Hrvatsko kulturno društvo „Tomislav” Kotor organizuje BOŽIĆNI KONCERT u Crkva sv. Ane – Đurići
Srijeda, 26. decembar 2018. s početkom u 18 sati. Nastupaju:
Dječja klapa “Galiotice”
Dječja klapa “Kotorski grdelini”
Mješovita klapa “Sastanak”
Sopranistice:
Bojana Pejanović
Milica Milanović
Klavirska pratnja profesor Dejan Krivokapić
Pokrovitelji koncerta, Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Crnoj Gori Turistička organizacija Kotor CEKUM
Priča o Titovom brodu Galebu je manje-više dobro poznata – sagrađen je 1938. u Italiji, za potrebe italijanske trgovačke flote, kao RAMB III, zatim je prenamijenjen u vojni brod i torpedovan u libijskoj luci Bengazi 1941. godine, potom je, nakon kapitulacije Italije, 1943. prenamijenjen u njemački minopolagač pod imenom Kiebitz, nakon rata postao je školski brod Jugoslovenske ratne mornarice i Titova ploveća rezidencija, u devedesetima je završio u Crnoj Gori, u vlasništvu grčkog tajkuna, pa u Rijeci, gdje je dotegljen nakon što ga je grad otkupio, zatim je proglašen kulturnim dobrom i sada, u svojoj završnoj transformaciji, postaje brod muzej u sklopu projekta “Rijeka – Evropska prijestonica kulture 2020”, piše jutarnji.hr.
Plutajući muzej
Dugo je Galeb skupljao prašinu i propadao na vezu riječke luke, sve dok prošle godine grad Rijeka nije objavio da je iz fondova EU povučeno 32,7 miliona kuna (oko 4,7 miliona eura) za njegovu restauraciju i pretvaranje u plutajući muzej. Više od godinu dana nakon te objave dogodili su se prvi vidljivi pomaci – u Muzej grada Rijeke, koji je saradnik u projektu obnove, ovih je dana stiglo prvih 38 primjeraka restauriranog namještaja s Galeba. Radi se o namještaju koji je predat na restauraciju u dogovoru s Konzervatorskim odjeljenjem hrvatskog Ministarstva kulture u Rijeci, a izvorno se nalazio u brodskom malom salonu te apartmanima Josipa Broza Tita i Jovanke Broz.
Titov i Jovankin namještaj otkrivaju nove, široj javnosti nepoznate detalje o Galebu.
“Ne znamo koji je od medija i kada krenuo s pričom o Galebu kao Titovoj jahti, ali to, jednostavno, nije tačno. Galeb nikada nije bio jahta, to je, od rekonstrukcije u Uljaniku pa sve do 1990. godine bio školski brod Jugoslovenske ratne mornarice koji je po potrebi služio za Titova državnička putovanja. Na njemu nije bilo nikakvog velikog luksuza, nikakvih ekstravagantnih zabava. Nema niti jednog jedinog podatka ni svjedočenja da su na Galeb ikada stupili Elizabet Tejlor, Ričard Barton, Sofjia Loren ili iko od stranih zvijezda. Taj dio priče posebno ljuti članove posade s kojima smo razgovarali, a koji su u to vrijeme služili na brodu”, priča Nataša Babić, kustos u Muzeju grada Rijeke koja vodi poslove te institucije na projektu Galeb.
Mediji, dodaje ona, to uporno prenose i čak je završilo u Wikipediji.
U duhu vremena
Restauirani Titov i Jovankin namještaj s Galeba trenutno je smješten u jednoj od dvorana Muzeja i, kako piše jutarnji.hr, letimičan pogled na njega otkriva da nikakvog luksuza tu nije bilo. Radi se o jednostavnim, strogo funkcionalnim krevetima, ormarićima, kaučima, foteljama i stolovima, definitivno ne najjeftinijim i nekvalitetnim primjercima, ali barem deset puta jeftinijim od namještaja kakav je danas na jahtama trećerazrednih tajkuna.
Većina sačuvanog pokretnog namještaja pripada takozvanoj Šetnoj palubi, koja je bila namijenjena boravku Josipa Broza Tita i njegove pratnje tokom državničkih putovanja i susreta.
Nezahtjevan putnik
Nataša Babić proučava stotine i stotine stranica dokumentacije, ona i saradnici razgovarali su s desetinama bivših članova posade, svjedocima vremena i, kako kaže, svi se slažu u jednom – Josip Broz Tito bio je prilično nezahtjevan putnik na tom brodu.
“Priča se da su mu, u sklopu druge rekonstrukcije, predložili da na palubi naprave bazen, ali on je to odbio”, govori Nataša Babić.
Galeb je za Titova državnička putovanja izabran, prema svemu sudeći, iz bezbjednosnih razloga. Na prvo je krenuo 1953., u London. Bilo je to vrijeme trzavica sa SSSR-om, kada je Tito strahovao od atentata, a na brodu je mogao biti pod zaštitom, stalno u pratnji. Bilo je to i vrijeme kada je flota Jugoslovenske ratne mornarice bila prilično oskudna, a Galeb je izvorno i građen za putovanja otvorenim morem, najprije između Afrike i Italije.
“Na posljednjem državničkom putovanju Galeb je bio 1976. godine, ali Tito je tada već bio star i bolestan, pa je letio avionom. To je još jedan mit – da je išao brodom jer se bojao aviona. Često je kombinovao brod i avion”, govori Nataša Babić.
Mnogo je toga s Galeba “odneseno” dok je 90-ih bio na vezu u Boki Kotorskoj u Crnoj Gori. “Nestali” su suđe, elektronska oprema, mnogo inventara, salutni topovi, pomoćni čamci, gliser…
“Dva pomoćna čamca dan-danas su u Boki Kotorskoj, a od njih su napravili taksi brodove. Gliser je prodat za 20 hiljada maraka. Počeli su da skidaju i mesingane pločice s imenima državnika, ali ih je jedan član posade spriječio, tako da su, na sreću, sačuvane”, tvrdi Nataša Babić.
Najteži dio posla oko Galeba tek predstoji. Početkom iduće godine trebao bi biti raspisan tender za rekonstrukciju samog broda. Procijenjeno je da će za to trebati oko deset mjeseci, a kako je riječ o spomeniku kulture, tačno su propisani i najsitniji detalji.
Aktivisti Crnogorskog društva za borbu protiv raka (CDPR) tokom božićnih i novogodišnjih blagdana već tradicionalno su posjetili Dom za stare u Petrovcu, koji vode časne sestre Franjevke na čelu sa upraviteljicom samostana Sveti Vid m. Benediktom.
Posjeta je iskorištena kako bi časnim sestrama uručili donaciju koju čini komplet knjiga jedinog dobitnika Nobelove nagrade sa ovih prostora velikog književnika i diplomate Iva Andrića koji će koristiti istovremeno pacijentkinje Doma, kao i časne sestre. Knjigama koje donosimo svake godine sigurno se obogaćuje knjižni fond koji posjeduje Dom, nadajući se da to svakako predstavlja pomoć u njegovom daljem radu. Uz knjige sigurno nije teško otkriti što još de za predstojeće blage dane. Normalno, to su paketi sa slatkišima i konditorskim proizvodima za sve pacijentkinje Doma i časne sestre koje ih čuvaju.
Takođe se nadamo da posjetom i slatkom donacijom u ovim blagim prazničnim danima pokazujemo starim, nemoćnim i bolesnim koji su tu smješteni da nijesu napušteni i zaboravljeni, a sve zahvaljujući časnim sestrama koje ih nesebično i brižljivo drže u odlično opremljenom i urednom ambijentu Doma u prelijepom Petrovcu.
Upraviteljica Samostana Sveti Vid i Doma za stare m. Benedikta, znajući za to, u ime svih časnih sestara i pacijentkinja Doma, toplo je zahvalila na posjeti, kao i donijetim darovima. CDPR na ovaj način koristi navedenu prigodnu priliku da u okviru svojih skromnih mogućnosti pomogne ustanove koje se bave zdravstvenim ili socijalnim radom, kao što je i Dom za stare u Petrovcu.
Istovremeno se nadamo se da ćemo to uspjevati raditi, kako u ovoj godini, tako i u budućnosti, naravno koliko nam to budu dozvoljavala ograničena sredstva i mogućnosti, jer na taj način pomažemo svima kojima pomoć nešto znači, ne gledajući njen bim i vrijednost, jer se u radu rukovodimo načelom da je svaka pružena pomoć dobrodošla, poručuju iz CDPR-a.
Novim uplatama donatora i prihodima od prodaje ulaznica za humanitarne turnire Petlića FK Arsenal i KK Teodo, novčani fond prikupljen tokom Desetog novogodišnjeg humanitarnog bazara „Dan otvorenog srca“, uvećan je i ukupno iznosi 7,216.85 eura. Novac će biti uplaćen za liječenje dječaka Ilije, starog manje od dva mjeseca, kome je potrebna operacija srca.
Takođe, odlukom Organizacionog odbora svi neprodati upakovani artikli sa bazara donirani su Dječjem domu “Mladost” u Bijeloj.
Sekretarijat za mlade, sport i socijalna pitanja zahvalio je građanima, institucijama, preduzetnicima, učesnicima bazara, donatorima, nevladinim organizacijama koji su nesebično pomogli organizaciji ove humanitarne akcije.
Među izlagačima na bazaru su bili Organizacija žena Tivat, Dom zdravlja Tivat, Centar za socijalni rad Tivat, Književna omladina Tivta, Kolo srpskih sestara, doo Komunalno Tivat, doo Vodovod Tivat, Muzej i galerija, NVO “Harlekin”, preduzeće “Azil”, OŠ “Drago Milović”, OŠ “Branko Brinić”, SMŠ “Mladost”, Međunarodna škola “Knightsbridge”, JPU “Bambi”, Savjet roditelja JPU “Bambi”, vrtić “Kreativna čarolija”, Slatka radionica, Resursni centar Kotor, Omladinski klub Tivat, Dekupaž – Nada Bulatović, NVO “Evropski dom”, KK Teodo, Crveni Krst, Click4Help I Turistička organizacija Tivta, Snežana Odžić,” Kesten”Zoran Bubanja, Ksenija Kankaraš, Danka Ivin, Forum žena Socijaldemokrata Tivat, Opština Tivat i Zeleni tim ,Happy ballons i učiteljica Nevenka Saveljić. Na sajmu je prikupljeno 5.148,00 eu
Donatori, koji su i ove godine iskazali humanost novčanom uplatom su: Montespeed, Parking servis Tivat, Rotor, Montefish, Yacht consulting, Fiko II, Račica Tivat, Montenegrino, Poen, ZOPT, Svicomm, GNM Tivat, Hotels Tivat; Tehnomarine, TM group i Jasmina Drašković.
Doniranjem robe,novca i drugih artikala, bazar su pomogli: cvjećare “Đurđa” i „Nina“ ,Atelje “Slaby”, butik “Azalea”, Rita Mitrović, Jelena Bošković, Dragana Francesković, Adrijana Pejović, Biljana Krivokapić, poslastičarnica Minjon, NVO Djeca Tivta, jewelry shop Vera, Vodacom, hotel Regent, Pop-art, doo Portokali, butik P.S. fashion, d.o.o. Ben-Kov, Udruženje penzionera, Udruženje Egipćana i Kancelarija za RE pitanja.
Novi terminal na aerodromu Tivat zvanično je pušten u rad. Terminal je večeras otvorio predsjednik Vlade Duško Marković, poručujući da je to hitan odgovor na povećanje broja turista koji dolaze u Crnu Goru. U Terminal 2 uloženo je oko tri i po miliona eura.
“Menadžment Aerodroma Crne Gore je predložio Vladi da se u Tivtu i Podgorici izgrade dodatni objekti. To želim da vidim kao praksu i djelovanje odgovornih ljudi. Uočite problem, donesite odluku i realizujte je. Vlada će stati iza takvog pristupa”, naglasio je Marković.
On je kazao da stopa rasta naše ekonomije ostvarena u prethodne dvije godine i permanentan rast broja turista i putnik jasno govore da je Crna Gora destinacija u koju se rado dolazi i investira, i u koju će se još više ulagati.
“Terminal 2 namijenjen je odlazećim putnicima i prostire se na 3.000 metara kvadratnih. U njemu se nalazi najsavremenija sortirnica za prtljag, a oprema u njoj je vrijedna skoro pola miliona eura. Imamo novih šest šaltera, prostorije za aviokompanije, policiju, carinu”, kazao je direktor Aerodroma Crne Gore Danilo Orlandić.
Kako je objasnio, izgradnjom Terminala 2 biće moguće da opslužiti dvostruko više putnika za sat nego do sada.
“Crna Gora je stabilna država, priznata i uvažena širom svijeta i članica je NATO-a. Upravo zato su se mnoge renomirane aviokompanije odlučile da saobraćaju ka našoj zemlji, posljednja od njih je Lufthansa”, rekao je Orlandić.
“Aerodromi CG moći će da bude opsluženo dvostruko više putnika. Samim tim očekuje se dolazak novih aviokompanija i otvaranje novih destinacija, čime će CrnaGora postati dostupnija turistima širom Evrope i svijeta”, poručio je Miodrag Dragišić zamjenik iz UNDP.
Na sastanku Savjetodavnog tijela projekta “UNEP MARINE LITTER” koji sprovodi Javno preduzeće za upravljanje morskim dobrom Crne Gore, a finansira se iz sredstava Programa za zaštitu životne sredine Ujedinjenih Nacija (United Nations Environment), predstavljen je nacrt Izvještaja o regulatornom okviru i postojećoj praksi u Crnoj Gori za korišćenje plastičnih kesa za čiju izradu je angažovana ekonomista Maša Tomković, spoljnji ekspert u ovoj oblasti.
Ovim Izvještajem su obuhvaćeni i analizirani svi postojeći zakonski propisi iz oblasti upravljanja otpadom u Crnoj Gori, kao i dat pregled zakonskog okvira u zemljama Evropske Unije i Mediterana, te upoređivanjem sa međunarodnim okvirom, u Izvještaju je ukazano na nedostatke u domaćim propisima i date su preporuke za njihovu dopunu i unapređenje kako bi se i kod nas uspostavio efikasan sistem upravljanja ovom vrstom otpada.
Takođe, u okviru Izvještaja analizirane su najbolje prakse drugih zemalja koje uvođenjem naplate plastičnih kesa, ali i popularizacijom korišćenja alternativnih, papirnih ili platnenih kesa uspješno upravljaju ovim problemom. Izvještaj takođe daje preporuke za primjenu nekih od mehanizama i u Crnoj Gori, prvenstveno na dobrovoljnoj osnovi, a sve u cilju smanjenja korišćenja plastičnih kesa za jednokratnu upotrebu.
Imajući u vidu da je ovo prvi Izvještaj u Crnoj Gori koji se bavi problematikom plastičnih kesa kao otpadom koji ima značajan uticaj na životnu sredinu kopna i mora od izuzetnog značaja je bila diskusija na ovom sastanku u okviru koje su prisutni učesnici imali priliku da prenesu svoja iskustva, te iznesu svoja mišljenja, predloge i sugestije za unapređenje ovog dokumenta.
Budući da otpad u moru, a posebno plastični otpad, predstavlja sve izraženiji problem, na sastnku je istaknuta važnost svih projekata koji doprinose prikupljanju relevantnih informacija i mjerodavnih podataka u cilju uspostavljanju efikasnijeg upravljanja otpadom koji na plaže dolazi iz mora i rijeka.
Finalna verzija ovog Izvještaja, koja će biti dostupna relevantnim insitutucijama u Crnog Gori, ali i svoj zainteresovanoj javnosti se očekuje početkom 2019. godine.
Pored predstavnika Javnog preduzeća za upravljanje morskim dobrom prezentaciji su prisustvovali predstavnici Ministarstva održivog razvoja i turizma, Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja, Agencije za zaštitu prirode i životne sredine, te predstavnici opštinskih Sekretarijata koji se bave poslovima zaštite životne sredine iz Herceg Novog, Tivta, Kotora i Budve, kao i predstavnici komunalnih preduzeća iz Herceg Novog, Tivta i Budve.
Naš filatelista kapetan Tomo Katurić iz kamenara ove godine dobio je dva značajna priznanja.
Priznanje za svoj rad Katurić je dobio od “Nexofil” i “Nexoum” iz Madrida, a radi se o pozivu da bude u žiriju za najljepšu marku i kovani novac na svijetu.
Nedavno je na Svjetskoj izložbi filatelije u Bangoku pod patronažom FIP (Federacija Internacionalne Filatelije) dobio poziv da bude član žirija i Nacionalni Komesar Crne Gore zbog čega je dobio dvije zlatne medalje i to – jednu kao član žirija, a drugu kao Nacionalni Komesar Crne Gore.
Naredna izlozba 2019. godine je u Kini. Prema riječima Katurića, “Pisma Bokeljskih pomoraca” dominantno ostavljaju pozitivan utisak na posjetioce.
Katurić je do sada Crnoj Gori donio petnaest svjetskih zlatnih medalja.
U Zavičajnom muzeju Konavala u Čilipima otvorena je izložba Konavosko placarenje autorica Anite Arbulić i Antonije Rusković Radonić.
Na otvaranju se uz govor direktorice prisutnima obratila i Jadranka Ničetić autorica Dubrovačkih komina, vrsna poznavateljica tradicionalne dubrovačke gastronomije. Izložbu je otvorio zamjenik načelnika Ivo Radonić, a načelnik Općine Božo Lasić je pohvalio rad Muzeja i galerija Konavala.
Konavosko placarenje je izložba koja prikazuje ukratko sve oblike odlazaka na placu u Konavlima. Djelatnost od koje su Konavljani velikim dijelom živjeli zadnjih 15-ak godina umire, a s njom i proizvodnja zdrave i kvalitetne hrane u Konavlima. Posljednje Konavoke koje nalazimo na dubrovačkoj placi su one koje prodavaju arancine, mijendule i kralješe od smokava za turiste i nešto Konavljana koji dolaze na Grušku placu i nude svoje povrće i voće.
Kroz izložbu su prikazane nevjerojatne sudbine obitelji koji kreću prije ponoća iz Konavala da bi pješice u Grad došli do zore. Jadranka Ničetić je u svom izlaganju podsjetila i na konavosko prezuvanje i presvlačenje na Orsuli prije dolaska u Grad opisujući place kao prostore na kojima su svi ljudi bili uredni i čisti. I na takav način odavali poštovanje prema Gradu.
Izložba je ostvarena zahvaljujući brojnim kazivačima i posuditeljina građe što iz Grada, što iz Herceg Novog, što iz Konavala. Nakon izložbe uslijedilo je slušanje Opičene Poljoprivredne Glazbe tematski prigodne glazbe, a posjetitelji su se tratali dubrovačkom malvasijom i padišpanjem. S ovom izložbom Muzeji i galerije Konavala su zaključili uspješnu 2018. godinu.
U 80. godini života preminuo je legendarni Hajdukov trener Stanko Poklepović Špaco, piše Dalmatinski portal.
Poznato je kako je dugo imao zdravstvenih problema. Preminuo je u večeri s nedjelje na ponedjeljak.
Bio je i hrvatski izbornik s početka devedesetih te izbornik Irana 1994. godine. S klupe je vodio i Osijek, Split, Budućnost. Borac, Dubrovnik, Persepolis, Publikum, Ferencvaros, Sepahan i Damash.
Umro je u splitskoj bolnici na Križinama, u prvim satima 24. prosinca, nakon što se u posljednje vrijeme borio s određenim zdravstvenim problemima i morao je redovito biti podvrgnut dijalizi.
Nogometaš Splita je bio 20 godina (1956. – 1976.), potom ga pamtimo kao trenera, prije svega Hajduka, baš osebujnog pečata. Premda se u posljednje vrijeme više držao kuće i toplog obiteljskog doma, a sve manje izlazio u javnost, uvijek je bio vedra duha i srčano se borio sa svojim stanjem.
© BokaNews, 2021
