Čišćenje oceana od plutajućih nakupina plastičnog otpada pokazalo se puno većim izazovom za mladog Boyana Slata čiji je projekt The Ocean Cleanup, s velikim nadama, startao u listopadu prošle godine. No ubrzo su se pojavili problemi koji su prvi „čistač oceana”, nazvan Wilson, stavili van funkcije, piše portal Tris.com.hr.
Konstrukcija plutajućih cijevi u dužini 600 metara-“Wilson”, porinuta je krajem prošle godine sa ciljem da dođe do najveće nakupine plutajućeg otpada u oceanima- “Great Pacific Garbage Patch” (površine 1,6 milijuna četvornih kilometara sa oko 1,8 trilijuna komada plastike). I u tome se uspjelo no vrlo brzo se pokazalo kako “Wilson” ima svojih slabosti.
Ambiciozan projekt The Ocean Cleanup, koji se uhvatio u koštac sa rješavanjem problema čišćenja mora i oceana od plastičnog otpada, pomno je planiran godinama. Testirano je 273 modela i 6 prototipova “čistača” kako bi se došlo do konačne verzije-modela nazvanog “Wilson” koji je pogonjen morskim strujama i vjetrom i stigao do tisuće tona razasutog plastičnog otpada u Pacifiku. Prvi su dani obećavali i činilo se kako sve funkcionira. Plutajuće cijevi su tvoreći širok luk skupljale otpad, koji se, prema planu, trebao odvoziti brodovima svakih pet mjeseci.
No četiri tjedna od porinuća počinju i prvi problemi jer prikupljeni otpad “Wilson” nije u potpunosti uspijevao zadržati. Tim okupljen u The Ocean Cleaup projekt, pod vodstvom Boyana Slota, zapravo nikad nije ni tvrdio kako će prvi pokušaj čišćenja oceana proći bez problema. Već u samom startu jasno su kazali kako se nadaju da su uspjeli predvidjeti sve moguće slabosti i rizike te priznali kako nema garancije da će “Wilson” funkcionirati kako je zamišljeno.
Bio je to prvi takav “čistač” i prvi pokušaj koji ni u kom slučaju ne treba otpisati. Na greškama se uči!
Iako je tehnologija “čistača” izgrađena na jednostavnim principima njegovo funkcioniranje nije. Pokušavajući riješiti problem, tim iz The Ocean Cleanup projekta zaključio je kako se sustav povremeno kreće presporo (da biste uhvatili plastiku, potrebna je razlika u brzini, u kojoj je sustav brži od plastike). Analizirajući kompjuterski model pronađeno je i rješenje koje je značilo širenje luka za 60-ak metara što je teoretski trebalo imati učinak na brzinu sustava jer će povećati površinu sustava izloženog vjetru i valovima koji su pokretačka snaga sustava.
No prije nego što su mogli testirati nova rješenja došlo je do “kvara” na sustavu odnosno do odvajanja jednog dijela zbog čega je odlučeno kako će se “Wilson” morati vratiti u luku. Nije to bila laka odluka za Boyana Slata koji se našao pred još jednom preprekom u realizaciji svoje zamisli.
-Shvaćamo da su ovakve poteškoće neizbježne kada se nova tehnologija ubrzano razvija. Povratak u luku omogućuje nam nadogradnju sustava s ciljem rješavanja problema sa zadržavanjem plastike. Vraćamo se i sa terabajtima podataka koje ćemo u narednim tjednima i mjesecima koristiti kako bismo razvili potrebne nadogradnje, izvijestio je Boyan Slat.
Tim Ocean Cleanupa sa Pacifika se vraća i sa oko 2 000 kg plastike koju su, u nekoliko tjedana, prikupili kombinacijom sustava za čišćenje i mrežnog ribolova. Kada “čistač” profunkcionira, trebao bi prikupljati oko 1000 kilograma otpada tjedno, dodaje Slot koji vjeruje kako će u ovoj godini nastaviti sa čišćenjem GPGP-a (Great Pacific Garbage Patch).
Vjetrogeneratori na moru, ilustracija (David Kaspar, Pixabay)
Kapaciteti vjetroelektrana na moru (offshore) povećani su u Evropi 18 odsto u prošloj godini, na 18,5 gigavata (GW), a u ovoj godini očekuje se njihov dalji rast, pokazuje izvještaj udruženja Wind Europe.
U Evropi je prošle godine instalirano 2,6 GW novih kapaciteta za proizvodnju struje iz offshore vjetroelektrana, te je završeno 15 novih offshore vjetroektrana. Od toga najveći dio kapaciteta – 85 odsto – otpada na Veliku Britaniju i Njemačku, koje su instalirale dodatnih 1,3 GW kapaciteta.
U izvještaju se još navodi i da se trenutno u Evropi gradi šest vjetroelektrana na moru, a 12 novih projekata je prošle je godine ušlo u finalnu fazu odlučivanja o investiciji, što odgovara dodatnih 4,2 GW kapaciteta i 10,3 milijarde eura ulaganja, javlja SEEbiz.
Isto tako, prošle je godine prosječna veličina turbine na moru bila 6,8 megavata, što je 15 odsto više u odnosu na godinu ranije.
U Crnoj Gori imamo vjetropark na Krnovu a odnedavno je u probnom radu i onaj na Možuri iznad Ulcinja.
Da li ćemo vidjeti u budućnosti i vjetrogeneratore koji “vire” iz crnogorskog mora, vidjećemo, ali će ta ideja sigurno naići na otpor pojedinaca i organizacija koje se bave zaštitom životne sredine.
“Uzimajući u obzir interes gradjana Tivta, stav Opštine je da zajedno sa Morskim dobrom završimo započeti projekat na realizaciji uređenja Ponte Seljanovo, po uzoru na realizaciju projekta šetališta Pine. Obzirom da se radi o jednoj od najposjećenijih plaža tokom ljeta i da je to jedina prirodna plaža sa svim pogodnostima, ostajemo pri stavu da je treba koristiti kao javnu gradsku plažu i uredjeno kupalište dostupno svima”, istakla je Sekretarka za planiranje prostora i održivi razvoj Tamara Furtula i podsjetila je da je Opština Tivat, u više navrata, dostavljala mišljenje Javnom preduzeću Morsko dobro o statusu Ponte Seljanovo.
Ministarstvo održivog razvoja i turizma dostavilo je Opštini Tivat na mišljenje Prijedlog Atlasa crnogorskih plaža i kupališta. Prema tom dokumentu, Ponta Seljanovo je podijeljena na dva dijela na kojima su predviđeni plažni barovi sa terasama, i prostori sa ležaljkama. Radi se o jednoj lokaciji podijeljenoj na dva kupališta – 5A i 5B površine po 105m2. Kupalište 5A je prostor na kom se nalazi svjetionik, a kupalište 5B je prostor koji se proteže od čempresa do rampe za lica sa otežanim kretanjem i korisnike kolica.
Na kupalištu 5A Morsko dobro je planiralo postavljanje plažnog bara od 30 metara kvadratnih sa terasom od 50 metara kvadratnih, i prostor za postavljanje plažnog mobilijara čime bi bila popunjena polovina kupališta 5A. Na kupalištu 5B Morsko dobro je planiralo postavljanje objekta plažnog bara od 10 metara kvadratnih sa terasom od 30 metara kvadratnih i 50% prostora za postavljanje plažnog mobilijara.
“Stav Opštine Tivat u vezi kupališta 5A je takav da se to kupalište u cjelosti koristi kao javna gradska plaža bez postavljanja plažnih mobilijara i planiranog objekta plažnog bara sa terasom. Takodje, stav Opštine, po pitanju ove lokacije, je da u narednih pet godina, koliko je aktuelan Atlas, ona bude dostupna svim građanima i ne bude predmet bilo kakvih vidova zakupa, uključujući i investiciona ulaganja. Opština je, i po pitanju kupališta 5B, tražila da se zamijeni režim korišćenja kupališta tako da dio bliži kupalištu 5A bude bez mobilijara, a drugi dio sa mobilijarom.Takođe, tražili smo da se isključi postavljanje plažnog bara sa terasom jer u zaleđu kupališta postoji ugostiteljski objekat”, navela je Furtula.
Plaža Seljanovo foto Boka News
Predsjednik Opštine dr Siniša Kusovac je na temu Ponte Seljanovo organizovao sastanak sa predstavnicima Morskog dobra.
“Tokom sastanka smo zahtijevali izmjene Atlasa crnogorskih plaža i kupališta i tako što će biti uvažene primjedbe Opštine Tivat. Zaključak tog sastanka je bio da naše Komunalno preduzeće preuzme upravljanje kupalištem 5A i da ona u cjelosti bude javna gradska plaža bez postavljanja plažnog mobilijara i planiranog objeka plažnog bara sa terasom. Na tome insistiramo i nadamo se da će Morsko dobro izaći u susret Opštine Tivat”, zaključila je Furtula.
Opština Tivat je prethodno, u predviđenim rokovima, dostavila Ministarstvu održivog razvoja i turizma i Morskom dobru mišljenje o Atlasu crnogorskih kupališta, poručila je Furtula.
Monografija “Ostavština Italije na Crnogorskom primorju” autora Jovana J. Martinovića biće predstavljena u ponedjeljak 11. februara u 19 sati u Galeriji solidarnosti u Kotoru.
U monografiji “Ostavština Italije na Crnogorskom primorju”, čiji je izdavač Zajednica Italijana Crne Gore (2018), Martinović se primarno bavio arhitektonskim nasljeđem Venecije, od sredine XV vijeka do njenog pada 1797. godine.
Stručno-naučnim storijama obuhvaćeno je deset gradova i naselja na primorju i u neposrednom zaleđu – Kotor (Cattaro), Perast (Perasto), Hergceg Novi (Castelnuovo), Tivat (Teodo), Budva (Budua), Sveti Stefan (Santo Stefano), Kastel Lastva ili Petrovac (Castel Lastua), Bar (Antivari), Svač (Sovacio) i Ulcinj (Dulcigno).
Posljednja cjelina knjige jeste spisak porijekla ilustracija kojom autor ukazuje na obilje građe koju je konsultovao prilikom obrade materijala.
Promocija knjige Jovice Martinovića
Martinović je istaknuti crnogorski i jugoslovenski arheolog-konzervator, dugogodišnji kulturni i javni poslenik, koji svojim pregalaštvom i stvaralaštvom već više od pola vijeka bogati ovdašnji kulturni ambijent.
Na predstavljanu monografije govoriće Dušan Medin, direktor OJU „Muzeji“ Kotor, Luka Celioli (Luca Zelioli), ambasador Republike Italije u Crnoj Gori, Aleksandar Dender, predsjednik Zajednice Italijana Crne Gore i autor Jovan J. Martinović.
U muzičkom programu učestvuje ženska vokalna klapa “Bellezza” iz Tivta.
Organizatori predstavljana monografije su OJU „Muzeji“ Kotor i Zajednica Italijana Crne Gore.
Vaterpolisti Crvene zvezde koja večeras igra na Poljudu s Mornarom napadnuti su danas u centru Splita na Rivi.
Kako doznajemo, četvero igrača sjedili su na kafi oko 13:40 sati na glavnoj gradskoj šetnici kada im je prišla skupina mladića i zatražila ih da skinu trenerke s klupskim obilježjima, nakon čega su ih počeli naguravati i tući. Jedan odnapadnutih vaterpolista spasio se skokom u more, dok su ostali pobjegli.
Tek po dolasku policije izašao je iz mora ispred Rive te je utvrđeno da nema ozljeda, dok su se ostala trojica vratila u hotel.
Splitska policija traga za napadačima. Neslužbeno doznajemo da su bila petorica mladića mlađe životne dobi.
– Odjednom je nastala skrika i vika. Riva je bila puna, a odjednom je jedan čovjek skočio u more, dok je drugi pobjegao u smjeru Palače, prema Voćnom trgu. Mislim da je bilo više napadača. Nesretni mladić iz mora vikao je da je Crnogorac – kazao nam je jedan od svjedoka.
Policija privela trojicu zbog napada na zvezdaše
Policija je potvrdila kako je privela trojicu zbog jučerašnjeg napada na zvezdaše u Splitu.
“U odnosu na jučerašnji događaj kada su u Splitu oko 13 sati na Obali Hrvatskog narodnog preporoda napadnuta tri strana državljanina i to 29-godišnji državljanin Crne Gore te 26-godišnji i 25-godišnji državljani Srbije, odmah po zaprimanju dojave policija je započela intenzivno i sveobuhvatno kriminalističko istraživanje koje dalo svoje rezultate”, javila je policija te dodala:
“Policijski su službenici jutros u službene prostorije doveli trojicu muškarca koji se dovode u vezu s napadom dok se za dvojicom još traga. Kod jednog od dovedenih muškaraca pronađen je i otuđeni dres.”
Sajam masline, vina i zdrave hrane danas je zvanično otvoren ispred Doma kulture u Bijeloj, u okviru Velike bokeške fešte koja je dio programa 50. Praznika mimoze. Prisutni su imali priliku da posjete štandove sa domaćim proizvodima i rukotvorinama i uživaju u kulturno-zabavnom programu.
Program je počeo scenskim prikazom dolaska kapetana Petra Želalića, koji je “podvizima zadivio Evropu” i proslavio svoj kraj. Učestvovali su: mažoret klub “Lili”, Kulturno-umjetničko društvo “Igalo” sa kolegama iz Nikšića, Kulturna mreža Bijele, Viteško društvo “Sveti Stefan”.
U ime organizatora, nevladine organizacije Velika bokeška fešta, prisutne je pozdravio Nikola Svilanović, zahvaljujući im se što su dio fešte koja je posvećena pomorstvu, maslinarstvu i kulturi proizvodnje domaće hrane i uzgajanja bilja. Izrazio je zadovoljstvo što se ova fešta našla u program jubilarnog, 50. Praznika mimoze.
Svilanović je istakao da je zadovoljan brojem izlagača koji predstavljaju svoje kvalitetne, proizvode sa ovih prostora, promovišući tako male sredine i domaću proizvodnju.
Velika bokeška fešta – Maslina
Velika bokeška fešta započela je juče akademijom na Bjelskim Kruševicama povodom 140 godina od osnivanja prve škole u tom selu, na kojoj se govorilo o zaslužnim građanima, pomorskim kapetanima kojih je u jednom momentu bilo 36, što potvrđuje da ovo selo sa bogatom tradicijom zavrijeđuje posebnu pažnju, kaže Svilanović.
Sajam u Bijeloj će trajati i sutra, kada će biti organizovan prvi maskenbal za djecu u okviru Velike bokeške fešte, od 17 sati u restoranu “Bijela”. U ponedeljak, 11. februara na programu je promocija knjige travara, poznatog mještanina Branislava Popovića i književno veče Vinke Perišić Šarenac sa saradnicima, od 18 sati u restoranu “Bijela”.
Svilanović poziva sve prijatelje, građane i goste da se posjete programe u Bijeloj, uz obećanje da će ih dočekati dobri domaćini.
Velika bokeška fešta – Maslina
Pored NVO “Velika bokeška fešta”, u realizaciji ovogodišnje manifestacije učestvuju Maslinarsko društvo Boka, Mjesna zajednica Bijela, Udruženje žena “Riza” i NVU “Ruža vjetrova” iz Bijele, NVO “Koraci Step”, a podršku programu pružile su Opština Herceg Novi i Turistička organizacija.
Admiral Bokeljske mornarice Antun Sbutega – foto Boka News
Prenosimo intervjuu admirala Bokeljske mornarice Kotor, prof. dr Antuna Sbutege koji je dao Pobjedi.
Ove godine obilježava se 1210 godine od osnivanja Bokeljske mornarice. Čemu služi danas Bokeljska mornarica? Sigurno je to mnogo više od učešća na Tripundanskim svečanostima i plesanja kola?
Bokeljska mornarica je osnovna 13 januara 809 godine prilikom dolaska relikvija sv. Tripuna u Kotor i neraskidivo je vezana sa njegovim kultom i gradom Kotorom. Ona je poslije Crkve, najstarija postojeća institucija u Crnoj Gori i najstarija postojeća pomorska organizacija na svijetu i po tom jedinstvena. Baštinik je izuzetne istorijske memorije, tradicije, moralnih, duhovnih i kulturnih vrijednosti. Njeguje tradicije učestvujući na Statutom predviđenim svečanostima i pleše drevno kolo. Ona je i znatno više od toga, aktivan faktor kulturnog života i civilnog društva, o čemu svjedoče brojne aktivnosti u toku prošle godine. Mornarica je učestvovala u obilježavanju 100 godina od pobune mornara u Boki i gostovala u inostranstvu, u Piranu i Trstu. Intenzivnosarađuje sa Pomorskim muzejom Crne Gore, Mornaricom Vojske Crne Gore, Istorijskim arhivom u Kotoru, Muzičkom školom u Kotoru, festivalom Kotor Art, gradskim muzikama u Kotoru, Tivtu i Herceg Novom, drugim kulturnim institucijama i uključena je u brojne kulturne projekte.Sarađuje sa školama i fakultetima, a sredstvima odobrenim od Ministarstva kulture nabavljene su nove uniforme, a u toku je restauracija drevnog oružja. Ima izdavačku djelatnost, a preko sajta, društvenih mreža i medija, obaviještava javnost o aktivnostima.
Što će, kada je Bokeljska mornarica u pitanju, obilježiti 2019. godinu. Što imate u planu realizovati?
Plan je ambiciozan i nadamo se da ćemo ga realizovati, kao i prethodni. Pored ostalog,Mornarica će se uključiti u obilježavanje 40 godina od zemljotresa na Crnogorskom primorju, 40 godina od upisa područja Kotora na listu kulturne baštine UNESCO-a, 60 godine od osnivanja najstarije jedinice Univerziteta Crne Gore, Više pomorskeškole. Planiramo reprezentativnu izložbu o Mornarici u Crnoj Gori, a zatim i u nekim gradovima Evrope, te gostovanje Mornarice u inostranstvu. Radimo na projektu selekcije, obrade i pripreme za štampu oko 800 dokumenata iz istorije Mornarice.
Admiralat i Vi lično u javnim nastupima insistirate na univerzalnom, multietničkom i multikulturnom karakteru Mornarice. Zašto je to tako važno isticati?
Mornarica je istinski primjer univerzalnih, multietničkih i multikulturnih vrijednosti koje su i temeljne vrijednosti Crne Gore, kako piše u njenom Ustavu. Nažalost, svjedoci smo da se sa raznih strana potenciraju tzv. identitetska pitanja, odnosno da se agresivno insistira na etničkoj, nacionalnoj, religioznoj i drugoj pripadnosti, drugima osporava njihov identitet, falsifikuje istorija na primitivan način, što je bilo više puta uzrok tragedija. I Mornarica je izložena političkim i medijskim pritiscima kojima se pokušavaju negirati njene fundamentalne vrijednosti i falsifikuje njena istorija. Zato smo u decembru 2016. u Pobjedi objavili tekst „Čija je Bokeljska mornarica“ kome nemamo ništa da dodamo ili oduzmemo.
U toku ja kandidatura Bokeljske mornarice od strane Crne Gore za upis na Reprezentativnu listu svjetske nematerijalne kulturne baštine UNESCO-a. Kada bi taj proces mogao biti okončan i kakve benefite od toga mogu imati Bokeljska mornarica i Crne Gore?
Rekao bih da je najveći uspjeh Bokeljske mornarice u zadnja dva vijeka nominacija za UNESCO, prvog nematerijalnog dobra Crne Gore. Dobili smo veliku podršku Predsjedništva Crne Gore, Vlade, posebno Ministarstva kulture i Ministarstva vanjskih poslova, bokeljskih opština, institucija kulture, civilnog društva i građana. Izrada Nominacionog dosijea za kandidaturu je bio složen i dug posao, obavljen u saradnji sa ekspertima Ministarstva kulture na čelu sa Milicom Nikolić, kojima smo veoma zahvalni. Preko diplomatske mreže Crne Gore i Ministarstva kulture se prati proces kandidature. UNESCO je obavijestio da je nominacija tehnički zadovoljila i da je u proceduri procjene. Vjerujemo da će na Komitetu UNESCO-a za nematerijalnu baštinu u decembru ove godine u Bogoti, Mornarica konačno biti upisana na Reprezentativnu listu. To će imatiogroman značaj za promociju Mornarice, ali i Crne Gore u svijetu jer je kultura bitna za formiranje slike o državama, posebno onih koje su nedovoljno poznate. Uvjeren sam da će to biti značajno i za svijet koji će otkriti izuzetne vrijednosti Mornarice.
Ta kandidatura izazvala je brojne reakcije u Hrvatskoj. Zašto zajednička kandidatura Mornarice za UNESCO- od strane Crne Gore i Hrvatske nije bila moguća?
Te reakcije su bile neprimjerne, pretjerane i bez validnih argumenata. Tako se o tome se raspravljalo u Skupštini Crne Gore, Saboru Hrvatske i Parlamentu Evropske unije, a bili smo izloženi i nevjerovatnoj medijskoj kampanji kojom je osporavano pravo Crnoj Gori na tu kandidaturu, insistirajući da je Mornarica prevashodno kulturno dobro Hrvata. Mi zaista nemamo potrebe da nas neko sa strane uči ko smo, mi smo to dobro naučili u toku 1210 godina. Zajednička nominacija nije bila moguća i zato jer Mornarica nije iz Hrvatske dobila zvaničnu ponudu za zajedničku kandidaturu, a prije svega jer argumenti koje su isticani o našoj istoriji i identitetu nijesu istiniti. Predsjednik Vlade Crne Gore je po tome iznio jasan stav, koji je i stav Mornarice, i Crna Gora je samostalno kandidovala Mornaricu. Međutim, koordiniranom akcijom dijela institucija i diplomatije Republike Hrvatske, hrvatskih bratovština Bokeljska mornarica 809, koje su se odvojile od nas 1991. g., i Hrvatskog nacionalnog vijeća u Crnoj Gori, pokušava se i dalje kod UNESCO-a osporiti naša kandidaturu. To nas ne brine jer smo uvjereni u validnost kandidature i naših argumenata. Mornarica je starija od država i nacija na ovom prostoru, pa je u toku vjekova akumulirala dragocjeno iskustvo, vrijednosti i stekla kolektivnu mudrost, zahvaljujući kojima je izdržala brojne dramatične istorijske provjere, pa će i ovu.
Očekujete li da bi u slučaju posjete Pape Franja njegov susret s članovima Bokeljske mornarice bio neizostavan dio posjete?
Prilikom posjete Državnog sekretara Svete Stolice , kardinala Pietra Parolina, Crnoj Gori prošle godine , u dogovoru sa državnim protokolom, Mornarica ga je dočekala i i plesala kolo u njegovu čast. Uvjereni smo, ako dođe do istorijske posjete Pape Franja Crnoj Gori, da ćemo imati prilike da ga dočekamo.
Admiral Bokeljske mornarice Antun Sbutega – foto Boka News
Autor ste „Historije pomorstva Crne Gore u kontekstu jadranskog, mediteranskog i svjetskog pomorstva.“ Napisati je podrazumijevalo je enciklopedijsko obrazovanje i besprijekorno poznavanje metodologije naučnog rada. No, čega je, unutar vaše privatne istorije i motiva, ona plod?
Mornarica je bila suizdavač te knjige sa Pomorskim muzejom Crne Gore,zahvaljujući sredstvima Ministarstva kulture. Radi se o knjizi od 522 strane stran formata A4, sa 1137 fusnota i oko 750 bibliografskih jedinca. Radi se o prvoj knjizi na ovu temu koja obuhvata pomorsku istoriju na teritoriji današnje Crne Gore od Ilirai Rimljana do danas. Ona je rezultat pomorske tradicije moje porodice duge više od 4 vijeka, istraživanja koja sam počeo još u mladosti, činjenice da sam dugo predavao na Pomorskom fakultetu , magistrirao i doktorirao sa temama iz pomorstva, i decenijskog rada. Iako je pisana u skladu sa naučnom metodologijom, trudio sam se da ona bude zanimljiva svim čitaocima.
Da li je pomorstvo u Crnoj Gori samo slavna prošlost? Imate li podatke koji demantuju taj stereotip?
Pomorstvo na teritoriji Crne Gore ima istoriju od oko 2500 godina. Pomorska tradicija je ovdje duboko ukorijenjena , posebno u Boki, i važan je faktor razvoja pomorstva. U toku vjekova pomorstvo je ovdje prolazilo kroz više kriza, ali je imalo vitaliteta da se obnavlja. Jedna od najdubljih kriza je počela 1991. g., u doba raspada Jugoslavije, ratova i sankcija koje su jako pogodile pomorstvo. No, najveći dio flote, luke i brodogradnja i druge djelatnosti su, iako oslabljene, preživjele taj period, ali su imale dramatičan pad narednih godina zbog neadekvatne pomorske politike države. Kasnije je došlo je do izvjesnog oporavka luka i brodarstva, dok je brodogradnja nestala. Danas imamo dva brodarska preduzeća sa samo četiri broda, koja ne pokazuju sposobnost da uspješno posluju na pomorskom tržištu. Luka Bar je mala i slabo koristi kapacitete, a podijeljena je na dvije luke koje se ne razvijaju . Ni danas Crna Gora nema pomorsku politiku. U međuvremenu je došlo do brzog razvoja nautičkog turizma i dolazaka brodova za kružna putovanja. U Crnoj Gori postoji 6 – 7 000 pomoraca, od kojih preko 95 % plovi na stranim kompanijama, koji ostvaruju prihod od 200 -300 miliona godišnje. Koliko sam uspio da utvrdim Crna Gora je po broju pomoraca u odnosu na broj stanovnika na prvom mjestu u svijetu. Postoje brojni problemi u procesu obrazovanja pomoraca i priznavanju njihovih ovlaštenja u svijetu. Mornarica ima zadatak da promoviše pomorstvo i sarađuje sa udruženjima pomoraca na riješavanju problema u ovoj oblasti.
Bijelske Kruševice - Obilježen jubilej – 140 godina od osnivanja prve škole
1 od 9
Bijelske Kruševice
Bijelske Kruševice
Bijelske Kruševice
Bijelske Kruševice
Bijelske Kruševice - Panorama na zaliv Boke
Bijelske Kruševice
Bijelske Kruševice
Bijelske Kruševice
Na Bijelskim Kruševicima u petak je održana Akademija posvećena jubileju – 140 godina od osnivanja prve škole u tom mjestu i sjećanju na njenog osnivača, učitelja i jereja Sava Bijelića.
Prisutnima su se obratili predsjednik NVO „Velika Bokeška fešta“ Nikola Svilanović, direktorica OŠ „Orjenski bataljon“ Jarmila Radović, autorka knjige o Morinjskoj školi i pedagoškinja u OŠ „Dašo Pavičić“ Nedjeljka Stojanović Stanojlović, kao i potpredsjednica Opštine Herceg Novi Danijela Đurović.
Svilanović je podsjetio da je za vrijeme svih godina rada škole i odjeljenja u Bijelskim Kruševicima i Matovićima, kroz učeničke klupe prošlo preko 2500 đaka, a radilo 18 učitelja. Zahvalio Mjesnima zajednicama Kamenari i Bijela, Udruženju žena “Riza” iz Bijele, NVO “Ruža vjetrova – Bijela”, Maslinarskom društvu Boka, prisutnim članovima mjesnih zajednica i predstavnicima lokalne uprave, kao i svim pojedincima koji su učestvovali u organizaciji manifestacije.
Bijelske Kruševice – 140 godina od osnivanja prve škole
Potpredsjednica Đurović je pozdravila sve Bijeljane, Novljane i goste, u ime Opštine Herceg Novi i predsjednika Stevana Katića, koji zbog zbog učešća na Molitvenom doručku u Vašingtonu nije bio u mogućnosti da prisustvuje Akademiji.
-Veliki broj djece i odraslih danas ovdje upravo pokazuje kolika je snaga i povezanost nas sa svojom tradicijom i korijenima, da dolazimo i obilazimo ne samo naše crkve i groblja, već i sve kulturno istorijske spomenike. Upravo takav je i objekat ovdje, gdje je nekada bila škola. Bijelske Kruševice itekako poštuju istoriju i tradiciju, a imaju čime i da se ponose. Jedno od najstarih sela hercegnovskog zaleđa, jedno od sela koje može da se pohvali sa najdugovječnijom populacijom, velikim brojem solunaca-boraca, a takođe i jedan od rimokatoličkih poglavara je bio porijeklom iz Bijelskih Kruševica (Papa Sikst V), kazala je Đurović i poručila da je ovo pravi put kako sačuvati tradicionalne vrijednosti i prenijeti ih na buduće naraštaje.
Bijelske Kruševice – Panorama zaliv Boke
Prisutnima su se potom obratile Stojanović Stanojlović i Radović, koje su govorile o istorijatu škole i generacijama koje su je pohađale. Uslijedio je i obilazak, oko 70 đaka OŠ “Orjenski bataljon” i “Dašo Pavičić”, sa nastavnicima i mještanima obišlo je prostorije područnog odjeljenja i Lovačkog doma u zaseoku Matovići, gdje je nastupilo i Pjevačko društvo Grbalj. Uslijedila je rezidba i obilazak starih maslinjaka, a posađene su i nove masline, kao posveta znamenitim Kručevičanima, prvom učitelju i solunskim borcima kojih je bilo šest iz ovog mjesta.
Otvoren je i dio markirane pješačke staze, koja vodi od Bijele preko Zlokovića do Bijelskih Kruševica.
Tradicionalni Lastovski karnevao, pod pokroviteljstvom Opštine Tivat i Turističke organizacije Tivat, biće održan u nedjelju 24. februar u 14 sati.
Mali maskenbal će, po običaju, biti održan istog dana odmah nakon spaljivanja karnevala u hotelu Kamelija.
Iz NVO Harlekin, koja priredjuje karneval, pozivaju učesnike da pripreme što bolje maske jer je obezbjedjen bogat fond nagrada, a nastup na karnevalu pripremaju brojne grupe i pojedinci iz Tivta i okolnih gradova.
“Maskirajte se, dodjite i provedite prijatno popodne u originalnom mediteranskom duhu i prijatnom okruženju”, poručuju iz Harlekina.
Društveno-političko stanje u zemlji sa kojom je Crna Gora relativno donedavno bila u državnoj zajednici- sem što je teško u ekonomskom smislu i izuzetno opterećujuće i frustrirajuće u pogledu (konačnog rješenja) statusa Kosova i Metohije- istovremeno je i veomazanimljivo ako se posmatra sa čisto fenomenološkog aspekta i sa aspekta izvjesnih socijalno-političkih procesâ. Vjerovatno bi bilo pretjerano reći da je aktuelna socijalno-politička situacija u Srbiji apsolutni unikat i specifikumkad je u pitanju ono što je iz te sfere poznato u dosadašnjem svjetskompolitičkom iskustvu. Ali da jeta situacija u velikoj mjeri atipična i neobična, to je neosporna istina. U čemu se ogledaju ta atipičnost i neobičnost?
Aktuelni režim u Srbiji prototipni je primjer jednog, najblaže rečeno, nedemokratskog režima. U pitanju je režim u kojem je sva moć koncentrisana u rukama predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Vučićev režim reflektuje sve karakteristike režimâ u centru kojih je moćni pojedinac, a ne vladavina institucijâ: zavisnost državnih institucijâ od političke volje Vučića i njegove partije; gomila poltronâ i aparatčikâ- a ne ličnosti i istinski slobodnih ljudi- na važnim državnim funkcijama; gašenje i gušenje medijâ koji žele kritički izvještavati o režimu na vlasti; pretvaranje gotovo svih medijâ u Srbiji u servis za veličanje politike Aleksandra Vučića i njegove partije, kao i za stvaranje kulta ličnosti aktuelnog predsjednika Srbije, pri čemu su, istovremeno, skoro svi mediji u Srbiji stavljeni u funkciju instrumenta za brutalnu diskreditaciju protivnikâ Vučićevog režima; svjesno i ciljano unižavanje (samim tim i trajna kompromitacija)- određenim političkim potezima- jedne tako bitne institucije sistema kao što je Skupština Srbije, sa ciljem da se što više otupi javna kritička oštrica usmjeena na režimSrpske narodne strankei njenih koalicionih partnerâ; konačno, pojava u javnoj sferi niza opskurnih ličnosti spremnih na svakakve medijske prljavštine usmjerene na protivnike režima SNS-a samo zbog toga da budu lični miljenici Aleksandra Vučića (najbolji primjer za to možda je vlasnik i glavni urednikInformera Dragan J. Vučićević).Sve ove pojave prati, baš kao i u Crnoj Gori, izražena partitokratija, koja se sprovodi u maksimalnoj mogućoj mjeri.
No, pored ovih prototipnih karakteristikâ- imanentnih više-manje svim autokratskim režimima- aktuelni srbijanski režim ima i jedno dodatno odbojnoobilježje koje je rezultat karaktera sâmog Aleksandra Vučića. U pitanju je nesvakidašnja teatralnost, patetičnost i glumljeno martirstvo u javnim nastupima samog Vučića; pomenute značajke gotovo svaki Vučićev javni nastup pretvaraju u groteskni igrokaz. Gledajući njegove intervjue i javne nastupe, čovjek se ne može oteti utisku da gleda i sluša jednog lošeg glumca: glumca koji igra ulogu glavnog pozitivnog muškog lika u nekoj petparačkoj latinoameričkoj i/ili turskoj seriji. A tu Vučićevu teatralnost i patetičnost u javnim nastupima preuzeli su, naravno, i mnogi od njegovih brojnih poltronâ(doduše, ni izbliza nisu u stanju da ih demonstriraju kao on). Valja, cjelovitog pristupa radi, pomenutii sljedeće: svi političari- makar ponekad i makar u nekim situacijama- ponašaju se kao glumci; Vučić po tom pitanju nije izuzetak. Konačno, poznavanje retorike kao discipline i bivanje dobrim govornikom nije uzalud u antičkom svijetu- a i kasnije, naravno- bio bitan uslov za uspješno bavljenje politikom. Ali- saAleksandrom Vučićem- u srbijanskoj politici (a možda i u svjetskoj) taj scenski nastup-kaou normalnim društvima inače nužan prateći element političke prakse- pojavljuje se u jednoj sasvim novoj formi: u formi apsolutne i totalne teatralizacije političke scene. Teatralizacija srbijanske političke scene, prije svega kroz radikalnu patetizaciju javnih nastupâ, dostigla je onu razinu kadscenski nastup izbija u prvi plani potiskuje na marginumeritum političkog djelovanja; pred nama je apsolutizacija supstitucije suštine formom. Mogli bismo, bez velikog pretjerivanja, reći da su se- u autokratiji Aleksandra Vučića- srbijanski političari, prije svega oni iz vladajuće koalicije na čelu sa sâmim Vučićem, odreda transformisali u trećerazredne glumce, što srbijansku političku scenu pozicionira i markira kao groteskni specifikum i nesvakidašnji kuriozitet u istoriji političkih sistemâ.
Sa druge strane, oni pravi glumci- ljudi kojima je gluma profesija- prihvatili su se u Srbiji politike i izašli na ulicu. Sergej Trifunović, Branislav Trifunović, Nikola Kojo, Branislav Lečić i ostali predvodnici su antivučićevskih protestâ u Srbiji. I nije da nema neke više ironije u ovoj zamjeni ulogâ, u kojoj su (mnogi)političari i državni funkcioneri u Srbiji postali loši glumci, a glumci političari (vidjećemo kakvi). Jer, protesti protiv groteskne autokratije i diktatoroidnih aspiracijâ Aleksandra Vučića i njegovog režima potpuno su očekivani i opravdani. Ali, po logici stvari, trebalo bi da ih predvode opozicioni političari, a ne profesionalni glumci. Trenutna opozicija u Srbiji, međutim, do te mjere izgubila je kredibilitet kod antivučićevski orijentisanih građanâ da se njeni lideri jednostavno ne smiju staviti na čelo građanskih protestâzato što bi ti protestiu tom slučaju momentalno propali. Srbijanska opozicija- pri čemu prvenstveno mislim na onu opoziciju koncentrisanu oko partijâ koje su činile bivšu Demokratsku opoziciju Srbije (DOS)- dok je bila na vlasti, u periodu od 2000. do 2012.- do te je mjere loše upravljala Srbijom da se trajno kompromitovala (čemu su dodatno doprinijela kasnija rastakanja u Demokratskoj stranci). Bez pretjerivanja možemo ustvrditi da je vlast okupljena oko Demokratske stranke u periodu od 2000.-2012., a pogotovo u najgoroj fazi te vlasti od 2008.-2012., suštinski i omogućila uspon Srpske napredne stranke, pobjedu Tomislava Nikolića nad Borisom Tadićem na predsjedničkim izborima u maju 2012. i sadašnji autokratski režim Aleksandra Vučića. Dakle, protesti protiv autokrate Vučića su nužnost, a istovremeno i dokaz da u srbijanskom društvu i dalje, usprkos svemu, postoji snažan zdravi impuls. Ali, sa druge strane, primjetno odsustvo opozicionih političarâ u prvim redovima tih protestâ svjedoči o tome da su i oni sami svjesni da ih ljudi koji žele smjenu Vučića i njegovog režima ne smatraju alternativom tom režimu, i da bi više naštetili masovnosti protestâ nego što bi im koristili. Činjenica da aktuelne antivučićevske proteste u Srbiji ne predvode (opozicioni) političari, nego ljudi koji su se politički aktivirali iz nužde, govori o još jednoj činjenici: o dubokoj, možda i kolektivno nesvjesnoj, potrebi i impulsu da se sve političke elite od 1990. do danas pošalju u prošlost i da na političku scenu dođu neki potpuno novi ljudi. Jedno je sigurno: povjerenje u aktuelni politički sistem i vjera da se kroz isti može ostvariti društveni prosperitet – ne samo u Srbiji nego na čitavom prostoru od granice Hrvatske sa Slovenijom do granice Sjeverne Makedonije sa Grčkom- na nultoj je tački.
Teatar apsurda, dakle, u Srbiji u ovom trenutku ja potpun. Djeluje da mrak nikad nije bio gušći. Ali ko zna. Nije bez neke i ona stara izreka da se iz haosa ponekad rađaju zvijezde. Ne samo za Srbiju nego za sve zemlje onoga što danas zovemo Zapadnim Balkanom.
