Kotorski biskup proslavio 50 godina svećeničke službe

0
Kotorski biskup proslavio 50 godina svećeničke službe

Molitvom i pjesmom u svetištu Gospe od Škrpjela, biskup Janjić je zajedno s biskupima Splitsko-Makarske metropolije, Bara i Skadra, svećenicima, redovnicama i vjernim pukom, u subotu, 13. jula 2019. iskazao svoju zahvalu Bogu i Gospi za 50 godina svećeničke službe.

Nakon zajedničkog molitvenog programa, prigodnu riječ uputio je don Anton Belan, generalni vikar i kotorski župnik: „Ako je katedrala ‘mater et caput’ – majka i glava, Škrpjelsko je svetište srce naše biskupije“. Podsjetivši kako se u ovo svetište dolazilo uvijek s darovima, don Anton je rekao kako je dar tog dana donesen posebna milost koja nadilazi brojne druge materijalne darove – 50 godina svećeništva kotorskog biskupa. Ovom prilikom biskupu je uručen zajednički dar svećenika kotorske biskupije – misnica i mitra, za koji je don Belan je rekao da simbolizira sklad i jedinstvo: ‘inter presbyteros et Deum, inter presbyteros et episcopum, et inter ipsos presbyteros’. Tu milost pred Bogorodičinim oltarom prosimo, a Vama ad multos annos kličemo“. Umjetničku sliku, prikaz svetišta Gospe od Škrpjela poklonio je upravitelj svetišta, mons. Srećko Majić.

U kratkom obraćanju okupljenima mons. Janjić zahvalio je na darovima i prisjetio se svog svećeničkog puta kojeg je započeo prije 50 godina: ređenja u splitskoj crkvi sv. Križa, mlade mise na otoku Gospe od Škrpjela i svog boravka na otoku Gospe od Milosti koji je upravo tada, doduše devastiran, vraćen biskupiji.

Kotorski biskup proslavio 50 godina svećeničke službe

Apostolski nuncij za Crnu Goru, mons. Luigi Pezzuto u svom obraćanju biskupu Janjiću, govorio je o značaju svećeništva kao velikog otajstva, te je naglasio kako proslava u krugu drugih biskupa, svećenika, redovnica i vjernika laika, upravo ističe dvije dimenzije svećeništva: ministerijalno i opće svećeništvo svih krštenih i potvrđenih.  “Prisjećajući se početaka, vaših prvih koraka, sigurno se sjećate i početnih teškoća s kojima ste se susretali. Sada, gledano s visine i s razmakom od 50 godina, možete prebrojati, ne samo teškoće, već i požnjeti plodove tih 50 godina službe. Stoga je ovo poseban trenutak kada možete, zahvalni Gospodinu, reći zajedno s Marijom Veliča duša moja Gospodina” kazao je mons. Pezzuto.

Kotorski biskup proslavio 50 godina svećeničke službe

Središnji događaj proslave zlatnog jubileja bila je sveta misa na otoku Gospe od Milosti. Uz kotorskog su biskupa koncelebrirali apostolski nuncij za Crnu Goru i Bosnu i Hercegovinu, mons. Luigi Pezzuto, splitsko-makarski nadbiskup i metropolit, mons. Marin Barišić, nadbiskup barski mons. Rrok Gjonlleshaj, nadbiskup skadarski mons. Angelo Massafra, biskup dubrovački mons. Mate Uzinić, mons. Petar Palić biskup hvarsko-bračko-viški, mons. Tomislav Rogić, biskup šibenski i mons. Ante Ivas, biskup šibenski u miru, te svećenici kotorske i drugih biskupija. Prije početka misnog slavlja, pročitane su prigodne čestitke svetog oca Franje i nadbiskupa zadarskog i predsjednika HBK, mons. Željka Puljića.

Kotorski biskup proslavio 50 godina svećeničke službe

Mons. Marin Barišić je u svojoj homiliji govorio o daru svećeništva i izazovu svećeničkog poziva. „Mi smo svjesni da ovo blago Božje ljubavi nosimo u svom životu koji je obilježen slabostima. I sv. Pavao kaže da se baš milost Gospodinova očituje u našoj slabosti.  I to je dobro za nas i za druge. Zašto za nas? Da ne vidimo sebe, samodostatne i onda u toj svojoj oholosti, umišljenosti možemo zasjeniti i odstraniti milost Božju iz svog života. A s druge strane, drugi nas mogu vidjeti kao inteligentne, sposobne, a ne ljude od krvi i mesa,  s kojima se Gospodin želi poslužiti u svom djelu spasenja. Evo taj moment Gospodin nama svima želi posvijestiti svakodnevno“. Prisjetivši se životnog puta mons. Janjića, koji je iz Bosne došao u Boku Kotorsku, nadbiskup Barišić je kazao: „Pripadaš Boki od rođenja. Evo i sam si rekao od tih prvih dana, da si pripadnik ove biskupije i da si je zavolio. A da si je zavolio vidimo i mi to, braća biskupi u našoj metropoliji, često puta smo osjetili koliko ti je draga Boka, ova kultura, ova tradicija ovdje, ovaj čovjek, i da doista si se posvetio potpuno i sa svojim svećenicima, i svojim redovnicima i svojim vjernicima da budete produžena ruka Kristove ljubavi. I evo danas, ovdje na ovom otoku Gospe od milosti, želiš zahvaliti Gospodinu na svemu što ti je dao i darova kroz ovih 50 godina. Dao ti je dar vjere, žive vjere koju si ti pokušao svjedočiti, jer vjera bez djela ne čini nas zadovoljnim i sretnim, nit nas ostvaruje.“ Zaključujući propovijed, nadbiskup Barišić je poručio: „Darovati život Bogu je mala stvar, mala je stvar posvetiti svoj život Bogu. Zašto? Jer Bog je velik. Vjerujem da si ti to osjetio kroz ovih pedeset godina, i želio bih da te Gospodin u tome podrži, i da budeš uvijek svijetli primjer i svima nama na tom istom putu poziva i poslanja“.

Kotorski biskup proslavio 50 godina svećeničke službe

Na kraju svete mise, biskup Janjić je zahvalio svima što su došli kako bi se zajedno s njim molili i zahvalili Bogu za dar svećeništva koji je primio kao svećenik kotorske biskupije. On je potaknuo sve na molitvu za duhovna zvanja, osobito za dobre svećenike koji će svoju zadaću shvatiti odgovorno te ju vršiti u skladu s Kristovim zapovijedima, uvijek u službi braći ljudima. Govoreći o svojem svećeničkom putu u kotorskoj biskupiji, mons. Janjić se prisjetio i mjesta o kojima je pastoralno skrbio: „Najvećom milošću u ovih 50 godina smatram to što me je Gospodin postavio na službu u mjestima naših bokeljskih svetaca i blaženika: na Muo, gdje je blaženi Gracija; u Herceg Novi gdje je sv. Leopold i sada u Kotor, gdje je bl. Ozana. To mi je također pomoglo: oni nas potiču da ih nasljedujemo kako bismo postigli osobnu svetost“. Na kraju zahvale, biskup je sve preporučio u zagovor Blažene Djevice Marije kako bi uz njezinu pomoć bili dosljedni u nasljedovanju njezina Sina te zatražio oprost za sve propuste tijekom svoje službe.

Župljani župa Brca, Sutomore i Šušanj predali su ovom prigodom dar koji je uručio župnik don Dejan Turza – umjetničku sliku nastalu po fotografiji susreta biskupa Janjića sa sv. Ivanom Pavlom II.

Damjan i Bojan vratili se u Boku nakon dvije godine krstarenja svjetskim morima i okeanima – svečano dočekani na Škveru

0

Novljanin Damjan Vukićević i Beograđanin Bojan Aleksić, koji su više od dvije godine krstarili katamaranom svjetskim morima i okeanima večeras su se vratili u Herceg Novi.

Nakon dvogodišnje uzbudljive avanture dvočlana posada kruz jedrilice „Daedalus Adventure” dužine 13,96 metara, širine 7,8 metara sa zastavom Crne Gore i malom plavom zastavom Opštine Herceg Novi, večeras je uplovila u novsku gradsku luku Škver.

„Prešli smo 33 000 nautičkih milja,  plovil svim okeanima, upoznali mnogo divnih ljudi, posjetili nevjerovatna mjesta. Nakon nešto više od dvije godine putovanja, vratili smo se kući. Neizmjerno smo sretni susretu sa porodicom i prijateljima, ali nadam se da ću imati priliku da sve ponovimo“ poručio je zadovoljno Novljanin Damjan Vukićević.

Njihovo krstarenje počelo je iz Francuske gdje su preuzeli brod, pa preko Biskajskog zaliva, Gibraltara, Majorke, Malte do Herceg Novog gdje im je 5. septembra 2017. godine iz gradske luke priređen svečani ispraćaj na drugu etapu.

Vukićeviću i Aleksiću priređen je svečani doček,  uz druženje u restoranu „Admiral“ na Škveru.

Otvoren novi put od Ulcinja do Albanije

0
foto vlada

Predsjednik Vlade Duško Marković otvorio je danas posljednju dionicu novog puta od Ulcinja do graničnog prelaza sa Albanijom Sukobin – Murićani, vrijednog više od 12 miliona EUR.

Iz Vladine Službe za odnose sa javnošću saopšteno je da je danas u saobraćaj puštena dionica od Ulicnja do Kruta, dužine 13,5 kilometara.

Marković je rekao da je putem, ukupne dužine 25 kilometara i vrijednosti više od 12 miliona EUR, Ulcinj povezan kvalitetnom saobraćajnicom sa Albanijom čime je poboljšan život građana koji tu žive i pristup turista Crnoj Gori.

Prema njegovim riječima, radovi su urađeni po svim standardima sa najvišim mogućim kvalitetom.

„Vidite da se u Crnoj Gori svakoga dana otvara jedna nova saobraćajnica. Crnu Goru razvijamo infrastrukturno, ne samo putno i saobraćajnom infrastrukturom nego i energetskom i digitalnom“, rekao je premijer.

Financial Times: Hrvatska je iduća velika gastro destinacija

0
Gastronomija
Nova generacija chefova, vinara i proizvođača hrane oživljava bogatu gastronomsku baštinu Hrvatske, piše Financial Times u članku o Hrvatskoj.
“Ovo je hrana svjetske klase, vino svjetske klase, sir svjetske klase. Iduća velika stvar je Hrvatska. Ako niste bili ovdje, vi ste idiot”, komentirao je oduševljeno čuveni Anthony Bourdain, koji je nedavno tragično preminuo, kad je prvi put posjetio Hrvatsku 2011.
Bourdainovo iznenađenje gastronomskim bogatstvom Hrvatske bilo je donekle razumljivo. Tisućama godina, piše novinarka Financial Timesa Polly Russell, ova regija imala je sve: proizvodnju soli uz obalu s kojom je započelo još ilirsko pleme Liburni prije prvog stoljeća prije naše ere, obilje ribe u bistrom Jadranskom moru, klimu idealnu za proizvodnju vina i maslinovo ulje koje se u antičko doba cijenilo iznad svih ostalih. Tako je u 1. stoljeću naše ere grčki gurman Apicius sugerirao da se španjolskom ulju dodaju lišće lovora, korijenje čempresa i sol kako bi imalo okus kao liburnijsko ulje.
No od kraja 19. stoljeća splet nesretnih okolnosti devastirao je hrvatsku kuhinju. Proizvodnju vina gotovo je dokrajčila najezda filoksere, nametnika na vinovoj lozi. Komunistički režim centralizirao je i kolektivizirao proizvodnju hrane nauštrb regionalne raznolikosti. A Domovinski rat od 1991. do 1995. pretvorio je dijelove zemlje u minska polja.

Zadar: Restoran u habsburškoj vojnoj bolnici

Turizam se od rata oporavio, ali goste i dalje prvenstveno privlači 5000 kilometara plaža i otoka diljem hrvatske obale, a ne kuhinja. No zahvaljujući predanoj skupini proizvođača hrane, vina i chefova, čini se da bi Hrvatska ponovno mogla naći svoje mjesto na gastronomskoj karti svijeta.

Russell kaže da joj je to i samoj postalo itekako jasno kad je posjetila zadarsko područje, smješteno između Jadranskog mora i Velebita. Sam Zadar je u povijesti prošao kroz raznolike vlasti – od Rimljana i Bizantinaca, preko Mlečana i Habsburgovaca, do Jugoslavije i napokon Hrvatske.

“Mi živimo u Zadru i volimo ovaj grad”, govori novinarki Vjekoslav Bobić, vlasnik Almayera, najnovijeg boutique hotela u Zadru, dok sjede u dvorištu punom zelenila uz čašu dalmatinskog roséa. Bobići su tri godine renovirali Almayer, inače bivšu vojnu bolnicu izgrađenu još 1868.

“Ovo je bilo takvo elegantno, buržujsko, kozmopolitsko mjesto prije Drugog svjetskog rata. A hrana je uvijek bila dio toga. To je ono što trebamo slaviti i vratiti”, ističe Bobić.

Nin: Proizvodnju “bijelog zlata” počeli još Liburni

Russell je nakon doručka u Almayeru otišla na izlet u Nin, koji opisuje kao gradić na otočiću 16 kilometara sjeverno od Zadra poznat po svojoj solani. Ninska polja soli protežu se na 22 hektara prirodne lagune, a sežu još od spomenutih Liburna, koji su živjeli upravo na zadarskom području.

Riba i sušeno meso i dalje je glavni element hrvatske kuhinje, a hrana je rijetko premalo začinjena.

“Ako ne jedete dovoljno soli, obolite od depresije. Ako jedete previše soli, vi ste Hrvat”, našalila se vodička novinarke Financial Timesa Nina Marija Danjanović.

“Za Rimljane je sve do renesanse sol bila bijelo zlato. Sol je bila jedini način da se sačuvaju riba i meso. Bila je nužna za preživljavanje i trgovalo se njom diljem svijeta”, objasnila je Danjanović novinarki pokazujući joj solanu u kojoj je pedesetih godina radilo do 400 ljudi u teškim uvjetima. Danas ih, zahvaljujući tehnologiji, radi samo pedesetak.

Russell je zatim produžila 40 minuta sjeverno do Paga, koji opisuje kao otok izložen vjetru s gotovo lunarnom površinom, najpoznatiji po svom istoimenom siru.

“U Hrvatskoj, Pag je sir i sir je Pag”, objasnio joj je vodič Bernard Maržić.

Ispaša paške ovce, jedinstvene ovčje pasmine, bogata je aromatskim biljem kojem aromu daje i bura nanoseći sol iz mora.

Novinarka je u jednoj od tri paške tvornice sira, relikta socijalističke centralizacije, isprobala dva koluta paškog sira: jedan star tri mjeseca, blag i kremast, i drugi star 12 mjeseci, slan, okusa sličnog snažnom cheddaru.

“Većina ljudi koji imaju vlastita stada ne pravi više svoj sir. Vjerojatno samo šest obitelji na Pagu još pravi vlastiti sir”, objašnjava Maržić.

Boškinac

Anthony Bourdain posjetio paški restoran Boškinac i oduševio se

A Russell je zatim posjetila i, kako sama kaže, jedan od najboljih restorana u zemlji – Boškinac. On se nalazi u kamenoj kući okruženoj maslinicima, vinovom lozom i borovom šumom. Restoran proizvodi vlastito vino i maslinovo ulje, a ima i pridruženi hotel od četiri zvjezdice. Bourdain je također pri posjetu Hrvatskoj, gdje mu je vodič bio naš chef Mate Janković, bio gost u Boškincu, a Russell pretpostavlja da je upravo ondje doživio svoju epifaniju oko hrvatske kuhinje.

Ondje je degustirao hobotnicu, janjeće tripice i janjeći gulaš s domaćom tjesteninom te fritaju sa šparogama – i, naravno, paški sir. Boris Šuljić, vlasnik Boškinca, imao je samo riječi hvale za njega nakon Bourdainovog samoubojstva.

“Takvih ljudi nema puno, a naročito u našoj industriji u kojoj ima jako puno Instagram likova, puno nekakvih fejkanih figura, a on je bio kalibar – ekstra kalibar”, rekao je za Index.

Boškinac je ove godine organizirao i “Dan Anthonyja Bourdaina” 25. lipnja.

Obitelj Bibić, vinari već 500 godina

Russell je zatim otišla na Ugljan, otok 20 minuta brodom udaljen od Zadra, kako bi posjetila uzgajalište tune. Tuna koja se uzgaja ne prerađuje se u konzerve, već se prodaje kvalitetnijim restoranima, ali i izvozi u Japan, gdje se priprema kao sushi. Nakon toga je obišla jedinicu za sušenje ribe Moćun, gdje joj je “sušitelj”, kuhar i vlasnik dućana Marko Kolega poslužio mariniranu hobotnicu, sušenu tunu, sušeni kostelj i posoljene inćune zajedno s varivom od posoljene ribe s krumpirima, lukom i maslinovim uljem.

“Ne znam postoji li tržište za ovo ovdje. Izvozim većinu ovoga u Italiju i Španjolsku”, rekao joj je Kolega. Russell se nakon tri noći u Zadru preselila u hotel Maškovića Han, bivšu tvrđavu koja je izgrađena još 1644. Nakon toga je produžila u Plastovo, malo selo na vrhu brda, gdje je obišla malu “kušaonicu i vinoteku Bibich”. Alen Bibić pripada obitelji vinara koja seže 500 godina unatrag. “Moj otac je bio veliki vinar. Imao je osjećaj za vino. Strast. Ja sam vinar po nasljeđu. Ne volim zvati vino svojim proizvodom. To je emocija”, rekao je Bibić novinarki pokazujući joj svoju kušaonicu i vinoteku.

I Bibić izvozi svoja vina, čak 60% godišnje proizvodnje, i to u dobre hotele i restorane u SAD-u, Japanu i Singapuru. Objasnio je da je područje idealno za uzgoj vinove loze jer ima dovoljno sunca za sazrijevanje grožđa, ali i hladnog vjetra s planina i slanog zraka s mora koje pridonosi kiselosti. “Normalan muškarac treba dvije litre vina dnevno. Nije dobro za muškarca da pije manje”, konstatirao je samopouzdano. Uz vino koje su kušali, novinarki Financial Timesa servirana je prikladna hrana koju je pripremala njegova supruga Vesna.

Dva sata i osam čaša vina kasnije, Russell je mogla samo zaključiti da je Bourdain bio u pravu i da je, kao i on, otkrila hrvatsku gastro renesansu, priču koja je još u nastanku. Vratit će se da vidi što će se dogoditi, poručila je.

Stanje u pomorstvu alarmantno, Nurković nije stručan…

0
Pomorci

Predstavnici više strukovnih udruženja pomoraca, obrazovnih institucija i agencija za ukrcaj pomoraca uputili su otvoreno pismo predsjedniku Vlade Crne Gore Dušku Markoviću, pozivajući premijera da reaguje zbog loše situacije u našem pomorstvu i nesnalaženja kadrova resornog Ministarstva saobraćaja i pomorstva (MSP) da se izbore sa postojećim problemima, ali izazovima koje stalno nameće dinamični razvoj pomorske industrije u svijetu.

U obraćanju premijeru, potpisnici ukazuju da su svjesni da je MSP u Crnoj Gori dobilo i preuzelo nadležnosti za praćenje i sprovođenje pomorske regulative, što je i praksa i u svim drugim pomorskim zemljama.

“Polazeći od činjenice da je Ministarstvo saobraćaja i pomorstva, kao i u svim drugim pomorskim zemljama, najodgovorniji subjekat i glavni nosilac ili koordinator svih poslova u vezi sistema obrazovanja, obuke, sertifikacije i zapošljavanja pomoraca to Vam se obraćamo kako bi Vam skrenuli pažnju na alarmantno stanje u ovim oblastima. Razlog našeg obraćanja jeste taj što svi naši pojedinačni i zajednički napori prethodnih godina, ka ostvarivanju sistemskih promjena nisu naišli na razumjevanje resornog Ministarstva. Naše obraćanje isključivo se vodi strukom i naša zajednička namjera je da postojeće neodrživo stanje, čim prije, zajednički promijenimo na bolje a na dobrobit, prije svega, pomoraca kao i svih drugih subjekata i učesnika u ovim procesima.”- stoji u dopisu Markoviću a koji su potpisali čelnici Unije pomoraca Crne Gore, Udruženja pomorskih kapetana Crne Gore, Fakulteta za pomorstvo i Srednje pomorske škole iz Kotora, Centra za obuku pomoraca Pomorskog fakulteta u Kotoru i Pomorskog trening centra Azalea u Bijeloj, kao i agencija za posredovanje pri ukrcaju pomoraca Azalea iz Bijele i Normonte iz Kotora.

Oni su premijeru iznijeli dio svojih primjedbi na aktuelno stanje u našem pomorstvu – grani privrede koja nakon turizma, donosi najviše svježeg novca iz inostranstva u Crnu Goru i u kojoj je radon angažovano oko 7 hiljada ljudi.

“U najkraćem, one se odnose na: neprepoznavanje specifičnosti pomorstva; neorganizovanost i nedovoljne stručne kapacitete Ministarstva saobraćaja i pomorstva; lošu koordinaciju MSP  kao glavnog nosioca obaveza, sa Ministarstvom obrazovanja, Ministarstvom rada i socijalnog staranja, Ministarstvom unutrašnjih poslova, Ministarstvom zdravlja i Ministarstvom vanjskih poslova; kašnjenje u donošenju i/ili djelimično propisivanje zakonske regulative koja se odnosi na poštovanje minimalnih međunarodnih standarda u pomorstvu; djelimično sprovođenje ili nepoštovanje postojeće zakonske regulative koja se odnosi na proces obrazovanja, obuka i zapošljavanja pomoraca.  Smatramo da je posljednji trenutak da se korijenito i radikalno pokrenu mjere kojima bi izmijenili ovo, po nama, vrlo nepovoljno stanje a čije se teške posledice svakodnevno već osjećaju a bojimo se da će konačno postati i nepopravljive.”- stojki u dopisu najvećeg dijela predstavnika pomorske privrede i obrazovanja predsjedniku Vlade. Oni traže da se tokom septembra organizuje okrugli sto na kojem bi, pored ljudi iz kabineta predsjendika Vlade i predstavnika MSP, učestvovali i predstavnici obrazovanja, obuke i zapošljavanja pomoraca, pomorskih strukovnih organizacija i pomorskih kompanija, te na kojem bi se “iznijeli problemi ali i predložila i prihvatila najbolja rješenja.” Pozvali su premijera da delegira svog opredstavbnika u Organizacioni odbor topg skupa kao id a odredi “odgovornu osobu iz Ministarstva saobraćaja i pomorstva a koje bi tokom jula i avgusta, sa ostalim predstavnicima, radili na organizaciji istog.”

Pomorska struka inače, vrlo je razočarana nakon nedavnog sastanka koje su u Kotoru imali sa predstavnicima Radne grupe MSP za izradu novog Zakona o sigurnosti pomorske plovidbe. Predstavnici MSP kojeg vodi ministar Osman Nurko9vić (Bošnjačka stranka) odbili su gotovo sve primjedne i sugestije koje su strukovna udruženja pomoraca i dio obrazovnog sistema uputili na nacrt tog zakona, a od kojih se najveći dio odnosi i na međunarodno prihvaćene standare u toj oblasti. Uz to, MSP je nedavno usvojilo novu internu sistematizaciju svojih organa i službi koju je pripremio direktor Direktorata za pomorstvo Vladan Radonjić, a koja je u potpunosti marginalizovala i dodatno unazadila ulogu Lučkih kapetanija u sistemu kontrole brodova pod stranom zastavom koji borave u našim vodama.

Još gore od toga, ministarstvo koje vodi Nurković, predvidjelo je da ubuduće za lučkog kapetana može biti imenovana i osoba sa završenim fakultetom iz oblasti društvenih nauka, a ne iskjučivo sa završenim stručnim, tehničkim pomorskim fakultetom. Uz to, po Nurkoviću  i Radonjiću, za zvanje lučkog kapetana ubuduće neće uopšte bitio potrebno da kandidat za tu funkciju  priloži svoj brevet kapetana duge plovidbe ili upravitelja stroja a što je bio uslov do sada. To će dovesti do potopuno apsurde situacije da ubuduće neko ko nije ni kapetan ni upravitelj, na čelu ispitne komisije pri Lučkim kapetanijama,  ispituje i ocjenjuje pomorce koji polažu za brevet oficira, kapetana ili upravitelja stroja.

„Sinji galeb“ pobjednik Arsenal Kupa 2019.

Osmo izdanje veoma popularne regate Arsenal Kup u organizaciji Jahting kluba Porto Montenegro iz Tivta, održano je minulog vikenda i okupila je 22 jedrilice koje su jedrile akvatorijomom tivatskog zalica sve do ostrva Sveti Đorđe i Gospa od Škrpjela, koji su uključeni u regatno polje.

Sveukupni pobjednik regate je jedrilica „Sinji galeb“ iz kluba JK Delfin Tivat, i skiperom Franom Tripovićem, drugo mjesto je osvojila jedrilica „Selena“ kluba PMYC pod vođstvom Tony Browne-a, a treće mjesto „Semga“ sa skiperom Vadim Volotskoy-im.

U klasi J70, svih osam jedrilica PMYC flote su učestvovale a najbrži nje bio brod i posdada na čelu sa skiperom Ilijom Markovićem iz JK Delfin. Za njim je u ovoj klasi drugi kroz cilj prošao iskusni Aleksii Samoilov iz Ukrajine. Još jedan jedriličar iz PMYC-a Luka Radonić bio je treći.

U klasi ojedrena barka, bilo je zadovoljstvo vidjeti redovne učesnike Arsenal Kupa Miroslava Orlova i njegovu porodicu na njihovoj ojedrenoj barxci „Šajka“ a koji su osvojili prvo mjesto u ovoj klasi, i Branku Krstović koja je osvojila drugo mjesto.

U klasi 4 predvodio je Nikola Zečević s jedrilicom „Rigina 2“, a za njim je na cilj stigao Matija Rašović iz JK Jugole Grakalić iz Herceg Novog, a treći je bio Niko Vuksanović. U klasi 5 jedrile su dvije jedrilice – prvo mjesto osvojio je predsjednik JK Delfin Frano Tripović u jedrilici „Sinji galeb“ – on je bio najbrši u cjelokupnoj regati. Drugo mjesto osvojio je Dejan Golub, iz JK Lahor Kotor, u jedrilici „Amaya“.

Arsenal kup 2019. foto Porto Montenegro

U klasi 7, takođe dvije jedrilice – prvo mjesto pripalo je Denisu Aksenovu u jedrilici „Ferdinand“, Ivan Shabalitov u „Sambi“ bio je drugi. U klasi 8 pobjedio je, i direktor marine Porto Montenegro Tony Browne, koji je u cjelokupnoj regati osvojio drugo mjesto. Za njim je u klasi 8 bila Hanse jedrilica sa skiperom Vadim Volotskoy-om, koji je u sveukupnoj regati bio treći. Treće mjesto u ovoj klasi pripalo je brodu „Modus Vivendi“, iz JK Latinsko jedro iz Bara sa skiperom Draganom Lekićem.

Porto Montenegro jahting klub se zahvalio svim učesnicim,  domaćim i gostima, na sjajnoj regati, i interesovanju za ovu lokalnu jedriličarsku festu, kao i sudijama regate Filipu Petričeviću i Radivoju Popoviću.

Tivat – proslavljen tatarski nacionalni praznik Sabantuj

0
Sabantuj

Na plaži Kalardovo u Tivtu 14.jula je po prvi put u Crnoj Gori proslavljen tatarski nacionalni  praznik Sabantuj.

“Ovo je nacionalnu praznik jednog od naroda Rusije, koji tradicionalno  okuplja prijatelje raznih nacionalnosti, svih ljubitelja istorije,  sadašnjosti i budućnosti Tatarstana i Crne Gore. Svi vole Sabantuj jer čuva nacionalni kolorit i tradicije. Ovo  veselje nikoga nije ostavilo ravnodušnim.”- kazala je Rezeda Valeeva, jedna od organizatorki proslave Sabantuja u Tivtu.

Istakla je da je ovaj tatarski nacionalni praznik  u originalu posvećen završetku žetve, već duže vrijeme internacionalan.

“Slavi se ne samo u tatarskom i baškirskom narodu, već i mnogim drugim narodima širom Rusije,  Evrope i svijeta. A sad, kako se organizatori nadaju, će se slaviti i na prijateljskom crnogorskom tlu”- zaključila je Valeeva.

Kotor: Otvoreni 18. Don Brankovi dani muzike

2

U sklopu obilježavanja Dana državnosti Crne Gore u nedjelju navečer svečano su ispred katedrale Svetog Tripuna u Kotoru otvoreni 18. Don Brankovi dani muzike, muzički segment festivala KotorArt.

Na otvaranju su premijerno izvedene kompozicije koje je Festival poručio od crnogorskih autora. Ivan Marović napisao je kompoziciju Kotor 1979, u znak sjećanja na 40 godina od zemljlotresa koji je duboko uzdrmao i Grad, i stanovnike, i ostavio trajne arhitektonsko-kulturološke posljedice, dok je Nina Perović komponovala djelo Pogledi, inspirisana Kotorom i Bokom kotorskom u kontekstu svjetske baštine.

Festivalskim orkestrom KotorArta, sastavljenim od muzičara iz Crne Gore i regiona, prvi put dirigovao je doajen muzičke umjetnosti s ovih prostora, Bokelj porijeklom, maestro Julio Marić, dok su solističke uloge povjerene sopranima Oliveri Tičević, Marijani Šovran i Milici Milanović, kao i hip-hop ansamblu Who See.

Premijerno je prikazan dokumentarni film Duška Vulekovića – Priča o potresu, u kojem se autor bavi temom zemljotresа i restauracijе, kao i očuvanjem kulturno-istorijsko-prirodne baštine u Kotoru.

18. Don Brankovi dani muzike

Vođen misijom svog osnivača, Don Branka Sbutege, KotorArt i ove godine teži da glazbom oplemeni društvenu stvarnost, poboljša multikulturalizam, očuva sjećanja na povjest Kotora, Boke kotorske i Crne Gore u cjelini. S tim u vezi, posebna pažnja je posvećena umjetničkom obilježavanju četiri decenije od zemljotresa u Crnoj Gorii i stavljanja Kotora na Listu svjetske baštine UNESCO-a – poručio je Ratimir Martinović, direktor Festivala.

Uz zvona s katedrale svetog Tripuna 18. Don Brankove dane muzike otvorio je ministar kulture Crne Gore Aleksandar Bogdanović.

“Moglo bi se reći da je Kotor, zahvaljujući ovom festivalu, postao savremena i dinamična kulturna scena, na kojoj se osim prezentacije visokog umjetničkog stvaralaštva odvija i svojevrsni dijalog između recentne kulture i bogatog nasljeđa”, poručio je ministar Bogdanović.

“Don Brankovi dani muzike” trajat će od 13. jula do 13. avgusta kroz 28 glavnih i preko 150 pratećih programa, uz učešće brojnih umjetnika iz regiona i svijeta.

18. Don Brankovi dani muzike

Don Branko Sbutega (1952.−2006.) bio je župnik crkve svetog Eustahija u Dobroti. Rođen je 8. aprila 1952. godine u Kotoru gdje je završio osnovnu školu, gimnaziju i glazbenu školu. Najprije je studirao medicinu u Beogradu, a nakon toga filozofiju u Beču i teologiju u Zagrebu i Rimu. Za svećenika je zaređen 15. julaa 1979. godine na otoku Gospe od Škrpjela.

Nakon potresa 1979. radio je na obnovi sakralnoga i kulturnog patrimonijuma Kotorske biskupije. Početkom devedesetih godina osnovao je Centar za pomoć izbjeglicama s prostora bivše Jugoslavije u talijanskoj Padovi. Po povratku u Kotor, 1996. godine nastavio je s humanitarnim radom u Caritasu Kotorske Biskupije.

Don Branko Sbutega

Kao erudit, poliglot i ljubitelj umjetnosti dao je veliki doprinos kulturi. Organizirao je i podržavao brojne lokalne i međunarodne kulturne manifestacije i inicijative među kojima je i Grupa književnika 99. Utemeljio je glazbeni festival KotorArt.

U javnosti je prepoznat po mirotvornom angažmanu, toleranciji i promociji suživota tokom godina jugoslavenske krize. Bio je veliki zagovornik zaštite čovjekove okoline i obnove crnogorske neovisnosti. Koautor je knjige “Stara književnost Boke”, a knjiga “Kurosavin nemir svijeta” objavljena je neposredno pred njegovu smrt 27. aprila 2006. godine kao zbornik njegovih tekstova i intervjua.

I to se događa – mlada Amerikanka naručila ribu, pa pobjegla vrišteći kad ju je dobila

0
Riba-na-gradele

Konobu nećemo imenovati, dobra je to konoba, mol je bio dobar, blitva domaća, maslinovo ulje bračko, dakle izvrsno, a posluga brza i ugodna. Priča se dogodila onog trenutka kad smo čuli komešanje i vrisku koja je dolazila s jednog od udaljenijih stolova, a par trenutaka kasnije je mlada Amerikanka istrčala vani u suzama.

Prekidamo obrok i pitamo konobara što se dogodilo, nanjušili smo već priču u ovome, a on malo zbunjen, malo iznerviran nam samo u prolazu kaže: „Donio sam joj ribu.“, prepričava zgodu iz jedne splitske konobe Splitski dnevnik.

Sad nama ništa nije jasno, gledamo u ribu koju on odnosi prema kuhinji, izgleda sasvim normalno, čak primamljivo. Ostatak društva nije siguran što napraviti, pa provjeravamo još jednom s Androm, konobarom koji nas često poslužuje, u čemu je problem?

„Je..ga, gužva je, nisam obratio pažnju, njima inače uvijek maknem glavu kad poslužujem…“

Da, mlada Amerikanka je bila zgrožena ribljom glavom na tanjuru, kasnije smo i shvatili da je vikala „It has eyes!“ (Ima oči!)

Pitamo Andra je li to čest slučaj, kaže nam da i nije baš, ali da ga često mole prekomorski gosti da im očisti ribu ili škampe, a obično to on odradi i sam. Ovaj put nije, a naletio je očito na djevojku osjetljivije naravi, koja je, eto htjela ribu onako kako izgleda u dućanu.

Nazvali smo naknadno par poznanika koji se bave ugostiteljstvom, kažu da su se susretali sa svakakvim zahtjevima, a da je čišćenje ribe doista nešto što uobičajeno rade. Postoje različiti običaji, ne sumnjamo ni u to da bi malo koji Hrvat rado jeo frigane skakavce.

Kažu nam sugovornici da su im Britanci i Skandinavci nekako najotvoreniji po pitanju novih stvari, i da kad nešto ne znaju, jednostavno pitaju i nemaju problema s kušanjem novih okusa.

Mlada Amerikanka je sačekala svoje društvo, je li kasnije otišla pojesti fishburger, ne možemo znati, a i nismo se trudili saznati.

Tradicija i povijest na zadarskoj rivi

0
Noć punog miseca – foto TZ Zadar

Spektakularnim koncertom klape Intrade pred prepunom zadarskom rivom završena je još jedna Noć punog miseca. Ove se godine odvijala od 11. do 13. jula na Rivi te je okupila preko 70 izlagača koji su turistima i domaćima promovirali tradiciju, povijest, kulturu, običaje i gastronomiju zadarskog kraja.

Festival je ovo hrane, kulture, tradicije i običaja zadarskih otoka, priobalja i zaleđa.

Zadarska riva jučer je opet bila bez javne rasvjete te je jedina svjetlost bila ona koju su širile zapaljene baklje i svijeće. Sa štandova su se nudila raznolika tradicionalna jela, brodovi su se pretvarili u ploveće štandove, a rivom je odzvanjala klapska pisma brojnih gradskih klapa.

Tomislav Bralić i klapa Intrade nastupili su na rivi nakon punih 14 godina, a nakon devet godina i kaljske plivarice opet su na mulu. Gostima su se nudile frigane lignje, girice, srdele, odresci od tune, salate od hobotnice te tradicionalno slatko – fritule.