Kakva je budućnost ulcinjske Solane, da li će i po kom modelu biti zaštićena i kako će država obezbijediti neophodnu ekspertizu i novac kako bi taj posao konačno privela kraju, pitanja su na koja se godinama čeka adekvatan odgovor.

Ulcinjska Solana uskoro će biti i formalno zaštićena, a očekuje se i njeno upisivanje na Ramsar listu zaštićenih močvarnih područja, najavio je ministar održivog razvoja i turizma Pavle Radulović na konferenciji Centra za zaštitu i proučavanje ptica Crne Gore posvećenoj ulcinjskoj Solani. On je istakao da je nakon formalnog i vrlo zahtjevnog dijela zaštite Solane, sad na redu kreativniji, ali ne i lakši dio.

“Sad nam je ostalo da lobiramo za Solanu, da nađemo novac i one koji znaju kako se upravlja i valorizuje ovakav sistem. Nadam se da ćemo svi uložiti napor da to postignemo kako bi u Solani svi uživali, i ljudi i ptice”, kazao je Radulović.

Ministar je podsjetio da je Studija zaštite područja Ulcinjske solane, koja je izrađena uz pomoć novca i eksperata EU, pokazala da Solana nije isplativa i da su svi zainteresovani investitori odustajali kada su shvatili da je za njenu ekonomsku održivost potrebno 15-20 godina.

Šef delegacije EU u Podgorici Aivo Orav je kazao da je Brisel podržao izradu Studije i da sada očekuje da Solana dobije punu zaštitu kao lokacija od neprocjenjivog ekološkog značaja ne samo za Crnu Goru, nego i za Evropu.

“Studija je potvrdila veliku ekološku vrijednost ulcinjske Solane. Njeni ključni zaključci su da je neophodno obezbijediti adekvatno upravljanje tim područjem, da treba revitalizovati proizvodnju soli i ekološki zaštititi to područje. U međuvremenu, su preduzeti određeni koraci i tražilo se proglašavanje ulcinjske Solane zaštićenom lokacijom. Ta odluka, međutim, još nije usvojena u parlamentu”, primjećuje Orav.

Doskorašnja ambasadorka Njemačke u Crnoj Gori Gudrun Štajnaker smatra da stavljanje Solane pod zaštitu kao prirodnog dragulja traje predugo i podsjeća na davno obećanje Vlade da će Solanu nominovati za Ramsar područje najkasnije do juna 2015. godine. Govoreći o razlozima za toliko kašnjenje, Štajnaker kaže da novac nije problem jer bi kako smatra evropske bankarske organizacije bile spremne da finansiraju taj projekat.

Ključno pitanje, na koje se mora dati odgovor, prije priče o zaštiti Solane, je ko je vlasnik zemljišta na kojem se nalazi taj prirodni rezervat za stotine hiljada ptica, smatra Štajnaker, ocjenjujući da je to pitanje političke volje države Crne Gore.

“Prije nego se počnemo uopšte baviti finansijskim pitanjem, od vas treba vrlo jasno da čujemo ko je vlasnik zemljišta. To je odgovornost Vlade. Sud je 2015. godine naložio da privatizacioni savjet na čijem čelu je premijer jasno saopšti šta je to privatizovano 2006. godine i zašto Vlada to nije jasno naznačila. Mi konstantno slušamo samo neke izgovore i imam utisak da je ovo samo pokušaj da se odloži to razjašnjavanje situacije i da se preduzmu odgovarajuće mjere za zaštitu Solane”, navodi Štajnaker.

Ministar Radulović nije odgovorio na pitanje bivše njemačke ambasadorke u Crnoj Gori ko je vlasnik zemljišta, uz opasku da je utvrđivanje vlasništva posao pravosuđa a ne Vlade.

“Premijer ne može da govori o stvarima koje vodi tužilac, o privatizaciji o akcijama i tako dalje. Da li vi mislite da ja mogu da utičem na tužioc? Izvinite, ali ja to ne mogu da uradim. Da budem iskren, pokušavamo da uradimo sve što je u našoj moći”, kaže ministar Radulović.

Inače, Privredni sud još od 2013. godine čeka na mišljenje Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte, kojim predsjedava premijer, što je uslov za pravosnažno okončanje sudskog postupka za utvrđivanje vlasništva nad zemljištem nekadašnje fabrike soli “Bajo Sekulić”, koje je koristio Eurofond biznismena Veselina Barovića.

“Smatramo da pitanje vlasništva vještački napravljeno. Ja tvrdim da po zakonu oni nemaju ni pravo korišćenja ni pravo svojine. Zemljište Solane je prirodno bogatstvo koje je vlasništvo države. Oni su jedno vrijeme imali pravo korišćenja, odnosno eksploatacije soli po koncesiji koju su dobili od države. Onoga trenutka kada su otišli u stečaj, koncesija nije produžena i oni su automatski izgube pravo daljeg korišćenja”, kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) koordinator za pravna pitanja u Mreži za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Veselin Radulović.

U međuvremenu, MANS i još tri ekološke nevladine organizacije su u srijedu, zbog raspisivanja novog, 15. tendera za prodaju imovine ulcinjske Solane, podnijeli krivičnu prijavu protiv stečajnog upravnika Žarka Ostojića i odgovornih lica Uprave za imovinu, Uprave za nekretnine i Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore.

Prijavu protiv Ostojića podnijeli su zbog toga što je oglasio prodaju državnog zemljišta, a protiv državnih službenika jer nijesu blagovremeno i zakonito popisali imovinu koja ulazi u stečajnu masu preduzeća.

U međuvremenu, premijer Marković je u utorak, nakon sastanka sa predstavnicima četiri ekološke nevladine organizacije, koji su mu uručili peticiju o Solani sa potpisima 90.000 građana Crne Gore i Evrope, saopštio da pitanje vlasništva nad zemljištem ne može i neće opredijeliti način valorizacije i zaštite tog prostora, kao i da će se Vlada angažovati da riješi taj problem.

Propadanje ulcinjske Solane počinje 2005. godine kada je tamošnje postrojenje za proizvodnju soli preuzeo Veselin Barović, biznismen koji je tada kupio većinski paket za oko 800.000 eura. U međuvremenu, fabrika je izgubila koncesiju za korišćenje morske vode, a nakon toga otišla u stečaj, što je bio rezultat sistematskog uništavanja tog preduzeća kroz štetne poslovne poteze i zaduživanje kreditima.

O velikom značaju Solane za biodiverzitet Crne Gore govore podaci da je ona najznačajnije stanište na seobi, zimovanju, gniježđenju i za ishranu ptica na cijeloj istočnoj obali Jadrana. Na tom području stalno boravi 240 vrsta ptica, a u proljeće dolijeću na stotine i hiljade vodenih ptica, koje se tu zaustavljaju radi odmora i prehrane.