Vaterpolo i plivački savez Crne Gore povodom iznenadne smrti dugogodišnjeg vaterpoliste, međunarodnog sudije i delegata Aleksandra Aca Adžića (1959 – 2017.) održao je danas komemorativnu sjednicu u palati Bizanti u Kotoru.
Komemorativnu sjednicu otvorio je ispred Vaterpolo i plivačkog saveza Crne Gore Boro Mračević, pozvavši prisutne da minutom ćutanja odaju poštu istaknutom sugrađaninu Aleksandru Adžiću.
“Uporedo kao odličan đak, posvetio se vaterpolu. Svoje prve sportske korake napravio je u VK Kotor, današnjem Primorcu. Svojim vedrim druhom plijenio je svoje drugove, a talentom obećavao dobru sportsku karijeru. Igrao je u svim mlađim kategorijama Primorca. Odlaskom na studije stomatologije u Beograd nastavio je, koliko su mu mogućnosti dozvoljavale, da se bavi vaterpolom. Tih studentskih godina igrao je za VK Crvena zvezda, VK Beograd i na kraju za Borac iz Orahovca. U svim klubovima ostavio je neizbrisiv trag kao dobar čovjek i kao dobar drug. Četiri godine provedene u Borcu stvorile su naše prijateljstvo koje traje do danas, a od danas zauvjek” – kazao je Željko Avramović.
Kako ističe Avramović, Aleksandar Adžić je, nakon igračke karijere, postao vaterpolo sudija, a 1988. godine polaže za saveznog vaterpolo sudiju. Kao dobar sudija brzo je napredovao i 1999. godine postaje međunarodni sudija. Sudio je sva značajna domaća takmičenja, finalne utakmice Kupa i prvenstava.
U međunarodnim takmičenjima, dodaje Avramović, pored Lige šampiona i LEN kupa, sudio je svjetska i evropska prvenstva za mlađe kategorije, Svjetsku ligu, Univerzijadu, mediteranske igre i niz međunarodnih turnira.
“Svojim vedrim likom i kvalitetom izborio je svoje mjesto u evropskom i svjetskom vaterpolu. Potvrda njegovog renomea stigla je i u vidu telegrama za porodicu i Savez iz evropske kuće vaterpola. Bio je predsjednik sudijske organizacije Crne Gore. Nakon sudijske karijere, nastavio je aktivnosti kao delegat i kontrolor vaterpolo utakmica. Svoju, nažalost, posljednju sportsku obavezu odradio je prije osam dana na utakmici regionalne vaterpolo lige u Budvi, na utakmici Budva – Jug Dubrovnik. Svojom energijom doprinosio je razvoju sporta i aktivno učestvovao u radu Vaterpolo Saveza Crne Gore” – istakao je Avramović, dodajući da je preranim odlaskom dr Aleksandra Adžića, Vaterpolo Savez ostao bez svog uzornog člana. “Pored sporta, gdje je bio iz ljubavi, u profesionalnoj karijeri kao vrsni stomatolog, bio je predsjednik Stomatološke komore Crne Gore, direktor Doma zdravlja u Kotoru i odbornik u lokalnom parlamentu.
Sa komemoracije – foto Radio Kotor
Poštovana porodice, Acov odlazak osjetiće se u svim segmentima o kojima sam govorio, ali najviše Vama. Ako može biti utjeha, neka Vam bude na ponos što ste ga takvog imali” – poručio je Avramović.
“Dokle god postoji sjećanje voljeni nikad ne umiru” – ovim riječima započeo je svoj govor sudija i delegat Vaterpolo i plivačkog Saveza Crne Gore Dragan Rajević. Sjećanje i uspomene, dodaje Rajević, još uvijek su svježe.
“Druženje, priče, šale i dogodovštine – ostaju nam kao neizbrisivi tragovi na one srećne trenutke, one sitnice iz kojih se ogledaju ljepote i širina njegove duše i ispravnost njegovog postojanja. Svi mi, sa velikim bolom i tugom doživljavamo njegovu preranu smrt i saosjećamo neizrecivu bol u srcima njegovih najbližih: suprugom Ljiljom, djecom Dejanom i Vaskom i bratom Dejanom, koji su ostali bez njega, bez njegove iskrene, tople ljubavi koja je , naizgled, bila ponekad duboko sakrivena, ali ujedno duboko u njemu dječje iskrena, odana i velika. Ostali su bez njega, a da nisu ispunili sve zajedničke planove, da nisu ostvarili sva svoja nadanja, da nisu odsanjali sve svoje snove. Draga kumo, veliki pjesnik je rekao da je život satkan i od meda i od čemera. Možete biti ponosni što ste ga takvog imali za supruga, oca i brata, sa svim manama i vrlinama. Ali, neka njegova neiskvarena, poštena i plemenita duša, široka i nesebična ljubav bude velika utjeha u ovom bolnom i teškom trenutku. Mi ostali možemo biti ponosni što će nam ostati uvijek u mislima čovjek široke i plemenite duše i velikog, neiskvarenog srca, čovjek kojega ćemo uvijek pamtiti i koji će nam puno nedostajati” – rekao je Rajević, upućujući “posljednje zbogom”, kako kaže, svom velikom kumu i prijatelju.
U ime porodice i u svoje lično ime prisutnima se obratio brat preminulog, Dejan Adžić.
“Iako je Baka imao mnogo sfera i interesovanja u životu, bio je stomatolog, društveni radnik i, možda to niste znali, pisao je predivnu poeziju za prijatelje i za svoju dušu. Ali, najljepše trenutke je proveo u i uz vaterpolo. To je od svega najviše volio. Možda baka nije bio najbolji stomatolog, možda nije bio ni najbolji sudija, ali sve što je radio, radio je od srca. Bio je u najmanju ruku hrabar i nadasve jedinstven. Uvijek je stavljao primat opšteg. Ponosan sam zbog toga na svog Baku i neizmjerno tužan što me je prerano ostavio. Uvijek je bio zabrinut za mene i moje zdravlje, o svom nije ni razmišljao.
Ja sam od onog svevišnjeg dobio i opomenu, a njega mi je uzeo u trenutku, bez najave i bez šanse za drugačiji ishod. Čuvaću ja na moga baku, u ovo malo srca što mi je ostalo, trajnu uspomenu na najboljeg brata na svijetu” – kazao je Adžić, zahvalivši se svim vaterpolistima, sudijama, delegatima, trenerima iz Crne Gore i okruženja na, kako kaže, veliki broj telegrama i poruka izraza saučešća.”Vama, gospodo, da se na dobro vraća” – poručio je Adžić.
Danas će u 15 sati na groblju Miločane u Nikšiću biti održana sahrana istaknutog sugrađanina Aleksandra Aca Adžića.
Na Orjenu je tokom nedelje na visinama preko 1500 m palo 30-ak cm novog sniježnog pokrivača, a evo kako je to izgledalo na Orjenskom sedlu (1600 m)
Orjen snijeg – foto Agencija
Vremenska prognoza se obistinila, fotografije Agencija za razvoj i zaštitu Orjena
Orjen snijeg – foto Agencija
Dva događaja narednog vikenda na Orjenu
Za 09. decembar (subota) na programu je treće kolo LAZURE novske sky MINI trail lige: Kameno (Čakoton) Sky Mini Extreme, u organizaciji NVO Orjen Outdoor i alpinističkog kluba „Niskogorci“, dok je za nedelju, (10. dec.) u režiji Agencije za razvoj i zaštitu Orjena u planu edukativna pješačka tura Borići-Malo Vratlo-pl. dom. Događaj se organizuje u okviru obilježavanja Svjetskog dana planina (11.dec.).
Oba dešavanja su dio kalendara „Orjen, planina kraj mora“, čiji je koordinator Agencija za razvoj i zaštitu Orjena.
Orjen snijeg – foto Agencija
Napominjemo da su moguća odstupanja od plana, u zavisnosti od vremenskih prilika, poručuju organizatori.
JU Kulturni centar „Nikola Đurković” Kotor organizuje “Veče sa Petrom Božovićem”, u utorak 5.decembra u 20 sati.
Prodaja ulaznica po cijeni od 6,00 eura biće na biletarnici Centra danas i sjutra od 10 do 12 i od 18 do 20 sati.
Božović će se publici predstaviti segmentima iz djela koje izvodi poslijednjih godina i decenija (misli iz antologijskih djela – Dragana Uskokovića, Matije Bećkovića i Milana Raičkovića i kultnih monodrama: Čegović, Reče mi jedan čoek/Čeraćemo se još).
Na šibenskoj tvrđavi svetog Mihovila u nedjelju je upaljena prva adventska svijeća, i to pomoću suvremene tehnologije budući nije riječ u klasičnom adventskom vijencu, već laserskim zrakama koje su ‘zapaljena’ s tvrđave Barone.
Svi imaju advent, svi imaju adventski vijenac, ali šibenski je najjedinstveniji, rekao je šibenski gradonačelnik Željko Burić na svečanosti na tvrđavi sv. Mihovila.
Gradonačelnik je znak dao s tvrđave Barone, odakle se najbolje vidi najveći adventski vijenac u Hrvatskoj, a događaj je svojim nastupom uljepšalo pjevačko društvo Kolo, čiji su članovi zapjevali tradicionalne božićne napjeve.
Prva adventska svijeća ‘zapaljena’ je s tvrđave Barone pomoću savremene tehnologije budući nije riječ u klasičnom adventskom vijencu, već laserskim zrakama. Zrake će se paliti jedna po jedna za svaku adventsku nedjelju i svjetlom svakodnevno podsjećati da je vrijeme Došašća, kada se iščekuje rođenje Isusa Krista, vrijeme nade, mira, radosti i ljubavi.
Na Badnjak, ujedno i zadnju nedjelju Došašća, sve četiri svjetlosne zrake, sa svake od kula sv. Mihovila, nagovijestit će Božić, Kristovo rođenje, dok će se s Poljane, glavnoga šibenskog trga, prema nebu vinuti više od tisuću lampiona.
„Osim što će Došašće osvijetliti šibensko nebo, neka osvijetli i svakog od nas“, poručili su organizatori Šibenskog adventskog sajma Adventure, čiji bogat program počinje u srijedu, 6. prosinca u Perivoju Roberta Visianija paljenjem lampica, nastupima mališana šibenskih gradskih vrtića i koncertom grupe TBF.
Tvrđava sv. Mihovila koja je večeras postala najveći adventski vijenac, najstarija je šibenska tvrđava, mjesto na kojem je na Božić 1066. zabilježen prvi pisani spomen grada Šibenika.
49-godišnji talijanski jedriličar Dario Noseda isplovio je 11.11.2017. iz Tenerifa u modificiranoj klasi Zvijezda s namjerom da postane prvi jedriličar koje je s takvom jedrilicom prejedrio Atlantik. Cilj mu je 3.250 milja udaljeni Nassau na Bahamima za što predviđa da će mu trebati 25-30 dana.
U Crnoj Gori u oktobru je u kolektivnom smještaju boravilo 68,14 hiljada turista, 20,7 odsto više nego u istom periodu prošle godine, saopšteno je iz Monstata.
Broj ostvarenih noćenja od 195,08 hiljada veći je 15,2 odsto nego u istom mjesecu prošle godine.
“Od ukupnog broja noćenja u kolektivnom smještaju, 82,7 odsto ostvarili su strani, a 17,3 odsto noćenja domaći turisti”, navodi se u saopštenju.
U strukturi noćenja stranih turista u oktobru su najviše noćenja ostvarili turisti iz Njemačke 12,9 odsto, Rusije 9,5 odsto, Velike Britanije 8,4 odsto, Francuske 8,2 odsto, Srbije 6,8 odsto, Izraela 5,8 odsto, Albanije 3,7 odsto i Turske 3,6 odsto. Turisti iz ostalih zemalja ostvarili su 41,1 odsto noćenja.
“U strukuri noćenja po vrstama turističkih mjesta najviše noćenja ostvareno je u primorskim mjestima, 79,6 odsto, glavnom gradu 11,8 odsto, ostalim turističkim mjestima 4,8 odsto i planinskim mjestima 3,8 odsto”, dodaje se u saopštenju.
Javna ustanova Kulturni centar „Nikola Đurković” Kotor – kino „Boka” u saradnji sa Crnogorskom kinotekom u srijedu 6. decembra u 20 sati, organizuje projekciju dokumentarnog filma „Kulturno nasljeđe Balšića”.
Put Cetinje – Budva biće zatvoren za saobraćaj do utorka ili srijede, procjena je Dušana Kokića iz Direkcije za puteve.
On je za Radio Cetinje objasnio da postoji opasnost novog obrušavanja na dijelu kosine kod “malog tunela”, te da je potrebno ugraditi ankere koji će to spriječiti.
“Saobraćajnica je očišćena, na njoj nema kamenih blokova ni stijena, međutim jedan dio kosine je veoma nestabilan, postoji mogućnost da se svakog trenutka odroni dio kamenja na tom dijelu. Očekujemo da uskoro dođu ekipe koje će ugraditi ankere i specijalne spajder mreže koje sprečavaju obrušavanje kamenja i tek nakon toga će moći da se uspostavi normalan saobraćaj. Po mojoj gruboj procjeni, to može biti utorak ili srijeda, ne prije, jer je potrebno vrijeme da se navedeni radovi izvedu”, kazao je Kokić.
Odron Brajići
On je dodao i da je tokom noći došlo do novog obrušavanja kamenja.
“Tokom noći je uslijed kiše došlo do obrušavanja dijela koji nijesmo mogli da dohvatimo mehanizacijom, tako da možemo reći da su nam nepovoljni vremenski uslovi djelimično i pomogli”, zaključio je Kokić.
Prethodnih dana u Tivtu je obilježen jubilej- 125 godina od osnivanja Velikog gradskog parka, najveće hortikulturne bašte na istočnoj obali Jadrana.
U utorak 5. decembra, navršava se 120 godina od smrti čovjeka koji je među najzaslužnijima za razvoj grada Tivta kao savremene urbane cjeline.
Iz pera novinara Siniše Lukovića donosimo tekst koji je objavljen u knjizi“Pomorska lica Boke Kotorske”.
Naime, nekadašnji komadant Carske i kraljevske Ratne mornarice (K.u.K. Kriegsmarine) Austro-Ugarske, admiral baron, Maksimilijan Daublebski fon Šternek, čovjek koji je, pored ostaloga, utemeljio pomorski Arsenal u Tivtu, umro je 5. decembra 1897. godine u Beču. Do sada se o tom odlikovanjima i slavom ovjenčanom heroju pomorskih ratova Austro-Ugarske sa Danskom i Italijom iz sredine 19.vijeka, astronomu i fizičaru, u tivatskoj i uopšte crnogorskoj javnosti izuzetno malo znalo, iako je Šternek ostavio neizbrisiv trag u razvoju Tivta i Boke kao dijela tadašnje moćne austro-ugarske imperije.
Prema podacima publiciste i jednog od najboljih poznavalaca pomorske prošlosti Austro-Ugarske, Zvonimira Frajfogla iz Njemačke, Šternek je rodjen 14. februara 1829 godine u Klagenfurtu u plemićkoj porodici porijeklom iz Češke. U 14-toj godini života postao je pitomac Mornaričkog Kolegija (Akademije) u Veneciji. Po završetku školovanja u činu mornaričkog zastavnika 1849 godine učestvovao je u pomorskoj blokadi Venecije gdje se veći dio mornarice pobunio protiv austrijske vlasti. 1851 unapredjen je u čin prvog poručnika kada je i po prvi put dobio komandu nad vlastitim brodom. Brzo napreduje u službi, tako da je već 1859 unapredjen u čin kapetana korvete, a godinu kasnije i u čin kapetana fregate.
Pod vođstvom proslavljenog austrijskog mornaričkog oficira, kasnijeg admirala i komadanta mornarice Vilhelma Tegethofa, Šternek 9.maja 1864 učestvuje u bici kod Helgolanda u Sjevernom moru. Ova bitka u kojoj je austrijska eskadra kao saveznik Prusije u prusko-danskom ratu, savladala eskadru ratnih brodova Danske, značajna je u pomorskoj istoriji kao posljednji sukob drvenih ratnih brodova. Šternek je 28.maja iste godine postao komadant fregate «Schwarzenberg», Tegethofovog zastavnog broda u danskoj luci Kukshavenu.
Međutim, njegovi zvjezdani trenuci tek dolaze – 20. jula 1866 kod Visa se odigrava čuvena pomorska bitka izmedju flota Austrije i Italije u kojoj se po prvi put u pomorskoj povijesti, sukobljavaju oklopljeni ratni brodovi. Superiorna i modernija italijanska flota pod komandom admirala Karla Peliona de Persana, biva teško poražena od austrijske eskadre kojom je izuzetno vješto i hrabro komandovao kontraadmiral Tegethof. Austrijskim i Tegethofovim admiralskim brodom u bici kod Visa , oklopnjačom “Erzherzog Ferdinand Max”, komandovao je tada kapetan bojnog broda Maksimilijan Daublebski fon Šternek. Ključni trenutak bitke desio se kada je Šternek u žaru borbe, oklopljeni pramac svog broda usmjerio na italijansku oklopnjaču i komandni brod “Re d` Italia” i u maniru bitaka koje su vodili antički i srednjevjekovni pomorci, vozeći svom snagom, udario italijanski brod. Oštri podvodni dio pramca austrijske oklopnjače zario se u trup “Re d` Italia” i napravio veliku rupu, pa je italijanski brod potonuo za samo par minuta uz velike ljudske žrtve. Ubrzo su Austrijanci potopili i italijansku oklopnjaču “Palestro”, pa su se Persanovi brodovi u neredu povukli sa bojišta, a Tegethof odnio pobjedu koja je uništila snove Italijana o zauzimanju istočne obale Jadrana. Zbog svojeg herojstva u bici kod Visa, Šternek biva odlikovan ordenom viteškog krsta Reda Marije Terezije, jednim od najvećih austrijskih priznanja.
Nakon ratnih godina, uslijedile su mirnodopske u kojima se Šternek mogao posvetiti i drugim, prvenstveno naučnim i istraživačkim aktivnostima. Tako u činu komodora učestvuje kao navigator 1872. u ekspediciji na Sjevernom ledenom moru, na brodu «Isbjörn», što je bila priprema za poznatu austro-ugarsku arktičku ekspediciju predvodjenu Pejerom i Vejprehtom. Za vrijeme tog poduhvata od 1872 do 1874 obavljena su mnoga naučna istraživanja u Sjevernom ledenom moru, a ekspedicija je sjeverno od obala Rusije, otkrila i novo veliko ostrvo nazvano Zemljom Franje Josipa po tadašnjem austro-ugarskom caru.
Admiral Maksimilijan Daublebski fon Sternek
Šternek je 1876 postavljen je za komandanta pomorskog Arsenala u Puli, glavnoj bazi austro-ugarske Ratne mornarice. Sedam godina kasnije, 1883 unapredjen je u čin viceadmirala i postao je komadant Ratne mornarice i načelnik Mornaričke sekcije Ministarstva rata Austro-Ugarske. Sa te pozicije 1884 komanduje manevrima eskadre kojima je prisustvovao i car Franjo Josip I, a dvije godine kasnije prilikom velikih austro-ugarskih manevara na Jadranu, u Boku Kotorsku uplovljava flota pod Šternekovom komandom. Iskusnom pomorskom oficiru i stručnjaku odmah za oko zapada prirodna pogodnost Boke za izgradnju ratne luke i uporišta na južnom Jadranu, te strategijska važnost tadašnjeg malog ribarskog i poljoprivrednog naselja Tivat kao lokacije za izgradnju novog pomorskog Arsenala. Šternek je odmah o tome izradio stručni referat koji je uputio na razmatranje Vladi u Beču koja se sa njim saglasila i 1888 godine počeli su pripremni radovi na nivelisanju terena za izgradnju Arsenala u Tivtu. Iste godine Šternek je unapredjen u čin admirala, 1890 vodi austro-ugarski flotni odred na manevre na Baltiku, a 1891 slijede svečanosti polaganja temeljnog kamena za Mornaričku crkvu u Puli. Admiral Šternek lično se založio za izgradnju ovog reprezentativnog objekta posvećenog Gospi od Mora. Za izgradnju crkve Vlada u Beču izdvojila je 60 hiljada kruna, a car Franjo Josip lično još 5 hiljada kruna. Stim u vezi poznata je i anegdota tokom careve posjete Puli – car Franjo Josip zadržao se kod obilaska gradilišta crkve kod stubova-nosača i navodno po njima kuckao štapom, da vidi da li su od zlata, jer je gradnja crkve bila veoma skupa.
Admiral Šternek 1895 komanduje flotnim odredom poslanim na svečanost otvaranja Kanala cara Vilhelma (Kilski kanal) u Njemačkoj. Ženi se 1896 (u 68. godini života!), a umire 1897 u Beču. Srce mu je sahranjeno u porodičnom dvorcu Krastocu kod Klagenfurta, a njegovo tijelo i danas počiva u kripti Mornaričke crkve u Puli. Za vrijeme njegovog komandovanja, Ratna mornarica Austro-Ugarske je znatno modernizovana i unapredjena, pa je iz jedne čisto obalske, izrasla u snažnu pomorsku silu za otvoreno more. Tokom njegovog mandata, paralelnog sa izuzetno brzim razvojem brodogradjevne tehnologije u svijetu, u austro-ugarsku flotu uvrštene su prve barbetne oklopnjače “Kronprinz Erzherzog Rudolf” i “Kronprinzessin Erzherzogin Stephanie”, velike torpedne krstarice “Kaiser Franz Joseph I” i “Kaiserin Elisabeth”, lake torpedne krstarice “Panther”, “Leopard” i “Tiger”, oklopni krstaš “Kaiserin und Konigin Maria Theresia”, te preteče modernih razarača “Meteor”, “Komet”, “Blitz”, “Planet”, “Satellit”, “Trabant” i “Magnet”. Najveće dostignuće u tom periodu je konstruisanje i uvodjenje u sastav austro-ugarske mornarice njena prva tri moderna bojna broda – obalskih oklopnjača “Monarch”, “Wien” i “Budapest”.
Admiral Šternek je bio značajan za Pulu, ali i za Boku, gdje je utemeljio Arsenal u Tivtu oko kojeg se kasnije razvio ovaj grad u obliku kakav je danas prepoznatljiv. Osim čisto vojnih objekata, brinuo se i za zdravlje duhovno i tjelesno, svojih podredjenih pa je tako pored ostaloga, Šternek bio i ktitor u izgradnji crkve posvećene Bokeljkim mučenicima u Krašićima kod Tivta. Publicista i istraživač bokeljske prošlosti Vasko Kostić piše da su Krašići bili prvobitno planirana lokacija za izgradnju Arsenala, te je crkva Bokeljskih mučenika ovdje izgradjena kao izraz potrebe da taj brodogradjevni kompleks ima svog patrona – odnosno sveca zaštitnika, a crkva da se ujedno koristi za vjerske obrede radnika. Nakon što je 1889 tadašnja Općina Tivat jednoglasno mornarici poklonila zemlju za izgradnju Arsenala u Tivtu izmedju rtova Seljanovo i Pakovo, odustalo se od izgradnje brodogradilišta u Krašićima, ali je tamo ostala nova crkva čija je izgradnja bila u već podmakloj fazi. Odlukom admirala Šterneka, crkva posvećena maloj braći-ranohrišćanskim bokeljskim mučenicima Petru, Andriji i Lovrijencu, konačno je završena 1897 godine. Karakteriše je vrlo lijep mermerni reljef iznad portala širine 140 i visine 85 centimetara sa predstavom iz pomorske bitke kod Visa. Uz to, uklesan je i tekst na latinskom jeziku čiji prevod glasi: “Ovaj hram, posvećen svetim mučenicima Petru, Andriji i Lovru, brigom i nastojanjem preuzvišenog slobodnog barona Maksimilijana Daublebskog fon Šterneka, pobjednika nad komandnim brodom “Re d` Italija”, vrhovnog zapovjednika preslavne austro-ugarske pomorske flote, godine Gospodnje 1897, nad temeljima je uzdignut”.
Gradski park Tivat
Jedno od Šternekovih dostignuća – veliki Mornarički, a kasnije Gradski park u Tivtu i danas se svrstava među najveće atrakcije i vrijednosti Tivta. Želeći uljepšati okolinu tek podignutog Arsenala, admiral Šternek 1892 naredjuje da se u njegovoj blizini na površini većoj od 4 hektara podigne park u koji su zasadjivani primjerci biljaka koje su komadanti austro-ugarskih ratnih brodova, po Šternekovoj naredbi, donosili sa svojih putovanja širom svijeta. Tako je u Tivtu nastala jedna od najvećih i najbogatijih botaničkih bašti na istočnoj obali Jadrana u kojoj i danas uspijevaju brojne rijetke i vrijedne biljne vrste, poput čileanske jele (araucaria araucana), jedinstvenih primjeraka tog stable u Evropi.
U Šternekovo doba, austro-ugarska mornarica organizovala je nekoliko većih flotnih krstarenja, niz školskih krstarenja i istraživačkih misija po dalekim morima i okeanima na kojima su ostvarena i mnoga značajna naučna otkrića i rezultati. Pri organizaciji tih putovanja koja je Šternek svesrdno podržavao, uspostavljana je bliska saradnja izmedju mornarice i Akademije nauka u Beču koja je prikupljala rezultate tih istraživanja. Pored hidrografskih istraživanja, cilj putovanja bilo je i sakupljanje predmeta od etnografskog i prirodnjačkog interesa, a koji su najčešće potom postajali eksponati u bečkim muzejima. Najvažnija dostignuća tih ekspedicija objavljivana su u godišnjacima austro-ugarske Akademije nauka. Tako je naprimjer, na istraživačkom putovanju transportnog broda “Pola” na istočnom Sredozemlju 28.avgusta 1891 izmjerena dotad najveća dubina mora u Mediteranu: 4.404 metra. Ta pozicija, 40 milja južno od rta Matapan u Egejskom moru i danas na kartama nosi naziv “Dubina Pola” po brodu koji ju je prvi izmjerio.
Gradski park Tivat – izložba
Inače, Šternekov mandat na čelu mornarice karakteriše i značajan pomak u kulturološkom smislu – 1894. u Puli se osniva Mornarički orkestar sastavljen od 110 muzičara, a za dirigenta mu je postavljen poznati muzičar Franc Lehar koji je pored ostaloga, komponovao i valcere “Zvukovi iz Pule”, “Lijepe Puljanke” i “Adria valcer”, te operu “General Kukuška”. Zahvaljujući zalaganjima vrha Austro-Ugarske mornarice za fotografskim dokumentovanjem svoje flote, često i u reklamne svrhe, u zvaničnu službu uzima se i austrijski fotograf Alojz Bir. On otkriva poseban, u svjetskim okvirima novi fotografski žanr – mornaričku fototografiju. Biru je 1896 dodijeljena zvanična titula “carskog i kraljevskog mornaričkog fotografa”, a on je do kraja života snimio nekoliko desetina hiljada umjetničkih fotografija sa motivima luka, ratnih brodova, manevara flote, života mornara, radova u brodogradilištu i sličnog.
Gradski park Tivat – izložba
O Šternekovom životu i djelu knjigu je napisao austrijski istoričar dr Ervin Šatz. U knjizi Šatz navodi da je Tivat bio jedno od Šternekovih omiljenih mjesta. Tokom svojih inspekcijskih putovanja u Boku, Šternek se uvijek divio onome što je u medjuvremenu postignuto, a posebno je volio stare jedrenjake, što su mu neki od “naprednih” savremenika zamjerali (spominje se u dnevniku austrijskog ministra trgovine tokom njihovog zajedničkog putovanja 1892. i sidrenja u Herceg Novom). I sam Šternek 1896 piše u svom dnevniku, dok je bio na matičnom brodu za podmornice “Pelikan” u Boki:
“Tivat je skoro potpuno uredjen, park uspijeva, mornaričke zgrade su uredne, ali sve to puno košta… Lovćen i crnogorska brda su pod snijegom, a ovdje cvjetaju ljubičice u tolikoj količini, da se na mom stolu nalazi ogroman buket. Eskadra je u najboljem redu… Sve je tako lijepo i mirno u ovom usamljenom kutku na Zemlji.”. Takodje spominje da je vrijeme lijepo, da su stabla narasla, a posebno ga raduju stabla naranči.
SASTOJCI:
500 gr blitve
2 krompira
1 kg liganja srednje veličine
100 gr sira
2-3 režnja češnjaka
kapula
peršun
1 dcl bijelog vina
sol, papar
PRIPREMA:
Skuvajte blitvu s krompirom, ocijedite i začinite sa paprom, maslinovim uljem i malo češnjaka sitno nasjeckanog.
Lignje očistite. U pola skuvane blitve dodajte sir. S tim napunite lignje pa ih zatvorite čačkalicom. U malu teću stavite sitno nasjeckanu kapulu, dodajte ostatak skuhane blitve i po tome posložite napunjene lignje.
Zalijte sa bijelim vinom, malo maslinova ulja, posolite, popaprite i stavite u zagrijanu pećnicu pola sata prekriveno folijom, a onda još petnaestak minuta pecite otkriveno na 180 C.
