u turizmu, ugostiteljstvu i trgovini.
– Istina je, imam puno pacijenata iz Dubrovnika. Evo, sad će mi doći jedan, sirotinja. Ne mora biti bogataš ako je iz Dubrovnika, ima i toga – kaže nam trebinjski stomatolog dr. Milorad Kovačević, koji s kćeri Marinom, također doktoricom stomatologije, vodi ordinaciju u Ulici Nikole Tesle.
Kako nam tumači, Dubrovčani u Trebinje dolaze iz više razloga.
– Žene zbog frizure, muški zbog servisa auta i jeftinijih guma, a i muški i ženski zbog stomatologije. I jeftinih restorana. Kaže mi jedan iz Dubrovnika: ‘Doktore, ja platim mali servis auta, počastim ženu ručkom i još mi ostane para’.
Pošto smo čuli da Dubrovčani trebinjske zubare često pohode zbog jeftinijih implantanata, pitamo sugovornika pruža li i on tu vrstu usluge.
– Kako neću radit’ implantate? Pa ja sam 80-ih napravio prvi implantat u Jugoslaviji, s profesorom Halidom Sulejmanagićem. Radili smo ih u fabrici u Tesliću. I otada sam non-stop u tom poslu.
– I koja je razlika u cijeni između vas i kolega u Dubrovniku?
– Uuuu – odgovara dr. Kovačević. – Kod mene je 1500 maraka sve skupa. A u Dubrovniku to malo tko i radi koliko je skupo. Kod mene je popravak zuba 30 maraka, a kažu da je u Dubrovniku tri puta više. Ja sam čuo neke cifre na Stradunu, koliko se tamo uzima za zubariju, to je strašno.
Potom priča kako Trebinjci koji idu u Dubrovnik na sezonski rad najviše vremena gube na “vrlo tvrdoj” državnoj granici. Tako se put između dva grada, koji bi inače trajao dvadesetak minuta, zna protegnuti i na dva-tri sata. No dubrovački poslodavci su se dosjetili jadu: svojim radnicima nalože da do granice dođu autom ili autobusom i da granicu prijeđu pješice, a s hrvatske strane čekaju ih mini-busevi i kombiji koji ih voze na radno mjesto u Dubrovniku.
I taman dok doktor to priča, u ordinaciju mu ulazi žena s bolnom grimasom na licu, držeći se za vilicu.
– Možete nju pitat’ kad izađe – šapće zubar. – Ona je kuharica, nudili joj velike pare u Dubrovniku, ali nije mogla ići.
Malo kasnije žena, Ubavka Dakić se zove, potvrđuje doktorovu priču:
– Jest, nudili mi u Dubrovniku plaću od 15.000 kuna, ali nisam prihvatila iz zdravstvenih razloga, pa sam ostala u Trebinju.
– A kolika vam je ovdje plaća?
– 700 maraka.
Preračunavamo u hrvatsku valutu: konvertibilna marka (KM) je četiri kune, pa žena za posao kuharice u Trebinju zaradi 2800 kuna, pet i pol puta manje nego što bi dobila u Dubrovniku.
– Ali muž mi radi u Dubrovniku, on je keramičar. Nekad spava tamo, nekad ovdje. Ima dana kad zaradi 500 maraka, a nekad 200, kako kad. Ovdje to nikad ne bi mogao – veli žena.
– U Trebinju počinjemo osjećati nedostatak majstora, sve ih je Dubrovnik uzeo – ubaci se zubar. – Ovdje ni pizzerija ne može naći radnike, svi odoše u Dubrovnik. Ljudi iz Trebinja ne moraju ići u Njemačku i to je dobro za nas, jer oni se vraćaju u Trebinje i ovdje troše te pare što zarade u Dubrovniku.
– I kći nam je radila u Dubrovniku, kao hostesa – domeće gospođa Ubavka. – Ovdje se ne bi moglo živjeti od siromaštva da bar jedan član obitelji ne radi u Dubrovniku.
Pitamo dr. Kovačevića odlazi li on u Dubrovnik. Kaže da ne ide često, ali da mu kći voli otići.
– A zašto volite? – pitamo doktoricu Kovačević.
– Kako zašto? – čudi se ona. – Pa zbog Dubrovnika.
Konstatiramo da neformalne veze dvaju gradova funkcioniraju punom parom, za razliku od službenih. Provjeravamo ono što smo čuli od novinara u oba grada: forsira li blokadu odnosa dubrovački HDZ i njihov gradonačelnik Mato Franković?
– Pa ja nisam htio to da spominjem, da ne ispadne da govorim protiv drugog naroda – plaho će doktor Milorad, pa se ohrabri:
– Ali da. Kad je bilo otvaranje graničnog prijelaza Ivanica, naš tadašnji gradonačelnik Luka Petrović dođe na granicu, dođe Franković iz Dubrovnika, Petrović mu pruži ruku, a ovaj kaže: ‘Nema ništa dok se ne ispričate za bombardovanje Dubrovnika’. A Petrović njemu: ‘Pa nisam vas ja bombardovao, ovdje su dolazili ljudi iz Srbije i Crne Gore, oni su vas bombardovali. Što bih se ja ispričao za nešto što nisam radio?’
Tu ćemo priču potom čuti i od aktualnog trebinjskog gradonačelnika Mirka Ćurića, koji je bio u toj delegaciji na graničnom prijelazu, kao tadašnji dogradonačelnik.
– Nije ni bilo predviđeno da se mi tu nešto rukujemo i slikamo, ali jest na novinarsko pitanje o zajedničkom slikanju Franković rekao to što ste čuli – kaže Ćurić. – Što se tiče međusobnih odnosa, meni je najbitnije da građani Trebinja idu u Dubrovnik, a građani Dubrovnika u Trebinje. I te gužve na granici pokazuju da ljudi žele putovati.
Glasovi koji vode u prošlost
Na pitanje o isprici koju gradonačelnik Dubrovnika postavlja kao uvjet službene suradnje, njegov trebinjski kolega veli:
– Ako netko traži isprike za 1991., onda bi i mi mogli tražiti i za 1991. i za 1941. godinu. I mi imamo izgubljene živote iz 90-ih, imamo i oštećenih objekata od granata iz Dubrovnika, ali ako ćemo samo o tome pričati, nećemo nikud doći. Ja u ratu nisam sudjelovao, kao ni gospodin Franković, obojica smo bili djeca. Izborne godine su česte i ljudima očito trebaju glasovi, ali meni ne trebaju glasovi koji vode u prošlost. Osvježavanje tih rana ne vodi nigdje – kaže Ćurić te dodaje:
– Neki moji prethodnici su već upućivali pisma isprike, a ako opet to moramo, čitav život će nam proći u izvinjavanju.
Ćurić ovdje misli na događaj iz travnja 2012., kad je tadašnji gradonačelnik Trebinja Dobroslav Ćuk došao u dubrovački hotel Excelsior na seminar o prekograničnoj suradnji, rukovao se s tadašnjim dubrovačkim gradonačelnikom Androm Vlahušićem i javno se ispričao, izrazivši žaljenje “zbog svake nedužne žrtve i štete koja je nanesena građanima Dubrovnika”.
Taj se susret, pod patronatom ambasada SAD-a u Sarajevu i Beogradu, zbio kao nastavak ekomenskih susreta i zajedničke izjave dvojice vjerskih vođa – episkopa zahumsko-neretvanskog, vladike Grigorija, te dubrovačkog biskupa Mate Uzinića. Činilo se tada da će dva susjedna grada obnoviti prijeratnu suradnju.
– Tada je došlo do pozitivnog pomaka, bilo je zajedničkih projekata, ali onda je došao ‘slučaj Ivanović’ i sve se vratilo na nulu – kazuje nam Ćurić.
Gradonačelnik Trebinja tu misli na događaj iz prošlog kolovoza, kad je ravnatelj Umjetničke galerije Dubrovnika Marin Ivanović posjetio Trebinje i tamošnjem Muzeju Hercegovine posudio par slika Atanasija Popovića – trebinjskog slikara koji je 1948. pokopan u Dubrovniku – na što ga je gradonačelnik Franković smijenio, jer da je bez njegove suglasnosti otišao u grad “koji se nikad nije ispričao Dubrovniku”. Ivanović se potom ispričao za svoj postupak.
– Tih dana je u Trebinju trebao biti organiziran i zajednički sportski turnir, ali su nakon te sankcije Ivanoviću dubrovački klubovi odustali od nastupa, iz straha da će im gradonačelnik ukinuti financiranje ako dođu u Trebinje – priča nam Ćurić, dodajući kako u Dubrovniku radi oko tisuću građana Trebinja.
– I onda je sve O.K., onda se ne traže isprike, ali kad treba nešto ozbiljno i službeno, onda sve zapne na toj isprici. Mi smo spremni za suradnju, ali nismo za poniženja. Zna se tko je pokrenuo rat, to nisu bili Trebinjci. JNA je 1991. odavde granatirala Dubrovnik, tu je bilo poginulih i s Kosova i odsvakuda, a najmanje Trebinjaca – završava Ćurić.
Došao je red i da razgledamo Trebinje. Vodič nam je Božo Morić, donedavni glavni urednik portala TrebinjeLive, sada zaposlen u kabinetu gradonačelnika. Prvo nam pokazuje Zelenu pijacu u centru grada.
– Subotom je pola kupaca iz Dubrovnika. Dođu po sir, duvan, kajmak, smokve…
Šetamo dalje, preko glavnog gradskog trga s golemim platanama. Božo nam pokazuje na katoličku katedralu Male Gospe.
– Katedrala je u ratu ostala nedirnuta, a svih pet džamija je sravnjeno sa zemljom – kaže te odmah dodaje: – Ali sve su obnovljene.
– Ima puno apoteka po gradu – primjećuje fotoreporter Duje.
– Svi Dubrovčani tu kupuju lijekove – veli Božo.
Dolazimo do Trgovačkog centra Tropic, u čijem se prizemlju nalazi market Buvljak. Božo priča da Dubrovčani obično tu parkiraju kad dođu, jer u Trebinju je gradski parking skup, a ovdje je pola marke po satu. Jedino se mora nešto kupiti, pa ljudi skoče do Buvljaka: farmerke su 30 maraka, majice 15.
O niskim cijenama u Trebinju svjedoči i račun iz supermarketa Bingo koji smo pronašli u parku: trokilogramsko pakovanje deterdženta za rublje “Bioaktiv” stoji 5,95 KM (24 kune), 140 grama keksa je 1,15 KM (5 kuna), litra jogurta 1,70 KM (7 kuna), 200 grama majoneze dođe 1,30 KM (5 kuna), a alu-folija od osam metara 1,25 KM (5 kuna), dok “kesa tregerica” košta 0,05 KM (20 lipa). Sve skupa 11,40 KM, ili 45 kuna. U Dubrovniku bi taj račun bio troznamenkast.
– Pola stanova u mojoj zgradi kupili su Dubrovčani. Njima se već za godinu dana isplati kupiti garsonijeru u Trebinju, samo da ljeti tu žive dok iznajmljuju kuće u Dubrovniku. Vidiš po prezimenima da nisu trebinjska, i vidiš da preko zime u pola stanova nitko ne pali svjetlo – priča Božo, dodajući da mnoge firme iz Dubrovnika, kad slave godišnjicu, dođu u Trebinje, u neki od ovdašnjih restorana.
I mi završavamo u jednom od tih restorana: Studenac se zove, smješten uz rijeku Trebišnjicu. Moja bogovska pastrmka stoji 12 KM (45 kuna), a Dujina bogovska teletina pod sačem 13 KM (50 kuna). Nikšićko pivo je tri marke (12 kuna). Posve shvaćamo zbog čega na parkingu restorana ima više automobila dubrovačkih registracija: nisu gospari blesavi.
Ono što ne možemo shvatiti jest silni nesklad između službenih i neslužbenih odnosa Trebinja i Dubrovnika. Službeno – tih odnosa nema. Neslužbeno – sve vrvi od suživota.
– Nikad nije bilo više života između Trebinja i Dubrovnika nego danas – kaže nam bivši dubrovački gradonačelnik Andro Vlahušić, čovjek koji je 2012. primio izjavu žaljenja od tadašnjeg trebinjskog gradonačelnika Ćuka.
– Ja sam za taj susret dobio najširu moguću političku potporu, i od Ureda predsjednika RH. Morate znati da s njihove strane to nije bilo lagano, i kod njih je bilo žrtava, mnoge trebinjske majke su ostale bez sinova. Tamo je bila mobilizacija JNA, nisu se ni oni baš mogli oduprijeti.
Pitamo Vlahušića kako mu je gledati da je sve što je gradio sa svojim trebinjskim kolegom dolaskom Frankovića otišlo u dim.
– Kad imate gradonačelnika koji je ograničen, sa svjetonazorom kakav on ima, bez ugleda, a što očekivati? On izigrava malog Penavu, htio bi biti nacionalno važan. A kako netko iz HDZ-a može biti nacionalno važan? Tako da sluša predsjednika partije i da mrzi i pljuje Srbe. Ili da nešto ukrade – veli Vlahušić.
Očito je da svi službeni putovi vode do dubrovačkog poteštata Frankovića. Kako on vidi odnose Dubrovnika i Trebinja?
– Vrlo je jasno kakvi su ti odnosi. Njih nema – kaže Franković te nastavlja:
– Jasno je i kako bi se to moglo promijeniti. Tako da vlasti Trebinja i njihov gradonačelnik iskažu žaljenje zbog žrtava koje su izazvali u Dubrovniku, i onda možemo surađivati.
– Pa zar to 2012. nije već napravio tadašnji gradonačelnik Trebinja? – pitamo.
– To nije istina, ta izjava nije potpisana. Nikad nije došlo do službene isprike, osim od vladike Grigorija. Nama se službena Crna Gora ispričala i s njima normalno surađujemo. To očekujem i od trebinjskih vlasti: čim se ispričaju, ja sjedam u auto i odlazim u Trebinje. Dubrovnik je svjetski brend i više trebaju oni nas nego mi njih. Oni nama uopće ne trebaju – drži Franković.
Valja zapamtiti ovu rečenicu: “Oni nama uopće ne trebaju”. Neobična misao za čelnika grada koji živi od turizma, na pogon sezonskih radnika iz Trebinja. Još će vode proći Trebišnjicom dok prvi čovjek Dubrovnika ne naruči pastrmku u Studenca.
– Ja sam sad iz Trebinja. Ostavio sam jučer tamo auto, da mi napumpaju kompresor, jer je kod njih puno jeftinije. Taksi me došao 25 eura do Trebinja, a ovdje za te pare ne bih došao do Lapada. Ručao sam tamo, jer im je hrana odlična i dva-tri puta jeftinija nego u Dubrovniku, kao i sve usluge. A u organskoj hrani nas šiju 1:10. U Trebinju je sve puno dubrovačkih registracija, a mi se pravimo da nikakve odnose nemamo.
Sva ta mladost iz Trebinja participira u turističkom uspjehu Dubrovnika. Naša mladost iz Slavonije je izabrala druge puteve i destinacije, i sad jedino ekipa iz Trebinja omogućava i servisira naš turizam. Politika ide jednim putem, a praksa drugim. Biskupu svaka čast, on je odmah na početku mandata išao u Trebinje, ali gradonačelnik ne slijedi njegov primjer.
Kakvi su, takvi su – oni su naši susjedi. Koliko znam, nitko od naših nikad nije imao problema u Trebinju. Nakon onog rata Nijemci i Talijani već su 1951. napravili prva odmarališta kod nas, dakle naši okupatori šest godina iza rata dolaze ovdje. A nama je prošlo 30 godina i odnosi su tako gusti, a mi se pravimo da ih nema. Pa tko je tu lud: gradonačelnik ili svi mi?
Postoje ozbiljne prešućene turističke ture koje nas spajaju. Trebinje je zanimljivo i ubrzano se mijenja. Danas obitelji s djecom iz Dubrovnika idu na kupanje u Vodeni grad kod Trebinja, jer ovdje ne mogu naći mjesto na plaži, a tamo za deset eura imaju cjelodnevni sadržaj. Bez politike nema problema između Dubrovnika i Trebinja, a politika je tu da napravi probleme.
Je, najebali smo prije 30 godina i zna se tko je bio agresor, ali to je bilo tada. To što oni kažu da su nas iz Trebinja gađali četnici iz Srbije i Crne Gore, a da je tu bilo najmanje Trebinjaca, to je istina – oni su imali veliki upliv četnika iz Nikšića. Pa oni su nakon rata podigli spomenik Srđanu Aleksiću, momku koji je branio Trebinje od četništva.
Austrougarska pruga koja je povezivala Trebinje i Dubrovnik stara je 150 godina. Znači, to je Franjo Josip razumio, ali današnja vlast ne razumije. Njima trebaju glasovi i oni zbog tih glasova rade trzavice, jer žive od toga. Naš gradonačelnik nije zao i ima dobre namjere, ali ne razumije međunarodnu politiku, a ni umjetnost. Bilo bi mu pametnije da na Stradun pozove Rolling Stonese, koji bi možda i došli, a ne Thompsona, jer to nije muzika za Stradun.
Poštujem ljude u Dubrovniku koji su stradali u ratu i ne žele više vidjeti Trebinje, ali poštujem i mladost Trebinja koja dolazi ovdje. Za njih je bolje da idu u inozemstvo u Dubrovnik nego u Berlin.
Kaže naš gradonačelnik: nisu dobrodošli dok se ne ispričaju. A kako smo mi dobrodošli u Mostaru, kojeg smo pola srušili? Kako su muslimani nama oprostili, a mi ne možemo Trebinjcima? Svak’ kriv, samo mi pravedni – ma pusti te priče. Što su meni krivi ljudi koji danas imaju 25 godina i došli su raditi ovdje?
Dubrovnik je slobodan grad i svatko je dobrodošao tko želi zaraditi svojim radom za sebe i zajednicu. Branitelji koji su u Dubrovniku ostavili živote nisu ginuli za politička prepucavanja, nego za slobodu. A čovjek je slobodan ako ne gleda tko je odakle i ako nečije porijeklo ne uzima za zlo.
Meni je to sve skupa licemjerno. Zarađivati skupa s njima lovu, a govoriti da s njima nemamo ništa – to je laž. Sve što se radi na svađanju naroda je nedorasla politika, jer je po prirodnoj osnovi došlo do miješanja ljudi i roba, a politika na neprirodan način želi to negirati.
Dubrovnik od početka 2021. uvodi turističku taksu za kruzere odnosno brodove na kružnom putovanju u međunarodnom pomorskom prometu, čiji se iznosi kreću od 2.000 do 40.000 kuna po brodu, ovisno o kapacitetu putnika po brodu, doznaje se iz Grada Dubrovnik.
Odluku o uvođenju takve pristojbe za kruzere donijelo je Gradsko vijeće Grada Dubrovnika na sjednici 23. septembra, a riječ je o tzv. kruzing taksi odnosno turističkoj pristojbi za brodove na kružnom putovanju u međunarodnom pomorskom prometu kada se brod nalazi na vezu u luci ili sidrištu luke na području grada Dubrovnika.
“Sukladno važećem Zakonu o turističkim pristojbama RH, odluka će stupiti na snagu od 1. januara 2021., a sredstva koja će Grad Dubrovnik uprihodovati od te pristojbe bit će namjenski utrošena u poboljšanje gradske komunalne infrastrukture”, ističu iz Grada Dubrovnika.
Prema toj odluci Gradskog vijeća Grada Dubrovnika, najmanji iznos turističke pristojbe po brodu od 2.000 kuna plaćat će kruzeri čiji je kapacitet 50 do 200 putnika, dok će za one sa 201 do 500 putnika to biti 5.000 kuna. Za kruzere od 501 do 1000 putnika turistička pristojba iznosit će 10.000 kuna, a za one od 1001 do 2000 putnika 20.000 kuna.
© BokaNews, 2021
