JK Delfin je organizovao regatu “Dan Tivta” povodom proslave Novembraskih dana u čast grada Tivta, koja se jedrila 25. i 26. novembra.
Pored jedriličara JK Delfin ovu sportsku feštu uveličali su svojim učešćem i jedrličari JK Lahor iz Kotora i JK Jugole Grakalić iz Herceg Novog. Jedrilo se u klasam Optimist, Laser 4.7 i Laser Radial. U subotu su odjedrene dvije regate po sjeveroistočnom vjetru jačine 6 do 8 čvorova.
U nedjelju su samo najiskusniji odgovorili na izazov kada je pojačalo jugo sa kišom. Ilija Marković i Igor Nikolić, obojica u klasi Laser, zajdeno sa svojim trenerom Ilkom Klakorom, priredili su mali spektakla na moru ispred kluba, a njihovo umjeće posmatrali sa najmlađi sa velikm interesovanjem.
Najboljim takmičarima nagrade su dodijelili gđa. Slavica Milić, marketing menadžer kompanije Luštica Bay i Nikola Krsmanović, koordinator Sekretarijata za sport Opštine Tivat, pod čijim pokroviteljstvom je regata i održana.
Regata Dan Tivta
A najbolji su:
U klasi optimist u generalnom poretku:
Klakor Petar, JK Delfin
Nikola Golubović, JK Delfin
Romina Racković, JK Lahor
U klasi Optimist u konkurenciji do 12 godina:
Klakor Petar, JK Delfin
Romina Racković, JK Lahor
Nina Strahinja, JK Lahor
U klasi Optimist u konkurenciji djevojčica:
Romina Racković, JK Lahor
Nina Strahinja, JK Lahor
Klakor Nikolina, JK Delfin
U klasi Laser 4.7:
Tatjana Kusovac, JK Delfin
Danilo Jončić, JK Delfin
Igor Nikolić, JK Delfin
U klasi Laser Radial:
Ilija Marković, JK Delfin
Irina Kusovac, JK Delfin
Goran Burić, JK Lahor
Grad Hvar cijelu će iduću godinu posvetiti velikoj obljetnici 150-oj godini organizovanog turizma u tom gradu, uz očekivanje da će i to pridonijeti nastavku investicijskih i dobrih turističkih trendova iz ove godine, tijekom koje ga je do kraja listopada posjetilo 197 hiljda ili 15 posto više turista nego lani.
Komentirajući kako je takva velika obljetnica rijetka, ako ne i ‘najstarija’ u Europi, pa i šire, gradonačelnik Hvara i predsjednik gradske Turističke zajednice Rikardo Novak u razgovoru za Hinu otkrio je da to žele iskoristiti i za određeno repozicioniranje grada Hvara na turističkoj karti i tržištima, da i dalje, kao i do sada, ostane pomalo glamurozna i destinacija otvorena za sve, ali s većim naglaskom na bogatu kulturno-povijesnu i turističku baštinu.
“Nadamo se i činimo puno toga da se pozitivni turistički trendovi nastave, a vjerujemo da će i obljetnica 150 godina hvarskog turizma za mnoge biti dodatni ili i novi motivator dolaska u naš grad i na naš otok. To nije samo naša proslava nego i na nacionalnoj razini, važna za cjelokupni hrvatski turizam, što je davanjem pokroviteljstva potvrdila i Predsjednica RH te podrškom Ministarstvo turizma, Hrvatska turistička zajednica i Turistička zajednica Splitsko-dalmatinske županije”, naglašava Novak.
Hvar se dodatno uređuje i jača ponudu
Za grad Hvar smatra da je oduvijek bio i ostao biser hrvatske turističke ponude, ali i ukupno među hrvatskim odredištima, zbog UNESCO lokaliteta i nematerijalne baštine, prirodnih ljepota i drugih specifičnosti, te je uvijek na svjetskoj turističkoj karti pozicioniran među deset najvažnijih odredišta u Hrvatskoj.
“Grad ćemo za iduću godinu dodatno infrastrukturno i okolišno urediti te ga više promovirati i kao poželjno mjesto za život. U turističkoj ponudi, uz jače isticanje kulture nastavljamo s promoviranjem i osnaživanjem ponude autohtone enogastronomije, aktivnog, kongresnog, zdravstvenog, nautičkog i drugih oblika turizma, kao i kvalitetnog smještaja, čemu bi se iduće godine trebao ‘pridružiti’ i prvi hotel s pet zvjezdica u Hvaru. U pregovorima smo i za pojačavanje katamaranskih i trajektnih linija prema Hvaru iduće godine”, najavljuje Novak, držeći to dobrim i održiv smjerom razvoja, za što podršku dobivaju iz Hrvatske i svijeta, pa i nakon što su ovog ljeta uveli kazne za one koji se nedolično ponašaju i odijevaju na javnim mjestima u Hvaru.
Time, kako kaže gradonačelnik, “nisu nikoga htjeli ‘maknuti’ niti zabraniti bilo kome da dođe, nego ukazati da se u gradu s bogatom baštinom poput Hvara, gdje je uz ostalo i jedno od najstarijih kazališta u svijetu, svi trebaju pristojno ponašati i nadamo se da su nedolična ponašanja prošlost”.
Advent u Hvaru uvod u slavljeničku godinu
Napominjući da 150. obljetnicu već dulje vrijeme promoviraju na stranim i domaćem tržištu, Katija Vučetić iz Grada Hvara i Georges Buj iz Turističke zajednice grada Hvara ističu da sve zapravo počinje programom Adventa u Hvaru početkom prosinca, koji će ove godine biti nešto skromniji zbog priprema za veliku obljetnicu, ali zato dosta gostiju očekuju za Novu godinu zbog već poznate tradicionalne novogodišnje regate.
“Središnja proslava bit će od 10. do 15. svibnja, jer je upravo na taj datum 1868. osnovano Higijeničko društvo, kao preteča turističkih zajednica koje poznajemo danas. Sve će pratiti brojne izložbe, koncerti i drugi programi, i sve će biti međunarodnog karaktera, a kako je 2018. godina još dviju velikih obljetnica, 160 godina hvarske meteorološke postaje, jedne od najstarijih u Europi, i 160 godina rođenja izumitelja daktiloskopije, Hvaranina Ivana Vučetića, te ujedno i godina u kojoj ćemo otvoriti obnovljenu povijesnu zgradu Arsenala s najstarijim javnim kazalištem Europe (nakon više od desetljeća obnove), bit će to uistinu prilika da se Hvar svijetu pokaže u pravom svjetlu”, najavljuje Vučetić.
Buj pak ističe da se u Hvaru dovršava produženje rive za 45 metara, kao i šetnica na zapadnoj strani grada, a renoviraju se i tri hotela, od kojih hotel Palace u potpunosti na razinu pet zvjezdica, kao prvi te kategorije u Hvaru, čime će vratiti i sjaj iz doba carice Elizabete (Sissi), koja je pomogla da se izgradi.
“Trenutno su u Hvaru otvorena dva hotela i 20-ak objekata u privatnom smještaju sa ukupnim kapacitetom od 500-tinjak kreveta. Nadamo se da ćemo se do kraja ove godine približiti brojkama od 200 tisuća dolazaka turista i oko 720 tisuća noćenja, što su rekordne brojke, no bili bi zadovoljniji da nam se turisti zadržavaju više od prosječno dva-tri dana, jer bi se tada bolje mogli upoznali s destinacijom i financijski bi rezultati bili još bolji”, ističe Buj, koji smatra i da turizam nije fast food, niti broj lajkova ili folowersa nego djelatnost koja zahtjeva delikatniji pristup gostu.
Stvaranje uslova za ugodan boravak i liječenje turista prije 150 godina
Upravo je takav pristup, kako kaže Buj, imala grupa hvarskih entuzijasta prije 150 godina, kada su se organizirali kao dioničko Higijeničko društvo s ciljem stvaranja atraktivnog i lječilišnog turističkog proizvoda, kojeg su i promovirali prema stranim tržištima.
Nakon što je ustupila Veneciju, Austrija je shvatila da nema mjesta na morskoj obali prikladnih za boravak osoba koje trpe od plućnih bolesti, te je to mjesto našla u Hvaru, gdje je Higijeničko društvo osiguravalo sve potrebno za ugodan boravak stranaca, od udobnih kuća do podvorbe, i da im se uz more i zrak olakšaju boljke. Proglas o toj ponudi tiskali su na francuskom i njemačkom jeziku te odaslali na brojne adrese diljem Europe, promičući tako ugostiteljske i turističke djelatnosti u gradu na temeljima blagotvorne klime.
U to vrijeme u Europi nije bilo sličnih ponuda, a već u jesen iste godine (1868.) u Hvaru je otvoren i prvi hotel sa 13 soba, da bi potom do 1914. gradili i otvorili još tri hotela i ljetovališta, u koje su dolazili relativno brojni gosti, većinom iz viših društvenih slojeva Austrije, Njemačke i Češke.
“Obljetnica 150 godina organiziranog turizma je i prilika da u duhu naših predaka analiziramo sadašnju situaciju te donesemo strategiju koja će Hvar učvrstiti među svjetske top destinacije atraktivnog i održivog turizma”, poručuje Buj, uz podatke da cijeli otok Hvar raspolaže sa oko 20 tisuća turističkih kreveta, od čega je polovica u gradu Hvaru.
Izložba slika i ikona Marka Krstovog Gregovića u Petrovcu
1 od 5
Izložba slika i ikona Marka Krstovog Gregovića u Petrovcu
Izložba slika i ikona Marka Krstovog Gregovića u Petrovcu
Izložba slika i ikona Marka Krstovog Gregovića u Petrovcu
Izložba slika i ikona Marka Krstovog Gregovića u Petrovcu
Izložba slika i ikona Marka Krstovog Gregovića u Petrovcu
Izložba slika i ikona Marka Krstovog Gregovića, priređena povodom 150 godina od njegovog rođenja (1867-2017) i 30 godina postojanja i rada Spomen doma “Crvena komuna” u Petrovcu na Moru, otvorena je u subotu 25.novembra u galeriji “Marko K. Gregović”, upravo u Spomen domu “Crvena komuna”.
Na početku programa, u ime Ustanove, prisutne je pozdravio poslovni sekretar Dušan Medin, koji je i vodio program. Medin je ukazao na određene biografske detalje iz zanimljive, ali nedovoljno poznate biografije Marka Krstovog Gregovića (Kastel Lastva, 1867. – Beograd, 1941): „rođen je u Kastel Lastvi u uglednoj i dobrostojećoj familiji Krsta Mitrova Gregovića. Otac Krsto i stric Jovo stekli su imetak u Carigradu, gdje su posjedovali kamenolome, a po povrtaku u rodni kraj sagradili su veliku i lijepu kuću, bogato opemljenu, na mjestu nekadašnjeg hotela „Sutjeska“. Bili su u dobrim privatnim odnosima sa crnogorskom vladarskom kućom Petrović.
Osnovno obrazovanje Marko Gregović stekao je u rodnom mjestu, a kako je pokazivao slikarski talenat, upisao je školske 1884/5. i uspješno pohađao slikarsku Akademiju u Beču. Nakon studija vraća se u zavičaj, gdje nastavlja da se bavi svojim slikarstvom. Zanimljivo je da je godine 1896. u Vuletićevoj gostioni na Cetinju imao prvu samostalnu izložbu slika koju je neki umjetnik imao u ondašnjoj Crnoj Gori.“
Direktorica JU Muzeji i galerije Budve, mr Lucija Đurašković, sinoć je podsjetila da je ova godina za Ustanovu od posebnog značaja i da se, osim obilježavanja jubileja od rođenja Marka Krstovog Gregovića i 30 godina petrovačkog Spomen doma „Crvena komun“, slavi i 45 godina Moderne galerije u Budvi koja je tokom aktuelne godine priredila niz bogatih izložbenih i drugih programa, koji su krunisani samostalnom izložbom nedavno preminulog Jovana Jova Ivanovića, slikara i likovnog pedagoga iz Budve, osnivača ove Galerije. Između ostalog, Đurašković je kazala: „Stvaralaštvo Marka Krstovog Gregovića nesumljivo je uticalo na razvoj crnogorskog modernog slikarstva i ikonopisa krajem 19. i s početka 20. stoljeća. Na osnovu nevelikog broja sačuvanih djela, cjelokupan njegov opus možemo podijeliti na tri tematske cjeline: portreti, pejzaži i sakralne teme. Njegovo slikarstvo odlikuje se akademskim realizmom, gdje preovladava precizno tretiranje crteža, upotreba tamne game i duboka likovna promišljenost u stvaranju kompozicije. Radio je ikonostate za pravoslavne crkve: svete Trojice u budvanskom Starom gradu, Sv. Arhiđakona Stefana na Svetom Stefanu, Sv. Trojice u manastiru Reževići, a, prema stilskim karakteristikama, moguće i ikonostase u crkvama Uspenje Bogorodice u Boretima i grobljanske crkve Sv. Arhanđela Mihaila u Budvi. Poznato je da je svojevremeno uradio i ikonostas Saborne crkve u Mostaru, koji je uništen. Njegove slike i ikone čuvaju se u našim manastirima, crkvama, muzejima u i privatnim kolekcijama.
Za potrebe realizacije ove izložbe ljubazno zahvaljujemo vlasnicima slika i ikona, koji su nam ih ustupili: JU Narodni muzej Crne Gore, parohiji budvanskoj, manastirima Praskvica i Gradište, crkve Sv. Tome u Žukovići, gospođi Nevenke Medin Gregović iz Petrovca, posebno gospođi Dragani Ivanović, koja je, uz gospođu Mariju Mihaliček, među rijetkim istoričarima umjetnosti koji su osvjetlili Gregovićevo stvaralaštvo“.
Izložba slika i ikona Marka Krstovog Gregovića u Petrovcu
Izložbu je otvorio predsjednik opštine Budva, Dragan Krapović, sljedećim riječima: „Osjećam zahvalnost i izuzetno zadovoljstvo što ove nedjelje otvaram čak tri izložbe koje je JU Muzeji i galerije Budve, povodom Dana naše opštine, uspješno priredila, bogateći kulturni prostor Budve i Petrovca djelima naših renominarnih umjetnika i stvaralaca. Kao dostojni čuvari sjećanja na lik i djelo Marka Gregovića, dužni smo da afirmišemo njegovu umjetnost i njome se naučno i stručno i bavimo, kao i da povremeno organizujemo izložbe njegovih djela i da putem njih ostvarujemo, svako na svoj način, direktan susret i doživljaj sa Gregovićevim stvaralaštvom. Smatram velikim uspjehom za naš grad,ali i šire prostore, napore ove ustanove, prije svega njene direktorice mr Lucije Đurašković, kao i stručnog tima zaduženog za organizaciju ove izložbe, da uopšte i dođe do ovakvog kulturnog događaja visokog umjetničkog nivoa, na čemu bi nam mogle pozavidjeti i mnogo veće sredine sa dužom tradicijom naklonjenosti kulturi i umjetnosti. U ime ovih značajnih jubileja, sa ciljem održavanja kontinuiteta reprezentativnog likovnog stvaralaštva na našim prostorima, čemu je čvrste temelje postavio još krajem 19. vijeka Marko Krstov Gregović, sa posebnim zadovoljstvom proglašavam večerašnju izložu otvorenom i od sveg srca čestitam“.
U muzičkom dijelu programa nastupili su violončelista Igor Novak i gitarista Aleksandar Bubanja iz Bara i izveli kompoziciju „Playera“ Pabla de Sarasete.
Izložba slika i ikona Marka Krstovog Gregovića u Petrovcu
Otvaranju izložbe prisustvovao je veliki broj posjetilaca, uglavnom mještana, kojima je interesovanje pobudilo upravo to što se u njihovom gradu, nakon više decenija (tačnije od 1996) ponovo priređuje samostalna izložba Gregovićevog opusa. Posjetioci će tokom trajanja ove izložbe, u dvije sale Spomen doma „Crvena komuna“ moći da pogledaju postavke ikona iz budvanskih i paštrovskih crkava i manastira, dok je u trećoj sali izloženo, pored ostalog, najreprezentativnije poznato Gregovićevo dopojasno portretno slikarstvo, gdje se ističe čuveli portret mitropolita Visariona Ljubiše, ministra prosvjete u doba Knjaževine Crne Gore.
Organizatori izložbe, u ime Spomen doma „Crvena komuna“ su mr Milijana Istijanović i Dušan Medin, a postavku je koncipirao mr Dragan Mijač Brile.
Izložbu prati reprezentativan i bogato opremljen katalog, većeg formata i obima, sa tekstovima Dragane Ivanović, istoričarke umjetnosti, koja se dosad više puta stručno bavila stvaralaštvom Marka Krstovog Gregovića. U cilju dodatnog ilustrovanja Gregovićevog života, objavljen je i zapis o njemu iz neobjavljenog rukopisa o znamenitim Paštrovićima XIX i XX vijeka, koji je sredinom prošlog stoljeća sastavio ugledni Petrovčanin Niko Lukin Perazić.
Na Godišnjoj skupštini Udruženja Paštrovića i prijatelja Paštrovića u Beogradu “Drobni pijesak”, u subotu, 25. novembra 2017. godine, u maloj sali Doma Vojske Srbije u Beogradu, predstavljeno je drugo dopunjeno i korigovano izdanje zbornika radova o muzičkoj tradiciji Budve i Paštrovića “Začuh vilu u dubravu đe pjesan poje”, koje su priredili dr Zlata Marjanović i Dušan Medin, a nedavno objavili Sekretarijat za društvene djelatnosti Opštine Budva, Udruženje Paštrovića i prijatelja Paštrovića u Beogradu “Drobni pijesak” i Društvo za kulturni razvoj “Bauo” (Petrovac na Moru).
Ova knjiga je 11. novembra, u prisustvu velikog broja građana, predstavljena u budvanskoj Modernoj galeriji (JU Muzeji i galerije Budve).
Ovom prilikom, o zborniku radova je govorila Mila Medin, izvršna direktorica Društva za kulturni razvoj “Bauo”, koja je, pored ostalog, istakla da su Sekretarijatu za društvene djelatnosti budvanske Opštine, u čijoj su nadležnosti pitanja kulture i kulturne baštine na lokalnom nivou, godišnjim Programom zaštite i očuvanja kulturnih dobara za 2017. Ministarstva kulture Crne Gore, odobrena sredstva za realizaciju projekta „Afirmacija i prezentacija muzičke tradicije Budve i Paštrovića“, u kategoriji „Popularizacija i prezentacija kulturne baštine“. Podsjetila je i da su prvo izdanje zbornika početkom prošle godine u Beogradu objavili Udruženje „Drobni pijesak“ i Društvo „Bauo“, ali pošto je tiraž bio svega 200 primjeraka, odlučilo se za štampu još 300 primjeraka. Medin je dodala da se mogućnost objavljivanja drugog izdanja stručne knjige rijetko ukazuje, te da je stoga ova prilika doživljena kao svojevrsna privilegija i potvrda o kvalitetu zbornika, koji na preko 400 strana uključuje radove oko 40 radova:
“U ovom, korigovanom i dopunjenom izdanju, ispravljeno je i dopisano samo ono što ne zadire u suštinu sadržaja radova objedinjenih u zborniku: urađene su još jedna lektura i korektura teksta, potpisane ilustracije koje to ranije nijesu bile, zatim, nekoliko navedenih bibliografskih jedinica, koje su se prilikom objavljivanja prvog izdanja zbornika nalazile u pripremi (ili u štampi), sada su dopunjene punim nazivima i brojevima strana, a izrađeni su i dodati registri ličnih imena i geografskih odrednica, čime je unekoliko povećan broj strana zbornika. S obzirom na to da se knjiga sada objavljuje u Crnoj Gori, ijekaviziran je tekst koji potpisuju urednici – predgovor prvog izdanja, opisi ilustracija na slobodnim stranama i biografije na kraju.”
Promocija knjige upriličena je na Godišnjoj skupštini Udruženja “Drobni pijesak”, dan nakon što je u Domu Vojske Srbije održano tradicionalno Paštrovsko veče koje ovo udruženje priređuje svake godine krajem novembra, u cilju očuvanja i predstavljanja paštrovske kulturne baštine beogradskoj i srpskoj javnosti.
Šetačka tura "Granicom Carstva" do Vidovog vrha 781 m
Šetačka tura "Granicom Carstva" do Vidovog vrha 781 m
Šetačka tura "Granicom Carstva" do Vidovog vrha 781 m
Šetačka tura "Granicom Carstva" do Vidovog vrha 781 m
Šetačka tura "Granicom Carstva" do Vidovog vrha 781 m
Šetačka tura "Granicom Carstva" do Vidovog vrha 781 m
Šetačka tura "Granicom Carstva" do Vidovog vrha 781 m
Šetačka tura "Granicom Carstva" do Vidovog vrha 781 m
Šetačka tura "Granicom Carstva" do Vidovog vrha 781 m
Šetačka tura "Granicom Carstva" do Vidovog vrha 781 m
“Granicom Carstva” naziv je pješačke ture koja je realizovana u subotu, 25-og novembra, do Vidovog vrha, visokog 781 m, mjesta poznatog koliko po fantastičnom pogledu, toliko po crkvi Lazarici i turbulentnoj istoriji uz granicu.
Dvadeset i četiri učesnika, među kojima su najbrojniji bili članovi odreda izviđača Orjen, bila su u prilici čuti niz zanimljivosti o istoriji ovog kraja nakon oslobađanja od turske vlasti, uz priču Željka Starčevića iz Agencije za razvoj i zaštitu Orjena, dok su na samom vrhu arheolozi iz hercegnovske JU Gradski Muzej i galerija Radmila i Đorđe Ćapin, govorili o rezultatima arheoloških istraživanja ovog lokaliteta, koji su ukazali na odvijanje života još od ilirskog razdoblja.
Mjesto je vjerovatno već u toj fazi imalo kultni značaj, što se kasnije prenijelo na hrišćanstvo, tako da sadašnja obnovljena crkva nastavlja kontinuitet Vidovog vrha kao važne religijske tačke ovog dijela Boke Kotorske. Sa istorijske strane, posebno je ukazano na burna dešavanja nakon 1687. godine, kada su Mleci kratkotrajno zauzeli cjelokupno hercegnovsko zaleđe, da bi jedan dio ubrzo sporazumno ponovo prepustili Turcima kako bi ih novoformirani uski pojas do mora razdvajao od ljutog protivnika: Dubrovačke Republike. Na taj način je, diplomatskim nadmudrivanjem nova granica (Grimanijeva linija) podijelila sela hercegnovskog zaleđa, prije svega Mokrine, čiji je zapadni dio ostao u turskom carstvu a istočni u mletačkoj Boki, kasnije-dijelu austrougarskog carstva.
Uspon do Vidovog vrha, izveden u organizaciji planinarskog kluba „Subra“, ujedno je imao za cilj da ukaže na mogućnost uvođenja ove destinacije u programe posvećene aktivnom i vjerskom turizmu, koji su prepoznati kao važni razvojni potencijal Boke Kotorske. Vidov vrh sa širim okruženjem ima sve preduslove da i na ovom polju izraste u nezaobilazno odredište. „Kraj na granici“ danas se može podičiti kulturnim pejzažem starim više vjekova, ali isto tako i obiljem istorijskih događaja – ustanaka, bitaka, nastajanjem čudnih granica, gradnjom puteva i crkava. Za ovu priliku, ljubaznošću Nikše Gojkovića, crkvena vrata su bila otvorena, a zajednička je želja da u budućnosti tako bude u što je moguće više dana u godini.
Šetačka tura „Granicom carstava“-uspon na Vidov vrh, četvrti je događaj iz zajedničkog kalendara „Orjen, planina kraj mora“, čiji je koordinator Agencija za razvoj i zaštitu Orjena, a organizatori pojedinačnih dešavanja su PK „Subra“, NVO Orjen Outdoor, AK „Niskogorci“, Sekretarijat za komunalne poslove i ekologiju, MZ Kameno-Žlijebi, MZ Sušćepan-Ratiševina-Trebesin, NVO „Orka“, konoba Sikimić , NVO ”Eko Boka” i paraglajding klub “Adriafly”. Program se realizuje uz podršku Opštine Herceg Novi i Turističke organizacije Herceg Novi.
Dr Branko Sbutega u sredini , lijevo Ilija Radović, desno Saša Dender – foto Boka News
Od predsjednik Bokeljske mornarice Podružnice Beograd, dr Branka Sbutege, nakon juče održane Skupštine Bokeljske mornarice Kotor i konstatacije da je Podružnica ove organizacije u Beogradu, na svojoj Skupštini donijela odluku da se odvoji, stiglo nam je obrazloženje koje integralno prenosimo:
“U svetlu činjenice da skoro dve trećine kulturnog i istorijskog blaga Crne Gore pripada “nevjesti Jadrana” posebno mesto pripada po značaju Bokeljskoj mornarici kao nematerijalnom kulturnom dobru.
Ova institucija sa svojim bokeljskim prefiksom je poslednja takve vrste u Boki Kotorskoj te kao takva ima poseban nacionalni i državni značaj.
Polazeći od te neosporne činjenice Podružnica BM iz Beograda je prva podržala sve aktivnosti usmerene pre par godina na izmene i dopune Statuta, a kojima se Kotoru vraća autonomija Matice u odnosu na dotadašnji status Podružnice.
Na naše zadovoljstvo Matica je vraćena u Statut ali nažalost u realnom životu i praksi je pokazala da to nije ona bokeljska Matica za koju smo se borili.
U toku proteklog vremena, a posebno ove godine razmenjeno je mnogo pisanog materijala na ovu temu, a nisu izostali ni višesatni dijalozi bez uspeha.
U pismu koje smo Matici uputili 20.11.o.g. apostrofiran je problem u svom značajnom delu, ali je ostao nepoznat i netransparentan za javnost.
Sa žaljeljenjem moram da konstatujem danas kada je odluka već deo istorije da je ovo bio neuspešan pokušaj da bokeljstvo razumemo na isti način.
Bokeljska Mornarica je kroz vekove do danas pokazala svoju trajnost i vitalnost a mi kao pojedinci svoju prolaznost.
Ta efemernost pojedinca je u uvom trenutku jedina zaloga njene budućnosti koja može biti svetla samo ako ostane bokeljska.
Katoličko gradsko groblje, crkva sv. Mihovila u izgradnji oko 1867.
Sahrana
Crkva Velike Gospe na Crkvicama, sagr. 1895.
Oltar u crkvu Uznesenja Marijina na Crkvicama
Sahrana poginulih vojnika u Prvom svjetskom ratu, Crkvice
Groblje Škaljari
Groblje Svetog Mihovila Škaljari
Prema kršćanskoj antropologiji i humanizmu čovjek se realizira ne kada ruši, nego kada gradi i izgrađuje u fizičkoj i metafizičkoj ravni.
Piše: don Anton Belan
U dnevnom listu Dan, od 6. XI. 2017. godine, u rubrici „Dan u Kotoru“ čitatelji su mogli pročitati članak koji potpisuje (B. M.) s naslovom „Probijen put do Austrougarskog groblja“. Slična vijest objavljena je i na portalu Boka News. Iz tog teksta čitatelji mogu saznati da je to učinjeno na inicijativu potpredsjednika općine Milivoja Samardžića, člana Savjeta Direkcije za izgradnju Milijana Samardžića i savjetnika za ekonomsko-plansku politiku i razvoj lokalne Turističke organizacije Mirze Krcića, uz financijsku i logističku potporu Direkcije za uređenje i izgradnju Kotora. Prva dva lokalna djelatnika vjerojatno su potomci kneza Ćata Samardžića, koji je biranim riječima i s ushićenjem 7. svibnja 1875. godine na Krivošijama pozdravio austrougarskog cara i kralja Franju Josipa I.
Raščišćavanje divljeg rastinja, sad već šume, trebalo bi biti gotovo do kraja godine. Daljnje aktivnosti bit će usuglašene u suradnji s Veleposlanstvom Republike Austrije u Crnoj Gori, kako je dogovoreno u nedavnom posjetu vojnog atašea tog veleposlanstva Tomasa Ahamera. Ovo su priopćili iz Turističke organizacije Kotor. Iz teksta nije jasno tko je idejni inicijator ovoga humanog projekta? Je li TO Kotor, potpredsjednik Općine Kotor, član savjeta Direkcije za izgradnju Kotora ili vojni austrijski ataše?
No, to je, kada je ovakav pothvat u pitanju, možda manje važno. Važna je jedna ovako lijepa vijest koja predstavlja civilizacijsku gestu, a nadamo se da je izraz ukupne lokalne zajednice.
Već je Rimsko pravo reguliralo odnos zajednice prema grobu, groblju i pokojniku. I danas u civiliziranom svijetu skrnavljenje groblja spada u lex naturalis, prirodno ili naravno pravo, koje je temelj pozitivnom pravu i jamči čovjeku dostojanstvo nakon smrti, sankcionirajući povredu istoga.
Sahrana poginulih vojnika u Prvom svjetskom ratu, Crkvice
No, vratimo se na mjesto ovog događaja, Crkvice, Gornje i Donje, koje je poznatije po kišnim danima i količini oborina čiji intenzitet se ogleda u izvoru Sopotu kraj Risna. Unatoč obilju padavina, po nekima u najvećim količinama u Europi, područje Crkvica i Krivošija nema izvorske vode, već je stanovništvo upućeno na bistijerne. Stanovništvo je vlaškog podrijetla, smješteno na prostoru Orijenskog masiva koji je dio Dinarskog sustava. Područije od Dubrovnika pa do Kotora (izvor rijeke Ljute) kao dio južne Dalmacije, pripadalo je Travuniji. Zaleđe Risna bilo je u sklopu Risanske biskupije, koja se javlja već u ranokršćanskim vremenima, to jest, u pismima pape Grgura Velikog, 591. i 595. godine. Još 1398. godine u Kotoru se spominje jedna kuća risanskoga biskupa (Lenka Blehova Čelebić, Hrišćanstvo u Boki 1200.-1500., Podgorica 2006. str. 66-67.). Stanovništvo je u najvećoj mjeri bilo kristijanizirano od benediktinaca s otoka Sv. Jurja. Stanovnici Grahova još početkom XVIII. stoljeća plaćali su ovoj, tada već komendatarnoj opatiji, godišnji doprinos u maslu. Tragove vladavine na ovim prostorima ostavili su Turci i Mlečani. Prvi do 1684., a zatim Mlečani do pada Republike. Nas zanima austrijsko i austro-ugarsko razdoblje koje je, čini se, ostavilo i najviše traga. Crkvice su u to vrijeme bile jedan od najznačajnijih utvrđenih logor-gradova u Austro-ugarskoj monarhiji i imale su do 10.000 stanovnika. Usporedbe radi, Podgorica je 1921. godine imala oko 10.000 stanovnika (Crna Gora, ur. Mihailo Maletić, Beograd, 1976., str. 901). Vuk Karadžić opisujući Crnu Goru u prvoj polovici XIX. stoljeća piše da u njoj nema nikakve prave varoši, niti grada, a u nekim nahijama nema štoviše ni selâ (Vuk St. Karadžić, Crna Gora i Boka Kotorska, Beograd, 1922., str. 18). Ova knjižica izašla je 1837. godine na njemačkom jeziku, a vladika Rade se protivio njezinu prijevodu jer Karadžić nije baš pohvalno opisao Crnu Goru i Crnogorce. Crkvice su u to vrijeme bile dio Austrije, odnosno kasnije Austro-Ugarske (1867.). Broj stanovnika dovoljan je za pretpostaviti što su Crkvice u to vrijeme sve imale i kako su izgledale. O tome je već podrobno pisano na više mjesta, vrlo dobro i dokumentirano, u knjizi Radojice Raša Pavićevića „Werk – Austrougarske tvrđave u Crnoj Gori“ (Podgorica, Pobjeda, 2012., str. 351-376).
Crkva Velike Gospe na Crkvicama, sagr. 1895.
Crkvice su imale sve ono što je bilo potrebno za pristojan društveni život onoga vremena, što u ondašnjoj Crnoj Gori nijedno naselje nije moglo ni pretpostaviti.
U ovom osvrtu nas zanima katolička crkva koja je bila posvećena Velikoj Gospi odnosno Bogorodici na nebo uznesenoj, koja se časti 15. kolovoza, a danas joj nema traga. Papa Pio XII. je činjenicu uznesenja Marijina, dušom i tijelom u nebo, proglasio dogmom 1. studenoga 1950. godine. Ona je potvrđena dugom tradicijom, starom gotovo kao i samo kršćanstvo. Ova građevina na Crkvicama bila je manjih dimenzija. Značajnija vjerska okupljanja nedjeljom i prigodom većih crkvenih blagdana održavala su se na otvorenom (sub divo). Službu je obavljao nadležni vojni kapelan, stalno prisutan na Crkvicama. U crkvi se nalazio drveni oltar iz tirolskih radionica za sakralnu umjetnost, na čijem zabatu je dominirao kip uskrslog Krista s križem. Oltar se nalazio u trostranoj apsidi. Crkva je imala dva veća prozora u obliku lunete, a na pročelju zvonik na preslicu. Rađena od fino tesanih kamenih kvadera predstavljala je spomenik onima koji su bili sahranjivani na tamošnjem vojnom groblju. Godine 1904. vojni kapelan u Crkvicama bio je don Josip Vujović, rodom iz Gornjeg Stoliva. Skica pojedinih detalja crkve i njezin tloris načinjen godine 1904. nalazi se danas u Istorijskom arhivu u Kotoru pod signaturom: Fond XXXI, DVI, fascikla 5.
Golgota ove male katoličke crkve na velikim prostorima Crkvica započela je oko 1955. godine ili čak nešto ranije. Mons. Gracija Ivanović, apostolski administrator Kotorske biskupije (1950. -1981.), piše iz Kotora 22. 9. 1956. (br. Prot. 80) Odsjeku za unutarnje poslove Kotor, uz ostalo, sljedeće:
Pred izvjesno vrijeme crkvu katoličku u selu Crkvicama počela su da ruše neka nepoznata lica. Početkom ove godine potpisani je imao prigodu da detaljno izvijesti o slučaju koji je imao u kancelariji Naslova i tom prigodom bilo mu je kazano da će se rušenje crkve spriječiti, a dijelovi oltara, koji su odneseni, da će biti vraćeni na svoje mjesto. Međutim, 20. septembra o.g. „Istorijsko društvo N.R.C.G. – sekcija Kotor“ preko jednog svog predstavnika postavilo je pitanje ovom Biskupskom ordinarijatu, ko je dao dozvolu, da se sa pročelja spomenute crkve skine ploča, koja radi imena blagopokojnog biskupa Uccellini-a, koje je urezano na toj ploči, i ostalog njenog sadržaja interesuje spomenuto društvo. Tom prigodom saopćeno je potpisanomu, da prema informacijama, koje spomenuto ‘Istorijsko društvo N.R.C.G. – sekcija Kotor’ ima, ta je ploča odnesena i ne zna se uopće gdje se sad nalazi. Ovaj biskupski ordinarijat nije znao, što će odgovoriti na to pitanje, a ne zna ni danas. Znači, da, ukoliko su tačne informacije spomenutog Istorijskog društva, opet se nastavilo rušenjem te crkve, pa da je čak i odnesena ploča s istorijskim natpisom. Potpisani je smatrao potrebitim da o prednjem obavijesti Naslov. S.(mrt)F.(ašizmu) –S.(loboda)N.(arodu).
Oltar u crkvu Uznesenja Marijina na Crkvicama
Nakon dva dana mons. Ivanović piše Zavodu za zaštitu spomenika kulture Cetinje (br. Prot. 81) pismo gotovo identičnog sadržaja kao ono koje je uputio Odsjeku za unutarnje poslove Kotor.
Odgovore na njegove dopise nismo našli. On ponovno, 23. ožujka 1959. godine, piše Odsjeku za unutarnje poslove Kotor (br. Prot. 33):
Potpisanomu je saopćeno sa strane g. Šefa tog Naslova, da je pronađena oltarna ploča iz porušene katoličke crkve Marijina Uznesenja na Crkvicama (Krivošije). Budući da se spomenuta ploča nalazi u rukama ili evidenciji Naslova, moli se za saopćenje, kada i na koji način može ista da bude preuzeta od crkvenih organa ove Biskupije.
O komemorativnoj ploči koja je nestala nema ni riječi. Iz ovog dopisa vidi se da je crkva tada već bila srušena, a da je pronađena samo oltarna ploča.
Rušenje crkve i raznošenje njezina kamenja nastavilo se i dalje pa 6. svibnja 1962. godine Izvršno vijeće Narodne Republike Crne Gore, Komisija za vjerska pitanja (br. 24, 25, Titograd, 6. maja 1962. godine) nudi Kotorskoj biskupiji da se isplati nadoknada za srušenu crkvu. Dokument potpisuje predsjednik Komisije Živko Žižić. Deset godina ranije, 1952., bila je dignuta u zrak i crkvica sv. Antona Padovanskog na Mogrenu u Budvi. O nadoknadi štete u arhivu nema nikakvoga traga.
Čitatelje treba podsjetiti da je svemu ovome prethodilo, 1944. i 1945., ubijanje svećenika don Iva Brajnovića, don Đura Perušine i don Gracije Sablića, a 22. 3. 1949. uslijedilo je uhićenje i osuda na višegodišnju tamnicu don Iva Stjepčevića, don Tripa Miloševića, don Viktora Kaloćire, kao i sakrestana kotorske katedrale Antuna i Luke Jakičevića.
Prema kršćanskoj antropologiji i humanizmu čovjek se realizira ne kada ruši, nego kada gradi i izgrađuje u fizičkoj i metafizičkoj ravni. Svjesni smo da ni kršćanska antropologija nije imuna od posljedica izvornoga grijeha.
I dok se na Crkvicama čisti put do Austrougarskoga groblja, u isto se vrijeme na katoličkome gradskom groblju svetoga Mihovila, u srcu samoga grada Kotora, uklanjaju grobovi austrougarskih i čeških oficira i vojnika, kosti izmještaju bez obavijesti crkvene nadležne vlasti, a grobna mjesta preprodaju od četiri do pet tisuća eura. Osim toga, uništavaju se i nadgrobni spomenici od kojih neki predstavljaju umjetnička djela sepulhralne arhitekture. Podsjećamo – groblje svetoga Mihovila započelo se koristiti 1826. godine na zemljištu kotorske katedrale, a značajniji radovi na njemu započeli su 1832. godine. Svečano ga je blagoslovio 1872. godine kotorski biskup Jurje Markić, kada je i posvećena crkva sv. Mihovila. Predstavlja konfesionalno groblje kojim je upravljala Župa Kotor do 1973. godine. Nakon toga je od Općine preuzeta uprava nad grobljem, ali bez izvršene nacionalizacije istoga. Crkva nije nikada o eventualnoj nacionalizaciji bila obaviještena.
Groblje Škaljari
Budući da je rušenje i profanacija grobova postala neprimjerena i uvredljiva pojava, Biskupija će biti prisiljena, ukoliko se pokaže istinitim da su katoličko groblje i crkva Sv. Mihovila, koja je završena 1872. godine, upisani kao vlasništvo na kotorsko komunalno poduzeće, tužiti Općinu zbog nezakonitog upisa. Pod plaštom ni jednog zakona ne može se otimati tuđe, osobito grob koji predstavlja identitet jednog naroda. Prekopavanje grobova i izmještanje zemnih ostataka pokojnika naziva se skrnavljenje. Na jednom monumentalnom grobu koji još nije oskvrnut čitamo sljedeći latinski natpis: Heroes mortui non moriuntur (umrli heroji ne umiru).
Groblje Svetog Mihovila Škaljari
S ovakvim postupkom nadležnih u Općini da li je baš tako?
Stoga sve pohvale za Crkvice, ali i upozorenje nadležnima da one otvaraju Pandorinu kutiju i stavljaju na ispit naš humanizam i istinsku brigu bez interesa pojedinaca ili kolektiviteta. Samo takav odnos pomoći će civilizacijski pristup u traženju našega puta za ulazak u Europu.
Uprkos masovnoj međunarodnoj potrazi – i dalje nema traga argentinskoj podmornici s 44 člana posade koja je prije deset dana nestala u južnom Atlantiku.
Izvještaji o podvodnom zvuku u blizini posljednje lokacije podmornice sugeriraju da se u njoj, nakon što je prijavila problem sa strujom, dogodila eksplozija. Obitelji i prijatelji nestalih članova posade prosvjeduju pred pomorskom bazom, a vlast je na udaru žestokih kritika – da je podmornica bila u lošem stanju te da je potraga manjkava i spora.
“Uvjeravam obitelji članova posade da se traganje nastavlja, posebno sada kada smo dobili pomoć međunarodne zajednice, koja nam osigurava najmoderniju tehniku i opremu. Vjerujemo da ćemo podmornicu pronaći u idućih nekoliko dana”, istaknuo je argentinski predsjednik Mauricio Macri.
Skupština Bokeljske mornarice - novembar 2017. foto Boka News
1 od 15
Skupština Bokeljske mornarice - novembar 2017.
Skupština Bokeljske mornarice - novembar 2017.
Skupština Bokeljske mornarice - novembar 2017.
Bokeljska noć 2018.
Skupština Bokeljske mornarice - novembar 2017.
Skupština Bokeljske mornarice - novembar 2017.
Skupština Bokeljske mornarice - novembar 2017.
Skupština Bokeljske mornarice - novembar 2017.
Skupština Bokeljske mornarice - novembar 2017.
Skupština Bokeljske mornarice - novembar 2017.
Skupština Bokeljske mornarice - novembar 2017.
18. Internacionalni kotorski ljetnji karneval
Skupština Bokeljske mornarice - novembar 2017.
Skupština Bokeljske mornarice - novembar 2017.
Skupština Bokeljske mornarice - novembar 2017.
Godišnja Skupština Bokeljske mornarice Kotor održana je u subotu u crkvi Svetog Duha – koncertnoj dvorani Muzičke škole „Vida Matjan“ u Kotoru.
Skupština kojoj je prisustvovalo 60 delegata, brojn gosti i zvaničnici iz javnog, političkog, privrednog i kulturnog života počela je intoniranjem himne Crne Gore u izvođenju mandolinskog orkestra „Tripo Tomas“, Hrvatskog građanskog društva.
„Poslije crkve najstarija postojeće institucija grada, Boke i države, mornarica je postala riznica duhovnih, kulturnih i društvenih vrijednosti koje svaka nova generacija čuva i predaje sledećoj i obogaćuje je. To čini da mornarica bude živi i vitalni organizam koji uspjeva da se razvija u uvjek novim povjesnim okolnostima, da prebrodi krize dramatične događaje koji je bilo puno tokom XII vjekova naše istorije“ – kazao je između ostalog admiral Anton Sbutega.
Povjesna skica pokazuje da su se u stoljećima u Bokeljsku mornaricu ugradile na razne načine brojne države, kuture i narodi, da ona pripada prije svega Boki i Bokeljima, te da je ona kulturna i povjesna baština Crne Gore. Bokeljska mornarica nije ekskluzivan već inkluzivna organizacija koja spaja ljude, vjerske etničke i kulturne zajednice Boke i Crne Gore i most je prema drugim državama i narodima. U tom smislu kanditatura mornarice za upis na reprezentativnu listu svjetske kulturne baštine UNESCO-a će valorizirati njenu svjetsku dimenziju, naglasio je Sbutega.
Predsjednik UO Aleksandar Dender u izvještaju o radu za period, jun 2016 – novembar 2017. godine, istako je kao posebno značajno podmlađivanje aktivnog sastava Mornarice, te da su brojne aktivnosti usmjerene na opremnaju aktivnog sastva, izmejni pravnog statusa mornarice kao i na izradi dosijea za upis mornarice na listu svjetske kulturne nematerijalne baštitine, na njenom uključivanju u savremene tokove i procese koji se posljednjih godina dešavaju u Kotoru, Boki Kotorskoj i u Crnoj Gori, naročito u oblasti pomorstva, školstva i turizma.
„Aktivnost na podmlađivanju Bokeljske mornarice je usko vezana sa problemom edukacije građana, posebno mladih, koji malo poznaju ogromnu materijalnu i nematerijalnu kulturnu baštinu Kotora i Boke Kotorske. Svjedoci smo da niti jedan nastavni i obrazovni program u školama svih uzrasta ne sadrži nikakve informacije o kulturnom nasljeđu i Bokeljskoj mornarici i da ogroman broj mladih izlaze iz škola bez ikakvog znanja o tom nasljeđu koje bi trebao biti sastavni dio njihovog identiteta“ – kazao je Dender.
Bokeljska mornarica – foto Boka News
U toku je promjena pravnog statusa Bokeljske mornarice koja je registrovana kao NVO, koja je inače proglašena od države Crne Gore za kulturno dobro od nacionalnog značaja. Inicijativa je naišla na razumijevanje Ministarstva kulture i sad se traži pravni osnov za drugačiju preregistraciju, čulo se na Skupštini.
Posthumno, Ljubinko Biskupović kapetan Bokeljske mornarice – Podružnice Tivat unapređen je u Počasnog majora, kao i poručnik Zdravko Grgurović u Počasnog kapetana Bokeljske mornarice Kotor.
Skupština Bokeljske mornarice – novembar 2017.
Za izuzetan doprinos ukupnom razvoju Bokeljske mornarice i očuvanju njenih vjekovnih tradicija u Počasnog viceadmirala proglašen je Jovan J. Martinović.
Počasnim majorom proglašen je Darko Vuković, kapetan bojnog broda Mornarice Crne Gore, za počasnog poručnika Bokeljske mornarice proglašen je Boris Pean za izuzetan doprinos razvoju mornarice.
Plaketa Bokeljske mornarice dodjeljena je školskom brodu „Jadra“ koju je primio njegov komadanta Goran Pajović.
Na Skupštini Bokeljske mornarice Kotor kao posebna tačka dnevnog reda bila je informacija da je podružnica u Beogradu odlučila da se odvoji od matične organizacija.
„Kako je Bokeljsku mornaricu Kotor pismom obavijestio predsjednik Podružnice Beograd dr Branko Sbutega, na Skupštini održanoj 18. novembra 2017. godine odlučeno je, sa dva uzdržana glasa i jednim protiv, da beogradska podružnica više ne bude u sastavu kotorske organizacije“ – saopštio je predsjednik UO Aleksandar Dender.
On je kazao da će Bokeljska mornarica Kotor reagovati na ovu odluku tek nakon dobijanja zvaničnih dokumenata sa Skupštine Podružnice Beograd.
Nakon usvajanja izmijenjenog Statuta Bokeljske mornarice Kotor na Skupštini u junu prošle godine, odlučeno je da sve podružnice dostave Matici svoje statute, odluke sa izbornih i redovnih skupština, izvještaje o radu, finansijske planove, kao i evidenciju članstva, kako bi mogli zajednički da planiramo aktivnosti i potrebna sredstva za funkcioniranje organizacije. I pored više upozorenja i pisama, predsjednik Podružnice Beograd, dr. Branko Sbutega nije dostavio traženu dokumentaciju, premda, već duže vrijeme Admiralat i Upravni odbor Mornarice nisu imali nikakvih informacija o aktivnostima i članstvu Podružnice Beograd i nisu nikada upoznali nijednog njenog člana osim njenog predsjednika. Dr Branko Sbutega je inače vrlo aktivan u Boki Kotorskoj, gdje provodi veći dio godine, dajući intervjue, i učestvujući na raznim okruglim stolovima, prezentacijama knjiga itd, premda je bio upozoren od strane Admiralata i Upravnog odbora da je njegovo polje djelovanja Beograd, gdje živi puno Bokelja, a ne Boka Kotorska gdje djeluju Matica u Kotoru i podružnice u Tlvtu i Herceg Novom, čulo se na Skupštini.
Bokeljska mornarica – foto Boka News
„U septembru ove godine dr. Branko Sbutega poslao je pismo u kojem je na neprimjeran način i neargumentovano odbio zahtjev Admiralata i Upravnog odbora, bez dostavljanja tražene dokumentacije i pri tom izjavio da on odvaja Podružnicu Beograd od Bokeljske mornarice Kotor. Poslije razgovora koji je Admiral Antun Sbutega obavio sa njim njim u kome mu je predočeno da on nema prava da donese takvu odluku već, prema Statutu, samo Skupština Podružnice na kojoj bi trebao prisustvovati i delegat Admiralata i Upravnog odbora Mornarice, dr. Branko Sbutega je izjavio da će sazvati Skupštinu Podružnice krajem novembra i da će o tome obavijestiti Admiralat i Upravni odbor kako bi poslali delegata koji bi pomogao da se na Skupštini riješe problemi.
Međutim, Skupština ?! je sazvana 18. novembra i bez poziva predstavnicima Admiralata i Upravnog odbora te je donjeta je odluka da beogradska podružnica više ne bude u sastavu kotorske organizacije.
