Dom omladine Trojica i Udruženje antifašista Kotor povodom Dana opštine Kotor organizuju promociju knjige „Zemlja crnogorska“ autora Miša Draškovića i otvaranje izložbe pod nazivom „Slike mojih prijatelja“ (povodom dvadeset pet godina trajanja galerije MOST iz Podgorice).
Događaji će biti održani u nedjelju 17. novembra u 18 sati u prostoru tvrđave Trojica.
Publika će imati priliku da vidi radove Gojka Berkuljana, Dada Đurića, Dimitrija Popovića, Nikole Vujoševića, Anke Burić, Nikole Kovačevića, Dragana Karadžića, Naoda Zorića, Momčila Macanovića, Željka Đurovića, Filipa Vlahovića, Milke Vujović, Voja Vlahovića, Uroša Toškovića, Mila Pavlovića, Dalibora Ćetkovića, Miloša Vučkovića, Cvjetka Lainovića i Veljka Vulovića.
Pored autora, govoriće: profesorka Jasmina Bajo, režiser Vladimir Perović, etnološknija Mileva Pejaković Vujošević, a ispred organizatora Gojko Kustudić.
Romantičari tvrde da je za brak dovoljna samo ljubav. Da je to “najsnažniji i najdublji element u cijelome životu, glasnik nade, sreće, zanosa; prkosnik svim zakonima, svim konvencijama; najmoćniji kovač ljudske sudbine”. Popularno je poimanje da su brak i ljubav istovjetni, da proističu iz istog motiva i pokrivaju iste ljudske potrebe.
Ali ni danas, kao ni u prošlosti ljudi se nisu udavali i ženili isključivo iz ljubavi. Presudno su o zajednici muškarca i žene odlučivali ekonomski motivi, socijalni status,pripadnost istoj naciji i vjeroispovjesti… Upravo je na prostorima Balkana kroz istoriju pripadnost različitim vjerama često bila nepremostiva prepreka za brak. Nakon godina “kada za većinu to nije bilo presudno”, naročito poslije Drugog svjetskog rata, u posljednjim deseteljećima postaje ponovo važno.
Istraživanje Ministarstva za ljudska i manjinska prava sprovedeno prije godinu, na uzorku od 138 studenata Univerziteta Crne Gore, Gornja Gorica i Mediteran pokazalo je da skoro polovina ispitanika ne bi stupila u brak sa osobom druge vjeroispovjesti, iako za crnogorsko društvo važi uvjerenje da je multikulturalno I multikonfensionalno uz visok stepen međusobne tolerancije.
Etnolog mr Marija Crnić Pejović tvrdi da su mješoviti brakovi između pripadnika različitih nacija i vjeroispovjesti, u Boki doprinjeli , da “politička i društvena previranja, posebno u ekstremnim vremenima, budu rješavana znatno racionalnije, pozitivnije, bez brojnih žrtava na vjerskoj osnovi”.
U radu “Smješani brakovi” objavljenom u Glasniku Etnografskog instituta SANU 2005. godine, navodi da “brakovi među pripadnicima dvije religije imaju višestruki značaj i posljedice: toleranciju, društvena i kulturna prožimanja, šire posmatrano i –politička prožimanja”. Crnić Pejović objašnjava da je “pripadnost jednoj religiju kod nas poistovjećivana sa pripadnošću jednom narodu ( pravoslavci Srbi, rimokatolici Hrvati)”. Crnić Pejović je navela brojne primjere takvih brakova sklopljenih u Boki u 18 i 19 vijeku.
U drugoj polovini 19 vijeka , prema podacima iz knjige vjenčanih obje konfensije u današnjoj hercegnovskoj opštini, zaključeno je 640 brakova od kojih su 72 ili 11, 25 odsto bila “mješovita“. Od ovog broja, 64 mladića rimokatoličke vjere vjenčalo se sa djevojkama pravoslavne vjere (trojica su se vjenčali u u pravoslavnoj crkvi na Toploj) , a osam mladića pravoslavne vjere vjenčalo se djevojkama rimokatoličke vjere.
Herceg Novi – Sv Jeronim
“Katolički mladići koji su sklopili brak sa pravoslavkama, doselili su se uglavnom iz Češke i Dalmacije, po potrebi službe ili u potrazi sa poslom. Većina doseljenih mladića bili su u vojsci, žandarmeriji, finansijskim službama, poštanskom saobraćaju ili su radili kao zanatlije. Djevojke pravoslavne vjerekoje su se udale zate mladiće, bile su više ili manje ekonomski samostalne , živjele su većinom u gradu, na Toploj ili Igalu, a bile su rođene u okolnim selima. Socijalna pripadnostu nije bila presudna za sklapanje ovijh “mješovitih” brakova , jer su i na jednoj i na drugoj strani mladenci pripadali različitim slojevima društva: od služavki i pralja do posjednica, od zemljoradnika i ljekara do industrijalaca”, navodi Marija Crnić Pejović.
Mladenci razločitih vjeroispovjesti morali savladati dodatne prepreke
Crnić Pejović ističe da su mješoviti brakovi morali savladati mnoge prepreke koje se nisu postavljale pred zajdnicu čija su oba bračna druga pripadala istoj vjeroispovjesti.
“Prva prepreka je bila uskladiti odnose dva sveštenika, zatim krštenje djece, održavanje običaja, druženje sa rodbinom I prijateljima obje strane, odlazak u crkvu, a problemi su se mogli javitii prilikom sahrane. Ona navodi da je do prije četvrt vijeka u ovim krajevima, ako žena nije pripadala konfesiji kojoj i suprug, prilikom sahrane opelo je obavljao “njen” veštenik koji bi pokojnicu otpratio do grobaljskih vrata, a do grobnice bi je pratio sveštenik konfesije kojoj je pripadao njen suprug. Danas sve vjerske objede u takvoj situaciji obavlja samo njen sveštenik”, navodi Crnić Pejović.
Herceg Novi
Ona u dokumentima nalazi primjere kako su se dogovarali budući supružnici različitih konfesija o tome kakav će im biti vjerski život . “Sofija, kćer Pavla Rapovca pravoslavca i majke Kate Matković, katolkinje iz sela Sasovići , vjerila se za Vasa Tripkovića iz Sela Trebesin. On je sklapanje braka uslovio prelaskom Sofije na njegovu vjeru”. Navedeno je da je Sofija iako krštena u katoličkoj, vaspitavana u pravoslavnoj vjeri pa su crkvene vlasti odobrile prekrštavanje. Zanimljivo je da Sofijin otac Pavle i njegovi roditelji, prilikom sklapanja braka sa njenom majkom, nisu tražili da onaiz katoličanstva pređe u pravoslavlje.
Jovan Modlidbe vojni hirurg, katolik u predbračnom ugovoru je naveo da će djeca koju bude imao sa Milicom Komnenović pravoslavkom, biti krštena u majčinoj vjeri. Brak je najvjerovatnije sklopljen u Dubrovniku, a njihov sin( Slavomir, Cvjetko, Komnen) rođen 30.jula 1873. godine kršten je, prema ugovoru, u pravoslavnoj vjeri.
Porodice gdje su supružnici bile različitih vjeroispovijesti, najčešće su slavile (obilježavale) vjerske praznike obje konfesije, što se zadržalo do danas. Crnić ističe da je u nekoliko kuća u kojima je domaćin bio pravoslavac, a domaćica kaotiličke vjere, prekađivao pored pravoslavnog i katolički sveštenik. Praksa je nastavljana i poslije smrti supružnika, iako među potomcima nije bilo katolika.
Djevojka
Vojnovići katolici i pravoslavci
Konte užički Jovan (1811-1837) , unuk grofa i admiral ruske crnomorske flote Marka Vojnovića, bio je oženjen Katarinom Gojković iz Herceg Novog sa kojom je imao dva sina –Konstantina i Đorđa. “Jovan je umro veoma mlad, pa se Katarina preudala u porodicu Pelegrinija. Brigu o djeci preuzela je baka po ocu, a kada su napunili 10 godina poslala ih je u gimnaziju u Dubrovnik kod pijaristija gdje su pokršteni u katoličku vjeru. Đorđe je po svemu sudeći nakon studija prava u Padovi, po povratku u Herceg Novi vratio u pravoslavlje. Bio je dugo godina načelnih Herceg Novog , zastupnik, a jedno vrijeme i predsjednik Dalmatinskog sabora. Jedan je od osnivača i vođa Srpske stranke, član Bečkog parlamenta i doživotni član gospodske kuće u Beču, prijatelj sa crnogorskim kraljem Nikolom, odlikovan od srpskog kralja Milana. Uz Ferdiunanda Hazburškog bioje kandidat za bugarski presto.
Njegov brat Konstantin Kosto Vojinović (1832-1903) ostao je u katoličkoj vjeroispovjesti . “Štrosmajeru je pisao “Ako sam po rodu Srb, po politici sam Hrvat, a po vjeri katolik”. Njegovi sinovibili su Ivo Vojinović (1857—1929), poznati pisac, autor Dubrovačke trilogije i dr Lujo Vojinović (1864—1951), sekretar kralja Nikole I Petrovića Njegoša, ministar pravde Knjaževine Crne Gore, guverner kraljevića Aleksandra Karađorđevića, član jugoslovenske delegacije u Versaju, poslanik (ambasador) Kraljevine Crne Gore u Vatikanu.
Koprivica: “Pojam mješoviti brak da ode u arhivarijum prošlosti
Pojam mješovitog braka je u stvari atavizam proistekao iz naših vječitih podijela i prebrojavanja nacionalnih ili vjerskih krvnih zrnaca. Pošto krvna zrnca nemaju ni nacionalne ni vjerske karateristike, a nema ih ni emocija koja je, valjda, pretpostavka braka , onda bi pojam „ mješovitosti“ trebalo da ode u arhivarijum minulih vremena. Naravno, znamo da nije tako u životu, da se još uvijek gleda čegović je on, a čegovićka je ona. To dovodi do apsurda da ćemo par iz iste države, iz istog grada ili sela, pa i iste vjere, a zbog njihovih različitih nacionalnih izjašnjavanja, smatrati „mješovitim“. On Srbin, a ona Crnogorka. I obratno. Nonsens. A počelo je sa ona Hrvatica, on Srbin, on katolik, ona pravoslavna, ona Muslimanka a on katolik, pravoslavni… Mnogo kombinacija u balkanoidnim nacionalnim kuhinjama. Djeca iz tih brakova nose traku na kojoj nevidljivim slovima piše „ on/a/ je iz mješovitog braka“. Šta , to dijete je označeno, drugačije? Kako će se ono izjasniti, kada stasa do izjašnjavanja? Ima jedan dobar pisac, zove se Simo Matavulj, i ima jedna divna priča koja se zove „ Novo vrijeme u starom Rozopeku“ . Rozopek je Herceg Novi , za one koji nisu baš vični čitanju. A tema je ova o kojoj pričamo i mladi ljudi koji su, još u Matavuljevo vrijeme, prevazilazili stigmu mješovitosti. Mi često ističemo Boku kao primjer multinacionlnosti i multikofensionalnosti, baš smo tolerantni i razumni… Ama.. Pročitajmo Matavulja, a diobe su danas žešće nego u Matavuljevo vrijeme, poručuje dramski pisac Stevan Koprivica autor duhovite i svjevremeno veoma gledane TV serije “M(j)ešoviti brak”.
Ovako je danas izgledao dubrovački gradski porat. Jak vjetar i valovi donijeli su svega i svačega od plastičnih boca, odjeće i obuće, drveća….
Djelatnici Čistoće su na terenu i imaju pune ruke posla.
Gomile otpada koje nanosi more zagušile su ne samo dubrovački akvatorij, već i priobalje Pelješca, Korčule i Mljeta, piše Dubrovački vjesnik.
Foto Tonči Plazibat/HANZA MEDIA
Mahom se radi o smeću iz Albanije gdje tamošnji otpad nekontrolirano završava u rijekama koje abnormalne količine plastične i druge ambalaže onda dopremaju do mora, a morske struje i valovi smećem zatrpaju morsko dno i obale u Hrvatskoj.
U podmorju kod Šćedra, otočića s južne strane Hvara – veliko arheološko otkriće! Netaknut teret rimskog antičkog broda iz prvog ili drugog stoljeća prije nove ere. Riječ je o rijetkom i iznimno vrijednom nalazištu amfora.
Nalazište kod Šćedra jedino je u cijelosti sačuvano amforište u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Od nemilosrdnih pljačkaša povijesne baštine očuvani su deseci amfora. Ostaci broda prekriveni su pijeskom pa arheologe pod morem čeka još mnogo iznenađenja.
– Ono što smo do sada otkrili je i da su te amfore prevozile nekakav teret, imaju čepove, dakle bile su začepljene. Što se točno dogodilo ne znamo. Vjerojatno je brod pokušao doć tu u ovu sigurnu luku, ali nije iz nekih ne baš lijepih okolnosti uspio, kaže voditeljica projekta Tea Katunarić.
Povijest otoka Umjetnička akademija Sveučilišta u Splitu istražuje u suradnji s Udrugom “Prijatelji otoka Šćedra”. Potporu daju Ministarstvo kulture, općina Jelsa i njezina turistička zajednica, a sada i Županija. U planu je za nekoliko godina napraviti arheološki park na otoku Šćedru. Ali, važno je nalazište zaštititi.
U suradnji sa Sveučilištem u Varšavi prvi se put na ovom dijelu Jadrana ispitivala podmorska flora i fauna amforišta koje je stvorilo umjetni greben. Nakon odlaska naše ekipe amfore su pokrivene zaštitnom mrežom. Da ih nitko ne može ni dotaknuti ni odnijeti, nego im se samo diviti.
Oko 250.000 Čeha okupilo se u subotu na ulicama Praga, dan uoči obilježavanja 30. godišnjice početka “Plišane revolucije”.
Okupljeni su zahtijevali ostavku premijera Andreja Babiša i predsjednika Miloša Zemana.
Demonstranti optužuju milijardera Babiša i proruski nastrojenog Zemana da predstavljaju prijetnju za demokratiju u zemlji, javlja AP.
Babiš, bivši pripadnik čehoslovačke tajne policije STB, suočen je i sa optužbama za prevaru i sukob interesa, navodi američki CNN.
Demonstranti su Babišu dali rok da do 31. decembra odluči da li će da odustane od svog biznisa i napusti svoje medijsko carstvo ili da podnese ostavku.
Babiš, koji je predmet istrage EU zbog sukoba interesa, negira bilo kakvu zloupotrebu položaja i tvrdi da nema razloga da podnese ostavku.
Plišana revolucija označava period promjena od 17. novembra do 29. decembra 1989, koje su dovele do pada tadašnjeg komunistickog režima u Čehoslovačkoj.
Rojters navodi da su za dasnas, na godišnjicu početka “Plišane revolucije”, najavljeni brojni događaji širom Praga.
Sa promocije filmova Vladimira Perovića - novembar 2019.
1 od 6
Sa promocije filmova Vladimira Perovića
Sa promocije filmova Vladimira Perovića
Sa promocije filmova Vladimira Perovića
Sa promocije filmova Vladimira Perovića
Sa promocije filmova Vladimira Perovića
Sa promocije filmova Vladimira Perovića
„Ognjilo“ i „Mir naše Gospe“ naziv je dokumentarnih filmova, po scenariju i u režiji crnogorskog reditelja Vladimira Perovića, u produkciji Centra za kulturu Tivat koji su premijerno prikazani u subotu u Domu „Gracija Petković“.
Direktor Centra za kulturu Tivat, Neven Staničić podsjetio je na dugogodišnju uspješnu saradnju, još od 2006. godine sa režiserom Vladimirom Perovićem.
„Večeras predstavljamo autorov šesti i sedmi film koji su rađeni u saradnji sa Centrom za kulturu Tivat. Dva nova filma su večeras pred nama, „Ognjilo“ i „Mir naše Gospe“. Divna je stvar što se Vlado bavi režijom i što je pedagog te što to svoje veliko filmsko iskustvo ostavlja generacijama koje dolaze…“ – kazao je između ostalog Staničić.
„Mi u filmu imamo jedan pojam preuzet iz engleskog, tizer, koji bi brutalnim prevodom mogao da se iskaže kao zagolicljivač, to je ono tkivo koje verbalno i vizuelno koje treba gledaoce da zainteresuje i privuče, nagovještavajući nešto ali neiskazujući sve. Ova dva filma bi predstavio na taj način. U oba filma imamo dramske junake koji su trpioci radnje, a to je Drago Vujović iz Ožegovica iznad Čeva koji živi svoj život onako kako su živjeli njegovi preci vjekovima, a onda počinju da se dešavaju neke promjene, pa ćemo vidjeti koliko te promjene utiču na njega i koliko to utiče na njega, sve to što se useljava u njegov pejzaž, život, prostor…
Drugi film za trpioca radnje ima Gospu od Škrpjela, koja mi je poslužila kao metafora za ovo vrijeme u kome je sve, kako se to kaže danas „over“, prekomjerno, prekomjerna je brzina, potrošnja, sve što se oko nas dešava, pa da vidimo kako Gospa, kako mi trpimo to novo vrijeme…“ – kazao je Perović, koji je sa zadovoljstvom predstavio ekipu koja je učestvovala u realizaciji projekta, producenticu Jelenu Božović, istinski junak filma „Ognjilo“ Drago Vujović, i što se tiče filma „Mir naše Gospe“, čovjek koji se brine o Gospi i svemu što se na njoj dešava od jutra do mraka, otvara crkvu i zatvara na kraju dana, Nenad Bubonja iz Perasta.
„Ognjilo“ je dokumentarni film o izgradnji dalekovoda Lastva Grbaljska – Čevo, koji se, zbog razvlačenja mreže dalekovoda kroz Katunsku nahiju (sastavni dio filma) proteglo na skoro tri godine. Kroz njegove dane, godišnja doba i cijele godine, ovaj film prati gorštaka iz katunskog krša, čovjeka u čiji pejzaž, u čiji prostor, u čiji se život, useljavaju neobični, gorostasni metalni susjedi, a on i dalje živi svoj život onako kao je živio i kako su kroz vjekove živjele generacije predaka. Simbol tog života je ognjilo iz naslova, mali jednostavni starovremski pribor kojim se izbijaju iskre iz kamena kremena. Film je finansiran sredstvima iz konkursa koje je objavilo Ministarstvo kulture Crne Gore.
„Mir naše Gospe“ se ne bavi kazivanjem legende, niti turističkom promocijom, mada nosi natruhe i jednog i drugog. Film, koji autor određuje kao kreativni dokumentarac ili kao vizuelni esej, smješta vjekovni mir ovog jedinstvenog kulturno-istorijskog i religioznog odredišta u kontekst uzavrele turističke sezone. Gužva kao u košnici, morski prostor oko otočića kao prenapučena saobraćajnica nekog velegrada. Gliseri, skuteri, jahte, jedrilice, barke, brodice, vodene kočije, i naravno ogromni kruzeri, koji se kroz Verige promaljaju kao neke praistorijske zvijeri, a njihova ogromnost i tromo puženje – kao da prijete čistoti, ljepoti, miru, čitavom onom duhovnom ozračju koje Gospa nosi. Film je uz centar za kulturu Tivat, podržala i Opština Kotor.
Vladimir Perović i Drago Vujović
Vladimir Perović: “Ognjilo” i “Mir naše Gospe” svoj mir, nemir, iskazuju na jedan dostojasnstven tih način…
Nakon promocije filmova, Vladimir Perović u razgovoru za Boka News ističe da su dvije njegove teme opsesivne, dva prostora, Katunska nahija, prostor krša i života čovjeka u kršu uprkos svemu, druga je najljepši fjord na svijetu Boka Kotorska, život i ljudi u njemu.
Desilo se da sam film „Ognjilo“ snimao tri godine ne zato što je ekipa bila lijena nego zato što izgradnja dalekovoda trajala upravo toliko. Strpljivo smo čekali i snimali kroz prelazak godišnjih doba našeg junaka, kako radi ono što su vjerovatno njegovi preci radili vijekovima. Smjenjuju se godišnje doba, smjenju se njegove akcije a ponešto se mijenja i na njegovom imanju, a onda smo dočekali i sam ovaj kraj u kome se naš junak naš gorštak nađe pred jednim većim gorostasom od druge vrste, metalne, i sad je pitanje da li se ta dva toka njegov iskonski život i ovaj tok koji označava moderni od civilizacije kroz te stubove, kroz tu struju, da li su se dotaknu ili svaki ide svojim tokom…
Ako sam ovim filmovima izrazio jednu dozu zabrinuosti nečim što donosi taj kako ga savremeno zovu „overturizam“ onda mi je izuzetno drago ako je to isčitano, a ta deviza „živjeti u skladu sa prirodom“ provlači se kroz oba filma, koliko je ovaj čovjek srođen sa kršom i bukvalno on i krš su isto, toliko i Gospa koja traje vjekovima tu jeste nezamjenjivi dio prostora, ali se bojim, to je samo u jednom dijelu pokazano negdje u pozadini, da je i naružujemo onim što joj dajemo kao okruženje.
Jedno i drugo taj svoj mir, nemir, iskazuju na jedan dostojasnstven tih način, nema vriska kao što ni ovi filmovi nisu vrisak, već su jedno sjetno razmišljanje ukazivanje, uočavanje i ukazivanje na još neke elemente koje možda gledaoci ne posmatraju, povezuju na taj način. Filmovi imaju i tu sposobnost, da ta opservaciona metoda i konstektualizacija dovedu do još nekih značenja koji proističu iz tih spojeva.
„Tivat ZIMSKA BAJKA 2020” počinje 25. novembra, velikim svečanim otvaranjem klizališta uz koncert Nataše Bekvalac i Magla Band-a. Rivu Pine će pored klizališta, na kojem će građani, kao i gosti grada moći uživati u narednih mjesec dana, krasiti i okićene gastro kućice, dočaravajući prazničan duh sve do završetka Novogodišnjeg programa 3. januara.
U tim danima, biće održani brojni božićni sajmovi, humanitarni bazari, raznovrsni tematski sadržaji, muzički koncerti, dnevni događaji kućica, cjelodnevna zabava za najmlađe uz „Čarobnu šumu”, dječiju predstavu na ledu i tradicionalni koncert Leontine sa gostima, ali i brojne druge aktivnosti tivatskih mališana.
Glavni Novogodišnji program rezervisan je za 31. decembar 2019. godine i doček Nove godine uz koncert Lexington Band-a i Miligram-a, dok će 1. januara 2020. godine nastupiti Marija Šerifović i Saša Kovačević.
Nova godina 2020.
U ostalom djelu programa goste u Tivtu će zabavljati Van Gogh – 28. decembra, Vlatko Stefanovski i Rock Symphony – 29. decembra 2019. godine, Pop simfonija Ane Stanić – 02. januara i mnogi drugi gosti iznenađenja.
Zimska bajka u Tivtu 2020 otvara svoja vrata svim ljubiteljima zimskih čarolija, praznične atmosfere, dobre zabave i garantuje provod za pamćenje.
Doživite svoju bajku na Rivi Pine i iskusite čari primorske zimske idile u Tivtu.
Program organizuje Turistička organizacija Tivat u saradnji sa opštinom Tivat, Udruženjem ugostitelja i hotelijera, Porto Montenegrom, Luštica Bay-om i kompanijom Brand New Tivat
Čekamo Vas u Tivtu i dobro nam došli, poručuju iz TO Tivat.
S kišom i poplavama bore se i u Veneciji, u kojoj je proglašeno izvanredno stanje. Razina vode dosegnula je 160 centimetara, a najgore, čini se, tek dolazi. Poplavljeno je oko 70 posto grada, zaustavljen je promet, zatvorene su škole, trgovine i uredi.
Ovako izgleda grad u kojem je razina mora porasla za više od metar i pol. Zatvoren je Trg Svetog Marka i Duždeva palača, zaustavljen je promet, zatvorene su škole, a gondole i turistički brodići koji plove idiličnom lagunom nisu prizori koji ovih dana dočekuju turiste.
– Hotel u kojem smo odsjeli poplavljen je pa smo svi nosili gumene čizme i pomagali izbacivati vodu. No razina vode i dalje je visoka pa ćemo morati otići.
Oni koji su i dalje tu obilaze grad u gumenim čizmama. Očajni vlasnici trgovina, suvenirnica i restorana prionuli su izbacivanju vode.
– Moj kafić radi i dalje smo na usluzi.
– Naša je pekarnica u neredu. Strojevi za proizvodnju su se pokvarili i ne možemo otvoriti trgovinu, a voda se ne povlači.
– Stavili smo dodatnu crpku, ali plimni val je sve viši pa mislim da će mi trebati i treća pumpa jer ako budemo čekali sustav brana, ni tri nam neće biti dovoljne.
Venecija – Foto: REUTERS/Flavio Lo Scalzo
Talijanska vlada proglasila je izvanredno stanje i odobrila 20 milijuna eura pomoći Veneciji, ali to je, kaže, ministar kulture, samo prva pomoć.
– Tražili smo od parlamenta da se daju porezne olakšice svakome tko donira novac za zaštitu kulturne baštine. Više od 50 crkava je poplavljeno, razmjestili smo posebne jedinice plavih kaciga koje će se brinuti za kulturnu baštinu. Činimo što možemo, rekao je Dario Franceschini, ministar kulture.
Za poplave s kojima se Venecija suočava gradonačelnik okrivljuje klimatske promjene jer je razina vode 20 cm viša nego prije stotinu godina. Poziva da se napokon napravi sustav brana i spriječi potop jednog od najljepših gradova na svijetu.
Račun opštine Herceg Novi je već nekoliko dana blokiran na iznos od 133 hiljada eura po osnovu konačne presude Vrhovnog suda, kojom je obeštećena porodica iz naselja Podi, čija je kuća prije deset godina stradala u klizištu.
Deceniju je trajao sudski postupak i dokazivanje da je razlog neadekvatna rekonstrukcija puta prema Trebinju, koji je davno pokrenula Opština, koja sada mora da sa koncesionarom plati nadoknadu za štetu koju su pretrpjeli mještani.
Iter Vitis konferencija u Motovunu – turizam i vino ne idu jedan bez drugoga
Turizam i vino ne idu jedan bez drugoga, zaključeno je na međunarodnoj konferenciji europske kulturne rute Iter Vitis – Od baštine do brenda, koja se od 14. do 16. studenoga održavala u Motovunu, u sklopu Generalne skupštine europske kulturne rute Iter Vitis, priopćili su u subotu organizatori.
Više od 200 stručnjaka, turističkih djelatnika, vinara, predstavnika institucija iz 11 zemalja okupilo se u Istri, koja vrhunskim vinima i atraktivnim vinarijama može stati uz bok najpoznatijim svjetskim vinskim destinacijama.
„Kroz bogatu povijest Hrvatske ispreplele su se različite kulture pa se danas naša zemlja može pohvaliti iznimnim kulturnim nasljeđem. Među vodećim smo zemljama u svijetu po zaštićenim materijalnim i nematerijalnim kulturnim dobrima na UNESCO listi, a kroz našu zemlju trenutno prolazi 13 europskih kulturnih ruta, među kojima je i Iter Vitis”, istaknuo je Frano Matušić, državni tajnik u Ministarstvu turizma.
Naglasio je kako je vino oduvijek bilo neraskidivi dio naše tradicije, o čemu svjedoči njegova kvaliteta i veliki broj autohtonih sorti, a Hrvatska je bogata vinogorjima od Slavonije, Srijema i Baranje preko zagorskih brega, Istre, Kvarnera do Dalmacije i njezinog krajnjeg juga.
Enologija i gastronomija su nerazdvojne i jedan su od deset ključnih proizvoda na kojima temeljimo razvoj i budućnost hrvatskog turizma, dodao je državni tajnik Matušić.
Stella Arneri, pomoćnica ministra regionalnog razvoja i fondova EU osvrnula se na hrvatsko predsjedavanje Strategijom Europske unije za dunavsku regiju koje je počelo 1. studenoga pod odabranom temom „Dunavska strategija – deset godina poslije“.
„Tematski prioriteti nužni za održivu viziju razvoja u fokusu su Ministarstva regionalnog razvoja i fondova EU, koje ima ulogu voditelja predsjedavanja. To su zaštita okoliša i ruralni turizam. Oni su dugoročni temelj za afirmaciju Hrvatske u europskom okruženju, kao zemlje koja pametnim, promišljenim i održivim korištenjem resursa osigurava višestruke razvojne pravce. U središtu te vizije bogata je kulturna baština, koja umrežena u kulturne rute dobiva dodatnu vidljivost, prepoznatljivost, ali i zaštitu“, rekla je Arneri.
Emanuela Panke, direktorica Iter Vitisa rekla je kako je vino oduvijek povezano s tradicijom, identitetom i životnim stilom, ali je i jedan od ključnih instrumenta interkulturnog dijaloga.
Podsjetila je kako je Iter Vitis ‘rođen u ovom kontekstu’ s jakom željom da sve to pretoči u kulturnu rutu.
Od martaa Hrvatska članica europske kulturne rute Iter Vitis
Ova europska kulturna ruta, certificirana još 2009. pri Institutu za kulturne rute Vijeća Europe, u ovom trenutku prolazi kroz 20 država. Od marta nova članica i nositeljica Iter Vitisa je i Hrvatska udruga za turizam i ruralni razvoj „Klub članova Selo“.
Kulturna ruta Iter Vitis potiče razvoj vinskih destinacija i promovira primjere dobre prakse, a takvih je u Hrvatskoj uistinu mnogo, rekla je predsjednica Udruge Dijana Katica.
„Kulturne rute imaju veliki potencijal za razvoj ruralnih područja i cjelogodišnjeg turizma, a pristupanje vinskoj ruti u skladu je sa Strategijom razvoja hrvatskog turizma do 2020. i programom Vlade, koji su prepoznali vinski turizam kao turistički proizvod i motiv dolaska. Pristupanje Hrvatske Iter Vitis obitelji događa se u vrijeme značajnih događaja za Hrvatsku u ovoj i sljedećoj godini. Od 1. studenoga Hrvatska predsjedava Dunavskom strategijom, u prvih šest mjeseci sljedeće godine Vijećem EU, a 2020. Rijeka je europska prijestolnica kulture“, istaknula Katica.
