Sekretarka za kulturu i društvene djelatnosti Opštine Tivat Dubravka Nikćević i kćerka poznatog dječijeg pisca Anta Staničića, Marija Gaj, svečano su danas otkrile spomen -ploču na rodnoj kući Anta Staničića u centru Tivta.
Time i promocijom reprinta tri Staničićeva najpoznatoja romana koje je izdao lokalni Centar za kulturu, okončan je niz manifestacija kojima je u Tivtu proteklih mjeseci obilježen veliki jubilej – 110 godina od rođenja jednog od najpoznatijih pisaca za djecu sa područja bivše Jugoslavije.
„Anto Staničić je rođen u ovoj kući 18.decembra 1909. godine i jedno vrijeme je ovdje živio, a svi mi dobro znamo koliko je puno na planu literarnog stvaralaštva za djecu uradio. Upravo iz pijeteta prema tom našem velikom sugrađaninu, mi smo ovu godinu proglasili za godinu Anta Sraničiča i obljeđili je nizom manifestacija – počev od premijere pozorišne predstave u koprodukciji Centra za kulturu Tivat i Gradskog pozorišta Podgorica, komada „Mali pirat“ nasatalog po motivima Staničićevog najpoznatijeg djela, preko interaktivnog edukativnog časa u za tivatske učenike o djelu Anta Staničića u sklopu „Evropskih dana kulturne baštine“, do današnjeg otkrivanja spomen-ploče na njegovoj kući i promociji reprinta njegova tri najpoznatija i najčitanija romana.“- kazala je Nikčević.
Na maloj sceni Centra za kulturu u Sokolskom domu, potom su u prisustvu brojnih građana i predsjednika SO Tivat Ivana Novosela, promovisani reprinti tri Staničićeva romana – „Mali pirat“, „Bambusov štap“ i „Galebovo gnezdo“.
Direktor CZK Tivat profesor Neven Staničić kazao je da je izlišno govoriti o književnoj vrijednosti ta tri djela i edukativnoj snazi koje knjige Staničića nose za pripadnike mladih generacija, a što je uostalom, bilo uzrok da „Mali pirat“ decenijama bude nezaobilazna, obavezna školska lektira širom bivše Jugoslavije. Ta knjiga međutim, od nedavno je u Crnoj Gori izbačena iz popisa obavezne lektire za osnovnu školu, dok je Srbija naprimjer, i dalje zadržala to djelo Anta Staničića na tom spisku.
„Tivat kroz ove događaje kojima smo obilježili 110 godišnjicu Antovog rođenja, dokazuje da postaje dovoljno velika sredina koja može da prepozna, ali i prizna svoje velikane. Zato sam danas posebno srećan jer smo priznali da smo ovdje imali i kroz njegova djela još imamo, jednog od naboljih dječijih pisaca na prostoru bivše Jugoslavije.“- kazao je Staničić dodajući da se kroz aktuelni status njegovog djela kao lektire, opravdano postavlja pitanje „čiji je Anto Staničić pisac – da li je on pisac srpske književnosti, ili ćemo biti spremni i dostojni da ga prozovemo i crnogorskim piscem“.
On je kazao da su romani „Mali pirat“, „Bambusov štap“ i „Galebovo gnezdo“ u reprintu štampani i na ćirilici i na latinici, „poštujući ono što je Anto radio cijelog svog života“ i da su poštovali jezik na kojem je on pisao“ bez obzira kako ga danas ko zove“.
„Ova tri romana koja su u najvećoj mjeri posvećena Boki, dizajnerski smo uvili u omot – staru kartu Boke Kotorske, spremni na ovaj način da Anta po drugi put iz Tivta pošaljemo u svijet. Anto Staničić se denjao (uvažavao, cijenio) Tivta, da upotrebim taj starobokeški izraz, a Tivat se eto na kraju, počinje da se denja Anta Staničića.“ – kazao je direktor CZK Tivat dodajući da će kompete ovih knjige prvo dobiti javna i biblioteke obrazovnih ustanova u tom gradu, a onda će oni biti poklanjani najboljim ovdašnjim učenicima i tek nakon toga, prodavani na tržištu. Staničić je juče simbolično pakete sa knjigama Anta Staničiča uručio predstavnicima OŠ „Drago Milović“, OŠ „Branko Brinić“ i Srednje škole „Mladost“.
Kćerka Anta Staničića, Mirjana Gaj evocirala je uspomene na svog oca i njegov odnos prema zavičaju. Istakla je da je njegovo stvaralaštvo bilo specifilno po kombinovanju bokeškog dijalekta sa književnom ekavicom, pa je Staničićev opus stoga bio čak i predmet jedne doktorske disertacija iz lingvistike.
„Moj tata je pisao za djecu i bez obzira na kom jeziku je to radio, razumiju ga i u Crnoj Gori, i u Hrvatskoj, i u Srbiji. Gdje god se „Mali pirat“ pojavio, a njegovo prvo izdanje je bilo u Zagrebu, on je bio čitana i voljena knjiga. Jezik je nešto što nas danas vezuje i nikako ne bi smjelo da nas razdvaja.“-podvukla je Gaj dodajući da djeca na prostoru bivše Jugoslavije i danas, u vrijeme elektronike i modernih tehnologija, i dalje čitaju i vole knjige Anta Staničića jer na njih utiču roditelji koji su i sami prethodno u školi, decenijama čitali djela tivatskog pisca.
OMILJENI DJEČJI STVARALAC
Anto Staničić rođen je u Tivtu 1909. godine. Osnovnu i srednju školu završio je u Dubrovniku, a u Zagrebu je studirao ekonomske nauke, nakon čega radi u u Radio Beogradu, u redakciji emisija za djecu, potom u Radio školi, te drugim redakcijama. Tokom života napisao je veliki broj knjiga za djecu, a inspiraciju je pronalazio u Boki Kotorskoj i njenim stanovnicima. Veliki uzor bio mu je djed koji je bio mornar, te je uglavnom pisao o svom zavičaju, plemenitim i jednostavnim ljudima i njihovom mornarskom životu.
Prva njegova knjiga koju je objavio 1951. godine nosi naslov „Priče na granici istine“. Potom je napisao roman za djecu „Mali pirat“. Inspiraciju za tu knjigu pronašao je u prošlosti stare Boke, a ujedno je kroz nju prikazao i svoje uspomene iz djetinjstva. Ovaj roman do sad je preveden na slovenački, makedonski, mađarski i češki jezik. Ostala poznata djela ovog pisca su: „Ratni brod Velika sultanija“, „Bambusov štap“, „Tamo gdje se talasi razbijaju“, „Afrikanac“, „Galebovo gnijezdo“, „Kojim putem, Afrikanče“, „Priča o Sunici“, „Beskućine kuće“. Roman „Bambusov štap“ preveden je i objavljen u Bratislavi na slovački jezik 1977. godine. Od 1974. do 1979. godine napisao je tri knjige priča za djecu: „Binga“, „Minuš“ i „Đerdan priča za djecu“.
Anto Staničić dobio je književnu nagradu „Politikinog zabavnika“ za roman „Galebovo gnijezdo“ 1981. godine kao najbolje djelo za mlade. Takođe je dobio povelju i nagradu „Zmajevih dečijih igara“ 1991. godine.
