Javno preduzeće za upravljanje morskim dobrom Crne Gore počelo je sa proljećnim uređenjem specijalnog rezervata “Tivatska Solila”, kako bi to područje bilo ugodnije za boravak sve većeg broja posjetilaca i ljubitelja prirode. Crijena radova je 28.700 eura.
“Naime, pored svakodnevnog održavana rezervata i sanacije kula osmatračnica, trenutno su u toku radovi na osposobljavanju dodatnih štetačko-biciklističkih staza. Ovi radovi, između ostalog, obuhvataju uređenje i sanaciju staze uz drugi glavni i četiri paralelna nasipa, čime će se omogućiti šetnja rezervatom u ukupnoj dužini od oko 2,5 km”, istakli su iz Morskog dobra.
Solila
Kako su kazali, nakon nivelacije terena i nasipanja staza, biće postavljene klupe za odmor, kante za otpatke i informativne table, a predviđeno je i da se izvrši sanacija mostova i rukohvata, te uklanjanje korovske vegetacije.
“Za ove radove Javno preduzeće za upravljanje morskim dobrom Crne Gore je, putem javnog tendera, angažovalo preduzeće `Fidas` d.o.o. iz Podgorice, a ugovorena cijena radova iznosi 28.700 eura”, kazali su iz Morskog dobra.
Novo turističko naselje u Boki Kotorskoj – Luštica Bay, i Crnu Goru ovog ljeta posjetiće grupa investitora u oblasti nekretnina iz Azerbejdžana, što je rezultat promotivnih napora i aktivnosti kompanije na ovom tržištu.
Predstavnici kompanije Luštica Development koja razvija projekat izgradnje integrisane turističke destinacije Luštica Bay, prezentovali su nedavno njegov razvoj pred početak sajma “Baku Overseas Property Expo” u Bakuu u Azerbejdžanu, tokom događaja koji je specijalno organizovan za kompaniju. Ova izložba međunarodnih nekretnina osmišljena je na jedinstven način: tokom dva dana učesnici izložbe imaju šansu za intenzivnu komunikaciju, razmjenu iskustava i prezentaciju ponude potencijalnim kupcima, investitorima i profesionalcima na tržištu nekretnina Azerbejdžana. Radi se o privatnoj izložbi na visokom nivou, prethodno određenim ciljnim grupama.
„Projekat Luštica Bay je predstavljen grupi potencijalnih partnera i investitora kao i kupaca nekretnina, ali i predstavnicima medija u sklopu samostalnog događaja specijalno organizovanog za Lušticu Bay. Rezultat je dogovorena posjeta grupe investitora Crnoj Gori tokom ljeta, kada planiramo otvaranje marine, naselja i hotela Čedi. Bezvizni režim, direktni letovi, povećane diplomatske aktivnosti te sve veći broj investicija iz Azerbejdžana čine ovo tržište veoma interesantnim i mi već četvrti put organizujemo promociju Crne Gore i našeg projekta“- saopštila je danas Slavica Milić iz kompanije Luštica Development.
U proljećnom ciklusu sajmova, Luštica Bay je nedavno nastupila na sajmu nekretnina u Sankt Peterburgu, a tokom ove sedmice novi mediteranski grad će biti predstavljen na sajmu IPS u Dubaiju kao i AIPE u Alma Ati, u Kazahstanu. Luštica Development je ove godine pojačala prisustvo na internacionalnim sajmovima pa je u prvom kvartalu ove godine projekat Luštica Bay predstavljen na sajmovima u Dizeldorfu, Londonu, Stokholmui Dubaiju.
Na oko sedam miliona kvadratnih metara na tivatskom dijelu poluostrva Luštica, kompanija razvija projekat Luštica Bay kao rezidencijalnu turističku destinaciju sa dvije marine, sedam hotela, različitom ponudom nekretnina, profesionalnim golf terenom, gradskim jezgrom i ostalim sadržajima neophodnim za život grada. Ove godine Lušticu Bay očekuje otvaranje marine sa 176 vezova, prvog hotela u kompleksu i marina naselja, te novi poduhvat – početak radova na izgradnji novog naselja, Luštica Bay Central, planiranog kao administratvino, komercijalno i uopšte gradsko jezgro čitave Luštice Bay.
Javno preduzeće za upravljanje morskim dobrom Crne Gore nedavno je završilo radove na sanaciji šetališne staze uz more ispred objekta bivše “Jugooceanije u Kotoru – saopšteno je iz Morskog dobra.
Kako navode, sanacija je podrazumijevala popločavanje potpuno ruinirane staze u dužini od 72 metra, širine 3,10 metara kao i popločavanje neuređenog i oštećenog platoa na istoj lokaciji.
Staza uz more sanirana
“Prilikom izvođenja radova Javno preduzeće, kao naručilac posla, posebno je vodilo računa da ovaj obalni pojas sanira i rekonsturiše u skladu sa principima tradicionalne izgradnje na ovim prostorima i time sačuva njegov autentični oblik.
Prije saniranja
Posao sanacije obavljen je u saglasnosti sa nadležnim organima lokalne uprave i Uprave za zaštitu spomenika kulture iz Kotoru, a izvođač radova je bilo preduzeće “Ađi Invest” d.o.o. Nikšić, sa kojim Javno preduzeće ima godišnji ugovor na izvođenju ovakvih radova. Ukupna vrijednost radova iznosila je 19 360 eura. Ove sedmice započeta je i izgradnja parapetnog zida u nastavku postojećeg na takozvanoj Žutoj plaži u Kotoru i izrada zaštitnog kamenog zida, klupa za sjedenje i informativne table na lokaciji Sopot kod Risna” – kaže se u saopštenju Javnog preduzeća za upravljanje morskim dobrom Crne Gore.
Smrt tehničkog ronioca Stevena Slatera na olupini Andrea Doria tragična je nesreća do koje je došlo uslijed brzog uspona, kako je zaključeno istragom.
46-godišnji Slater bio je član tima za tehničko ronjenje Darkstar, a istragu je vodio Northern Echo. Ronilac je bio na tjednom putovanju s prijateljicom Claireom Fitzsimmons koja ga je opisala kao “vrlo iskusnog, pažljivog i promišljenog ronioca” te je dodala kako njegova rekordna ronjenja uključuju mnoge olupine znatno dublje od Andreae Dorije.
Zaron je počeo 24. jula 2017. s broda Ol ‘Salty II iz Montauka u New Yorku. Fitzsimmons je izjavila kako nisu planirali roniti dulje od dva sata te kako su planirali provesti 20 do 30 minuta na dnu istražujući krmenu površinu talijanskog broda koji je potonuo u 1956. Budući da je more bilo poprilično uzburkano, grupa je čekala do podneva na njegovo smirivanje. Fitzsimmons je opisala kao “čudno” što na olupini Slater nije prestao skupljati suvenire kad su prolazili pokraj bazena. Začula je njegov vrisak te primijetila neobično veliku količinu zraka u njegovom suhom odijelu. Bilo joj je teško dok mu je pokušavala pomoći ispustiti zrak iz odijela jer je i sama imala tešku opremu, a bilo je tamno. Kako se tlak u njegovom odjelu povećao, nisu bili u mogućnosti spriječiti njegov nagli izron.
Budući da je njegovo računalo pokazalo kako se prebrzo uspinje bila ga je prisiljena pustiti te sama nije bila u mogućnosti izroniti sljedećih 72 minute. Te su joj 72 minute bile najteže jer nije mogla ništa, osim nadati se da su ga na površini uspjeli zbrinuti. Ekipa ga je na površini uhvatila već onesviještenog te mu pokušala pružiti prvu pomoć, no uskoro je proglašen mrtvim. Mjehurići plina nađeni u njegovoj krvi pokazali su kako je upravo nagli uspon bio fatalan za njega. Dr. Hamilton nije našao zatajenja na njegovoj opremi te je smrt opisao kao tragičnu nesreću. Tako je ova zloglasna olupina odijela još jedan život i ponovo pokazala svoje mračno lice.
Službenici Uprave policije MUP-a – Odsjeka za borbu protiv droge su u sadejstvu sa službenicima Odjeljenja bezbjednosti Tivat, preduzimajući mjere i radnje u cilju suzbijanja ulične prodaje opojnih droga, pronašli i oduzeli oko 470 grama marihuane i tom prilikom lišili slobode lice osumnjičeno da je počinilo krivično djelo neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga.
Naime, službenici Odsjeka i OB Tivat su, postupajući na osnovu prethodno pribavljene naredbe sudije za istragu Višeg suda u Podgorici, izvršili pretres stana i drugih prostorija koje koristi D.B. (38) iz Tivta. Prilikom ulaska policijskih službenika D.B. je kroz prozor od terase odbacio dvije vece pvc kese na zelenu povrsinu ispod prozora, u kojima se nalazila suva biljna materija tamnozelene boje za koju se sumnja da je opojna droga marihuana težine 469,2 grama.
Pronađena i oduzeta opojna droga biće upućena u Forenzički centar radi vještačenja.
O događaju je obaviješten državni tužilac u Višem državnom tužilaštvu u Podgorici koji je naložio da se D.B. liši slobode i da mu se privede uz krivičnu prijavu zbog postojanja osnovana sumnje da je počinio krivično djelo neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga.
Iz TO Herceg Novi obavještavaju da je 20. april posljednji rok za prijavu za novi katalog smještaja registrovanih objekata koji priprema Turistička organizacija Herceg Novi.
Ovo je posljednji poziv svim registrovanim izdavaocima smještaja, ukoliko žele da se nađu u katalogu, popune formular za prijavu, ali je ujedno i pozivim neregistrovnaim objektima da izvrše registraciju i nađu se u zvaničnoj ponudi turističkih smještajnih kapaciteta Herceg Novog.
Izrada modernog kataloga sa prezentacijom hotela i svih registrovanih objekata individualnog smještaja podstaknuta je na osnovu iskustava sa svih sajmova koje smo posjetili ove sezone, gdje se pokazalo da je kvalitetan i sveobuhvatan katalog smještaja jedan od najefikasnijih modela komunikacije, jer su svi posjetioci tražili upravo kataloge smještaja.
Stoga i pozivamo sve potencijalne izdavaoce za sezonu 2018/2019 da registruju svoje smještajne jedinice kako bi bili uvršteni u katalog koji je u završnoj fazi izrade, a koji će sadržati taksativno navedene sve osnovne elemente objekta.
Potrebno je da svi izdavaoci popune formular dostupan na zvaničnoj stranici TO HN na linku www.hercegnvoi.travel
“Vrgorac s Paklinom i paklenim vratima blista u mojoj uspomeni”, zapisao je veliki Tin Ujević. Upravo takvi blistajući dragulji često su najskriveniji, poput ovog starog rudnika prirodnog asfalta “Paklina”, udaljenog svega četiri kilometra od prvih ulica Vrgorca, kojega se s nostalgijom prisjećao najveći hrvatski pjesnik.
Rudnik je dobio ime po “paklu”, terminu kojim je ovdašnje stanovništvo nazivalo i naziva crnu asfaltnu rudu. Skriven u njedrima brda Radovića, odmah ispod istoimenog manjeg vijadukta autoceste A1, jedan je od najstarijih i najznačajnijih dalmatinskih rudnika uopće, bio je moguće otvoren još prije više od četiri stoljeća.
Asfaltom iz Pakline prekrivali su se bazeni soli u Stonu 1886. godine, zatim ulice Sarajeva, brojne ceste i mostovi na prostoru bivše Jugoslavije, ali i ceste Beča i drugih europskih metropola, a o čemu je još živa predaja u Vrgorcu. Koristio se asfalt i za izoliranje skladišta i rezervoara te u brodogradilištima.
Znanstvenik Berislav Šebečić pronašao je povijesni izvor iz 1565. koji govori da se asfalt tada kopao “blizu Hvara nedaleko od Neretve”. Zapis, doduše, ne spominje Paklinu, ali da mu ipak treba dati na značaju dokazuju rečenice poznatog talijanskog putopisca Alberta Fortisa zapisane u njegovu “Putu po Dalmaciji” (Venecija, 1774.) o tome kako nepunu milju od Kokorića postoji rudnik smolastog asfalta u kojemu su “radili Turci, koliko se vidi, prije nego je mletačko oružje osvojilo ovaj kraj”. A poznato je da su Mlečani uz pomoć lokalnog morlačkog stanovništva osvojili Vrgorac 1690. godine.
Pedantni Fortis sigurno nije pisao napamet i taj je podatak vjerojatno dobio od nekoga na terenu tijekom svoga boravka u Vrgorcu 1772. godine. Tada su u naseljima oko rudnika još na životu bili starci koji su prenosili priče svojih očeva i djedova o vremenima osmanlijske uprave u Vrgorskoj krajini, a možda i neke vezane uz sam rudnik.
Možda je putopiscu nešto o tome mogao reći i vojvoda Ante Pervan, rečeni Prže, pouzdanik mletačkog upravnog aparata na ovom području koji je Fortisa ugostio, a ovaj mu se odužio biranim riječima u svojoj knjizi. Kako god bilo, rudnik se stoljećima iskorištava, a koliko točno, prepustimo to daljnjim istraživanjima povjesničara i željama ovdašnjih lokalpatriota i turističkih djelatnika.
Arhiv u Zadru čuva dokument datiran na 26. maja 1781. u kojemu stoji da poduzetnicima Kačiću, Grubišiću, Ivičeviću, Pavloviću i Pervanu odobrava iskopavanje krutog bitumena na području Vrgorca, Makarske i Neretve.
Braća Jure i Mate Jurić iz Zadra eksploatiraju rudnik u prvoj polovini 19. stoljeća. Pa su tako 1835. dobili dopuštenje od dalmatinskih pokrajinskih vlasti te je za njihove uprave iskop bio dug oko 85 i širok 25 metara. U dvije godine njihove uprave iskopano je samo 600 okâ rude koja se uglavnom izvozila za potrebe brodogradilišta u Veneciji.
Sredinom 19. stoljeća rudarenje je nastavio barun Rotschild i pod njegovom upravom rudnik je počeo davati veći profit. On je izgradio put dug šest kilometara koji je spajao rudnik i Napoleonovu cestu. Time je olakšan prijevoz asfalta karavanama prema Neretvi. Danas su ostala četiri kilometra toga makadamskog puta.
rudnik
Od Rotschilda je rudnik kupila bečka tvrtka “L. König i sin”. Tri paklinska revira dobila su ime prema Königovoj djeci: Paulini, Mariji i Aleksandriji. Nakon što je Alexander König došao u posjed rudnika, izgradio je potrebnu infrastrukturu i zaposlio radnike. Dana 13. travnja 1899. rudnik je blagoslovljen, a Narodni list piše da su svečanom činu prisustvovale “sve otmjenije osobe varoši, svećenici Vrhgorca i ostalih okolnih mjesta”.
Blagoslovljeni su rudarsko okno, pisarnica, upravna zgrada, stanovi radnika i drugo. Sve je bilo okićeno lovorovim vijencima, hrvatskim trobojnicama, zemaljskim i carskim zastavama. Kasnije je uslijedio domjenak i govori visokih gostiju, prilikom čega je gospodin König uručio novac za pomaganje sirotinje Vrgorca i Dusine i dao nalog svojoj direkciji da se ustanovi zaklada za pomaganje starih i nesposobnih radnika.
Godine 1906. upravu nad rudnikom preuzela je Paulina König, koja ga je nedugo zatim prodala tvrtki “Apshalt Gewerkschaft ‘Adria'” iz Splita. Godine 1930. rudnik je kupila tvrtka “Ruda” d.d. iz Splita. Poslije rata, od 1949. godine, istraživanja na Paklini je obavljala tvrtka “Naftaplin” iz Zagreba. Godine 1953. osnovano je rudarsko poduzeće “Paklina” koje je 1961. godine spojeno sa specijaliziranim građevinskim poduzećem “Izolacija” iz Beograda. Ta je tvrtka upravljala rudnikom oko dvadeset i pet godina. Zbog nerentabilnosti i prevelikih troškova iskapanja rudnik je konačno zatvoren sredinom osamdesetih godina dvadesetog stoljeća.
Prema nekim istraživanjima, u dubini rudnika postoje veće rezerve asfaltne breče, ali novih pokušaja otvaranja rudnika nije bilo. Nema tu isplativosti. Za potrebe rudnika otvoren je pogon za preradu sirovine koji se sastojao od drobilane, mlina i drugih postrojenja. Broj radnika se uglavnom kretao oko dvadeset. Mnogi su stanovnici okolnih naselja radili u ovom rudniku, pa tako i djed autora ovih redaka.
Paklina je danas u cijelosti napuštena. Plato rudnika povremeno se koristi za različite društvene događaje, mjesto je druženja i piknika. Međutim, prostor je zapušten, sve građevine su davno izgubile krov, a da se tu nekad rudarilo, svjedoče komadi asfaltne rude koji se mogu doslovno pokupiti s tla ili uočiti prirodnim putem zalijepljeni na stijene oko i unutar rudarskog okna.
U čvrstoj vapnenačkoj stijeni ostali su netaknuti tuneli trudom pradjedova bušeni i klesani direktno u kamenu. Ti su tuneli često predmet interes Vrgorčana tijekom njihovih šetnji. Ali samo Vrgorčana i nikoga više.
Želeći valorizirati i prezentirati jedan od najvećih dalmatinskih rudnika, gradska uprava proglasila ga je sportsko-zabavnim područjem, a već otprije ima oznaku kulturnog dobra. Uređen je pristupni put, dovedena voda i električna energija, ishođene su dozvole i upisano vlasništvo na putu dugom četiri kilometra od Vrgorca do rudnika te legalizirane stare upravne zgrade oko rudnika. Sve su to pripremni radovi za projekt strateškog značenja koji gradska uprava najavljuje u zadnje vrijeme.
– Uložit ćemo velike napore u prikupljanju dokumentacije vezane uz rudnik Paklina, a onda idemo u izradu idejnog rješenja i Urbanističkog plana uređenja kompletne sportsko-rekreacijske zone koja je velika više od 10 hektara, a od centra Vrgorca udaljena je svega četiri kilometra. U sadašnjim izmjenama Prostornog plana grada Vrgorca nastojat ćemo definirati trasu žičare koja bi povezivala rudnik Paklinu i staru tvrđavu Gradina koja se nalazi iznad samog Vrgorca – kaže nam o svemu gradonačelnik Vrgorca Ante Pranić.
Sama ideja žičare zvuči nadnaravno za Vrgorac, ali ako se nešto takvo i realizira, postavlja se ključno pitanje namjene ovog povijesno značajnog prostora. Rudarenje je prošlost, pa se jedini put vidi u kulturi i turizmu. Ali i puno veći i poznatiji lokaliteti muku muče s isplativosti jer su troškovi golemi, a interes i zarada ograničeni. U Vrgorcu, koji se tek stidljivo pozicionira na karti kulturnog turizma, zaista je velik izazov obnoviti i oživiti stari rudnik i sačuvati ga od propadanja i vandaliziranja.
Svi radovi na magistralnim putevima biće završeni do početka turističke sezone i biće bolji nego ikada, saopšteno je sinoć u emisiji “Replika” RTCG.
Direktor Direkcije za saobraćaj Savo Parača kazao je da će, u narednih mjesec, put od Podgorice do Budve biti u potpunosti završen.
“Više sam nego ponosan kako izgleda dionica puta od Podgorice do Budve, koja sad ima jedan ulaz kakav i pripada metropoli turizma”, ocijenio je Parača.
On je najavio i izgradnju saobraćajnice sa četiri trake od Jaza do aerodroma TIvat.
“Imamo obezbijeđenih 25 miliona eura od Evropske banke za obnovu i razvoj i učinićemo sve da krenemo u realizaciju te saobraćajnice”, naveo je Parača.
Crnogorski putevi nakon rekonstrukcije, tvrdi Parača, ne zaostaju za bilo kojim magistralnim putem u Evropi i dodaje da, uoči turističke sezone, nema ozbiljnijih kritičnih tačaka.
Govoreći o tunelu na Brajićima, profesorica Građevinskog fakulteta Biljana Ivanović kaže da je njen projekat riješio stabilnost kosina na toj dionici, a time i poboljšao bezbjednost učesnika u saobraćaju.
Predstavnik ministarstva saobraćaja Angelina Živković navodi da su kineski partneri iz kompanije CRBC pokazali ozbiljno interesovanje da grade i naredne dionice autoputa prema Srbiji.
Živković je ocijenila da će porasti atraktivnost cijelog projekta, jer je i u Srbiji dogovoreno da se izgradi dionica autoputa od Požege do granice sa Crnom Gorom.
Zaobilaznicama riješiti ljetnje gužve
Crna Gora u toku turističke sezone ima veliki broj saobraćajnih zagušenja, koja najčešće izazivaju teretni kamioni, kaže specijalista za logistiku Željko Ivanović.
“Imate situaciju da na dionici od sedam kilometara, od Sutomora do Bara, u jeku sezone putničko vozilo putuje više od sat, čak i do 90 minuta. To je najčešće rezultat pokretanja teških kamiona koji snabdijevaju markete, kafiće..”, navodi Ivanović.
Živković dodaje da je Jadranska magistrala već iscrpjela svoje limite i da se ljetnja zagušenja moraju rješavati.
“Prvi projekat koji ćemo kandidovati, uz podršku EU, je dio obilaznice oko Budve”, navela je Živković.
Na osnovu predloga Ministarstva odbrane, Vlada je donijela odluku kojom je Dobrovoljnom vatrogasnom društvu „Krtoli“ iz Radovića kod Tivta, ustupila u svojinu bez nadoknade, jedno specijalno vojno teretno terensko vozilo tpa TAM 150T11.
Kako se navodi, riječ je o neispravnom vozilu starom 30 godina, čija je procijenjena vrijednost 1.200 eura, a koje je dobrovoljnim vatrogascima iz Krtola ustupljeno na osnovu njihovog zahtjeva iz ljeta 2017. da dobiju opremu koja će im olakšati intervencije na teško pristupačnom terenu poluostrva Luštica.
„Već posjedujemo jedno specijalno terensko protivpožarno vozilo ovog tipa koje se pokazalo kao najpogodnije za intervencije na gašenju šumskih požara kojih smo lani imali zaista puno. Još ne znamo u kakvom je stanju vozilo koje smo dobili od Ministarstva odbrane, ali ćemo svakako nastojati da ga, čim ga preuzmemo, što prije osposobimo i opremimo u skladu sa našim potrebama“- kazao je predsjednik DVD Krtoli Stefan Kostić.
Još dva paketa s marihuanom, ukupne težine oko 66 kilograma, pronašao je građanin u moru kod otoka Lošinja, izvijestili su u ponedjeljak iz Policijske uprave primorsko-goranske.
Policija je dojavu građanina, koji je pronašao pakete s drogom, primila u petak 6. aprila.
Riječ je o dva paketa natopljena morskom vodom, u kojima je pronađena droga marihuana ukupne težine oko 66 kilograma.
Kriminalističko istraživanje u vezi s pronađenom drogom traje.
Nekoliko dana prije, sredinom prošle sedmice, paket s više od 60 kilograma marihuane pronašao je ribar, također u moru kod otoka Lošinja.
