Otvorena knjiga – Mala biblioteka na otvorenom u Tivtu
Izložba o Bokeljskoj mornarici u Pomorskom muzeju Split

Pomorski muzej Crne Gore predstaviće se izložbom „15 decenija Bokeljske mornarice na fotografijama“ koja će biti otvorena u Pomorskom muzeju iz Splita, u srijedu 3. oktobra 2018. godine u 19 sati. U sklopu izložbe će biti prikazan i filma Kolo Bokeljske mornarice, autora Dušana Vulekovića.
Saradnja između Pomorskog muzeja iz Splita i Pomorskog muzeja Crne Gore iz Kotora obnovljena je izložbom posvećenojViškoj bitki iz 1866. godine pod nazivom „Ljudi od željeza na brodovima od drva“ u organizaciji Pomorskog muzeja Crne Gore, Hrvatskog muzeja Split i Arheološkog muzeja u Splitu koja je bila otvorena 2017. godine u palati Grgurina.
Autori Ilija Mlinarević i Slavko Dabinović ovim projektom predstaviće u Splitu samo dio bogate istorije jednog od najstarijih udruženja pomoraca na svijetu, Bokeljske mornarice, čije viševjekovno postojanje svjedoči o bogatoj pomorskoj i kulturnoj prošlosti Kotora i Boke.
Na izložbi će govoriti dr sc. Danka Radić, direktorica HPMS, Andro Radulović, direktor PMCG, Kotor i Slavko Dabinović, koautor izložbe.
Grupa učenika Gimnazije Kotor snimila video u kojem je promovisala svoj grad
Povodom obilježavanja Evropskog dana jezika 26. septembra 2018. god, u Gimnaziji Kotor, u organizaciji Aktiva za germanske i Aktiva za romanske jezike, održan je ogledni čassa multimedijalnim sadržajima na različitim jezicima svijeta.
Učenici su izveli popularne melodije na engleskom, španskom, italijanskom, njemačkom i francuskom jeziku, uz pratnju akustične gitare. Pisali su i razmjenjivali poruke, kazivali misli poznatih pjesnika i filozofa, radili prezentacije.
Grupa učenika je snimila kratki video u kojem je promovisala svoj grad, intervjuišući turiste iz cijelog svijeta koji su na svom maternjem jeziku izrazili oduševljenje Kotorom.
Na ovaj način su pokazali da Kotor postaje multilingvalna sredina u kojoj se mogu čuti jezici sa svih kontinenata.
Anima: Pamtimo logor Morinj

Centar za žensko i mirovno obrazovanje Anima iz Kotora je najavila da će obilježiti dan formiranja Logora Morinj 3. oktobra u 12 sati, uličnom akcijom na kotorskom Trgu od oružja i podsjetiti građanstvo i odgovorne na zločin “koji je u naše ime organizovan u našoj opštini”.
Anima podsjeća na to da je od 3. oktobra 1991. do 18. avgusta 1992. godine u Morinju postojao Sabirni centar za zarobljenike iz Hrvatske – Logor Morinj. U logoru je boravilo 292 osobe iz Dubrovačke regije, od čega je 169 svjedočilo o nečovječnom postupanju prema njima.
Nakon dugog sudskog procesa za učinjene zločine, 2013. godine je donesena pravosnažna presuda kojom su četvorica optuženih osuđeni na ukupno 12 godina zatvora. Optuženi su naređivali, mučili i nečovječno postupali prema velikom broju ratnih zarobljenika u logoru.
Povodom nadoknade štete u predmetu Morinj, sudovi su donijeli 154 preduse, kojima je pravosnažno usvojen tužbeni zahtjev i ukupno je dosuđeno 1.485.510,20 eura. Žrtve su podnijele još oko 150 tužbi protiv države, kojima traže naknadu štete zbog smanjene radne sposobnosti.

“Dugi niz godina ukazujemo na prikrivanje istine o događanjima u logoru Morinj i tražimo da se obilježi mjesto zločina i oda priznanje patnji žrtava. Opštinske i državne institucije ni do danas nisu to uradile tj. nisu iskazale interes da se sazna istina o zločinu i daju doprinos istinskoj pravdi i pomirenju.
Tražimo da odgovorni preduzmu korake da istina o Logoru ‘Morinj’ bude dostupna javnosti.
Pamtimo zločine napravljene u naše ime.
Pamtimo patnju žrtava i njihovih porodica”, poručuju iz Centra za žensko i mirovno obrazovanje – Anima.
Dubrovnik ograničio broj kruzera – dnevno će uplovljavati samo dva kruzera

Dubrovnik je dobio “bitku” s kruzerima, a već od iduće godine u najpoželjniju kruzersku destinaciju ne samo u Hrvatskoj nego na Mediteranu dnevno će uplovljavati samo dva kruzera koji će u grad dovesti najviše 5000 posjetitelja.
– Ugovori s kruzerskim kompanijama potpisani su za iduću godinu tako da ćemo kroz cijelu sedmicu od ponedjeljka do nedjelje, imati najviše dva kruzera dnevno. Nekad će biti samo jedan, nekada će dva stići istovremeno ili jedan ujutro, a drugi poslijepodne. Tomu smo težili, a sada smo i ostvarili – zadovoljan je dubrovački gradonačelnik Mato Franković, koji dodaje da još preostaje rješavanje prometnih gužvi za koje je, uvjeren je, kriva liberalizacija taksi tržišta zbog koje je u Dubrovniku ove sezone radilo više od tisuću taksista.
Naime, nakon što je dubrovački gradonačelnik Mato Franković prošle godine krenuo u razgovore s najvećim kruzerskim kompanijama svijeta, okupljenim u udrugu CLIA, problem velikih gužvi zbog istovremenog uplovljavanja i do sedam kruzera s kojih bi u obilazak grada odjednom krenulo i po 10 tisuća putnika, počeo se rješavati. Boljim rasporedom uplovljavanja putničkih brodova već je ove sezone ublažen problem zbog kojeg je Dubrovnik u nekoliko navrata dospio na naslovnice vodećih svjetskih medija kao nepoželjna destinacija zbog neizdrživih gužvi u povijesnoj cjelini, piše Jutarnji list.
Koliki je problem veliki broj putnika s kruzera napravio Dubrovniku, dovoljno govori činjenica da se našao na “tapetu” UNESCO-a u kojem su razmišljali da ga proglase ugroženom kulturnom baštinom. UNESCO-ovi stručnjaci izračunali su da u povijesnoj jezgri istovremeno može biti najviše osam tisuća posjetitelja, no gradska je uprava odlučila tu brojku čak i prepoloviti.
– Ključ uspjeha svake destinacije je upravljanje, a mi smo to napravili ostvarivši kontakt s vodećom svjetskom grupacijom CLIA, koja okuplja sve ključne svjetske organizatore kružnih putovanja. Dogovorili smo bolji raspored dolaska i odlaska brodova s kružnih putovanja čime smo značajno rasteretili povijesnu jezgru i više nema negativnih slika u medijima sa zakrčenim ulazima i blokiranim Stradunom. Iako ove sezone imamo povećanje broja putnika s kružnih putovanja od 7 posto, ulice povijesne jezgre nam prvi put u proteklih desetak godina ni jednom nisu zablokirale, posebice u tri dana tjedno kada je dolazilo najviše kruzera. U rješavanju tog problema najviše je bila zaslužna odlična koordinacija nadležnih službi – osvrće se na ovogodišnju sezonu Franković dodajući kako Dubrovnik može primiti i više gostiju s kruzera, no da moraju biti pravilno raspoređeni. – Još uvijek ima dana u tjednu kada nemamo ni jedan kruzer.
Sve ono što smo napravili u projektu “Respect the City” dovelo je do toga da sada svjetski mediji pišu o Dubrovniku kao o pioniru u uvođenju održivog turizma. U ovih godinu dana preokrenuli smo priču s negativne u pozitivnu – kaže Franković, koji dobiva pozive sa svih strana svijeta kako bi govorio o pozitivnom primjeru upravljanja turizmom. Nedavno je o iskustvima Dubrovnika i izazovima s turističkim gužvama govorio u Seulu, u Južnoj Koreji, na UNWTO konferenciji.
Osim dogovora o rasporedu uplovljavanja kruzera, Dubrovnik se pri izbjegavanju prevelikih gužvi služi i sustavom kamera koje broje posjetitelje pri ulasku u povijesnu cjelinu. Uz to se kroz projekt “Respect the City” razvija i aplikacija za direktnu komunikaciju s gostima putem koje će im se savjetovati najbolje vrijeme za posjet povijesnoj jezgri, a do kraja idućeg mjeseca predstavit će se i kalendar putem kojeg će se moći vidjeti predviđeni broj gostiju unutar drevnih zidina. Dubrovnik će do kraja ove godine ostvariti 440 uplovljavanja putničkih brodova s oko 740 tisuća putnika, odnosno 3 posto manje brodova nego lani, no 5 posto više putnika. A ove godine milijuntog putnika u luci Gruž Dubrovčani su dočekali dva dana prije nego lani.
Jedriličari iz Boke uspješni – Završena regata “Tisuću otoka” po ekstremnim uslovima olujne bure
Nakon pet odjedrenih regata, Viktor je u u kupnom poretku 14.. Naš aktuelni državni prvak u klasi Optimist, Pavle Musić je na 7. mjestu. Slijede zatim Marko Ljubojević 11., Vasilije Kurbnaović 18., Petar Klakor 21., Andrija Marković 22., Tea Čelanović 27. i Nikolina Klakor 29..Regata se jedrila u petak i u nedelju, u organizaciji JK Labud.
Regata Tisuću otoka 2018.
Tivat – adaptiraju objekte OJU „Muzej i galerija“

Opština Tivat raspisala je tender procijenjene vrijednosti 200.000 eura sa PDV-om za izbor izviđača radova na adaptaciji objekata OJU „Muzej i galerija“ u kompleksu srednjevjekovnog ljetnjikovca Buća-Luković u centru tog grada. Ponude se primaju do 23.oktobra, a izabrani izvođač imaće rok od 90 dana da završi posao koji predviđa kompletnu rekonstrukciju i obnovu objekata u kojima posluje gradska galerija i muzej, sa izuzetkom kule starog ljetnjikovca Buća-Luković i objekta crkvice Sv. Mihovila u njegovom atruijumu.
Lokalna uprava raspilasala je i tender vrijedan 35 hiljada eura za nabavku i ugradnju konferencijskog sistema za salu Skupštine Opštine, kao i tender vrijedan 31 hiljadu eura za adaptaciju otvorenog košarkaškog terena u velikom Gradskom parku.
Rok od 70 dana da završi posao imaće izvođač koga Oopšptina Tivat odabere na tenderu za izgradnju trga u naselju Radovići. Procijenjena vrijednost tog posla za koji se ponude primaju do 19.oktobra, je 80 hiljada eura.
Jedriličari “Tutta Trieste 2” iz Kotora treći na 87. Mrdujskoj regati krstaša, pobjednici “Mornar Molo Longo”

Pobjednik 87. Mrdujske regate krstaša je posada ‘Mornar Molo Longo’ iz JK Mornara sa kormilarom Tončem Stipanovićem. Oni su zadanu rutu od Splita pa oko otočića Mrduja te nazad podno splitskog Sustipana, sve u dužini 22 nautičke milje projedrili za 3 sata i 6 minuta ispred flote od 150 brodova koji su u nedjelju zajedrili na ovom ‘festivalu od idara’.
Drugo mjesto piše se članovima JK Labuda, organizatora ove jedriličarske manifestacije, brodu ‘Polet’ skipera Nikole Deškovića.
Treći su bili lanjski pobjednici regate, momci iz kotorskog kluba Lahor na brodu ‘Tutta Trieste 2’ sa Milošem Radonjićem u kokpitu.

Tačno u 11 sati start 87. Mrdujske regate označio je pucnjem iz pištolja s broda Lučke kapetanije ‘Pojišan’ poteštat Andro Krstulović Opara.

Po laganom jugozapadnjaku jačine od 5 do 6 čvorova flota od 150 brodova zaputila se prema Mrduji, no ubrzo su favoriti iskočili ispred većine. Kako vjetar ‘miša’, vodeći su se izmjenjivali na pozicijama pa je u jednom trenutku u vodstvu bio maxi krstaš imena ‘Tutta Trieste 2’ kormilara Miloša Radonjića iz Kotorskog kluba Lahor, inače lanjski pobjednici Mrduje.
Klesarska škola u Pučišćima (Brač) privlači sve više stranaca

Klesarska škola u Pučišćima, jedinstvena po ručnoj tehnologiji obrade kamena upotrebom starih rimskih alata, iz godine u godinu suočava se s padom broja upisanih učenika, no upiti za školovanje sve više pristižu iz stranih zemalja, što plijeni pažnju svjetskih medija.
Škola dulje od sto godina obrazuje nove naraštaje, a koliko je u evropskim razmjerima potrebna svjedoči podatak po kojem je čitava evropska graditeljska baština sazdana od kamena, a ona je jedino mjesto u Hrvatskoj i jedno od rijetkih u Evropi gdje se može dobiti kvalifikacija za ručnu obradu kamena.
“To ne postoji nigdje i taj kovani alat je konstruiran za grubu i finu obradu srednje tvrdog vapnenca kakvim raspolažu brački kamenolomi iz kojih su sagrađeni, primjerice, Bijela kuća u Washingtonu i Parlament u Budimpešti”, kaže u razgovoru za Hinu direktorica škole Tamara Plastić.
Ne čudi stoga što je škola ove godine dobila upite za dolazak učenika na redovno školovanje iz Švicarske, Mađarske, Francuske i Njemačke, a u Pučišćima se trenutno školuju po jedan učenik iz Njemačke, Bosne i Hercegovine i Češke, kaže Plastić, napominjući da je škola već desetljećima mjesto okupljanja učenika iz susjedne Bosne i Hercegovine, Srbije, Makedonije i Slovenije.
Škola privlačna brojnim turistima i svjetskim medijima

Unikatnost škole prepoznali su brojni svjetski mediji, poput japanskih, američkih, njemačkih i francuskih. Primjerice, Philippe Cousteau, unuk istraživača života u oceanima Jacquesa Cousteaua, snimao je tamo 2014. epizodu serije Xploration awsome planet.
Kamenim skulpturama škola organizirano ili spontano privlači i brojne posjetitelje Pučišća, mjesta koje je posljednjih godina uvršteno na niz top lista najljepših europskih gradića, zahvaljujući svoj graditeljskoj baštini i bajkovitim kamenim zdanjima koja svjedoče o stoljetnoj kamenarskoj tradiciji.
Od aprila do avgusta školsku radionicu u kojoj se nalaze učenički radovi posjetilo je pet hiljada ljudi, među njima i redatelj i scenarist Christopher Hampton, dobitnik Oscara za najbolji originalni scenarij za film “Opasne veze”, pa inspiraciju možda pretoči u neki novi film.
Škola tokom ljeta organizuje i radionice koje su pohađali Slovenci i Austrijanci, a u njih se žele uključiti Nijemci, Englezi i Francuzi. Riječ je o zaljubljenicima u kamen koji neće dobiti diplomu nakon završene radionice, ali će ponešto naučiti o tom zanatu.
“Poznatiji smo izdoma nego doma, a važno je naglasiti da je to jedno cijenjeno i dobro plaćeno zanimanje pa je šteta da nemamo više upisanih učenika, posebice za klesara”, kaže Plastić, napominjući da zanati na razini čitave Hrvatske bilježe slabi upis.
Broj učenika pao sa 120 na 60-ak, ali raste interes kod djevojaka

Škola, uz blage oscilacije, unazad deset godina bilježi kontinuirani pad broja učenika. Nekad ju je pohađalo 120, lani 75, a u tekućoj školskoj godini ta se brojka zaustavila na njih šezdesetak.
“Svaka druga godina je loša po upisu, onda se malo podignemo, kao sinusoida, primjerice prije dvije godine bilo je upisano pet tehničara, a sad ih je devet, bila su upisana tri klesara, a sad su dva”.
Zanimljivo je da se uprkos padu ukupnog broja učenika sve više u programe tog nekad isključivo muškog zanimanja upisuju djevojke. U ovoj godini školu će pohađati šest učenica, što je, kaže Plastić, lijepa brojka od ukupno 60. Osim toga za upis se zanima i jedna djevojka iz Švicarske.
Kolike su, međutim, potrebe za tim deficitarnim zanimanjem pokazuje podatak po kojem samo bračkim klesarskim radionicama nedostaje najmanje 15 klesara.

Klesara nedostaje i drugdje na otocima i kopnu, posebice u mjestima čija arhitektura obiluje klesanjem oblikovanim građevinama poput Trogira, Dubrovnika i Hvara, a školu zovu čak iz daleke Australije i Kanade tražeći da im na rad pošalju zgotovljene klesare.
Potrebe za klesarima prepoznalo je i resorno ministarstvo obrazovanja koje je ove godine odobrilo formiranje prvog razreda trogodišnjeg programa za klesara iako je u taj program upisano samo dvoje učenika, što je, kaže ravnateljica, rijetkost za bilo koje zanimanje u čitavoj Hrvatskoj.
Trogodišnje klesare stipendira s devet hiljada kuna godišnje Ministarstvo obrta, a opštine četvorogodišnje klesare tehničare, uglavnom bračke.
Zabrinjavajuće je da je slab interes za upis prisutan i među bračkom djecom koja su prije tu mahom stjecala srednjoškolsko obrazovanje, a problem je pogoršalo stanje u kojem se našao Jadrankamen, nekad vodeći igrač na tržištu vađenja i obrade kamena, koji nekoliko godina u stečaju čeka kupca.
Klesarska škola je ovisna o vrhunskom klesarskom kadru, jedinstvenom ručno kovanom alatu te o sirovini kojom školu opskrbljuje Jadrankamen, pa je dobro što je konačno ishodila licencu kako bi učenici kod njih mogli ići na praksu, napominje direktorica.
Slabom interesu škola odgovora pokretanjem atraktivnih programa

Kao odgovor problemu slabog zanimanja za školovanje, srednja škola je pokrenula kampanju popularizacije klesarstva u sklopu koje već od osnovne škole dovodi djecu u radionice kako bi im otvorili vidike i pokazali o kakvom se raritetnom zanimanju radi, kaže Plastić.
Na školovanje u Pučišćima buduće naraštaje mogli bi motivirati novi programi, uključujući i dizajnera kamena koje škola planira pokrenuti iduće godine.
Riječ je o četverogodišnjim programima za klesara tehničara-dizajnera u kamenu, klesarskog tehničara-restauratora i klesara graditelja s pojačanom montažom.
Na tom tragu u tijeku je izgradnja novog školskog objekta u kojem bi bile smještene specijalizirane učionice za računalno modeliranje, poligon za montažu objekata te petrografski laboratorij za ispitivanje utjecaja atmosferilija na kamen, ali i osnovni CNC strojevi i roboti.
Ručna obrada kamena koja podrazumijeva uporabu starih rimskih alata temelj je škole, no zbog potreba tržišta rada za fleksibilnom radnom snagom, Klesarska škola namjerava u sljedećim godinama, osim ručne obrade, obučavati nove naraštaje i za industrijsko-računalni tretman kamena.
Time bi bio pokriven čitav proces, od ideje i modeliranja preko izrade, ručne ili strojne, do ugradnje, pri čemu bi postojeće radionice ostale i dalje isključivo u funkciji ručne obrade kamena.
Kako bi što bolje pristupila gradnji školskog poligona za montažu, pučiškoj školi dobro će doći iskustvo kolega iz francuskih srodnih škola koje će je u sklopu brojnih programa mobilnosti posjetiti u veljači i travnju iduće godine. Naime, francuske graditeljske i klesarske škole posjeduju poligone na kojima učenici samostalno grade objekte od temelja do krova.
Razlog zašto su građevine iz Starog Rima očuvane do danas

Ideja opremanja laboratorija također možda zvuči pretenciozno, ali riječ je o malom laboratoriju sasvim dovoljnom za naše potrebe, kaže Plastić, navodeći da bi se tu ispitivao utjecaj atmosferilija na kamen kako bi se osigurala dugotrajnost tog prirodnog materijala.
U percepciji se računa da je kamen otporan, a zapravo je riječ o osjetljivom materijalu u slučaju da se s njim odgovarajuće ne postupa, odnosno ne omogući li se proces njegova sušenja, kao što je slučaj i s drugim prirodnim materijalima, jer se tek pravilnim tretmanom osigurava njegova dugovječnost.
Struka govori da bi kamen prije ugradnje morao na vanjskim utjecajima odstajati neko vrijeme u ovisnosti o dimenzijama, kako bi dozrio, odnosno da bi se isušila njegova prirodna vlažnost, ali današnji tempo rada i tražena brzina teško ispunjavaju takve zahtjeve.
Zanimljivo je da su stari Rimljani tome polagali puno više pažnje nego mi danas iako smo tehnološki napredniji, primjećuje Plastić, objašnjavajući da su Rimljani nakon branja, kamen obrađivali u podzemnim galerijama dok je još bio mokar, nakon čega su na utjecaju vanjskih vremenskih faktora čekali da se osuši (oštajuna) i tek nakon toga ga koristili za ugradnju.
Zbog toga su sve te građevine očuvane do danas, što sigurno ne bi bio slučaj da se radilo današnjim tempom, kaže Plastić, zaključujući da su Rimljani očito radili za budućnost i dugotrajnost.
Kako bi i nova školska zgrada uspješno odolijevala zubu vremena, kamen za njezinu oblogu nabavit će se ove godine, ali će ga se ugrađivati tek za dvije godine kako bi po pravilima struke sušenjem razvio otpornost na vanjske vremenske utjecaje.
Moj je posol častan i fin, mene zovu škarpelin

Klesarska škola, čiji začeci sežu u daleku 1906, i na monumentalnom portalu nosi geslo „Moj je posol častan i fin, mene zovu škarpelin“, ima još planova za budućnost.
Kao suosnivačica Evropskog udruženja građevinskih zanata i dizajna (European association of building craft and design – EACD) namjerava postati centar kompetencija za kamen u kojem bi školovanje završavalo stjecanjem titule europskog magistra klesarstva, što je ekvivalent tituli magistra znanosti.
To evropsko udruženje, koje brine za održanje tradicionalnih zanata i alata, želi izgraditi zajedničku platformu kako bi se premostile različitosti u školskim sustavima, ali i poboljšale kompetencije.
Razmišlja se također o osnivanju muzeja tradicionalnih alata za vađenje i obradu kamena. Umijeće klesanja koje se izučava u Klesarskoj školi lani je proglašeno nematerijalnim kulturnim dobrom, a škola će nastojati da se to proširi na čitavu EU.
Predstavnici Kamenoklesarske škole nedavno su sudjelovali u Berlinu na simpoziju o važnosti graditeljske kulturne baštine Evrope, posebno kamene.
Škola je na skup pozvana kao bitan čimbenik s obzirom da je Europska unija usmjerena na zaštitu strukovnih zanimanja, a klesari su prepoznati kao jedna od bitnijih karika.
Međunarodna suradnja te škole ima dugu tradiciju, posjećivali su je umjetnici i kipari, od 1990. organizira simpozij kamena, izlagala je diljem Europe. Od 1995. surađuje s francuskim udrugama koje skrbe o osamdesetak strukovnih škola. Saradnja koja uključuje razmjenu učenika ojačala je nakon aktiviranja EU programa mobilnosti.
U oktobru škola će biti mjesto okupljanja svih članica EACD-a iz 14 europskih zemalja.
Škola sa svojim predstavnicima sudjeluje na EuroSkills natjecanju u Budimpešti, najvećem europskom događaju kojim se promiče važnost strukovnog obrazovanja i strukovnih vještina. Na natjecanju u 35 disciplina sudjeluje 28 zemalja članica WorldSkills Evrope. Klesarsku školu predstavljaju student restauracije Dominik Gabelica koji je srednju školu završio u Pučišćima i njegov mentor i nastavnik praktične nastave u Klesarskoj školi Daslav Petrović.
/Mario Vrandečić/
Čuvena britanska Pomorska akademija dolazi u Boku

Čuvena Pomorska akademija –trening centar Warsash sa Univerziteta Solent iz Sauthemptona u Velikoj Britaniji, otvoriće odjeljenje svoje Warsash Superyacht Academy (WSA) divizije u Crnoj Gori.
WSA pomorski trening centar za obuku posada super i mega jahti biće otvoren u saradnji sa nautičko-turističkim centrom Porto Montenegro iz Tivta, a prve kurseve za svoje polaznike organizovaće već ove jeseni. Saopšteno je to na upravo završenom Monako Superyacht sajmu u Monte Karlu, gdje su učestvovali i Porto Montenegro i WSA.
Otvaranje WSA trening centra u Porto Montenegru dio je ambicioznog investicionog plana Warsasha za unapređenje njihovih kapaciteta za obuku pomoraca kako u Velikoj Britaniji, tako i u inostranstvu, vrijednog preko 43 miliona eura. Njihov novi centar u Porto Montenegru nudiće obuku nautičkog, brodomašinskog ali i tzv. „bijelog osoblja“ (stjuarda, hostesa i ugostiteljskog osoblja) na super jahtama.
Među ukupno 38 kurseva koje WSA u Porto Montenegru nudi su i oni najbitniji po STCW, ISM i SOLAS konvencijama iz oblasti pomorske sigurnosti i pomorske bezbjednostui, protivpožarnog obezbjeđenja i medicinske podrške, ali i više naprednih kusreva na menadžerskom nivou za upravljanje kompletnom posadom superjahte, odnosno resursima na brodskom komandom mostu i strojarnici.

Porto Montenegro je najveća marina za super i mega-jahte u regionu sjeverozapadnog Mediterana, spoosbna da prihvati i jahte duge do čak 250 metara, a kakve još uvijek nisu ni izgrađene u svijetu. U tivatskoj marini kao svojoj matičnoj luci, boravi nekoliko desetina stranih mega i super jahti, među kojima je najveća 124 metra duga superjahta „Golden Odyssey“ arapskih vlasnika. Ta i slični brodovi i njihove posade u Tivtu provode veći dio godine, pa su u menadžmentu Porto Montrenegra odlučili sa uspostave saradnju sa WSA i otvaranjem novog pomorskog trening centra u Boki, vlasnicima i operaterima superjahti pruže još jedan motiv više da svoje brodove i posade upute u Crnu Goru.