Legendarni glumac i režiser Ljubiša Samardžić preminuo je u 81. godini. Samardžić je rođen u rudarskoj porodici 19. novembra 1936. godine. Rano je otkriven njegov talenat za glumu.
Studirao je kod Bojana Stupice kao stipendista. Prvu ulogu ostvario je u filmu “Igre na skelama”. Šezdesetih godina prošlog stoljeća, Samardžić je bio jedno od zaštitnih lica jugoslovenske kinematografije, a u karijeri je ukupno ostvario 130 uloga na velikom platnu i malim ekranima.
Nadimak “Smoki” dobio je zahvaljujući istoimenom liku kog je tumačio davne 1963. godine, u filmu “Peščani grad”. Među njegovim zapaženijim ulogama su filmovi “Bitka na neretvi”, “Sutjeska”, “Bombaši”, “Ljubavni život Budimira Trajkovića”, “Lude godine”, “Rad na određeno vreme”, “Moj tata na određeno vreme”, “Nije lako sa muškarcima”, “Magareće godine”, “Ubistvo sa predumišljajem”, “Nataša”, “Konji vrani”… U bogatoj televizijskoj karijeri igrao je u serijama “Vruć vetar”, “Povratak otpisanih”, “Kuda idu divlje svinje”, “Bolji život”, “Policajac sa Petlovog brda”, “Jesen stiže, dunjo moja”…
Posljednja uloga koju je ostvario bila je u seriji “Miris kiše na Balkanu” 2011. godine, koju je i režirao. Kao reditelj, debitirao je dramom o bombardovanju “Nebeska udica”, i zatim režirao filmove “Nataša”, “Ledina”, “Konji vrani”…
Socijaldemokratska partija će naredne sedmice početi sa prikupljanjem potpisa građana za organizovanje referenduma o budućnosti aerodroma u Tivtu, saopštili su iz ove stranke.
“Kao što smo se uvjerili proteklih nekoliko mjeseci, lokalna DPS vlast, sa partijama koje je podržavaju, je potpuno nezainteresovana da se ovo pitanje otvori u lokalnoj Skupštini pa smo se odlučili da na ovaj način uključimo lokalnu zajednicu. Aerodrom u Tivtu je najveće i najznačajnije preduzeće u našem gradu, u kojem direktno ili indirektno radi ogroman broj naših sugrađana. Pri tome se radi o izuzetno profitabilnom preduzeću koje bi moglo generisati i preko 350 miliona eura profita u narednom periodu, kroz povećanje kapaciteta sa sadašnjih milion na tri miliona putnika godišnje”, kazali su iz SDP-a.
Kako su istakli, njihove teze potvrđuje i izvještaj za prvih osam mjeseci rada aerodroma u kojima se bilježi veliki porast broja putnika, kojih će, po prvi put ove godine, biti preko milion.
“Kako bi nastavio da se razvija i doprinosi prosperitetu Tivta i naših sugrađana, aerodrome se ne smije prodavati ili `valorizovati` bez ijednog papira ili studije kojim bi se to opravdalo. Zbog toga pozivamo naše sugrađane da nam daju podršku, kako bi u najkraćem roku organizovali referendum na kojem bi dali svoje mišljenje, za koje nas niko do sad iz DPS Vlade ili DPS tivatske vlasti nije pitao”, poručili su iz SDP-a.
Projekat „Obnova tradicionalnog poljoprivrednog pejzaža za održivu poljoprivredu –AGRISCAPE&ME formalno je započeo prije dva dana tzv. kick-off sastankom učesnika i javnom prezentacijom, u Gornjoj Lastvi kod Tivta.
Projekat realizuju nevladine organizacije Expeditio Centar za održivi prostorni razvoj iz Kotora, Kulturno zavičajno udruženja “Napredak” Gornja Lastva i Maslinarsko društvo „Boka“ – Boka Kotorska. Saradnik na projektu je Mreža za ruralni razvoj Crne Gore. AGRISCAPE&ME trajaće 12 mjeseci, a finansira se iz sredstava Evropske unije u okviru regionalnog projekta “Održiva poljoprivreda za održivi Balkan: jačanje kapaciteta organizacija civilnog društva za javno zastupanje i razvijanje politika na zapadnom Balkanu“. Njega realizuje regionalni konzorcijum organizacija civilnog društva iz Albanije, Makedonije, sa Kosova i iz Crne Gore, predvođen Organizacijom za poštovanje i brigu oživotinjama –ORCA iz Srbije.
Opšti cilj projekta AGRISCAPE&ME o kome su u Gornjoj Lastvi govorili predstavnici partnerskih organizacija- “Expeditio-a”, “Napretka” i MD “Boka” Aleksandra Kapetanović, Marija Nikolić i Vesna Đukić, te Mreže za ruralni razvoj Crne Gore Ratko Bataković, je da doprinese razvoju održive poljoprivrede kroz zalaganje za obnovu, očuvanje i unapređenje tradicionalnog poljoprivrednog pejzaža kao dijela ukupnog kulturnog pejzaža.
„U Crnoj Gori danas vrijednost tradicionalnih poljoprivrednih pejzaža nije dovoljno prepoznata, tradicionalni pejzaži nisu zvanično zaštićeni i uglavnom su izmijenjeni ili devastirani i njima se neadekvatno upravlja. Ubrzani gubitak poljoprivrednih pejzaža dovodi do gubitka važnog dijela kulturnog pejzaža, kao i održive poljoprivrede.“- istakla je Kapetanović ilustrujući te tendencije primjerom Dobrote gdje je, sredinom prošlog vijeka potpuno kultivisan teren, do samog podnožja brda okićen terasastim vrtovima, s kamenim naseljem uz samu obalu, industrijalizacijom lagano prepuštan makijskom rastinju, da bi, posebno u posljednjih nekoliko godina postao jedna od najvećih „rana“ Boke, prostor prekomjerne urbanizacije i bespovratno devastiranog pejzaža.
“Tradicionalni poljoprivredni pejzaži govore o nama. Nastajući tokom vremena, kroz različite poljoprivredne aktivnosti ljudi na određnom prostoru, ovi pejzaži govore o lokalnim kulturama, one su odraz identiteta, u kontekstu ukupnog kulturnog pejzaža predstavljaju osnovne resurse jedne teritorije“- istakla je Marija Nikolić, dok je Vesna Đukić istakla da „maslinjake ima Španija, prelijepim morima maslina hvali se Italija, ali, meni je najmilija ona moja maslina.”
“ Jer ona nije samo ekonomija, ona nije samo hrana. Ona je naš način života.”- poručila je direktorica Maslinarskog društva Boke.
Kako se čulo, ključne aktivnosti koje će se realizovati tokom projekta AGRICPAPE & ME obuhvatiće: stvaranje platforme za tradicionalni poljoprivredni pejzaž relevantnih aktera u oblastima poljoprivrede, kulturne baštine, pejzaža i planiranja; izradu preporuka za unapređenje okvira za zaštitu, planiranje i upravljanje poljoprivrednim pejzažom u Crnoj Gori; sprovođenje pilot projekta u selu Gornja Lastva na Vrmcu i sprovođenje kampanje koja promoviše tradicionalni poljoprivredni pejzaž.
Kompanija „Primorje Hotels & Restaurants“ iz Tivta prodala je svoj najnoviji objekat – atraktivni restoran „Prova“ u Tivtu – nezvanično nam je potvrđeno iz poslovodstva te firme.
Novi vlasnik jednog od najluksuznijih i najspecifičnijih restorana u Crnoj Gori je autralijski biznismen libanskog porijekla Romi Havat koji je, prema nezvaničnim informacijama, „Primorju“ za „Provu“ platio 2,4 miliona eura. Primopredaja restorana novom vlansiku trebalo bi da bude završena početkom oktobra.
Ekskluzivni loung-restoran „Prova“ ranga pet zvjezdica, otvoren je prije sedam godina, a „Primorje“ je tada u njegovu izgradnju i opremanje uložilo oko milion eura. Restoran površine 570 kvadrata koji ima ukupan kapacet od 400 mjesta izgrađen je na atraktivnoj lokaciji na Šetalištu kapetana Iva Visina u centru Tivta, a svojim neuobičajenim izgledom koji podsjeća na pramac jedrenjaka, postao je svojevrsni lendmark Tivta.Vizuelno izuzetno atraktivnu građevinu projektovala je i dizajnirala čuvena italijanska arihetktica Elena Bruza Paskve iz Varesea.
Romi Havat je već duže vrijeme prisutan kao investotor u Crnoj Gori. On je vlasnik libanskih restorana „Byblos“ u Tivtu i u Podgorici, kompanije „Discover Montenegro“ stacionirane u tiovatskom nautičkom centru Porto Montenegro koja se bavi pružanjem raznih vrsta usluga u elitnom turizmu i čarteru jahi i vazduhoplova, kao i firme „Airways Scenic& Charter“ koja se bavi iznajmljivanjem vazduhoplova i obavljanjem panoramskih i čarter letova helikopterima i malim avionima u Crnoj Gori. Havat je u Podgorici osnovao i crnogorsku podružnicu svoje multinacionalne kompanije „Airways Aviation“ koja se bavi školovanjem profesionalnih pilota civilnih vazduhoplova u skladu sa najstrožijim evropskim EASA standardima. Ta škola trenutno pored ostalih klijenata, za račun Vlade Libije, ovdje obučava i 70 kandidata za pilote iz te sjevernoafričke države. Havat je vlasnik i 42-metarske luksuzne mega jahte – jedrenjaka „Riana“ čija je matična luka u Porto Montenegru gdje ovaj energični biznismen ima i stan.
Prova
Romi Havat: Mi vidimo „Provu“ kao lendmark i učinićemo sve da i grad ima međunarodni prizvuk
„Mi vidimo „Provu“ kao lendmark i učinićemo sve da i grad ima međunarodni prizvuk. Unijećemo novu energiju lokaciji na kojoj ćemo stalno imati gostovanja stranih bendova i poboljšati kvalite života u Tivtu kada je riječ o zabavi.
Sve što mi radimo je usmjereno na pozicioniranje Crne Gore na svjetskoj mapi kao premijum destinacije. Želimo da ovu destinaciju predstavimo svjetski poznatim imenima“- kazao nam je danas u ekskluzivnoj izjavi Romi Havat.
Prva samostalne izložbe pod nazivom “Između treptaja” autora fotografa Ranka Maraša, biće otvorena u nedelju, 10. septembra sa početkom u 12 sati na lokalitetu Rimski mozaici u Risnu.
Izložbu će otvoriti novinarka Tamara Vuković, a prisutni će imati priliku da prisustvuju mini koncertu trube polaznika Muzičke škole “Vida Matjan” Boška Bismiljaka, iz klase pfofesorke Sare Lakičević.
“Težak je zadatak prikazati Boku. Hiljade je pjesama, slika, stihova i fotografija ovog starog zaliva. Ranko Maraš vidi mjesta u njemu kao tiha, skoro pa mistična. Risanska energija je jedinstvena i kada ste rođeni u nastarijem gradu u Crnoj Gori, objektiv vidi skrivene stvari. Plavu nijansu koja se provlači kroz sve Rankove fotografije može uhvatiti samo neko ko živi zaliv vjekovima unazad. Uz nju, boja osunčanog kamena, samo produbljuje plavetnilo Boke. Na osnovu 18 fotografija može se naslutiti zašto je Aleksa Šantić napisao pesmu Boka”, rekao je o autorovom radu Vladimir Petrović, diplomirani industrijski dizajner.
Izložba fotografija
Ranko Maraš je rođen 1983. godine u Kotoru gdje je završio Fakultet za pomorski menadžment. Fotografijom se uspješno bavi posljednjih 5 godina. Inspiraciju pronalazi u ljepoti Boke Kotorske.
Izložba će biti otvorena do 20.septembra 2017.godine.
Organizator izložbe je Turistička organizacija opštine Kotor.
Ljeto na izdisaju pobire brojne rekorde, a jedan od njih je, prema tvrdnjama ribolovaca, domaćica i domaćina, neprijeporno povijesni. Ma što povijesni, milenijski, pa eto Šimi Strikomanu prijedloga da u svoj fotografski serijal uvrsti grupni portret zaprepaštenih građana s dvije kašete.
U jednoj su hobotnice, u drugoj lignje, a poanta je da im je na šibenskoj peškariji ovog ljeta cijena ista – 120, čak i 150 kuna! Uspoređeno s ribom, toliko, recimo, košta i uvijek tražena divlja orada prve klase ili kilogram lijepog, svježeg odreska cijenjene tune…
Godinama je “riba s korijenjem” – kako hobotnicu u vicu zovu žabari – bila barem upola jeftinija od lignje, kao njezina manje vrijedna rođakinja, a do prije 15-20 godina koštala je i samo trećinu cijene “glavonošca nad glavonošcima”. Nekad je, osim bodulaca i rijetkih bonkulovića, nitko nije htio, uostalom kao i lignju 50-60 godina unatrag, no to su “tempi passati”, rekli bi Talijani.
‘Morske cijene’
I dok domaćice i namjernici kojima je jutarnji đir peškarijom dio uobičajenog dnevnog obreda padaju na trepavice, križaju se lijevom i desnom na anomaliju kojoj ne vide racionalnog opravdanja osim filozofije da se ljeti može uvaliti puno toga iz mora po “morskim” cijenama, dotle prodavač hladnokrvno odgovara kako je razmišljao istaknuti cijenu od 150 kuna!
Jedini je u inače oskudnoj ponudi peškarije ovih dana imao hobotnicu, svježu i očišćenu, uvezenu iz Grčke, budući da domaće nema, no predomislio se. Dakle, navali, narode, samo po 120! Dakako, ni kap grčkog maslinova ulja nije u cijeni, samo hobotnica, gola ko pištolj.
– Šta se čudiš, pa cilo lito je 150 kuna, naša i uvozna – govori mi prodavač pidoća i drugih školjaka, dok mušterija s jednim okom na kunjkama komentira kako smo očito izgubili sve kriterije.
Jednako misli i Jere Zorić, rekreativni ribolovac s dugim stažem, iznoseći moguće razloge zašto je cijena hobotnice podivljala mimo svih kriterija i ustaljenih omjera u odnosu na druge morske plodove.
– Naše hobotnice nema, istrijebljena je i otud tolika cijena. Loviti miru od četiri komada u kilu je divljaštvo, a ko se to drži nepisanog pravila da lakšu od kilograma triba pustiti natrag u more? Nema ni lovostaja, kao na većinu ribe, a najviše stradaju od ronilaca, pravih “specijalaca” koji ih jednostavno čupaju iz rupa – iznosi javnu tajnu o nečemu na što se malo tko obazire, a dovelo je ovu morsku vrstu na niske grane. Ima, međutim, i drugih mišljenja.
– Nikad, ama baš nikad, restoranska potražnja za hobotnicom nije bila kao ovoga ljeta, niti se na peškariji za nju toliko tražilo – potvrđuje i Gordan Jurić, također sportski ribolovac, predsjednik ŠRD-a “Brodarica”, uskoro i sudac na ribolovnim natjecanjima. Nije slučajno odabran za izjavu, jer ako o hobotnicama u šibenskom kraju netko nešto zna, onda su to Krapljani i njihovi potomci s Brodarice budući da su ih hobotnice naraštajima othranjivale.
‘Ništa čudno’
Kako objašnjava Jurić, potražnja ugostitelja i neviđeno visoka cijena usko su povezani. Jer, nije baš da je hobotnica do te mjere izlovljena – ne slaže se potpuno sa Zorićem – nego sav ulov otkako je počela sezona završava u restoranima, koji za 60 kuna po kilogramu otkupljuju sve odreda, svježe i zamrznute.
Zapravo, toliko ribolovcu plaća nakupac iz okolice Šibenika koji svakodnevno obilazi teren, a mora i on nešto zaraditi. Prema tome, gostioničari za hobotnicu daju nešto više, a građanima se, naposljetku, nudi zapanjujuće najskuplje od malih količina što nisu dospjele ugostiteljima – pa tko nasjedne i APP – ako prođe, prođe.
– Već mjesec i po dana na šibenskoj peškariji hobotnice od pola kila i manje koštaju 120, a za one prave, veće, od dva-tri kila traži se 150 kuna. Isto koliko i za lignje kojima drugog dana cijenu spuste na 120. U nekoliko sam se navrata uvjerio da to nije svježa roba, nego je stara i tri dana! Ne čudi me to jer tko će od domaćih za hobotnicu dati toliko, sve da i može? Prema tome, jedina razumna preporuka je zaobići ponudu u velikom luku i pričekati da se cijena vrati na uobičajenu – savjetuje Jurić.
Još zakratko, možda je realan zaključak. Jer, kako je krenulo s turizmom i rekordima koje postiže, “normalna cijena” nekad sasvim običnog glavonošca, ionako preskupog s obzirom na ono što od “hobe” preostane nakon kuhanja, mogla bi biti pospremljena u škafetin s oznakom “tempi passati”.
Opština Tivat raspisala je konkurs za dodjelu stipendija za studijsku 2017/2018 godinu studentima primijenjenih osnovnih studija, akademskih osnovnih studija i specijalističkih studija u trajanju do godinu dana za studijske programe čije osnovne primjenjene ili akademske studije traju tri godine.
Pravo na stipendiju imaju studenti koji su položili ispite iz prethodne godine studija u visini od najmanje 90% ECTS kredita i postigli prosječnu ocjenu najmanje 9,00, lica sa invaliditetom, lica bez roditeljskog staranja, pripadnici RE populacije bez obzira na prosjek ocjena iz prethodne godine studija, nosioci diplome „Luča“ za prvu godinu studiranja, u slučaju da odmah nakon završetka srednje škole upisuju studije.
Uslovi za dobijanje finansijske podške za studiranje iz gradske kase su da je student crnogorski državljani ili lice sa sa statusom stranca sa stalnim nastanjenjem, da ima prebivalište u Opštini Tivat i da prvi put upisuje semestar studijske godine ili da nije gubio nijednu godinu tokom studija.
“Stipendija se dodjeljuje za jednu studijsku godinu i isplaćivaće se mjesečno, za devet mjeseci studijske godine, bez obaveze vraćanja. Stipendija iznosi 50 eura mjesečno.
Rok za prijavu na konkurs je 30 dana od dana objavljivanja, zaključno sa 5.oktobrom”- saopšteno je juče iz Opštine Tivat.
Svetom misom u petak u Gradini u 11 ujutro, zatim veslačkim regatama: malom u 17 sati, ženskom u 17,30, muškom u 18,30 a potom zabavnim programom na Rudini od 20,30 nadalje- počinju ovogodišnji, a ujedno i dvadeseti Dani latinskog idra koje će dolaskom uveličati predsjednica države Kolinda Grabar Kitarović.
Dakle naša prva i najstarija regata tradicijskih brodova, ispod čijeg su jedra rođene i sve ostale, i uz koju je stasala jedna samosvjest otočnog puka, navršila je punoljetnost, doživila dvadesetu i sad joj stoji zajedriti prema trećem desetljeću.
Udruga Latinsko idro sastavila je bogat program od danas do dana regate, a to je u nedjelju 1. listopada. Malokad se dogodilo da zagazi u listopad, no svejedno, ona se događa o blagdanu zaštitnika, svetog Mihovila koji ove godine pada u petak 29. septembra a regata je, kao i uvijek, u najbližu nedjelju.
Početku najbliža događanja su ona 13. i 14. septembra kad će se plovidba na latinsko idro usmjeriti na dvije rute: jedna vodi na Žut gdje se 14. rujna obilježava blagdan sv. Križa. Druga vodi u Stari Grad na Hvaru gdje će naši, kao jedna od vodećih snaga ovoga dužjadranskog pokreta, sudjelovati na festivalu Dani u vali.
U Murteru samom uslijedit će niz kulturnih događanja: subota 16.9. koncert komornog ansambla ECHO u crkvi sv. Mihovila, nedjelja 17. 9. glagoljaška misa u Gradini, srijeda 20. 9. koncert Borne Ercega i jelene Pletikosa u crkvi sv. Mihovila a u petak 22. 9. u murterskoj Čitaonici dipl. inž. brod Luka Mudronja govorit će na temu Regatna pravila i trehničke karakteristike tradicijskih brodova.
Idući tjedan uoči regate, nižu se: koncert Murterskih pučkih pivača 25.9., predavanje dr Kristijana Jurana „Brodovi i brodograditelji na otoku Murteru od 15. do 19. stoljeća je 26.9., na Staroj rivi održat će se 27.9. Večer domaće riči a u četvrtak 28.9. prvo mala likovna radionica za djecu i roditelje Anite Tandarić i Ane Vodopija, potom sportska regata Gajeta’s cup te uvečer koncert Hrvatskog pjevačkog društva „Zoranić“ iz Zadra.
Blagdan sv. Mihovila u petak 29. rujna počinje procesijom u 10,45, potom slijedi misa u sv. Mihovilu, u 16 popodne je regata Malo latinsko idro, u 18 sati svečana sjednica Općinskog vijeća uz koncert „Dalmatina“ i uvečer izložba Latinsko idro na Sredozemlju autora Lingvističkog atlasa Mediteranam, u murterskoj čitaonici u 20 sati.
Naposljetku- udarni vikend- subota užežin regate i nedjelja s regatom samom! U subotu 30. rujna marendavat će se, kao i ovično, na Staroj rivi, uzetno program. Slijedi plovidba koja će spojiti Murter i Betinu, užina u Betini, „Koncert u suton“ u 19 sati na Raduču i koncert u 20,30 Ivana Korunića i Mate Skračića na Staroj rivi.
Nedjelja će osvanuti uz promenadni koncert KUDa Hartić iz Tisna, u 10 je postrojavanje posada uz govor predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i humanitarnu izložbu fotografija fotografa koji su u ovih 20 godina slikavali regatu. Organiziraju je Lions klubovi Lenuci iz Zagreba i Luce iz Šibenika, prihod je namjenjen murterskom dječje vrtiću.
Start regate- ujedno i start u treće desetljeće- dogodit će se kao i uvijek iz murterske rive u tri popodne. I sve će završiti u utorak 3. listopada izložbom fotografija Svijet u bojama latinskog idra u Ulici dramskih amatera- kakva postoji valjda samo u Murteru i ne bez razloga…
U hercegnovskom kraju vijekovima se proizvodi vino i rakija, ali taj dio Boke možda uskoro postane poznat i po proizvodnji piva.
Već nekoliko mjeseci Mišo Paspalj proizvodi craft pivo “tondo”.
“Riječ ‘craft’ bliska je riječi ‘vještina’, pa se može reći kako se radi o vještini pravljenja piva”, pojasnio je Paspalj. Na ideju da sam proizvodi pivo, došao je nakon susreta sa starim prijateljem iz Beograda koji takođe proizvodi craft pivo”.
Paspalj se godinama bavi ugostiteljstvom i kaže da je svjedok da je pivo najpopularnije piće, naročito ljeti, pa je i odluka da se upusti u proizvodnju – “bila prirodna”.
“Pripreme su trajale pola godine, a najteže mi je bilo da se izborim sa papirologijom”.
Ističe da za početak i malu proizvodnju koju je pokrenuo nijesu potrebna velika ulaganja.
Već u maju, u njegovom lokalu, gosti su mogli probati craft pivo “tondo”.
Tvrdi da “zanatsko pivo” karakterišu kvalitetni prirodni sastojci i odsustvo procesa filtracije i pasterizacije. Akcenat je, ističe, na kvalitetu, a ne na količini.
“U proizvodnji piva koristim samo četiri sastojka: ječam, hmelj, kvasac, koje nabavljam u Njemačkoj, i vodu iz hercegnovskog vodovoda”.
Paspalj kaže da je isprobao nekoliko recepata, kombinovao, dodavao, oduzimao, dok nije proizveo pivo kojim je su zadovoljni njegovi prijatelji i gosti, ali i on.
Dnevno može da proizvede 80 do 90 litara i sve se popije u njegovom lokalu, ističe Paspalj.
Pivo puni u boce koje kasnije ne baca.
“Perem ih i ponovo punim. To mi je skuplje nego da kupujem nove”, kaže on i naglašava da je to njegov doprinos ekologiji i zaštiti životne sredine.
Pivo “tondo” ima i zanimljivu etiketu.
Novljani pod tondom podrazumijevaju pun Mjesec pa je plakat za film “Put na Mjesec”, francuski crno-bijeli naučno-fantastični nijemi film Žorža Melijesa inspirisao trojicu autora, akademske slikare Vojislava Voja Kilibardu i Mila Đurašinova Đilasa i njihovog saradnika Nikolu Koprivicu da taj motiv “dograde” karakterističnim novskim motivima, prvenstveno visokim palmama…
U Crnoj Gori samo je nekoliko “craft” proizvođača piva, kaže Paspalj.
U Herceg Novom, u Drenoviku, bi trebalo da počne sa radom još jedna takva pivara.
Mali pogon postoji i u Risnu, a zanatsko pivo proizvodi se i u Podgorici, priča Paspalj.
