Zasad nema izvještaja o žrtvama, no snimke s mjesta nesreća pokazuju veliku štetu na povijesnoj palači smještenoj pod mostom sultana Fatiha Mehmeta.
Tanker se zaletio u povijesnu palaču u Istanbulu na obali Bospora u subotu, nakon što je zakazala oprema za upravljanje, javio je turski CNN i dodao da je obustavljen promet u oba smjera, piše 24sata.hr.
Na mjesto nesreće poslani su tegljači i plovila obalne straže, a tanker “Vitaspirit” koji plovi pod malteškom zastavom, izvučen je na obalu, javlja CNN Turk.
Zasad nema izvješća o žrtvama, no snimke s mjesta nesreća pokazuju veliku štetu na povijesnoj palači smještenoj pod mostom sultana Fatiha Mehmeta, jednog od tri prijelaza između azijske i europske strane.
Palača hekimbaše Saliha efendije potječe iz 18. stoljeća i koristi se za vjenčanja i koncerte, kako stoji na internetskoj stranici palače.
JU Kulturni centar “Nikola Đurković” Kotor organizuje Cabaret, uz baletske igrače i latino plesače Narodnog pozorišta iz Beograda, u ponedeljak 9. aprila 2018.g. od 20 sati.
Riječ je o lijepoj ljubavnoj priči, o borbi za istinu, ljepotu, slobodu i iznad svega – ljubav.
A da li će pobjediti ljubav saznaćete u našem Kabareu, u ponedeljak veče…
Uvježbanu plesačku ekipu čini sedmoro mladih igrača: Verica Stanojević, Nikola Tomašević, Dušanka Kaličanin, Milica Jević – Drndarević, Jovana Mirosavljević, Jelena Borović i Mirko Vasiljević.
Specijalni gost je operski pjevač Dragoljub Bajić, prvak Narodnog pozorišta u Beogradu.
Prodaja ulaznica po cijeni od 5,00 eura biće u ponedeljak, 9. aprila od 10 do 12 h i od 18 do 20h. U subotu 10. marta 2018.g. od 10h do 12h i od 18h do 20h”.
Institut “Simo Milošević” završio je prošlu godinu sa neto dobitkom od 34,69 hiljada eura, 1,9 puta većim u odnosu na 2016.
Institut Igalo foto Lilja Nikezić
Poslovni prihodi kompanije, prema izvještaju o poslovanju objavljenom na sajtu Montenegroberze, su na kraju decembra bili 6,6 odsto viši i iznosili su 10,53 miliona eura.
Poslovni rashodi Instituta porasli su 3,5 odsto na 9,94 miliona eura, od čega se najviše odnosilo na troškove zarada, naknada i ostale lične rashode, 5,4 miliona eura.
Troškovi amortizacije i rezervisanja iznosili su 839,58 hiljada eura, a materijala 2,14 miliona eura. Ostali poslovni rashodi iznosili su 1,54 miliona eura.
Ukupna aktiva kompanije na kraju decembra je iznosila 65,73 miliona eura i bila je neznatno veća u odnosu na uporedni period.
Neraspoređena dobit kompanije iznosi 1,07 miliona eura.
Dugoročna rezervisanja i obaveze kompanije iznosile su 2,14 miliona eura, a kratkoročna 2,54 miliona eura. Odložene poreske obaveze iznose 539,06 hiljada eura.
Prema podacima Centralne depozitarne agencije, Vlada Srbije posjeduje 25,94 odsto akcija Instituta, a crnogorski Investiciono-razvojni fond 23,65 odsto. Crnogorska Vlada posjeduje 19,19 odsto dionica Instituta, Fond zdravstva 10,23 odsto, a Zavod za zapošljavanje 3,41 odsto. Valeant Pharmaceuticals International California posjeduje 1,29 odsto, dok je iza HB Zbirnog kastodi računa 1 skriveno 1,25 odsto akcija.
Ostali akcionari imaju manje od jedan odsto vlasništva.
Institut “Simo Milošević” četiri puta je, bezuspješno, nuđen na prodaju. Britansko-američki konzorcijum International Wellness Group (IWG) jedini je dostavio ponudu na posljednji tender, nakon čega je u novembru 2015. godine potpisan kupoprodajni ugovor sa predstavnicima Vlade.
Ugovor je raskinut u maju 2016. godine, jer IWG nije realizovao ugovorne obaveze koje je trebalo da ispuni u roku od šest mjeseci od potpisivanja ugovora, što je bio uslov za zatvaranje transakcije.
Jedan od najpoznatijih spomenika arhitekture u Boki Kotorskoj, Palata Smekja u Perastu izgrađena prije 250 godina, u maju će postati luksuzni hotel sa pet zvjezdica.
Da podsjetimo, privatizacijom Palatu i zgradu bivše fabrike konfekcije Jadrana 2006. kupuje budvanska kompanija “Imobilija” vlasnika Branka Ćupića. Rekonstrukcija i dogradnja aneksa na Jadranu i izgradnja nove zgrade, na devet ipo hiljada metara kvadratnih, je u toku i izazvala je brojne reakcije, polemike, obzirom da se gradi u prostoru koji je pod zaštitom UNESCO-a.
Izgrađene su nove zgrade na mjestima gdje su nekada postojale, kažu investitori i predstavnici države, te tvrde da je sve urađeno po zakonu, dok struka i mještani poručuju da smo zbog toga sve bliži gubitku zaštićenog područja, a da graditelji vrše urbicid nad Perastom.
Perast 2018.
Na našim fotografijama snimljnim u petak 6. aprila možete vidjeti kako Perast izgleda danas, kako se promjenio i mijenja… Ostavljamo vam da sami ocjeninte dali je u pitnju urbicid ili ne.
Definitivno u odnosu na prošla vremena drevni Perast je pretrpio značajne promjene…
Perast 2018.
U malom Perastu ima 19 palata, a jedna od najljepših je Palata Smekja koja se nalazi u središnjem, priobalnom dijelu Perasta, uz crkvu Sv. Marka. Sastoji se iz dva dijela – starijeg, izgrađenog 1764. godine, koji se nalazi između obalnog i starog puta i mlađeg dijela koji je započet 1764. godine, a završen 30-ih godina XX vijeka.
Smekje iz kazade Cizmaj kao pomorci sreću se vrlo rano, već u drugoj polovini 16. vijeka. Petar Smekja dovodi svoju porodicu do ekonomnskog uspona, poslije čuvenog trgovačkog poduhvata, kada je brodom „Leon Koronato“ doprinio privrednom povezivanju Baltičkih zemalja sa Venecijom 1746. godine. Već 1748. on postaje „Konte“, a 1779. porodica je pripojena kotorskom plemstvu.
Najveća je palata u Perastu. Građena je u potpunosti od korčulanskog kamena. Ima prizemlje, dva sprata i belveder. U nivou prvog sprata je prostrana terasa, cijelom dužinom fasade, a na drugom i trećem spratu su balkoni sa balustradom. Na ulaznom dijelu palate je grb kazade Čizmai – ruka koja drži stabljiku („čičimak”) sa zvijezdama koje su znak porodice Smekja. Novi dio palate završen je 1936. godine, po uzoru na postojeće prizemlje i sprat, u istom stilu i od istog materijala.
U oba dijela palate je od 1936. godine bila smještena fabrika konfekcije „Jadran Perast”. Masiv je zgrade stilski jednostavan, ali dovraci i pragovi prozora odaju djelimično renesansnu jednostavnost u potezima, dok oblik gornjih pragova sa školjkastim ukrasnim motivom i uopšte ornametalna strana zgrade, pa tako i stilizacija balustrada sa renesansnim rozetama, imaju dašak baroka. U palati se nalazi i jedna osobenost stare primorske arhitekture, presvođen zatvoreni prelaz preko glavne ulice, kojim su dvije palate spojene.
Svojoj prijateljici Nadi Schiaroli, danas 96-godišnjakinji, razglednicu je s odmora na otoku Koločepu poslala njena prijateljica Radula i to 20. avgusta 1989…
Pismo
Iz Hrvatske je poslana davne 1989. godine, a u talijanski grad Fano (kod Ancone) stigla je prije dva dana. Razglednica iz Koločepa do druge obale Jadrana putovala je punih 29 godina.
Svojoj prijateljici Nadi Schiaroli, danas 96-godišnjakinji, razglednicu je s odmora iz Hrvatske poslala njena prijateljica Radula i to 20. avgusta 1989., piše Il Resto del Carlino. U sandučiću ju je našao Nadin sin Sergio:
– Ovo je ravno čudu. Ni moja mama (96) ne može vjerovati svojim očima – rekao je.
Uručiti ih nekome danas, poštarima je postao doslovce doživljaj. Je li razglednica s Koločepa putovala cijelo ovo vrijeme i zapinjala na različitim punktovima ili je bila zagubljena u poštanskom uredu u Hrvatskoj i prvom prilikom čim je otkrivena netko ju je poslao, teško ćemo doznati. Ipak, na kraju je uspjela stići na odredište i razgaliti srce starici koja ima hrvatske korijene i koja nikad nije zaboravila svoju prijateljicu Radulu.
– Moja je majka Radulu upoznala jer je u ono vrijeme ljetovala na Koločepu. Kasnije ih je razdvojio rat i više se nikad nisu čule – rekao je Sergio, kojeg smo uspjeli dobiti na telefon, ali nije više bio raspoložen za razgovor. Rekao je tek da je razglednica pisana na hrvatskom jeziku, a što na njoj piše nije nam otkrio.
Na Koločepu smo dobili starijeg gospodina koji je samouvjereno rekao da poznaje sve na svom otoku, ali da ne poznaje nikoga po imenu Radula te da, po njemu, ona ni ne postoji. Tako će i Radula, baš kao i priča o gotovo 30-godišnjem putovanju njezine razglednice, ostati obavijena tajnom.
– Jučer sam vidio poštara i imao sam potrebu upitati ga je li baš on ostavio ovu razglednicu u srijedu. Nasmijao se i rekao da jest – rekao je talijanskim medijima Sergio čvrsto stišćući rukama dragocjenu uspomenu na neka stara vremena.
Slučaj razglednice iz Hrvatske nije usamljen, u svijetu je već bilo razglednica koje su primatelju stizale i nakon 70 godina. Ipak, u 29 godina razdoblje je u kojem se promijenila i naša zemlja, ali i cijeli svijet, javlja 24 sata
Vladimir Hrlić, posljednji živući član posade Besa Jože Horvata, ispričati će svoju stranu priče o tom legendarnom putovanju. Gostuje, naime, danas 6. travnja, s početkom u 18 sati u Gradskoj knjižnici i čitaonici Pula u sklopu posljednje zimske “Ćakule pod jedrima”. Ulaz je besplatan.
Sve će tako biti u znaku jedne povijesne priče koju svi ljubitelji mora, jedrenja i avantura jako dobro znaju. Priče o brodu Besa – obećanoj riječi. Godine 1964. na inicijativu Jože Horvata, u pulskom brodogradilištu Uljanik završena je gradnja jedrilice dužine 16.2 metara, oplate od čelika prema nacrtima inženjera Živote Pavlovića s kojom su Joža, njegova supruga i sin te još dvoje Puljana krenuli na put oko svijeta isplovivši upravo s Ribarske kolibe u Puli. Knjigu “Besa – brodski dnevnik” svi jedriličari jako dobro znaju, no uvijek postoji i druga strana priče, ono nešto između redaka što čitatelj ne vidi. Upravo te detalje, kao i svoju priču o putovanju na Besi ispričati će Vladimir Hrlić.
Iz knjige Besa – brodski dnevnik: “Pronađen i peti član ekipe! Primio sam pismo iz Pule od konstruktora inž. Pavlovića. Žika mi javlja da u brodogradilištu ‘Uljanik’ radi neki mladić, imenom Vladimir Hrlić, koji svoje slobodno vrijeme provodi radeći na Besi. Pomaže u svemu što stigne, a imade mnogo smisla i za mehaniku i brodogradnju. Prvi je dojam da bi bio ozbiljan kandidat. Visok i snažan, ne puši, a i ne pije, simpatičan. Jedinac je, roditelji mu žive ovdje, u Puli. Među ponudama što ste ih primili preko VUS-a za petog člana posade nalazi se i njegova… Potražio sam tu ponudu.”
Organizator je Jedriličarski klub Delfin, a potporu u realizaciji programa pružili su Grad Pula, Turistička zajednica grada Pule, Gradska knjižnica i čitaonica Pula, AGD reklame te PIJK Hijena.
“U četvrtak se u Tivtu, kao u niskobudžetnim holivudskim horor filmovima – taman kad je djelovalo da je lokalna DPS uprava “poklekla” pred mračnim silama destrukcije oličene u medijima i NVO sektoru (!?) – ukazao anđeo svjetlosti iz Rastoka, razagnao tminu i svima jasno nacrtao put koji “sigurnim korakom” vodi u “stabilnost i razvoj”: Opština Tivat sa zadovoljstvom treba da oprosti 5,6 miliona evra Portu Montenegro!”, saopštili su iz Tivatske akcije.
“Građani Tivta, “lider, državnik i predsjednik svih građana (!!!)”, bio je jasan da ne može biti jasniji. Ako je DPS pred lokalne i državne izbore 2016. godine sakrio od vas namjeru da prodaju Aerodrom Tivat i opraštaju milione našeg novca stranim(?) investitorima – sada je Đukanović bio brutalno jasan i iskren. I treba mu čestitati što nas je poštedio diplomatskih predizbornih izmotavanja.
Druga je stvar zašto je tako nastupio: da li zbog iznenadnog napada iskrenosti, ili zbog toga što na Tivćane gleda kao na ljude koji zaslužuju da im se jasno stavi do znanja da su njegovi robovi, i da za njih njegova volja mora biti iznad svih zakona i ugovora?
On je u Tivtu pokazao da više nema ni volje ni strpljenja da glumi političara; Tivćanima se bez ustručavanja obratio ne kao predsjednički kandidat nego kao vlasnik Crne Gore, kao vlasnik Tivta i Tivćana.
Sve vam je rekao u brk, nema više potrebe da slušate lažna obećanja kojima vam lokalni špijunčići pred svake izbore svakodnevno pune glavu. Sad znate da glasajući za Đukanovića glasate da se oprosti Portu prvo 5,6 miliona evra, a potom još i 6,6 miliona.
Sad znate da glasate i za prodaju Aerodroma Tivat, po istom “modelu” kao što je prodat Arsenal.
Glasate takođe i za još mnogo gore stvari koje će mu u međuvremenu pasti na pamet.
Nema više izgovora – “nijesmo znali”, “prevarili su nas”, “sljedeći put neću za DPS”…
U svakom gradu u kome žive iole normalni ljudi (ljudi kojima je ostalo makar malo samopoštovanja i zdravog razuma) političar koji ovako nastupi ne bi mogao da dobije ni jedan odsto glasova. Ali, pošto su brojni građani Tivta već previše puta pokazali da su te kategorije u njima davno umrle, reći ćemo ovako: Ako Đukanović u Tivtu dobije makar jedan glas više od kandidata opozicije – onda Tivćani i zaslužuju da budu njegovi robovi, i Tivat zaslužuje sve ono što mu on sprema.
Đukanović u Tivtu – foto DPS
I neće biti više nikakvog smisla da se “mediji i NVO sektor” u Tivtu i dalje bave odbranom opšteg interesa i sličnim “destrukcijama”. Uživajte u svojim ropskim poslovima, u daljim smanjenjima plata, u nezaposlenosti i najavljenim otpuštanjima, u stalnom povećavanju nameta, u finansiranju stranih i domaćih “investitora” iz vašeg džepa, u otimačini privatne imovine, u urbanističkom haosu i uzurpaciji obale, u razrovanim ulicama i saobraćajnim kolapsima, u kreditima kojima lokalni funkcioneri rješavaju stambeno pitanje po četvrti ili peti put, u obračunima kriminalnih klanova, u iščekivanju zalutalih metaka, itd.
Na kraju, obaveza nam je – u ovo vrijeme duhovno najznačajnijeg hrišćanskog praznika – u ime istine da se osvrnemo na ogorčenje, bijes, i zgađenost koju je širom Crne Gore izazvala jučerašnja Đukanovićeva izjava u Tivtu.
Za ovaj sve dublji i mračniji košmar u kome živimo 28 godina najmanje je kriv Milo Đukanović. Nije pravedno njega za to optuživati. Mora se razumjeti da su neki ljudi rođeni za zlo, i da im nije dato da učine bilo što dobro. Oni su rođeni da čine zlo da bi sve ostale stavljali pred iskušenja, i natjerali ih da pokažu svoju pravu prirodu – jer je “u dobru lako dobar biti”. Đukanović je imao na desetine prilika u ove tri decenije da napravi nešto dobro, ali je nepogrešivo činio suprotno. On bolje ne može i da hoće, i savršeno ostvaruje svoje poslanje.
Zato ga ne krivite. Krivi smo svi drugi.
Prvo oni koji su zbog pohlepe, bolesne ambicije ili straha stali uz njega, a najviše oni kojima ništa nije dao a sve je uzeo.
Ništa manje krivi nismo ni svi mi koji smo na suprotnoj strani, i koji smo mu dozvolili da od naših života i naše zemlje učini ovo što je učinio. A među nama najviše su krivi oni koji su se sve ove godine prsili da budu lideri raznih opozicionih partija.
I zato je možda i najpravednije da Đukanović završi posao zbog kojeg je rođen, i koji je u kućno pletenom džemperu započeo dok je još bio mlad, lijep i pametan.
Da kao nekrunisani monarh otvori posljednji čin ove mučne tragedije koju živimo, i da nas sve zajedno povede u konačni ambis”, ističe se u sopštenju Tivatske akcije.
Mladi vaterpolisti Jadran Carina, generacija 2001. godište i mlađi, osvojili su treće mjesto na turniru „Petros Skandalis“ u Atini.
Novljani, prošlosezonski osvjači ovog turnira, tokom trodnevnog takmičenja igrali su u konkurenciji sedam najboljih klubova Grčke tog godišta: Vuljagmeni, PAOK, Nep, Olimpijakos, Etnikos, Panionios i Palaio Faliro.
Jadran je grupnu fazu završio sa maksimalnim učinkom, a pred našom ekipom redom su padali PAOK (10:6), Vuljagmeni (14:2) i Nep (22:2).
U polufinalu je Olimpijakos, kasniji osvajač turnira, bio bolji rezultatom 9:6, pa je Jadran morao da se zadovolji trećim mjestom nakon pobjede nad PAOK-om 12:3.
Nakon polufinalnog meča, predstavnici Olimpijakosa su Novljanima predložili međusobnu saradnju mlađih kategorija.
Na turniru u Atini boje Jadrana branili su: Bovan Lazar, Marić Đorđe, Vučurović Uroš, Radović Danilo, Vavić Vladimri, Radanović Marko, Jančić Nikola, Malović Tomo, Ilić Nikola, Klisura Stefan, Sijerkovič Mirko, Subotić Stefan, Aleksić Filip, Vujović Jovan, Radović Vasilije, Sladović Matija, Stevović David. Trener ekipe Jovo Vukasović.
Trebevićka žičara danas je svečano puštena u rad a gradonačelnik Abdulah Skaka je rekao da je od danas Sarajevo ponovo grad.
Najveću sumu novca za obnovu žičare dao je nuklearni fizičar Edmond Ofermann, Amerikanac holandskog porijekla, s boravištem u Švajcarskoj. On je donirao 3,8 miliona švajcarskih franaka (3,08 miliona eura).
Švajcarska armija je 2011. godine iz švajcarskog sela Grachen dostavila doniranu žičaru u Sarajevo. Žičara je tada bila stara 30 godina, a nije imala motor i upravljačku jedinicu.
