Poljski državljani Pjotr Martin Makovski (39) i Emilia Egneska Pjaskovska (46) smrtno su stradali u pomorskoj nesreći koja se oko 12 sati dogodila na moru, oko 8 milja jugoistočno od uvale Oblatna u zalivu Trašte.
Iz za sada neutvrđenih razloga, došlo je do sudara motorne jahte „Flipper“ tipa „Azimut 50“ pod američkom zastavom i jedrilice „Karukera“ tipa „Bavaria 16“, koja vije zastavu Poljske.
Na „Flipperu“ koji je po nezvaničnim informacijama, udario u krmeni dio jedrilice, pored skipera bilo je troje odraslih osoba, među kojima i vlasnik borda ruski državljanin Sergej Hatulev iz Moskve i dvoje djece, ali niko od njih nije povrijeđen.
Zajedno sa stradalim skiperom i putnicom, na „Karukeri“ je bilo ukupno 11 osoba među kojima i petoro djece. Jedna osoba sa jedrilice je navodno, pri sudaru pala u more, ali ju je ubrzo pokupila i spasila jedna od jahti koje su prolazile u blizini.
Pomorska nesreća
Stradali poljski državljani i osobe koje su evakuisane sa oštećene jedrilice, prevezeni do marine Zelenika gdje su ih dočekale i pregledale ekipe Zavoda za hitnu medicinsku pomoć. Oštećena jedrilica u teglju pilotskog broda Marine Zelenika kojim upravlja Nenad Baničević, takođe je dovučena u Boku, dok je “Flipper” do Zelenike stigao vozeći na sopstveni pogon.
Na lice mjesta su nakon nesreće i dobijenog poziva u pomoć, upućena spasilačka plovila Uprave pomorske sigurnosti SAR-1 i SAR-3, kao i inspektori sigurnosti plovidbe Lučke kapetanije Kotor, ekipa Granične pomorske policije, te ekipa iz Marine Zelenika.
Jedrilica je udarena u lijevi bok na krmi
Unesrećenima su na moru, desetak minuta nakon sudara, prvi u pomoć pritekli članovi Dobrovoljnog vatrogasnog društva “Krtoli” iz Radovića, otac i sin Milan i Filip Vukšić. Oni su se odmah po dobijanju poziva u pomoć, gliserom kompanije “Una Montenegro” iz Tivta, iz uvale Oblatna uputili ka mjestu nesreće i tamo sa oštećene jedrilice, preuzeli i evakuisali petoro djece i tri odrasle osobe.
U akciju je bio uključen i helikopter MUP-a, kao i Služba zaštite i spašavanja Opštine Tivat. Nadležni organi pokrenuli su istragu o uzrocima ove teške pomorske nesreće, a vodi je zamjenik osnovnog državnog tužioca u Kotoru Žarko Pajković.
Nova reklamna kampanja Pivare “Trebjesa”, kojom promoviše svoj brend “Nikšićko pivo”, izazvala je oštre reakcije dijela javnosti u Boki, Pivari prijete i tužbama, a za kreatore kampanje, reklama je “promocija jedinstvenog identiteta i kultunog nasljeđa Crne Gore”.
Antonela Rajčević, jedna od predvodnica Građanske inicijative “Bokobran”, koja se bavi zaštitom i promocijom kulturne i prirodne baštine Boke Kotorske, kampanju nikšićke kompanije nazvala je “paradigma crnogorske kataklizme preko leđa Boke”.
Promovišući svoj proizvod, “Trebjesa” je “Nikšićko pivo” stavila u kontekst prepoznatljivog lokalnog kulturnog nasljeđa ili specifičnih društvenih vrijednosti pojedinih djelova Crne Gore, što je naljutilo dio javnosti u Boki, a Pivari čak prijeti i tužba poznatog hercegnovskog pisca i knjižara Nikole Malovića.
Dio građana već je preko društvenih mreža izrazio veliko negodovanje zbog reklamnih bilborda Pivare po Boki, na kojima je fotografija poznate prčanjske palate i zaštićenog kulturnog dobra Tre Sorelle i boce “Nikšićkog piva”, uz poruku “Tre sorelle, a jedno je Nikšićko”.
“Apsolutno je neprimjereno, neprihvatljivo i ako hoćete i prizemno, jednu ovakvu kulturnu vriijednost izjednačavati ili simbolički čak podvoditi jednom običnom komercijalnom proizvodu kakvo je pivo. Za mene je ta poruka problematična sa više aspekata – ne samo kulturološkog, već i sociološko-političkog. Palata Tre Sorelle vezana je za tri sestre i legendu o njihovoj nesrećnoj i neispunjenoj ljubavi prema istom čovjeku-mornaru, pa sad ovakva poruka da su ‘Tre Sorelle, a jedno Nikšičko’ u sebi nosi i dozu neprimjerenog mačizma, seksizma i ponižavanja žena”, kazala nam je Jelena Vukasović, sekretarka za kulturu Opštine Kotor.
Oštriji od nje je hercegnovsi pisac i knjižar Nikola Malović, koji je, kako je kazao, “prvo opazio da slogan o Tre Sorelle nema nikakvog smisla, ali sam već navikao da Crnogorci tako zamišljaju poznavanje bokeljske prirode i društva”.
“A onda sam opazio bilbord sa brojem stepenica koje sam ja brendirao naslovom (100.001), i rekao u sebi: Pa, ovi su ozbiljni lupeži”, rekao je Malović, aludirajući na drugi reklamni bilbord Pivare “Trebjesa” koji se nalazi na teritoriji Herceg Novog i na kome stoji: “Herceg Novi 100.001 skala, a jedno je Nikšićko”.
Malović je pored ostalih nagrađivanih naslova i autor velike književne fotomonografije “Herceg Novi: Grad sa 100.001 stepenicom” (Knjižara So, Herceg Novi, 2011). On je tu sintagmu brendirao i zaštitio projektom obnarodovanim u toj knjizi, objavljenoj prije sedam godina.
Iz Pivare “Trebjesa” su kazali da je novom kampanjom, “jedan od najpoznatijih brendova u našoj zemlji, “Nikšićko pivo”, stavljen i u funkciju promocije jedinstvenog identiteta i kulturnog nasljeđa Crne Gore”.
“Kroz ovu kampanju smo pažljivo odabranim porukama željeli da lokalnom stanovništvu pokažemo da poznajemo ono što je njihovo i što smatraju vrijednim, a posjetioce da podstaknemo da otkriju više o bogatoj tradiciji destinacije na kojoj se nalaze”, rekla je “Vijestima” menadžerka korporativnih komunikacija u “Trebjesi” Natalija Milić.
Prema njenim riječima, u Pivari nisu do sada zvanično dobijali nikakve primjedbe ili negativne reakcije na novu reklamnu kampanju za “Nikšićko”, pa tako ni najavu Malovića da će ih tužiti.
“Naša je namjera bila da ukažemo počast i Herceg Novom i Novljanima, kao i da dio naših plaćenih medijskih objava, iskoristimo za skretanje pažnje mnogobrojnim turistima na jedinstvene odlike naše zemlje i određenih gradova. Podatak o 100.001 skali pronalazili smo i u raznim natpisima o Herceg Novom, kao i u razgovorima sa Novljanima o specifičnostima njihovog grada. Tre Sorelle je palata i lokalna legenda, koja pripada Bokeljima i nikako ne bismo mogli pomisliti da bi bilo koji brend mogao da prisvoji to opšte kulturno dobro”, rekla je Milić.
U Pivari, kako je kazala, do sada nisu dobijali zvanične reakcije bilo koje institucije.
“Ali jesmo veoma pozitivne komentare građana koji su do sada imali priliku da se upoznaju sa ovom kampanjom”, kazala je ona.
Malović: Kroz bubrege ću propustiti pivo koje ću dobiti na ime odštete
Pisac i izdavač iz Herceg Novog, Nikola Malović, izuzetno je bio neprijatno iznenađen kada je svoju intelektualnu svojinu, sintagmu “Herceg Novi: Grad sa 100.001 stepenicom”, vidio na bilbordima i limenkama “Nikšićkog piva”.
Reklama za Nikšićko pivo u Herceg Novom“Ne samo da mi se niko iz menadžmenta Pivare ‘Trebjesa’ nikada nije obratio sa zahtjevom da koristi moj numerički slogan, nego niko nije odgovarao na mejlove koje sam uredno slao triput, niko nije odgovarao na brojeve telefona koje sam dobio od službe informacija, niti se iko javljao na broj objavljen na pivarinom sajtu”, kazao nam je Malović.
Malović je dodao da će najvjerovatnije zbog toga tužiti nikšićku kompaniju. “Planiram da s advokatom i prijateljima kroz bubrege propustim pivo koje ću dobiti na ime odštete. Naime, na hiljade je limenki sa ukradenim sloganom, a samo je jedna fotomonografija Nikole Malovića”, poručuje pisac i izdavač iz Herceg Novog.
Na oko osam milja jugozapadno od uvale Oblatna u zalivu Trašte, oko 12 časova došlo je do pomorske nesreće u kojoj je, prema nezvaničnim informacijama, jedna osoba izgubila život, dok je još jedna osoba povrijeđena.
Kako kažu u Upravi pomorske sigurnosti, prijavljeno im je da je došlo do sudara jedne motorne jahte sa jedrilicom. Na lice mjesta upućena su spasilačka plovila Uprave pomorske sigurnosti SAR-1 i SAR-3, kao i inspektori sigurnosti plovidbe Lučke kapetanije Kotor, te ekipa iz marine Zelenika.
U akciju je uključen i helikopter MUP-a, kao i Služba zaštite i spašavanja Opštine Tivat, čiji su pripadnici na putu ka mjestu nesreće.
Očekuje se da će uskoro biti saopšteno više detalja.
Tradicionalna kotorska fešta Bokeljska noć, koja ima status nematerijalnog kulturnog dobra, biće održana u subotu, 18. avgusta 2018.godine, sa početkom u 21 sat, a njen početak najaviće kotorska Gradska muzika.
Zajedno sa jedrilicama Jedriličarskog kluba „Lahor“ okićene barke će se predstaviti u tri kruga i konkurisaće za nagrade.
Tokom trećeg đira, stučni žiri će proglasiti najbolje kreacije, nakon ćega će uslijediti veliki vatromet.
Nakon završetka nastupa na akva pozornici, fešta će se nastaviti na trgovima po Starom gradu, a najaviće je defile Gradske muzike.
Domaći i furešti biće u prilici da užvaju u koncertima klape „Contra“ i pop rok grupa „Nipplepeople“ i „TBF“na glavnom gradskom trgu.
Bokeljska noć 2017.
Na pjaci Svetog Luke nastupiće „Justin´s Johnson“, a na Pjaci od muzeja „Little sisters“.
Ostali trgovi rezervisani su za lokalne muzičke grupe: Who see,Ansambl Toć, The grupa, Tri kvarta, Galioti i klape: Maris, Bisernice Boke, Inkanto i Škuribanda.
Organizator je Kulturni centar “Nikola Đurković” Kotor, a suorganizator lokalna Turistička organizacija. Pokrovitelj je Opština Kotor.
Za Oliverom danas tuguje cijela Hrvatska, ali i regija. Na društvenim mrežama je teško pronaći objavu koja nije vezana uz Oliverovu smrt, a na radio stanicama i televizijama također se emitiraju njegove pjesme.
Najveći i najskromniji
Za Olivera mnogi ističu da je bio najveći i najskromniji, jadnostvno – čovjek iz naroda. O tome svjedoči i crtica iz njegove biografije “Splitska dica – od zidića do vječnosti” koju je napisao novinar i glazbeni kritičar Zlatko Gall, koju prenosimo u cijelosti:
“Bez obzira je li bila riječ o medijski atraktivnim projektima poput porinovskog Baloona ili pak o kakvoj ad hoc okupljenoj klapi, o festivalskim uzdanicama ili starim prijatljima poput društva iz klape Ošjak, Oliver je jednako guštao u pjesmi, očito neopterećen svojim zvjezdanim statusom i glazbenim rejtingom. [Supruga] Vesna se, primjerice, sjeća njihova ‘godišnjeg odmora’ 1989. na Havajima. Odmor iz snova ubrzo je međutim dobio – za Vesnu – tako ‘prepoznatljivo’ izdanje: Olivera za klavijaturama.
“Oliver je bio odlučio maknuti se od svega i dobro odmoriti“, priča Vesna. “Sve je bilo u redu prvoga dana; sunce, ocean, šarenilo boja… no tada smo otišli u jedan zgodan kafić-klub u kojemu je svirao neki doista veoma dobar band. Oliveru su se iz prve svidjeli i sve je, ne htijući priznati, virkao prema njima, cupkao i bio sve nervozniji, očito želeći i sam zasvirati. Izdržao je tako dva dana, a onda je sljedeća dva tjedna našeg havajskog odmora svirao s njima baš svaku večer, kao da je stalni član banda.
Gosti hotela koji su dolazili u taj klub već su mu se javljali i na plaži i zvali ga imenom…
Pamtim da je bio oduševljen znanjem i muzikalnošću banda koji je svirao valjda za jedva dvije tisuće dolara.
Govorio je: ‘Pa to su pravi genijalci, a sviraju za tako male novce, na koje kod nas ne bi pristali ni početnici!’“ prisjeća se Vesna, napominjući da je prava sreća što je Oliver danas zvijezda koja ima dosta posla jer da nema, kaže, zbog svoje bi glazbene strasti svirao i besplatno!”.
Gall je za Slobodnu Dalmaciju izdvojio i neke od pjevačevih osobnih sjećanja na djetinjstvo i odrastanje, glazbene početke i velike uspjehe.
Ovako je Oliver govorio o sebi:
“Rodija san se, 7. prosinca 1947. kao peto dite Mate i Kate Dragojević iz Vele Luke na Korčuli, i to u zgradi škole “Natko Nodilo”, u kojoj je tada bilo rodilište. Mater mi je dala ime po Oliveru Twistu. Govorila je poslin da je to bilo zato jer smo bili prava poslijeratna sirotinja. Prije mene su se rodile tri sestre – Glorija, Marija i Tatjana, ali su i umrle prije moga rođenja, dvi u Veloj Luci odmah posli poroda, a jedna u partizanskome zbjegu u El Shattu od salmonele. Stariji od mene je i brat Aljoša.
Moja familja ima nadimak Koža. Niki je pradida dera kože i zvali su ga Derikoža, ali su lini judi u Luci to skratili na – Koža. Prve godine života proveja san u Veloj Luci… Iz Luke smo se priselili u Split kad je otac dobija posal pilota u Lučkoj kapetaniji.
Prva sićanja iz ditinjstva vezana su mi uz uzbune i vježbe civilne zaštite poslin rata te slike judi koji s gasmaskama trčidu po dvoru (…) „Mater i otac su radili, a Aljoša i ja smo doma sami kuvali. Poštenije je reć da je Aljo kuva, a ja san sprema i pomaga oko sudi. Bilo je to gadno vrime: malo pinez, malo spize. Nije bilo mesa, a sićan se da smo dobivali i pomoć. Pamtin američko maslo, zvali smo ga „John Waynne maslo“, pa mliko u prahu.
Kad san bija mali i kad bi me pitali šta ću bit kad naresten, govorija san – mesar. Zna san jednoga maloga sina od mesara i u nji’ se svaki dan jilo meso. To me je fasciniralo. Stan di smo živili bija je mali – jednosobni, ali ni drugima nije bilo puno boje. Svako je sve zna o svakome, a i danas Aljo i ja pamtimo prijateje iz ditinjstva, koji su se rasuli svugdi po svitu (…)”.
A ovako o ljubavi prema glazbi:
“Gitara nam je ušla u kuću kada san ima deset godin. Otac ju je, kao i sve što smo imali, kupija na kredit. Bila je stvarno nikakva i očajna, ali i danas je pamtim jer je bila – prva. Prvi put sam – u duetu s Aljošom – javno nastupija još 1957., i to na Radio Splitu, di smo se prijavili na radijsko natjecanje pjevajući nama najdražu pismu ‘Diana’ (…) „Aljoša i ja smo nastavili pivat i nastupat na litnoj terasi restorana u splitskon brodogradilištu, a repertoar nam je uključivao tadašnje velike domaće hitove, poput ‘Autobus calypso’ i ‘Kad si kupin mali motorin’… Naravno favorit nan je i dalje bila ‘Diana’, i to u hrvatskom prijevodu. Još pamtim ono: “…nisam više tako mlada to mi kažu svi, srce nek ti kaže što za mene značiš ti…”.
Za te smo nastupe čak i dobivali neke sitne novce, valjda je to bio moj prvi neslužbeni honorar. Kad smo bili u Luci, mater i otac su nas znali vodit okolo po kućama da pivamo. Ipak, nisu bili nešto posebno impresionirani našom karijerom, jer smo, kad ne bismo nastupali, i dalje morali biti doma uvečer u osan i po. (…) Klarinet sam – zajedno s klavirom – učija svirat najprije u Nižoj, a onda u Srednjoj muzičkoj školi u Splitu, a klavir mi je, naravno, bija obavezan instrument. Čak san poslin mature upisa Višu pedagošku akademiju – glazbeni smjer, ali nikad nisam posta nastavnik muzičkog.
Odusta san od fakulteta već nakon prvog semestra, kad su počele gaže i ozbiljnije bavljenje muzikom. Položija san doduše jedan ispit – sićan se, polaga sam ga kod profesora Tudora, posli stručnjaka za klapske pisme. Dobija san čak peticu, ali bija je to kraj moje akademske karijere”.
Oliverove riječi o svom Splitu:
„Nikad se ne bi’ odselija iz Splita jer guštan u njemu živit. Čim živiš u Splitu, ako zapravo živiš, ne možeš bit nekomunikativan ni umišljena zvijezda. Problem je u tome šta dikod novinari volidu čeprkat po mome životu i tražit skandale, ali moju pravu publiku to zapravo ne zanima. Ja i inače nisan zanimljiv tip i siguran san da ljudi koji stvarno volidu moje pisme, ne traže od medija takove informacije o meni…
Normalno je da mi, kad šetan gradom, judi prilazidu, da se pozdravjan s puno nji’, da stanen i s judima popričan. Do mojih brojeva telefona svako može doć, u životu nikad nisan ima tajni broj. Nisan uobražen i zapravo volin ljude, samo koji put napravin facu zato da baš ne moran uvik i u svakoj prilici razgovarat sa svakin kome to pade na pamet…
Ja san zapravo jedan smišni tip. Znan da bi mi sad psihijatri postavili dijagnozu kako zapravo guštan u popularnosti i podsvjesno želin kontakte s ljudima. Ali i to samo znači da san normalan, jer svi normalni ljudi imaju neku psihijatrijsku dijagnozu!”.
Tumor Mediterana širi se duž crnogorske obale, otrovne ribe završavaju u mreži i samo pukom srećom još nijesu stigle do trpeze, pojavili su se ogromni rakovi i krupne zubatice, a na horizontu i opasne mako ajkule… Na sve to, država i njene institucije, za sada, nemaju adekvatan odgovor
Ribarica „Sveti Marko“ iz Tivta plovila je mirnom pučinom nekoliko milja od obale jugoistočno od ulaza u Boku. Posada se pripremala da spusti povlačnu dubinsku mrežu, koču, kada je primijetila komešanje par stotina metara dalje. Velika riba batrgrala se pri površini, a njen se trup upadljivo bjelasao u morskom plavetnilu. Ribari, koji su se uputili prema neobičnom prizoru, zatekli su ogromnog gofa u samrtnom ropcu. Donji dio trupa bio je odgrižen, a to neidentifikovano „nešto“ što ga je osakatilo, imalo je promjer usta vjerovatno pola metra…
U Jadranskom moru do sada je potvrđeno prisustvo 46 novih vrsta biljaka i životinja, a sumnja se da ih ima još. To je čak osam vrsta više nego što je evidentiramo prije samo četiri godine. Među njima su i neke opasne poput ribe-lava, čije otrovne bodlje mogu smrtno da ugroze čovjeka. Mjesta slučajnih susreta i sa opasnim mako ajkulama približavaju se obali.
Ribari se sve češće susreću sa novim vrstama koje im oštećuju alate ili umanjuju ulov, a mogle bi da utiču i na turizam. Nove životinjske i biljne vrste stigle su kao produkt globalnog zagrijavanja i povećanja pomorskog prometa, dolazaka brodova iz raznih krajeva svijeta koji na svojim trupovima, u balastnim vodama ili djelovima brodske opreme, donose i „slijepe putnike“ – larve, mlađ i odrasle jedinke novih vrsta ribe, školjki, algi i drugih organizama.
caulerpa-cylindracea
Država do sada, osim djelimično na normativnom planu, nije pokušala da se na organizovaniji način suoči sa ovim globalnim problemom. Ne postoji ni sistematski monitoring morskog ekosistema, posebno napredovanja invazivnih i štetnih vrsta, poput alge caulepra cylindracea, poznatije kao „tumor Mediterana“, koja se nekontrolisano širi i zauzima morsko dno duž crnogorske obale – pokazalo je istraživanje Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).
Ihtiolog dr Aleksandar Joksimović, donedavni šef pregovaračkog tima Crne Gore sa EU za poglavlje 13 – Ribarstvo, ukazuje da je temperatura Jadrana za jedan vijek porasla 0,6 stepeni Celzijusa.
„To ne djeluje mnogo, ali i mala pomjeranja temperature i ostalih fizičko-hemijskih parametara mora i okeana, izazivaju ogromne promjene u živom svijetu. Definitivno, možemo reći da je to dovelo do takozvane tropikalizacije Jadranskog mora. Najbolji primjer su novi organizmi kao bioindikatori promjena u stanju životne sredine, pa već imamo 46 novih biljnih i životinjskih vrsta“, ističe Joksimović.
Najviše unesenih (alohtonih) vrsta se ne prilagodi i nestane. Manji broj se asimilira u postojeće zajednice bez većih negativnih uticaja. Pojedine vrste se, međutim, brzo prilagode ili nemaju prirodnih neprijatelja. Njihove populacije ubrzano rastu i istiskuju domaće, autohtone vrste. Posljedice su smanjenje biološke raznovrsnosti, poremećaj u lancu ishrane i u čitavom ekosistemu. Invazivne vrste prijete ekološkoj ravnoteži, jer ugrožavaju autohtone ribe i druge organizme, hrane se njima, ili nadmeću za stanište. Ulazak alohtonih riba ima i socio-ekonomski uticaj. Neke bi se mogle ekonomski iskorištavati. Od drugih se valja čuvati, jer su opasne. Može značajno da se smanji i ulov domaćih vrsta.
„Već sada možemo da konstatujemo da u Jadranskom moru imamo potpuno uspostavljenu populaciju desetak novih vrsta riba i rakova“, ističe za CIN-CG dr Mirko Đurović, direktor Instituta za biologiju mora iz Kotora (IBMK).
Ovaj Institut već duže proučava efekte pojave invazivnih vrsta na Jadranu, a četrdesetak stručnjaka, među kojima 12 doktora nauka i 7 studenata doktorskih studija, u saradnji sa kolegama iz okruženja i sa drugih međunarodnih adresa, radi na sklapanju nove biološke slike Jadrana. Sa Institutom za more i priobalje Sveučilišta u Dubrovniku i Institutom za oceanografiju u Splitu zajedno su 2014. godine izdali monografiju „Alohtone vrste istočne obale južnog Jadrana“, kojoj je, s obzirom na nove nezvane goste, već potrebna dopuna. Sarađuju i sa stručnjacima za morski biodiverzitet iz Albanije i Italije.
Institut za biologiju mora Kotor
„Razni satelitski snimci pokazuju da je Jadran početkom jula bio izuzetno topao, čak je i ovdje kod nas izmjerena temperatura površine mora od 26-27 stepeni Celzijusa, što je dosta visoko za ovaj period godine. Temperatura vode najčešće je okidač za promjene u ponašanju organizama, kao što su reprodukcija, hranjenje i slično. Zato je sve prisutniji i broj novih takozvanih termofilnih vrsta koje vole toplije vode, prije svega riba i rakova“, kaže Đurović.
Kao jednu od potencijalno problematičnih novih vrsta on ističe ribu-lava (lionfish) koja potiče iz južnog Pacifika i Indijskog okeana.
„Ova vrsta ribe evidentirana je u Jadranu. Jako je otrovna i toksin iz njenih bodlji može da bude koban za mlađu populaciju i starije ljude“, upozorava Đurović. Povremeno se, prema njegovim riječima, javlja i povećano prisustvo nekih vrsta meduza, što može negativno da utiče i na turizam.
„Turizam ne bi bio u Crnoj Gori tako atraktivan da naše more nije takvo, kakvo je. Promjene su, međutim, sve dramatičnije i iz godine u godinu imamo veće prisustvo raznih invazivnih vrsta. Što će to, uz porast temperature mora u konačnici donijeti našem ribarstvu i turizmu, teško je procijeniti u ovom trenutku“, kaže Đurović.
Neke od invazivnih morskih vrsta poput „tumora Mediterana“, izuzetno su štetne za okolinu iako direktno ne ugrožavaju ljude. U odnosu na 2004. godinu kada je ova alga prvi put uočena i prekrivala samo nekoliko metara kvadratnih dna mora u budvanskom zalivu, danas zauzima hektare. Naučnici upozoravaju da će se površine njenih naselja i dalje povećati, jer nema prirodnog neprijatelja, a nauka još nije našla metod da je zaustavi. Brzo raste i poput tepiha prekriva morsko dno, uništavajući svaki drugi oblik morske flore, ali i faune. Posebno je štetna po naselja morske trave posidonije koja je bitna za morski biodiverzitet i zaštićena međunarodnim konvencijama. U vodu ispušta alkaloidne supstance koje izazivaju umiranje drugih organizama u okolini. Ugrožava opstanak riba, ljuskara i mekušaca koji se hrane podvodnim biljkama ili im je potrebna gola stijena i pijesak kao stanište. Područja pod njom postaju „podvodne pustinje“, a jednoličnost pejzaža i siromaštvo biodiverziteta utiču i na razvoj ronilačkog turizma, koji traži lokacije sa mnoštvom riba, korala, školjki i drugih organizama. Caulerpa je već nekoliko godina „zagospodarila“ velikim dijelom podmorja Paklenih otoka u Hrvatskoj, smanjujući prihode ronilačkih centara od turista koji su ranije dolazili da vide podvodne zidove sa upečatljivim gorgonijama.
„Poslije prvog otkrića caulerpe 2004. godine kod Budve narednih nekoliko godina imali smo nekakav monitoring, da vidimo koliko te alge ima i koliko se širi“, ističe dr Vesna Mačić koja u IBMK vodi Laboratoriju za bentos i zaštitu mora. Bentos podrazumijeva sve biljke i životinje koje obitavaju na morskom dnu. Mačić je prva u Crnoj Gori otkrila i naučno obradila caulerpu u crnogorskom podmorju, ali kaže da svježih preciznijih podataka sada nema, jer država nije našla za shodno da uspostavi i finansira monitoring.
„Ono što znamo sa terena je da caulerpu vidimo na sve većem broju mjesta. Prije su to bili Budva, Luštica i Donji Grbalj najviše, a sada je na tim područjima ima i dublje i na većim površinama. Ima je i južno prema Baru i Ulcinju, gdje je prije nije bilo. U Boki je ima na ulazu u zaliv oko Dobreča i Njivica. Unutar zaliva mislim da je nema i da pojačan uticaj slatke vode možda ima veze sa tim. Ipak, u to ne možemo biti potpuno sigurni bez detaljnog praćenja situacije i kontinuiranog istraživanja”, objašnjava dr Mačić.
Pored globalnih klimatskih promjena i pomorskog saobraćaja, dr Mačić uticaj na biodiverzitet Jadrana pripisuje i aktivnostima ljudi, zagađivanjem mora, pretjeranom urbanizacijom obale, krivolovom, dinamitašenjem ili izlovom prstaca. O koliko se razgranatoj pojavi radi, svjedoči podatak da je Inspekcija za morsko ribarstvo lani u avgustu za deset dana pojačanih kontrola ugostiteljskih i prodajnih objekata na primorju pronašla i oduzela 325 kilograma ribe i morskih plodova. Pronađeno je i 25 kilograma prstaca, čiji je izlov zabranjen i koji se nude „ispod stola“. Za jednu restoransku porciju (250-300 grama) ovih školjki potrebno je čekićima uništiti oko metar kvadratni stijene. Takvom lokalitetu je potrebno više od 20 godina da se oporavi.
Za monitoring nema novca i svijesti
Mačić naglašava da za razliku od Italije ili Hrvatske, Crna Gora nema ni precizne podatke i kontinuirani sistematski monitoring fizičko-hemijskih parametara mora, prvenstveno temperature.
„Fali nam svijest države da godišnje mora da radi određene stvari i da se ne oslanja na to što, na primjer, IBMK ima neki naučno-istraživački projekat u kome prikupljamo određene podatke. To nije monitoring, jer ćemo dogodine dobiti novac za neki drugi projekat i raditi nešto sasvim drugo, drugom metodom i na drugom mjestu“, ističe Mačić. Ovakva situacija, kaže ona, biće problem u pregovaranju Crne Gore sa EU o Poglavlju 27.
Program monitoringa stanja morskog ekosistema Crne Gore se kao dio Nacionalnog programa monitoringa stanja životne sredine sprovodi od 2008. godine, i u skladu je sa zakonima o životnoj sredini i o vodama, Uredbom o klasifikaciji i kategorizaciji površinskih i podzemnih voda, a djelimično i sa preporukama Evropske agencije za životnu sredinu iz Kopenhagena, kao i sa kriterijumima MEDPOL-a. Agencija za zaštitu životne sredine (EPA), posjeduje podatke za morski ekosistem od 2008. do 2011. godine. Priznaju na svom sajtu da je izvještaj za 2012, 2014. i 2015. godinu manjeg obima, „a razlog je nedostatak finansijskih sredstava, dok monitoring za 2013. godinu nije ni rađen, jer nije mogla biti poštovana tenderska procedura, koja je obavezna“. EPA još nije objavila izvještaj za 2017, dok su u informacijama za ranije godine podaci o morskom ekosistemu šturi, a neki se nesistematično ili nekontinuirano prikupljaju, pa ne mogu dati adekvatnu sliku. Osim u 2016. godini, i to na nekoliko lokacija za koje se od ranije zna da na njima nema caulerpe, Agencija nije obraćala pažnju na monitoring širenja štetne alge. Ni u jednoj informaciji nema pomena o ostalim invazivnim biljnim i životinjskim vrstama koje su se naselile.
Promjene su sve vidljivije i u ulovu profesionalnih ribara i sportskih ribolovaca. U razgovoru za CIN-CG, oni podsjećaju da je u Boki neko vrijeme bilo i mnogo meduza sa klobukom prečnika nekoliko desetina centimetara, te da je lani more „cvjetalo“ dva puta. Drugi put u oktobru, što svjedoči da se grije. U posljednjih nekoliko godina pojavilo se 16 novih vrsta riba.
„Gotovo svakodnevno dolazim u kontakt sa novim vrstama. Najčešće su to kostorozi, a onda i riba morski-gušter. U zadnje vrijeme pojavljuju se i neke nove sitne koje prije nismo gledali. Liče na tropske ribice iz akvarijuma. Bliže obali češće hvatamo i trumpetaču“, iskustva su profesionalnog ribara-kočara Srećka Andričića iz Tivta. On je, kako kaže, u više navrata primijetio morske pse – mako ajkule – čak i kad u naletu za plijenom iskoče i po nekoliko metara iz vode. Andričić kaže da se ulovljene ribe novih vrsta relativno teško mogu prodati, mada ima ljudi koji jedu kostoroga spremljenog „na lešo“.
Često hvatamo i dosta malih liganja koje oblikom nijesu slične uobičajenim. Pojavila se i neka podvrsta ribe list sa šest, umjesto uobičajene četiri tačke. Pojedinačnih primjeraka novih ribljih vrsta u mom ulovu ne bude mnogo, ali vjerovatno će vremenom početi da negativno utiču na naše autohtone ribe“, procjenjuje Andričić. Stručnjacima IBMK on pokaže svaki neobični ulov. Kaže da je povremeno pred Bokom lovio i krupne gambore, teške i do 300 grama, kakve je prethodno gledao na Tajlandu. U Solilima kod Tivta, nalazi ostatke domicilnih kraba koje stradaju u sukobu sa sve prisutnijim plavim rakovima.
„Plavi rakovi budu toliki da tijelom potpuno prekriju dno kante od jupola u koju ih stavite, a kliještima bez problema prekinu konop na mreži debeo 6 milimetara“, ističe iskusni tivatski ribar.
Bliski susreti sve bliži obali
Njegove kolege iz Bara koje se bave takozvanim „big gejm fišingom“ na tune i sabljarke, takođe se susrijeću na pučini sa mako ajkulama. O tome, po pravilu, ne govore za medije, ali foto i video zapisi koji se objavljuju na društvenim mrežama, svjedoče o bliskim susretima na desetak milja od obale. Ponekad ih i ulove, kao što je bio slučaj u blizini Petrovca. Većina je relativno mala, ali po svjedočenjima ribara, viđeni su i primjerci duži od tri metra.
Mako ajkula (dugonosna psina – Isurus oxyrinchus) može pod vodom da razvije brzinu i preko 70 kilometara na čas. Hrani se najčešće tunama, palamidama, trupićima i sabljarkama i važi za jednu od najinteligentnijih i agresivnijih vrsta morskih pasa. U svijetu je zabilježeno tridesetak napada na ljude.
„Nezahvalno je govoriti o eventualnom povećanju populacije mako ajkula na Jadranu. Ulovljeni primjerci su bili manjeg, odnosno mlađeg uzrasta. To je vrsta koja ne raste brzo, ali svakako bi trebalo ispitati što se dešava i što ih je privuklo u naše vode“, kaže dr Mirko Đurović.
Joksimović priznaje da je teško kontrolisati širenje invazivnih vrsta, ali da su u saradnji sa kolegama iz regiona i ribarima stekli značajna saznanja o dolasku i odomaćenju u Jadranu. On očekuje donošenje zakona o invazivnim vrstama u Crnoj Gori do kraja godine i naglašava da je implementacija EU Direktive 1143 koja se odnosi na te vrste, obaveza CG i u kontekstu pregovora u Poglavlju 27 – Ekologija.
Novi crnogorski zakon o invazivnim vrstama predstavljaće u najvećoj mjeri prepisanu EU Direktivu 1143 i trebalo bi da reguliše proceduru odobravanja uvoza i utvrđivanje dozvoljenih i nedozvoljenih stranih vrsta, da ustanovi listu vrsta koje izazivaju brigu u EU i za koje su propisane zabrane ili jako ograničeni slučajevi korišćenja pod strogim nadzorom. Tu su i obaveze izrade akcionih planova za kontrolu nenamjernog širenja i za mjere upravljanja rasprostranjenim invazivnim vrstama, za hitne mjere, dojave, sistem praćenja i nadzora. Zakon predviđa novčane kazne od 250 do 20 hiljada eura.
Kada je riječ o moru, taj zakon malo šta može da promijeni, jer invazivne vrste u Jadran najčešće dospijevaju prirodnim putem i zbog promjene karakteristika životne sredine, a ne namjernim ubacivanjem, što se češće događa u slatkim vodama i na kopnu. Zakon bi trebalo prvenstveno da prevenira takvo ubacivanje novih vrsta i uvede striktnu kontrolu unošenja preko državne granice. Donošenje larvi ili formiranih jedinki novih vrsta preko pomorskog saobraćaja, trebalo bi, ako ne da spriječi, a ono svede na najmanju mjeru već usvojeni Zakon o balastnim vodama. Uz to, potrebna je i veća odlučnost lučkih kapetanija u primjeni Zakona.
„Nove vrste su definitivno tu, one žive uz nas i sa nama i moramo naći efikasan način da sve to pratimo, proučimo i javnosti saopštimo jedinu – naučnu istinu“, zaključuje dr Joksimović.
Stradaju salpe i cipole
Od novih vrsta neke, stigle iz Indijskog okeana i Crvenog mora, poznate su kao lesepsijski migranti, po Ferdinandu de Lesepsu, graditelju Sueckog kanala. U Jadranu ih je, posljednjih godina evidentirano 14: od tamne mramornice (siganus luridus) i srebrnoprugog napuhača (lagocephalus sceleratus), preko afričkog kostoroga, do tupousne i žutousne barakude.
Plavotačkasta trumpetača, koja se nastanila u južnom Jadranu, može narasti do 160 centimetara. Izrazita je grabljivica koji se hrani ekonomski važnim autohtonim vrstama, poput bukve, gire, trigle, inćuna i sardele. Zato je moguć njen negativni uticaj na lokalni ribolov i lanac ishrane.
Ulov ajkule kod Petrovca – Foto Podgoricki vremeplov
Neke od novih vrsta, poput srebrnoprugog napuhača ili fugu ribe, kako je zovu Japanci, mogu biti vrlo opasne za ljude. Brzo se razmnožava i negativno utiče na ribarstvo, jer kida ribarske mreže i grize ulov. Sadrži tetraodotoksin, otrov 1.250 puta jači od cijanida. U Japanu se adekvatno spremljena, kada se neutrališe toksin, smatra jednim od najvećih specijaliteta. Kod nas (na sreću) još je nema na jelovniku.
Tamna mramornica, uhvaćena i u Boki, hrani se morskom travom i živi na kamenitom dnu prekrivenom vegetacijom. Može narasti do 30 centimetara. U bodljama na leđnoj peraji sadrži blaži otrov. Na istoku Mediterana već je potisnula autohtonu vrstu salpu.
„Jedna od najizrazitijih i najagresivnijih novih vrsta je zubatica-strijelka (pomatomus saltatrix) koja se sa južnog dijela proširila na cijeli Jadran. Agresivna riba sa jakim zubima, bukvalno desetkuje ulove cipola. Stanovništvo na ušću Neretve, gdje je ribolov cipola jedna od glavnih grana, već ima problema. Zubatica je, sa druge strane, komercijalno vrijedna vrsta, ukusnog mesa i vrlo je atraktivna za sportske ribolovce“, ističe dr Aleksandar Joksimović.
Neke od alohtonih vrste, poput plavog raka (callinectes sapidus), su jestive i mogu biti zanimljive za izlov. Evidentirano je i prisustvo vrste škampa (farfantepenaeus aztecus) koji je stigao iz Meksičkog zaliva, a čije izlovljavanje na istočnoj obali SAD-a predstavlja temelj ribarske ekonomije.
U južnom Jadranu nastanile su se i tupousna i žutousna barakuda, srodne vrste domaćeg škarama, a njihov ekonomski značaj bi mogao biti lokalnog karaktera zbog ukusnog mesa i kao potencijalni ulov u big gejm fišing turizmu.
Uskoro akvarijum i „azil“ za kornjače
Uz podršku norveških donatora, IBMK je pokrenuo projekat osnivanja Centra za zaštitu biološke raznovrsnosti mora kojim bi Crna Gora trebalo da doprinese globalnim ciljevima održivog razvoja kroz zaštitu i održivo korišćenje okeana, mora i morskih resursa. Idućeg ljeta trebalo bi da bude otvoren i prvi javni akvarijum u Crnoj Gori i centar za rehabilitaciju morskih kornjača, kakve imaju države u okruženju. Projekat ima za cilj i podršku nadležnim institucijama u Crnoj Gori da lakše sagledaju prepreke u ostvarivanju ciljeva iz pregovaračkog poglavlja 27, pa će biti realizovano i pet radionica posvećenih usaglašavanju crnogorskog zakonodavstva sa EU.
EPA: dovoljno za minimum
Iz EPA su za CIN-CG, neposredno prije objavljivanja teksta, potvrdili da su ograničen budžet i i problemi sa tenderom uzrok redukovanim podacima stanja morskog ekosistema proteklih godina. Tvrde da su i ovakvi monitorinzi „bili dovoljni da zadovolje minimum zahtjeva u prethodnom periodu za izvještavanje i prema EEA (Evropskoj Agenciji za zivotnu sredinu) i MEDPOL-u (Protokolu Barselonske konvencije), kao i za uvid u stanje morskog-ekosistema.”
Manjak novca je, kažu razlog i zašto se do sada nije radio monitoring invezivnih vrsta. Sve to navodno, promijeniće se već od ove godine kada će „monitoring morskog ekosistema prvi put u 2018. godini obuhvatiti i dio koji se odnosi na morski biodiverzitet”.
“Ova praksa će biti nastavljena i narednih godina, uvođenjem postepenog, potpuno integrisanog programa monitoringa koji je u skladu sa ekosistemskim pristupom Barselonske Konvencije i onim što su zahtjevi Direktive o morskoj strategiji”, navodi se u odgovoru EPA, uz potvrdu da je “u Program monitoringa za 2018. godinu upravo uvršteno praćenje stanja invazivnih vrsta i planirana su sredstva po ovom pitanju”.
Problem lutajuće stoke, koja upada na imanja praveći ogromnu štetu na obroncima Vrmca, mještanima Kavča, Gradiošnice, Gornje Lastve, nastavlja se nesmanjenim intezitetom.
Najnoviji slučaj dogodio se noćas kada su lutajuće krave i goveda upale na imanje Nenada i Vjere Vučetić u Kavču i opustošile baštu i voćnjak.
„Ovo traje godinama, uništili su nam trešnje, bademe smokve… Ovu baštu smo ogradili željeznim mrežama kako bi je zaštitili ali ni to nije bilo dovoljno. Tokom noći su je razvalili ušli i pojeli preko 50 kilograma paradajza, boraniju, plavi patlidžan, papriku, blitvu, raštan, kukuruz… Živimo od penzije i ovo što proizvedemo nam mnogo zanči. Povrće nismo kupovala i sada smo preko noći ostali bez svega ovog. Neka su nam čeljad zdrava ali ovo je za nas veliki gubitak“ – kaže rezignirano za naš portal Vjera Vučetić.
Lutajuća stoka uništila baštu porodice Vučetić
-Noću Kavčom odliježe urlik bikova. To su divlja goveda koja preskaču međe, ograde, skaču veoma lako preko stijena, ruše sve pred sobom, to je pravi stampedo. Ova krda predstavljaju veliku opštu opasnost. Noću se kreću nekontrolisano po lokalnom putu koji je izuzetno prometan, i povezuje Kavač sa Tivtom i Kotorom. Preživjet ćemo i bez bašte, ali upozaravam po ko zna koji put na opasnost. Niko ne reaguje godinama, goveda je sve više, izgleda dok se ne dogodi tragedija niko neće reagovati, kazao nam je Nenad Vučetić.
Lutajuća stoka uništila baštu porodice Vučetić
„Noću kada se vraćam sa posla stoka mi zna prepriječiti put, jedne večeri su mi oštetili retrovizor, uopšte nije prijatan taj susret. Prijavljivala sam problem policiji i komunalnoj inspekciji ali ništa. Lutajuću stoku možete sresti i u sred bijela dana, o kakvom je problemu najbolje znaju mještani, ali o tome niko od nadležnih ne mari…“ – kazala nam je Anita Vučetić.
Tokom boravka naše novinarske ekipe u Kavču brojni mještani su nam se požalili na ovaj više decenijski problem. Žalbi je sve više, a ove pojave su sve češće, nemoćni smo… Kažu problem je prije više godina stigao i do Parlamenta Crne Gore ali vlast ne želi da riješi ovaj problem.
Na drugoj večeri Internacionalnog modnog festivala Porto Montenegro predstavljena je kolekcija visoke mode italijanskog dizajnera Antonija Grimaldija.
Modna revija kreatora visoke mode Antonio Grimaldi-a, koja je premijerno predstavljena na Nedelji visoke mode u Parizu početkom jula ove godine, i odmah nakon toga u Porto Montenegru, inspirisana je refleksijom inovativne kreativne slobode, koja se ipak temelji na tradicionalnim postulatima ženstvenosti.
Porto Montenegro je nova modna destinacija, i baš zato sam odlučio da svoju kolekciju predstavim ovdje, istakao je svjetski priznati dizajner Antonio Grimaldi.
Antonio Grimaldi Porto Montenegro
Ovaj kosmopolita i inovator u visokoj modi, diktira trendove – njegove modne muze, su Gwen Stefani, glumica Holly Hunter i top model Elisa Sednaoui.
Izraženo visoke temperature pogodile su sjevernu Evropu čak i u onim dijelovima u kojima to nije uobičajeno, na Balkanu ljeto nikako da započne.
Visoke temperature pogodile su sjevernu Evropu čak i u onim dijelovima u kojima to nije uobičajeno u ovo doba godine, u Švedskoj, Finskoj i Norveškoj.
U zapadnoj i centralnoj Evropi proteklih dana su bile zabilježene temperature od 35 do 38 stepeni, a slične prognoze su najavljene za predstojeći period.
U Njemačkoj i zemljama Beneluksa u petak je bilo od 37 do 39 stepeni. U Velikoj Britaniji petak je bio najtopliji dan ovog ljeta sa izmjerenih 35 stepeni.
Temperature su porasle i u Španiji i Portugalu, a na istoku Španije približile su se četrdesetom stupnju.
Toplinski udar stiže i do Balkanskog poluostrva
Severe Weather Europe govori i o temperaturama početkom sljedeće sedmice i dodaje kako će se oko Mediterana povisiti temperaturne vrijednosti te kako će već u ponedjeljak temperature od sjeveroistočne Francuske preko Italije do zapadnog Balkana dosezati vrijednosti od 36 do 39°C.
Prognoziraju kako se najviše temperature očekuju na obali Jadrana.
Zaključuju kako s početkom avgusta dolazi do značajnog povećanja temperatura te kako je jako vruće vrijeme vrlo vjerojatno u zapadnoj, jugoistočnoj i srednjoj Evropi.
Vrijeme u Crnoj Gori – ponedjeljak 30. jul
U južnim i centralnim predjelima pretežno ili djelimično sunčano i uglavnom suvo vrijeme.
Na sjeveru promjenljivo oblačno, mjestimično slaba kiša, a ponegdje i kratkotrajan pljusak praćen grmljavinom. Vjetar mjestimično umjeren do pojačan, sjevernih smjerova.
Jutarnja temperatura vazduha 13 do 25, najviša dnevna 23 do 37 stepeni.
Vrijeme – pogled na ostrva foto Z.Nikolić
Ekstremno postaje normalno
Od početka toplotnog vala koji je zahvatio sjevernu hemisferu prije nekoliko sedmica, naučnici ističu da taj talas odgovara ranije predstavljenom modelu o klimatskim promjenama.
Naučnici su ipak upozorili da globalno gledano jedan klimatski poremećaj ne može da se pripiše samo ekstremnim vremenskim prilikama jer postoje i drugi faktor kao što je ljudski faktor.
Istraživači su ispitivali klimatske modele i zaključili da trenutni toplotni val zabilježen u Finskoj, Danskoj, Irskoj, Holandiji, Norveškoj i Švedskoj odgovara tom modelu klimatskim promjena koje su sve izvjesnije.
“To je nedvosmisleno znak klimatskih promjena. Ono što se smatralo ekstremno toplom situacijom postat će uobičajeno vreme, a u nekim slučajevima već i jeste”, navodi stručnjak za klimatske promjene Frederic Otto.
Meteorolozi poručuju da ćemo u augustu moći osjetiti ljetnje temperature, ali nestabilni intervali sa lokalnim pljuskovima će i dalje remetiti očekivani sklad ljeta.
