„Vlast kvari, a apsolutna vlast kvari apsolutno“ – stoji u čuvenoj rečenici Lorda Ektona, koja na žalost svoju tačnost potvrđuje i na primjeru rada Parking Servisa Tivat i odnosa direktora i zaposlenih, kaže se u saopštenju Bokeškog Foruma.
“Nama u Bokeškom Forumu nezamislivo je da firma koja broji 18 zaposlenih ima dva sindikata, što nemaju ni mnogo neke korporacije. Naročito je to nezamislivo za ustanovu koju bi trebalo gotovo nemoguće pokvariti. I koja je i oformljena da bude nepresušni izvor finansija i kao takva bude vjetar u leđa tivatskom sportu, kulturi i obrazovanju. I koju na kraju krajeva direktno finansiraju građani Tivta i turisti, u ljetnjim mjesecima.
No da je i nekvarljivo moguće pokvariti, potvrđuje se i sada, a glavni razlog svega toga je katastrofalna kadrovska politika DPS-a i postavljanje Slaviše Ognjanovića na mjesto direktora „Parking servisa“ . I osjećaj svemoći koji posjedovanjem privilegovane članske karte isti nezasluženo ima.
Otkud nekome pravo da radniku ne da zarađenu zimnicu i da istovremeno, kako tvrdi većina zaposlenih daje lažna obećanja. Zar samo zato što je pripadnik ove ili one partije ? Ako je i od DPS-a – mnogo je.
Sa iskrenom nadom da je podjela na „žute“, „plave“, „crvene“ odavno prošla, Bokeški Forum insistira OD Opštinskog rukovodsta, i OO DPS-a, da preispita kadrovsku politiku i da, ukoliko ih imaju, na odgovorne funkcije u našem gradu počinje da postavlja sposobne, a ne podobne. Zarad svih nas”
Aviokompanija Etihad iz Ujedinjenih Arapskih Emirata koja je manjinski partner i vodi poslovanje srbijanske nacionalne avikompnaije Air Serbia, zvanično je otkazala skoro milijardu dolara vrijednu porudžbinu za 10 novih putničkih aviona tipa „Airbus A-320neo“ koje je trebala dobiti Air Serbia.
Novi avioni koje je Air Sebia trebala da počne dobijati počev od novembra 2018., trebalo je da do 2020. u potpunosti zamijene postojeću flotu srbijanskog nacionalnog prevoznika, a koju čine stariji i većinom iznajmljeni avioni tipa „Airbus“ A-319 i A-320. To se međutim, neće dogoditi jer je Etihad koji se i sam u posljednje dvije godine nosi sa veliki ekonomskih teškoćama, odustao od te porudžbine, što je zvanično pokazala i knjiga narudžbi koju je renomirani francuski proizvođač vazduhoplova „Airbus Industries“, objavio pred novogodišnje praznike.
Air Serbia tako, umjesto da dobije daleko najmoderniju i ekonomski najefikasniju flotu od svih prevoznika u regionu bivše Jugoslavije, ostaje sa starim avionima, a što indirektno može uticati i na crnogorskog nacionalnog avioprevoznika Montenegro Airlines. Za MA je Air Serbija naime, jedini konkurent na za oba prevoznika vrlo značajnim i najprofitabilnijim linijama iz Tivta i Podgorice za Beograd i obrnuto, na kojima se godišnje preveze preko pola miliona putnika. Budući da Air Serbia neće biti u situaciji da tokom ljetnjih gužvi putnicima ponudi nove moderne avione većeg kapaciteta kakvu su A-320neo, te da ta kompanija i sada za Podgoricu i Tivat najčešće leti takođe dotrajalim i sporim turboelisnim avionima tipa ATR-72 koji su mnogo sporiji i neudobniji od MA-ovih „Embraera E-195“, moguće je da cnogorska aviokompanija iz ovakvog nepovoojnog razvoja situacije na relaciji Air Serbia-Etihad, izvuče i neplanirani benefit za sebe u vid pojačanja svog udjela u ukupnom broju prevezenih avio-putnika na redovnim linijama između Crne Gore i Srbije.
Jedan od boljih bjelopoljskih lovaca Vlado Rovčanin želeći da zaštiti srneću divljač prethodnih dana radi posao koji podsjeća na humane akcije koje se organizuju kad su nečiji životi u pitanju. Rovčanin, koji sa porodicom živi u naselju Sutivan, svakog dana ide do sela Mojstir i nosi hranu za srne želeći, kako ističe, da ih tokom ovih hladnih i sniježnih dana održi u životu. Rovčanin je inače član Lovačke sekcije „Bistrica“ koja djeluje pod patronatom Lovačke organizacije Bijelo Polje.
Rovčanin je nakon što su se srne pojavile na području Mojstira, koje je inače i njegov rodni kraj, pripremio nekoliko bala sijena i određenu količinu kukuruza. Pozajmio je konja od komšije iz sela, takođe lovca Miće Juriševića, i svaki dan nosi hranu za srne.
Svaki dan raznosi sijeno i kukuruz u zaseok Sušac, koji se nalazi iznad Đalovića klisure. Put je skoro neprohodan, ali je on stizao do srna vođen njihovim tragovima. Kaže da su srne jele sijeno, a kukuruz je kupila neka druga divljač, ali narednog dana na mjestu gdje bi ostavljao hranu sve je bilo pojedeno. Rovčanin tvrdi da će nastaviti da nosi hranu srnama kako bi one opstale na potezu od Sjeničkih Bara, koje se nalaze u Srbiji, do Đalovića klisure.
Hroničar zbivanja u Bistričkom kraju i jedan od najstarijih žitelja, nekadašnji učitelj Milisav Đurović kaže da je to što radi Rovčanin nezabilježeno kad je u pitanju lov, ne samo u Crnoj Gori već i van njenih granica.
– Imamo u komšiluku rezervat sa divljačima vlasnika Petra Novovića, i svi mi koji se neko manje, neko više bavimo lovom znamo da cijenimo divljač. Naročito srne, kojih nema mnogo. Tako je i Vlado pokazao ljubav prema životinjama, što je primjer koji može da posluži i drugima kako da se odnose prema ovim plemenitim životinjama – kaže Đurović.
Kružnih putovanja stranih brodova po hrvatskom Jadranu u prvih deset mjeseci ove godine bilo je 644, što je isti broj putovanja kao i u deset lanjskih mjeseci, no na tim je brodovima bilo 976,5 tisuća putnika ili 9,4 posto više, podaci su Državnog zavoda za statistiku (DZS).
Svi kruzeri koji su u deset mjeseci ove godine doplovili u hrvatski Jadran tu su bili ukupno 1.267 dana ili 6,8 posto manje dana nego u istom razdoblju lani.
Najviše putovanja, 56,6 posto od ukupnog broja kružnih brodskih putovanja, ostvareno je u moru Dubrovačko-neretvanske županije, dok je 24,7 posto bilo u Splitsko-dalmatinskoj županiji, a u ostale četiri jadranske županije preostalih 18,8 posto tih putovanja.
Brodovi su se slično rasporedili i po hrvatskim morskim lukama, pa je najviše posjeta kruzera imao Dubrovnik, 487, potom Split 224 te Zadar 111, a ukupno su pristizali u 13 morskih luka od Istre do Dubrovnika..
Najviše kružnih putovanja ostvarili su brodovi pod zastavom Bahama, 167, Malte 147, te Paname 108, a ukupno su brodovi dolazili pod zastavama 12 zemalja.
Kružnih putovanja stranih brodova u hrvatskom teritorijalnom moru u ovogodišnjem je listopadu bilo 90, a na tim je brodovima u Hrvatsku stiglo ukupno 141,98 tisuća putnika.
Crnogorski pomorci su i dalje u prilično nezavidnom položaju, ocijenjeno je iz upravnog odbora Unije pomoraca. Predstavnici Unije upozorili su da povratak na “bijelu listu” neće trajati ne budu li se eliminisali sistemski uzroci problema u pomorstvu. Istakli su da pomorci godišnje u zemlju donesu 12 odsto državnog budžeta.
“Naš osnovni problem je što je ovaj vitalni resurs predugo zanemarivan i prepušten interesnim lobijima. Epilog je da se više nije pominjao interes pomoraca i države, nego se sve gledalo kroz prizmu interesa onih koji su prigrabili moć odlučivanja o pomorstvu, pa su i domaće propise donosili s tim u skladu”, kazali su Pobjedi iz UO Unije pomoraca.
Smatraju da zato nije bilo iznenađenje kad su svojevremeno “zbog nečasnih radnji grupa i pojedinaca, pomorci završili na crnoj listi zemalja za čije pomorstvo EU smatra da je ispod zadovoljavajućeg standarda”.
“Što je bila sramota u odnosu na viševjekovnu tradiciju i kvalitet naših pomoraca” – istakli su predstavnici Unije pomoraca, koji smatraju da je “trenutni povratak na bijelu listu” dijelom njihova zasluga.
“Ali se ne smijemo zavaravati – ovo stanje neće trajati ne budu li se eliminisali sistemski uzroci problema, a tu država, odnosno nadležno ministarstvo, mora imati glavnu riječ”, poručili su iz Unije.
Odlukom Evropske komisije od 23. marta 2017. Crna Gora je vraćena na “bijelu listu” pomorskih zemalja. Dok smo bili na “crnoj listi” Evropske agencije za pomorsku sigurnost (EMSA) naši pomorci nijesu mogli da plove pod zastavama zemalja EU.
Kapetani
Predstavnici Unije pomoraca istakli su da je najbolji pokazatelj vitalnog značaja pomorstva za crnogorsku ekonomiju što šest hiljada pomoraca, koliko se procjenjuje da plovi na stranim i četiri domaća prekookeanska broda, godišnje u zemlju pošalju novca u iznosu od 12 odsto cjelokupnog državnog budžeta.
“Da pojasnimo, radi se o jedan odsto populacije, ili oko 2,4 odsto radno aktivnog stanovništva”, istakli su iz Unije i naveli da je taj rezultat postignut na međunarodnom tržištu pomorske radne snage isključivo znanjem, trudom i radom domaćih pomoraca, u uslovima izuzetne konkurencije i krize u svjetskom pomorstvu.
“Strani poslodavci traže naše pomorce. Da li je moguća bolja potvrda o našem kvalitetu i znanju od ove”, pitali su i naveli da od osnivanja imaju redovnu i dobru komunikaciju sa Ministarstvom saobraćaja i pomorstva, kao i da su u posljednje dvije godine na njihov poziv učestvovali u izradi nekoliko propisa, sa ciljem usklađivanja sa minimalnim međunarodnim zahtjevima.
Da su jezik i istorija međusobno uslovljeni i da se međusobno prepliću, nije nepoznanica ni za lingvističke laike. To je možda najvidljivije u pozajmljenicama iz raznih jezikâ koje su u različito vrijeme i u različitim istorijskim okolnostima ulazile u naš jezik.Ali da se neki bitni istorijski događajizrcale i u etimologiji (pojedinih) riječi, to je široj čitalačkoj publici već mnogo manje poznato, štoviše uglavnom potpuno nepoznato. U ovom članku to ću pokazati na primjeru imenicâ koje denotiraju vladarske titule u našem jeziku. Biće vam, sa jedne strane, zanimljivo vidjeti kako neke riječi čuvaju- „zaključane“ u oviru njihovog glasovnog sklopa- određene značenjske komplekse kojih većina ljudi nisu ni izbliza svjesni, a, sa druge, saznati kako su te riječi uopšte nastale.
Svi ste bezbroj puta u životu u svakodnevnom govoru upotrebili neku od imenicâ kao što su car, kralj, knez itd. ni najmanje ne razmišljajući o porijeklu tih imenicâ u našem jeziku. Počnimo od porijekla imenice car. Istorijske preteče imenice carna terenu B/CG/H/S jezika su praslovenska imenica cěsar’ (apostrof iznad r ukazuje na to da je r meko i da se izgovara kao rj) i imenicacьsar’ (ь je takozvani poluglasnik, vokal koji označava redukovanu glasovnu vrijednost. To će reći da je- kad je u pitanju dužina trajanja izgovora vokalâ- trajanje izgovora poluglasnika kraće od dužine izgovora takozvanih kratkih normalnih vokalâ). Oblik cěsar’nalazimo i u starocrkvenoslovenskom jeziku. Sad dolazi najzanimljiviji dio priče o imenici car. Naime, logično se postavlja sljedeće pitanje: odaklevode porijeklo oblici cěsar’i cьsar’? Postavljeno pitanje, naravno, zahtijeva odgovor. Praslovensko cěsar’ posuđeno jeod gotskog kaisar (gotski je jedan od starogermanskih jezikâ. Njegov posebni značaj je u tome što je u pitanju prvi germanski književni jezik: jezik na koji je prevedena Biblija. Taj grandiozni poduhvat bio je- u četvrtom stoljeću poslije Hrista- djelo čuvenog gotskog biskupa Vulfile i, s njim, još nekolicine tadašnjih učenih ljudi). Gotsko kaisar, pak, posuđeno je iz latinskog Caesar, što je bila jedna od titulâ rimskih vladarâ (Imperator Caesar Augustus) po ugledu na Julija Cezara i rod Julijevacâ. Sufiks –ar’ u praslovenskoj imenici cěsar’ javio se analogijom prema istom sufiksu u riječima poput ribar’. Posuđivanje ove imenice iz gotskog jezika u praslovenski desilo se vjerovatno na dunavskom limesu u petom ili ranom šestom stoljeću poslije Hrista. Valja pomenuti i stariji i dijalekatski oblik ove imenice- oblik ćesar– koji je pozajmljenica iz vizantijskog grčkog. Toliko o porijeklu imenice cěsar’ (mala digresija: oni koji vole Oliverovu „Cesaricu“ sad znaju i porijeklo te riječi). Međutim, još nisam odgovorio odakle oblik car u savremenom B/CG/H/S jeziku. Car u našem jeziku vodi porijeklo od one druge riječi-preteče našeg današnjeg naziva za tu vladarsku titulu, dakle od riječi cьsar’. Cьsar’ je mlađa posuđenica, vjerovatno iz vizantijskog grčkog. To je bila titula vizantijskog cara, a potom- od Ivana IV Groznog- i ruskog cara. Kod Bugara je titulu cara prvi uzeo njihov vladar Simeon 917. godine. Sam oblik car nastao je tako što se poluglasnik između c i s izgubio, a onda se suglasnička grupa cs– teška za izgovor- uprostila, ispadanjem suglasnika s, u c. Niste ni sanjali da je sa carevima ovako komplikovano i u lingvistici, a ne samo u politici.
Još je zanimljivije porijeklo imenice kralj. Ta imenica u južnoslovenskim jezicima postala je od praslovenskog korlj’ь, i to, prvo, metatezom (zamjenom mjesta) glasova o i r, a onda duženjem vokala o koje je- poslije tog duženja-prešlo u a. Ali ono što je najinteresantnije u priči o kralju- i tačka u kojoj se jezička istorija isprepleće sa etničkom i kulturnom istorijom- jeste način na koji je ovo korlj’ь postalo u praslovenskom jeziku. A praslovensko korlj’ь i naše kralj vode porijeklo od germanskog ličnog imena Karl. I to ne od imena bilo kojeg Karla!! Nego- ni manje ni više- od imena velikog franačkog vladara Karla Velikog (vladao od 747. do 814.). Naime, Karlo Veliki bio je prvi kralj sa kojim su Sloveni došli u kontakt, i njegovo lično ime preuzeli su kao svoj naziv za datu vladarsku titulu. Za mnoge neočekivano i možda nevjerovatno, ali istinito. Kad smo već kod Karla, zašto ne objasniti i etimologiju ovog imena. Ime Karl/Karlo i žensko ime Karla, koje je nastalo prema muškom Karl/Karlo, imena su germanskog porijekla. Ime Karl/Karlo na starovisokonjemačkom jeziku znači „slobodan čovjek“. Kod nas je ovo ime rijetko, ali zašto da ti rijetki Karlovi i Karle ne znaju što znači ime koje nose.
Ni imenica knez nije autohtono slovenska riječ. I nju su naši preci, nekad davno, posudili od starih Germanâ. Naše današnje knez postalo je od praslovenskog kъnędzь (ę je nazalno e, e protisnuto kroz nos; vokal koji se izgovara kao, npr., francuski vokal koji se u pravopisu ovog jezika bilježi grafemskim sklopom in; toęće se u B/CG/H/S jeziku kasnije denazalizirati i dati obično e), a to praslovensko kъnędzь postalo je od posuđenice iz germanskog kuninga-, što znači „vođa plemena, kralj“ (npr. starovisokonjemačko kuning, staroenglesko cyning, staronordijsko konungr, sve u značenju „kralj“. Sad znate odakle vodi porijeklo i englesko king. Ova tematika postaje vam sve zanimljivija i zanimljivija). Germanska riječ kuninga-, pak, izvedena je od korijena kuni- u značenju „pleme“.
Spuštamo se na neke niže vladarske titule u B/CG/H/S jeziku i tako dolazimo do imenice ban. Ni naziv za ovu titulu nije izvorno slovenska riječ. Ali- za razliku od kralja i kneza- imenicu ban naši daleki preci nisu preuzeli od Germanâ, nego od Avarâ. Ta riječ izvorno je posuđena iz avarskog bajan, što je u avarskom jeziku značilo „zapovjednik horde“. Nije jasno odakle ova riječ vodi porijeklo u samom avarskom jeziku: da li je u pitanju iranizam- dakle riječ iranskog porijekla- ili je to izvorna turkijska riječ. No, za nas to i nije mnogo bitno; bitno je da znamo odakle ban vodi porijeklo u našem jeziku.
Za kraj članka ostavio sam agu i bega. Tu za vas definitivno ima najmanje misterije. Ali opet- i kad su ove dvije riječi u pitanju- naučićete nešto novo. Aga i beg su turcizmi: aga je posuđeno iz turskog aga, što u turskom znači „gospodin, zapovjednik (civilna i vojna titula), izvorno „veliki, stariji“. Beg je posuđeno iz turskog bey „titula uglednog čovjeka“. Sa spoznajom porijekla ove dvije titule nekima će možda biti slađe da gledaju turske serije.
Nisam, naravno, u ovom članku objasnio porijeklo svih nazivâ za vladarske titule u našem jeziku. Nije mi to ni bila namjera jer ovaj članak nisam zamislio kao čisto naučni, nego kao svojevrsni naučno-popularni članak: što bi se reklo, da ga svi mogu razumjeti i naučiti nešto novo iz oblasti lingvistike. Upravo zato sam- za objašnjenje porijekla njihovih nazivâ u našem jeziku- izabrao one najvažnije vladarske titule. Što možemo formulisati kao neki generalni zaključak na osnovu napisanog u ovom članku? Možemo zaključiti da su svi pomenuti nazivi za vladarske titule u našem jeziku posuđenice iz stranih jezikâ: jezikâ narodâ i rasâ sa kojima su naši slovenski preci dolazili u razne vrste kontakatâ i suodnosâ. Sa izuzetkom age i bega– što su novije posuđenice- ostale pomenute posuđenice su posuđenice uglavnom iz germanskih jezikâ i još iz ranog srednjeg vijeka. Neko maliciozan, sarkastičan i/ili sa smislom za crni humor sad bi se možda zapitao: kad smo morali pozajmiti bukvalno sve nazive za upravljačko-vladarske titule, da li to znači da nam ni tada- baš kao ni sad- vještina upravljanja i vladanja nije bila jača strana? No, upravo sam uhvatio sebe kako skrećem u politiku i u sadašnjost. A ovo nije članak o tome i zato ovdje stavljam tačku na njega.
Grad Sarajevo je spreman da bude glavni partner projekta otvaranja muzeja posvećenog filmu „Valter brani Sarajevo“, poručio je gradonačelnik Sarajeva Abudulah Skaka prilikom posjete „Filmskom centru Sarajevo“ koje radi na osnivanju muzeja.
Direktor JP “Filmski centar Sarajevo” Jasmin Duraković je prezentovao projekat muzeja posvećenog kultnom partizanskom filmu, ali i istorijskoj ličnosti Vladimira Perića Valtera, koji su simboli grada.
Gradonačelnik Skaka smatra da bi takav muzej doprinio obogaćivanju turističke ponude Sarajeva.
“Sarajevo mora čuvati svoju kulturnu baštinu, a film „Valter brani Sarajevo“ je važan dio nje. Grad će uvijek podržavati kvalitetne projekte. Uvjeren sam da će ovakva kulturna institucija biti primaljiva za posjetioce, ne samo iz regije, nego posebno one sa Dalekog istoka, gdje je ovaj film i sve ono što je vezano za njega stekao kultni status”,rekao je gradonačelnik Skaka.
Muzej „Valter brani Sarajevo“ zamišljen je kao atraktivan filmsko-scenografski muzej sa eksponatima iz vremena snimanja filma, ali i istoriografsko-muzejskom dokumentacijom, audio i video sadržajima i suvenirnicom, te sa pratećim mapiranjem lokacija na kojima se snimao ovaj film, kao i onima vezanim za istorijsku ličnost Valtera Perića.
Projekat vodi Jasmin Duraković, koji je idejni pokretač ovoga muzeja, dok je za potrebe realizacije projekta okupljena ekipa vrhunskih stručnjaka iz filmske, likovne i muzeološke djelatnosti.
U okviru projekta planirana je, zajedno sa predstavnicima turističke industrije, tura „Valter brani Sarajevo“. Za ovu turu naročito su zainteresovani Kinezi, jer je u ovoj zemlji film gledalo nekoliko stotina miliona gledalaca, a Valter je i danas mitski superjunak.
Kotor je nominovan za titulu najbolje evropske destinacije u 2019. godini, nakon rezultata ostvarenih tokom 2018. na takmičenju koje sprovodi European Best Destinations – EBD.
EBD je organizacija sa sjedištem u Briselu čija je uloga promocija kulture i turizma u Evropi, a u partnerstvu sa više od 300 turističkih predstavništava i EDEN mrežom, koju je kreirala Evropska komisija, djeluje u pravcu boljeg upoznavanja sa potencijalima evropskih destinacija. Sajt organizacije je šestu godinu zaredom najposjećeniji evropski sajt posvećen turizmu.
Kotor se za titulu najbolje evropske destinacije u 2019. takmiči sa Briselom, Budimpeštom, Malagom, Bratislavom, Bečim, Poznanom, Bragom, Berlinom, Ženevom, Londonom, Mecom, Monte-Izolom, Rigom, Parizom, Dinanom, Firencom, Cavtatom, San Maksimom i Atinom.
Sa većim brojem glasova od Pariza, Beča i Amsterdama u 2018. Kotor se našao na 12 poziciji, kada je prvo mjesto zauzeo Vroclav. Nominacija i plasman rezultat su kontinuirane promocije i komunikacije TO Kotor sa evropskim mrežama promocije kulturnog turizma i jedini je crnogorski grad koji se našao na ovoj listi.
Glasanje traje od 15. januara do 15. februara, a sa jedne IP adrese moguć je samo jedan glas.
Crna Gora je zainteresovana za obnavljanje zračnog prometa između Podgorice i Zagreba, rekao je u utorak gradonačelnik Podgorice Ivan Vuković u razgovoru s hrvatskim veleposlanikom u Crnoj Gori Veselkom Grubišićem, uz zajedničku ocjenu da su “odnosi Crne Gore i Hrvatske izuzetno bliski i prijateljski”.
Vuković je ocijenio kako bi to značajno doprinijelo daljem jačanju suradnje ne samo ova dva grada, već i ove dvije susjedne države, a veleposlanik Grubišić je kazao kako “namjerava o tom pitanju razgovarati s čelnicima Croatia Airlinesa” i ocijenio da bi bilo dobro da se uvede vezani let s još nekim od gradova u regiji poput Mostara, Tirane ili Skoplja.
Gradonačelnik Vuković i veleposlanik Grubišić su ocijenili, kako stoji u priopćenju, “da su odnosi Crne Gore i Hrvatske izuzetno bliski i prijateljski što je odlična osnova za dalje produbljivanje suradnje, posebno između lokalnih zajednica”.
Vuković je naveo da Crna Gora veoma cijeni to što je uvijek imala snažnu podršku Hrvatske na putu europskih i euroatlantskih integracija.
“Na političku suradnju nadovezuje se i veoma dobra gospodarska suradnja. Hrvatska je jedan od najvažnijih vanjskotrgovinskih partnera Crne Gore. Zadovoljstvo nam je što već imamo ovdje solidan broj hrvatskih kompanija, kao i sve više investicija u oblasti turizma. To je dobar trend i mi kao lokalna uprava nadamo se da bismo u narednom periodu mogli imati jednu značajniju ulogu u tim procesima”, rekao je Vuković.
On je kazao da Podgorica ima iskustva u suradnji s većim brojem lokalnih zajednica u Hrvatskoj kroz IPA projekte koji su tematski raznoliki – od energetske efikasnosti do vinskog turizma.
Podsjećajući da je izaslanstvo Grada Zagreba bilo prvo koje je posjetilo Podgoricu nakon obnove neovisnosti Crne Gore 2006. godine, Vuković je najavio da će čelništvo Podgorice za par tjedana posjetiti glavni grad Hrvatske.
Grubišić se složio s tom ocjenom, ističući da je već razgovarao s čelnim ljudima Zagreba, te da su oni spremni prenijeti svoja iskustva, posebno u oblasti turizma.
Predstava “Mlijeko u prahu” po tekstu Dragane Tripković, u režiji Stevana Bodrože, biće izvedena u subotu 19. januara na Velikoj sceni kotorskog Kulturnog centra “Nikola Đurković” u 20 sati.
U predstavi igraju: Marko Todorović, Omar Bajramspahić i Pavle Popović.
Ulaz je slobodan.
“Mlijeko u prahu” je drama smještena u Podgorici, 1991. godine, u vrijeme intervencije tadašnje JNA na Dubrovnik.
Priča govori o tajnoj ljubavi mladog slikara i oženjenog doktora u situaciji rata, rastuće tjeskobe i užasa.
Ratne okolnosti su izvanredna pozadina, ali i motivacioni okvir za jednako duboku intimnu dramu. Suočeni sa sopstvenim osjećajem krivice a živjeći u predominantnom socijalnom diskursu koji veliča muškost i ratničke atribute, oni postaju lak plijen za manipulaciju trećeg lika u ovom komadu- muškarca koji vrbuje i raznim ucjenama i pristiscima prisiljava muškarce da “dobrovoljno” krenu u rat.
Drama “Mlijeko u prahu” obrađuje problem nesuočavanja sa ratnom prošlošću iz devedesetih godina prošlog vijeka, koji je prisutan u svim zemljama Zapadnog Balkana.
Predstavu “Mlijeko u prahu” realizovali su Aletarnativna teatarska aktivna kompanija (ATAK), KIC Budo Tomović” i ”Taurus production”, uz podršku Ministarstva kulture, Glavnog grada Podgorice i NVO “Kvir Montenegro” i “Juventas”.
