Međunarodni tim od 44 naučnika iz cijelog svijeta, uključujući i dva iz Hrvatske, prof. Alena Soldu, prorektora za znanost Sveučilišta u Splitu i izv. prof. Marcela Kovačića iz Prirodoslovnog muzeja Rijeka, otkrio je da su rizikom od istrebljenja najviše ugrožene velike europske morske ribe, posebice grupa hrskavičnih riba, tj. morski psi i raže.
Istraživanje je financirano od Evropske komisije i škotskog MASTS-a, a temelji se na dugogodišnjim kontinuiranim istraživanjima, posebice onima u sklopu izrade procjene rizika od istrebljenja za europske morske ribe.
Novo istraživanje objavljeno u prestižnom časopisu Nature Ecology & Evolution pod naslovom „Coherent assessments of Europe’s marine fishes show regional divergence and megafauna loss“, dokazalo je da veće ribe imaju veći rizik istrebljenja, prvenstveno zbog prijetnji kao što je ribolovni prelov. Također je značajna pripadnost određenoj grupaciji vrsta, dok se sve druge testirane varijable nisu pokazale značajnima. Pri tome se veličina ribe pokazala kao glavni indikator ugroženosti obzirom da su rezultati pokazali kako se sve riblje vrste duže od 1,5 m posebno ugrožene. Razlog leži u sporijem rastu, kasnom sazrijevanju i manjem broju potomaka ovih vrsta, kao i većoj izloženosti, jer su više lovljene.
Ovo dosad najsveobuhvatnije istraživanje je također usporedilo dobivenu IUCN procjenu rizika za ukupno 1020 vrsta europskih riba s dostupnim procjenama stanja ribljeg fonda u europskim morima koje provode različita međunarodna tijela. Samo stanje gospodarski važnih ribljih stokova pokazalo je ogromnu razliku obzirom na područje izlovljavanja. Naime, rezultati istraživanja su pokazali da se u sjeveroistočnom Atlantiku većina stokova ili održivo iskorištava (19), oporavlja (8) ili je ribolov prevelik, ali su populacije još uvijek zdrave (19), dok je populacija koje su prelovljene manje (10). Nasuprot tome, situacija u Mediteranu je veoma loša, jer je čak 36 od 39 populacija u stanju prelova.
Rezultati također pokazuju da složeni i skupi sustav praćenja i procjena te iz njih rezultirajući sustav izlovnih kvota u sjeveroistočnom Atlantiku očito daje rezultate. Nažalost, dosadašnji sustav prostornih i vremenskih ograničenja bez izlovnih kvota, nepostojanje kvalitetnog praćenja i procjena te usitnjeni, a brojan ribolov i raznovrsnost ribolovnih alata, neizostavno vode mediteranske populacije riba u prelov i neodrživo, za neke možda i nepovratno, narušeno stanje populacija.
Veoma važan rezultat istraživanja je i podatak da dva paralelna sustava praćenja: IUCN-ov sustav ugroženosti vrste procjenom rizika istrebljenja te onaj održivosti ribljih stokova daju dosljedne rezultate. Iz istraživanja je vidljivo da se alarmi ugroženosti pale po redu: prvo neki riblji stok padne u prelov, i onda, kad situacija postane toliko loša da je i opstanak vrste ugrožen, IUCN procjena ukaže na opasnost od nestanka vrste.
Arbitražni sud za granični spor između Hrvatske i Slovenije odlučio je da Slovenija kroz hrvatske teritorijalne vode dobije spojnicu (junction) svojih teritorijalnih voda i međunarodnog mora, te da joj pripadaju tri četvrtine Savudrijske vale, objavio je u četvrtak u Den Haagu predsjednik Arbitražnog suda Gilbert Guillame, predstavljajući konačnu odluku o razgraničenju Hrvatske i Slovenije na kopnu i na moru.
“Trenutno nema mjesta gdje je teritorijalno more Slovenije izravno spojeno na otvoreno more. Tribunal ima dužnost odrediti slovenski ‘junction’. Sud utvrđuje da je pojam ‘junction’ područje koje povezuje teritorijalno more Slovenije s područjem otvorenog mora. Bit će oko 2,5 nautičkih milja i bit će spojeno na granicu koja je postavljena Osimskim sporazumima”, rekao je predsjednik Guillame, dodajući kako smatra da je sud “donio pravičnu i poštenu presudu”.
“Sud definira pojam ‘ junction’ kao vezu između teritorijalnog mora Slovenije i područja izvan područja teritorijalnog mora Hrvatske i Italije”, pročitao je Guillaume u Palači mira u kojoj je tijekom dva sata trajalo predstavljanje presude.
Predsjednik suda predstavio je i više zemljovida koji prikazuju definiranu granicu u Savudrijskoj vali i spoj slovenskih teritorijalnih voda s međunarodnim vodama.
Odredio je da slovenski ‘junction’ do “otvorenog mora bude područje u kojem brodovi i zrakoplovi imaju jednaka prava kao na otvorenom moru”.
Mapa – Piranski zaliv
“Ova sloboda ne uključuje istraživanje, eksploataciju niti upravljanje prirodnih resursa na području ovog junctiona. Međutim, tu se računa sloboda kretanja, zrakoplova, brodova, kablova i cjevovoda. Te se slobode odnose na sve civilne i vojne brodove bez obzira iz koje su države. I ostali imaju pravo korisiti junction kada putuju u Sloveniju ili iz nje, bez obzira koje su iz države”, rekao je Guillame.
Pravo komunikacije na području ‘junctiona’ ne može se ukinuti ni pod kojim okolnostima, rekao je sudac.
“Brodovi i zrakoplovi koji će imati slobodu komunikacije dok su u području ‘junctiona’ neće ni na koji način moći biti predmet presretanja, uhićenja, pritvaranja, skretanja ili bilo kojeg drugog oblika miješanja Hrvatske, ali Hrvatska će i dalje imati pravo usvojiti zakone i regulative koji se odnose na nehrvatske brodove i zrakoplove u području spojnice, čime će biti na snazi općenito prihvaćeni međunarodni standardi u skladu s UN-ovom Konvencijom o pravu mora”, naglašava se u presudi.
“Sud smatra da je pošteno prema Hrvatskoj da može usvojiti regulativu koja se odnosi na nehrvatske brodove i letjelice na području junctiona. Neophodno je da junction bude područje gdje Hrvatska ima pravo reagirati na zahtjev diplomatskog časnika ili zapovjednika broda za pomoć od strane hrvatskih vlasti”, rekao je Guillame.
Prethodno je odlučeno da velika većina Piranskog zaljeva, odnosno Savudrijske vale pripada Sloveniji. Slovenija je dobila zaljev od ušća Dragonje do točke 45 30′ 41,7” sjeverne geografske širine i 13 31′ 25,7” zapadne geografske dužine.
“Linija ide od kraja kopnene granice na ušću Dragonje do točke A na liniji koja zatvara zaljev, a koja je na udaljenosti od rta Madona tri puta većoj od razdaljine od točke A do rta Savudrija. Takvo razgraničenje ostavlja veći dio zaljeva Sloveniji”, kaže se u presudi.
Od Suda se tražilo da utvrdi morsku granicu između dviju država u skladu s međunarodnim zakonom koji poziva na usvajanje linije ekvidistance, osim ako postoje “druge specifične okolnosti”, naglasio je Guillaume.
“Sud je razmatrao treba li u ovom slučaju usvojiti liniju ekvidistance kao konačnu morsku granicu ili je potrebno zbog specifičnih okolnosti prilagoditi liniju ekvidistance”, rekao je, dodajući da se morala uzeti u obzir posebna konfiguracija savudrijskog rta.
“Ta konfiguracija stvorila bi neproporcionlane suprotne učinke ako bi se koristila striktna linija ekvidistance. Iz toga razloga, sud je odlučio da linija ekvidistance mora biti prilagođena u korist Slovenije”, rekao je predsjednik suda.
Odluka o razgraničenju Savudrijske vale i doticaju Slovenije s međunarodnim vodama na tragu je sporazuma iz 2001. između tadašnjih premijera Hrvatske i Slovenije Ivice Račana i Janeza Drnovšeka od kojeg je bivši hrvatski premijer odustao jer nije dobio potporu u Hrvtskom saboru.
Što se tiče kopnene granice sud je uglavnom pratio razgraničenje po granicama katastarskih općina.
Objavljeno je da granica u Istri slijedi Dragonju i završava na sredini kanala sv. Odorika što znači da zaoseci Škodelin, Bužini i Mlini-Škriljei kuća Joška Jorasa ostaju u Hrvatskoj.
Sud je objavio i odluku da je Sveta Gera na hrvatskom teritoriju, ali i priopćio da nema jurisdikciju odlučiti o hrvatskom zahtjevu da slovenski vojni kompleksi ne smiju ostati na hrvatskom teritoriju.
“Tu se katastarska općina poklapa s katastarskim granicama Hrvatske i Slovenije i to će se smatrati granicom koja je utvrđena. Međutim, sud također uzima u obzir hrvatski zahtjev da nijedna civilna osoba ni vojna osoba nema pravo ostati na području Svete Gere koja se nalazi u hrvatskoj katastarskoj općini. Iako je to dio hrvatskog teritorija, Sud nema jurisdikciju ispuniti taj zahtjev”.
Predsjednik suda Guillame pročitao je i odluku da granice na Muri i Sutli idu katastarskom granicom, a u Murskom Središću sredinom Mure.
Sud je odlučio i da će troškovi arbitraže biti podijeljeni napola između dviju država, rekao je sudac.
Uz suca Gilberta Guillaumea, ostali suci Arbitražnog suda bili su profesor Vaughan Lowe, sudac Bruno Simma, veleposlanik Rolf Einar Fife i profesor Nicolas Michel.
“Zadaća postavljena pred arbitražu predstavlja definitivno rješenje. Konačni pravorijek je kompleksan i složen dokument od 380 stranica. Sud je morao donijeti odluku s pravnog aspekta, a ne s povijesnog ili sociološkog konteksta ili perspektive”, naglasio je na početku predstavljanja presude sudac Guillaume.
Predstavnici Slovenije pratili su presudu dok je Hrvatska ranije objavila da neće biti na čitanju presude u Den Haagu niti će ju službeno zaprimiti sukladno odluci Hrvatskog sabora iz srpnja 2015. o povlačenju iz arbitraže zbog “teške povrede arbitražnog postupka”.
Hrvatski sabor je krajem srpnja 2015. donio odluku o povlačenju iz arbitražnog sporazuma koji su dvije zemlje potpisale 2009., a Sloveniji predložio da počnu pregovori o alternativnom rješavanju spora.
Zagreb je tada ocijenio da je arbitražni proces nepovratno kompromitiran nakon što je otkriveno da su se slovenski predstavnik u arbitražnom sudu Jernej Sekolec i djelatnica slovenskog ministarstva vanjskih poslova Simona Drenik dogovarali o iznošenju slovenskih argumenata i lobiranju kod drugih arbitražnih sudaca. I Sekolec i Drenik nakon toga su odstupili.
Gradonačelnica Tivta Snežana Matijević ugostila je danas, pukovnika Paola Sfaru, vojnog izaslanika Italije za Srbiju, Crnu Goru i Bosnu i Hrecegovinu, kapetana fregate Đuzepea Valentinija, komandanta broda “Palinuro” i poručnika korvete Lazara Knežića, oficira za vezu Mornarice Vojske Crne Gore.
Školski brod “Palinuro”, Mornarice Italije, od utorka 27. juna boravi u Tivtu, u zvaničnoj posjeti MVCG. Predsjednica opštine je ugostila delegaciju “Palinura” poželjevši cjelokupnoj posadi italijanskog školskog jedrenjaka toplu dobrodošlicu u Tivat.
“Privilegovani smo imati vas za goste i biti vam luka. Prizor dva izuzetna jedrenjaka – “Palinura” i “Jadrana” na našoj obali nešto je što prije svega svjedoči bogatoj nautičkoj istoriji ovog kraja, ali je istovremeno i prvorazredna atrakcija za Tivćane i goste. Nadam se da će Tivat ostati na vašim rutama snažeći povezanost Crne Gore i Italije.” -poručila je gostima Matijevićka.
Kapetan frigate Đuzepe Valentini, zahvalio je gradonačelnici na gostoprimstvu i na dočeku koji je lokalna Turistička organizacija priredila za njegovu posadu pri uplovljavanju “Palinura”.
Valentini osvrnuo se na tradiciju prijateljstva Crne Gore i Italije i posebno istakao svoje lično oduševljenje zalivom Boke u koji je uplovio po prvi put – saopšteno je iz Opštine Tivat. “Palinuro” je danas bio otviren za posjete građana, a njegov komadant Matijevićki je uručio progodne poklone -grb broda “Palinuro” i monografiju o brodovima Mornarice Italije.
Kao svojevrstan omaž nautičkoj prošlosti, izložba o istoriji južnog Jadrana „Nemirno more“, autorski projektat istoričara Dražena Jovanovića, biće svečano otvorena u subotu 1. jula u Zbirci pomorskog nasljeđa u Porto Montenegru u Tivtu, sa početkom u 20 sati.
Izložba govori o vojnim operacijama na Jadranu tokom Prvog svjetskog rata preko ilustrovanih artefakata, dokumentarnih fotografija i video materijala – posjetioci će imati priliku da čuju priču o potapanjima brodova, priobalnim utvrđenjima i odvažnim lokalnim mornarima.
Mnogi od ovih istorijskih materijala biće po prvi put prikazani u Crnoj Gori.
Program izložbe koja traje do 21. Jula ukljuluje i više predavanja u Zbirci pomorskog nasljeđa, a koje će nekoliko evropski priznatih istoričara i hroničara, održati o dešavanjima na Jadranskom moru tokom Prvog svjetskog rata.
Deveti Međunarodni festival KotorArt počenje Međunarodnim festivalom klapa 30. juna u Perastu i trajaće do 14 avgusta. Kroz četiri segmenta: Festival klapa Perast, Kotorski festival pozorišta za djecu, Don Brankovi dani muzike i Pjaca od filozofa, kroz 214 programa nastupiti će preko 1500 učesnika iz više od 20 zemalja.
Pokrovitelj ovogodišnjeg izdanja KotorArt je Opština Kotor, koja je za festival izdvojila 267.500€.
„Budući da je ova lokalna uprava odgovorna prema građanima koji su joj dali povjerenje, učinili smo sve što je bilo u našoj moći kako bi se i ove godine održao Kotor Art. Obećanjem da ćemo kontrolisati trošenje svih sredstava opredijeljenih iz opštinskog budžeta pokazujemo da kultura ne može i ne smije biti ono na čemu se štedi, već ono što je proizvod racionalnog postupanja i dobrog upravljanja“, kazala je šefica kabineta predsjednika Opštine Kotor Ana Nives Radović na današnjoj press konferenciji.
Sekretarka za kulturu Jelena Vukasović, podsjetila je da je KotorArt za godine trajanja imao podršku UNICEF-a, UNESCO- a, Evropske komisije, kao i pokroviteljstvo Predsjednika Crne Gore i da o njegovom renomeu govore stečeni ugled i priznanja.
“Kultura iznad politike – jedina je deviza Opštine Kotor u kulturnoj politici i, uvjereni smo, jedini stav koji dolikuje upravi našeg grada. Kultura je naša politika. Sutra počinje novo izdanje međunarodnog festivala Kotor Art koji je, kako mi kažemo, ne ranjen već okrznut neodgovornim odnosom Ministarstva kulture Crne Gore prema manifestaciji od internacionalnog i svakako najvećeg državnog značaja. Ovaj festival je najvrijednija kulturna manifestacija našeg grada čije ime nosi. Kako su izostala sredstva koja je Ministarstvo kulture još jesenas projektovalo na 250.000 eura, Opština Kotor se potrudila da ih dijelom nadomjesti. Tako će izmjenama Programa kulturnih manifestacija za Kotorski festival pozorišta za djecu koji ove godine slavi četvrt vijeka postojanja biti izdvojeno 130.000eura, za Don Brankove dane muzike 117.500 eura, a za Međunarodni festival klapa Perast 20.000 eura”, kazala je Vukasović.
Ona je kazala da ponuđeni novac u iznosu od 80.000 eura, Ministrstva kulture opštinu Kotor ponižava. Taj novac je pitanje časti i u kulturi i u politici, kazala je Vukasovićeva.
KotorArt počinje 16. Međunarodni festival klapa Perast, programom „Priče o moru“ tokom juna je već gostovao u Budvi i Tivtu najavljujući veliko finale u Perastu, 30. juna i 1. jula. U Herceg Novom koncert će se održati 8. jula.
KotorArt press
„Željeli smo i da na ostrvu Gospa od Škrpjela, baš na današnji dan, svečano otvorimo KotorArt, programom “Priče o moru” u kojemu bi učestvovali svi umjetnički segmenti KotorArta. Okolnosti vezane za ovogodišnji KotorArt su uslovile odgađanje ove ideje za neka buduća vremena. Reducirali smo i neke planirane programe poput seminara za crnogorske klape i nekoliko koncerata poznatih klapa u nastavku ljeta. Veliko finale nam dovodi 16 izvanrednih klapa iz Hrvatske i BiH i pet najboljih klapa iz Crne Gore i sve će pjevati bokeljske pjesme. Među njima su neke od proslavljenih, sa nagradama nejprestižnijih festivala iz okruženja. Čak deset Novih klapskih kompozicija, na temu Boka kotorska-more i pomorstvo, će se takmičiti za prestižne nagrade “, kazao je direktor Milan Kovačević.
„Glavni program 25.Kotorskog Festivala pozorišta za djecu biće kvalitetniji, obimniji i internacionalniji nego prethodni“, poručio je Petar Pejaković, pozorišni reditelj, direktor Kotorskog festivala pozorišta za djecu. On je rekao da je Festival proteklih mjeseci prolazio kroz vrlo turbulentan period.
„Na žalost, baš u godini jubileja u jednom trenutku se učinilo da Kotorski festival pozorišta za djecu neće zasjati u punom sjaju ali zahvaljujući velikoj podršci građana Kotora i ljubitelja umjetnosti koji su dali veliki doprinos i podršku, ove godine ćemo na pravi način proslaviti 25. rođendan. Oduševio me je veliki priliv pozitivne energije i spremnost građana ovoga grada i u znak zahvalnosti odlučili smo da ulaz prvog dana Festivala bude besplatan“, dodao je Pejaković.
KotorArt press
U periodu od prvog do 12. jula 25-ti KFPD realizovaće 67 pratećih programa a u glavnom programu će se takmičiti 14 pozorišnih predstava iz Španije, Italije, Grčke, Francuske, Ukrajine, Danske, Škotske, Hrvatske, Makedonije, Srbije i Crne Gore. Pet domaćih predstava nastupiće revijalno a djeca i mladi će pohađati devet različitih besplatnih radionica. Festival ima preko 1300 učesnika. Novina je uvođenje stručnog žirija za dodjelu šest nagrada, a njega će činiti: Ljubivoje Ršumović, Maja Mrđenović i Milivoje Mišo Obradović. Tradicionalno će se dodjeljivati i nagrada dječijeg žirija koja od ove godine nosi ime Dragana Radulovića.
Prema riječima programskog direktora “Don Brankovih dana muzike”, pijaniste Ratimira Martinovića, koji je ujedno i koordinator svih programa Festivala, ovogodisnji KotorArt će se odvijati pod sloganom „KotorArt renesansa“.
“Naslućujemo, prizivamo i podstičemo izuzetno kreativan period u razvoju crnogorske kulture, za koji je najbolji sinonim upravo – renesansa”, objasnio je Martinović.
Martinović je kazao da su, u suštini, odluke Ministrstva o izostanku pomoći KotorArtu, nepoštovanje samog Kotor Arta.
Šesnaesti Don Brankovi dani muzike realizuju se u periodu od 13. jula do 13. avgusta sa deset, umjesto planiranih šesnaest koncerata u glavnom i preko stotinu nastupa i performansa u pratećem programu. Glavni program će okupiti preko stotinu umjetnika iz 14 zemalja i to: Crne Gore, Srbije, Francuske, Jermenije, Italije, Južne Afrike, Poljske, Rusije, Kazahstana, BiH, Slovenije, Makedonije, Hrvatske, Turske.
Zahvaljujući kooperativnosti i razumijevanju umjetnika, muzički segment će biti ostvaren sa deset umjesto planiranih šesnaest programa u glavnom i preko stotinu programa u pratećem programu.
Ovogodišnje izdanje Don Brankovi dani muzike počeće, tradicionalno, na Dan državnosti, 13. jula koncertom ispred crkve sv. Tripuna. Na koncertu pod nazivom “Korijeni” Festivalski orkestar KotorArta izvešće svjetsku premijeru “Varijacija na temu Bokeljskog kola”, djela koje je porudžbina festivala. Radiće pod vođstvom dirigentske palice Vahana Mardirosiana. Isto veče biće izveden i naknadno uvršten Prvi klavirski koncert Ludviga van Betovena u izvođenju Martinovića.
KotorArt press
Publika u Kotoru će uživati u koncertu „Poljska u srcu“, te izvođenjima učenika kotorske Škole osnovnog i srednjeg muzičkog obrazovanja „Vida Matjan“. Muzičke radionice za najmlađe na kotorskim pjacama, pod nazivom “KotorArtić” održaće se od 23. jula do 3. avgusta. Veliko interesovanje već vlada za koncerte tri planetarno popularna muzičara – violiniste Romana Simovića, Nemanje Radulovića i Stefana Milenkovića. U ovogodišnjoj ediciji „Miloš Invites“, svjetski priznati gitarista Miloš Karadaglić nastupiće ekskluzivno u kompleksu Luštica Bay, a tri koncerta na Coca-Cola stage-u će, pored Milenkovića, upriličiti balkanska kraljica sevdaha Amira Medunjanin, i “Music Forces United”, kada će se prvi put okupiti vokali Bisera Veletanlić, Gabi Novak i vodeći džez pijanisti sa ovog prostora – Matija Dedić i Vasil Hadžimanov.
KotorArt press
„U nedostatku finansijske podrške Ministarstva kulture, bili smo primorani da otkažemo gostovanje vodećeg autora naučne fantastike Brucea Sterlinga, koji je već pristao da, prvi put, dođe u Kotor i govori o ‘piratskoj utopiji’. Očito je da neko u Kotoru pokušava da ugasi svaku naznaku utopije. U takvim okolnostima, meni kao uredniku Pjace od filozofa ne preostaje ništa drugo nego da dođem u Kotor kao znak solidarnosti ali i protesta spram pokušaja gašenja Pjace od filozofa, a time i pokušaja gašenja prostora dijaloga i kritike koji je nužan za svaku kulturu i preduslov razvoja svakog društva”, poručio je Srećko Horvat u pismenom obraćanju. Na temu „Kultura u doba kolere“, Pjaca od filozofa će biti održana 24. jula.
Na pitanje novinara o budućnosti KotorArta, njegovoj formi, načinu finasiranja, jedan od osnivača ove kulturne manifestacije i koordinator, Ratimir Martinović je kazao da su spremni razgovarati o tim problemima sa svim državnim organima, da je to pitanje pokrenuto još prije nekih pet godina ali da do danas ništa nije riješeno.
U znak protesta tridesetak budvanski taksisti su danas napravili protestnu vožnju od Budve do Tivta, a na aerodromu Tivat su napravili krug pored pristanišne zgrade i parkinga te se mirno se vratili za Budvu.
Budvanski taksisti su ranije najavili masovne proteste i blokadu tivatskog aerodroma kao i Jadranske magistrale, ako im ne bude dozvoljeno da uzimaju putnike ispred vazdušne luke.
Svoje nezadovoljstvo su danas, izrazili protestnom vožnjom, a na svakom vozilu je bio istaknut član 57 Zakona o drumskom prevozu putnika koji govori o slobodi prevoza putnika.
Don Niko Luković je bio dio vertikale sveštenika bokeljskih koji su Boku učinjeli ovakvom. Oni su svojim društvenim radom ostavili neprocjenjiva saznanja o Boki. Ali, ostavili su veliki trag i na istoriju Crne Gore i kulturu Crne Gore. U toj plejadi su Andrija Zmajević, Antun Nenadić, Krsto Ivanović, Pavao Butorac, Timotej Cizila, Ivan Stjepčević, Branko Sbutega…Nadam se da će ovi mladi ljudi koji se bave naukom, ili žele da se bave naukom, dobiti apetit da napišu nešto novo, da daju neki svoj doprinos. Jer na ovim ljudima, kao što je don Niko Luković, počiva naša Boka – kazao je direktor Centra za kulturu Tivat prof. Neven Staničić, sinoć na promociji reprinta knige “Boka Kotorska” uglednog bokeljskog sveštenika, pisca i društeno-političkog radnika, don Nika Lukovića.
Ova knjiga je kapitalno Lukovićevo djelo o istorijatu Boke Kotiorske i prvi put objavljena 1951.godine.
„Sdušno sam se prihvatio, čak i ugurao da budem dio ekipe jer sam bio siguran da će knjiga koja ima naslov Boka Kotorska, pogoditi ono što ja u životu mnogo volim, a to je bokeljstvo integrativno i bokeljstvo kako ga mi znamo od prije nekoliko decenija. Knjiga je upravo esencija, ne samo opisa Boke, nego i onog bokeljstva kako ga ja vidim. A to je Boka kao kraj nepodjeljenih crkava. Boka koja je bila spremna i otvorena za doseljavanja, i za razne kulturne uticaje z svijeta i okoline, Boka koja je svakog dočekivala otvorenog srca”- kazao je urednik ovog izdanja, Nikola Ciko.
Naglašavajuči da je Luković kulturu Boke prikazao na pravi način, dovodeći je u vezu sa pomorstvom i pomorskom trgovinom”, Ciko je kazao da je autor knjige “na taj način namvpribližio nam sve uticaje koje je Boke vjekovima dobijala od svojih pomoraca i pomorskih trgovaca i koristila ih, i prihvatala korisne uticaje”.
Za pisanje ove veoma značajne knjige don Niko Luković je koristio obimnu bibliografiju od čak 416 djela pisanih na pet jezika.
Don Niko Luković (Prčanj, 21. marta1887. – Kotor, 15. februara1970.), bio je katolički sveštenik, prčanjski župnik i kanonik Kotorske biskupije, društveno-politički radnik i poznati istoričar i sakupljač umjetnina i predmeta iz bokeljske prošlosti. Bio je poslanik u Republičkoj Skupštini Crne Gore i Saveznoj skupštini Jugoslavije. Jedan je od osnivača Pomorskog muzeja u Kotoru, kotorske sekcije Društva istoričara Crne Gore, počasni član Jugoslovenskog društva za istoriju medicine i saradnik Istorijskog instituta Crne Gore. Autor je značajnih radova iz nacionalne, pomorske i kulturne istorije. Iskazivao je izuzetnu brigu za očuvanje spomenika kulture i ugleda pomorstva Prčanja i Boke Kotorske. Jedan od značajnijih spomenika u Boki – Bogorodičin hram na Prčanju, njegovom zaslugom postao je bogata riznica umjetničkih djela među kojima su i djela čuvenih jugoslovenskih umjetnika poput Meštrovića, Lubarde, Rosandića, Milunovića, Radauša i drugih.
Cijelog života slijedio je Njegoševo načelo: „Brat je mio koje vjere bio”. Don Niko Luković bio je ispovjednik austro- ugarskih pobunjenih mornara koji su 1918. godine osuđeni na smrt strijeljanjem. Lukovićeva bibliografija broji preko 150 naslova objavljenih u raznim časopisima, zbornicima i novinama. Objavio više knjiga i brošura – Postanak i razvitak trgovačke mornarice u Boki Kotorskoj (1930), Zvijezda mora: štovanje Majke Božje u kotorskoj biskupiji (1931), Kotor u doba humanizma i renesanse (1933), Prčanj: historijsko-estetski prikaz (1937)… Važio je za čovjeka široke kulture, avangardnih pogleda, shvaćanja i poteza, a zalagao se za njen razvoj i afirmisanje Boke Kotorske kao turističkog odredišta i promociju njene bogate kulturno -istorijske baštine.
“Ta Boka o kojoj piše veliki don Niko Luković 1951. je sasvim drugačije je izgledala nego danas. Ta Boka više ne postoji i prepuštena je našoj milosti do konačnog nestanka. To je Boka mog najranijeg djetinjstva. Kada su junske večeri bile tihe, kad nije bilo saobraćaja, kafića, gužve. Kad ste sjedeći na ponti na Prčanju mogli da slušate kada ljudi razgovaraju u Dobroti u večernjim satima. Tad se govorio taj naš bokeški jezik koji takođe nestaju. Ja sam imao tu privilegiju da u tom vremeplovu vlastitog života uhvatim dvojicu velikana te zlatne generacije. To su bili Niko Lazari i moj đed Eugen Sbutega. Na njih se nadovezalo porodično prijateljstvo sa don Nikom Lukovićem”- kazao je dr Branko Sbutega, istakavši da je don Niko Luković u svojim kngama i ukupnom javmom angažmanu, “ponudio uzor i obrasce koji pomažu da spoznamo sami sebe u imanentnom traganju za vlastitim, ali i tuđim korjenima, upravo onima koji nas ne dijele.”
“Biti istinski Bokelj znači ne pripadati nijednoj opciji podjele, bilo ona nacionalna ili vjerska. Boku su stvorili tolerancija i razumjevanje, a to je razlog zbog čega jer ova knjiga oživjela. Ova knjiga je nastala kao posljedica potrebe da se zaštiti jedinstveno kutlruno i istorijsko nasljeđe Boke Kotorske”- zaključio je Sbutega.
Sistem zaštite i spašavanja spremno dočekuje predstojeću sezonu, a svi subjekti iz sistema preduzeli aktivnosti iz djelokruga svojih nadležnosti, u odnosu na raspoložive materijalne i ljudske resurse – ocijenjeno je juče na sastanku predstavnika Direktorata za vanredne situacije MUP-a, predvođeni direktorom Mirsadom Mulićem, sa predstavnicima svih primorskih službi zaštite i spašavanja.
Sastanak je održan u Tivtu iza za medije zatvorenih vrata “u cilju sagledavanja materijalnih i ljudskih resursa za odgovor na eventualne požare u toku ljetnje sezone”. Pored predstavnika Direktorata i opštinskih službi zaštite i spašavanja svih primorskih opština, prisustvovali su mu i predstavnici Aerodroma Tivat, Uprave pomorske sigurnosti, Lučke kapetanije i Dobrovoljnog vatrogasnog društva „Krtoli“ iz Tivta.
“Intenzivnija saradnja državnih i lokalnih službi, pojačana komunikacija sa nadležnim inspekcijskim službama u cilju adekvatnog uređenja javnih površina koje nose veliki požarni rizik, te kontinuirana komunikacija sa Upravom policije u cilju otkrivanja onih koji podmeću i izazivaju požare, biće fokus aktivnosti u narednom periodu”- saopšteno je iz MUP-a uz napomenu da su se učesnici sastanka saglasili da je “u slučaju požara prvo potrebno iscrpiti lokalne resurse, a u slučajevima kada lokalni kapacitet nijesu dovoljni da odgovore na eventualni rizik, zatraže angažovanje helikoptera Avio-helikopterske jedinice MUP-a ili aviona za gašenje požara.”
Ove godine Direktorat za vanredne situacije na raspolaganju će imati tri aviona za gašenje požara, a helikopteri MUP-a biće angažovani i za svakodnevno izviđanje područja koja su pod povećanim rizikom od požara.
Krivivično vijeće sudije Vesne Moštrokol osudilo.je prvostepenom presudom Dragoja Baošića na 10 godina i 10 mjeseci za ubistvo u prekoračenju granica nužne odbrane i krivično djelo nedozboljeno držanje oružja.
Dragan Bigović je osuđen na 10 mjeseci zatvora jer je pomogao Baošiću da ne bude otkriven.
Prema navodima optužnice, Dragoje Baošić je 14. septembra 2014. oko 01,30 časova u Igalu u diskoteci “Kaza”, sa umišljajem ubio Jovana Kosaća.
Po ulasku u diskoteku, a nakon fizičkog kontakta između Kosaća i Milana Bigovića, koji se nalazio u društvu Baošića, okrivljeni Dragoje Baošić je prišao Jovanu Kosaću i u njegovom pravcu iz pištolja, ispalio više metaka koji su ga pogodili.
U tom trenutku, Kosać se nalazio u stojećem položaju.
Nakon što je pao na pod, prema navodima optužnice, Baošić je nastavio da puca, pogodivši ga u grudi i stomak.
Nakon toga Baošić je pobjegao, čime je izvršio krivično djelo “ubistvo”.
Dragan Bigović je optužen da je počinio krivično djelo “pomoć učiniocu nakon izvršenog krivičnog djela”, odnosno da je 14. septembra oko 02,30 časova pomogao Baošiću da ne bude otkriven, tako što je zaustavio vozilo BMW i vozaču naložio da okrivljenog preveze u mjesto Baošići.
U predvečerje XVI Međunarodnog festivala klapa Perast 2017. zamolili smo prof. Jasminka Šetku, umjetničkog direktora festivala, da ugledne znalce klapskog pjevanja iz okruženja zamoli da iskažu svoje mišljenje o peraškom festivalu.
Ponekad nas zatekne saznanje da ljudi sa strane tako visoko cijene dostignuća kojih mi ovdje nekada nijesmo ni svjesni.
Ali priznajemo – lijepo je čuti da vas toliko poštuju. Uvjerite se sami:
Mojmir
Mojmir Čačija, Sinj. Predsjednik stručnog žirija u Perastu, voditelj klape Sinj, pjevač, aranžer, kompozitor. Umjetnički direktor klapske smotre “Klape Gospi Sinjskoj .
“U ovim najdužim danima ljeta, Perast oživljava i podastire nam pravu glazbenu poslasticu – natjecanje ponajboljih klapskih skupina u formi „a cappella“ koje nam prinose glazbenu kulturnu baštinu.
Ovi klapski zanesenjaci pjevaju u savršenom četveroglasju, nadahnuti očaravajućim podnebljem u zavjetrini Boke i pogledom na čudesan otočić, satkan od vjere i nade u dan velikog povratka.
Veselim se ponovnom susretu s pjevačima i nadam se da ću provesti još jednu nezaboravnu „Bokeljsku noć“.
Mario Katvić
Mario Katavić Sarajevo – muzičar, kompozitor, aranžer, aktivni član sarajevske opere i pozorišta, voditelj kultne grupe Prijatelji iz Sarajeva. Po prvi put će ove godine biti član stručnog žirija a za Festival je od 2012. napisao već preko 70 obrada pjesama iz Boke.
“Šta reći o Festivalu klapa u Perastu, a da to već neko nije rekao…
Iako nikad nisam bio u tom podneblju, za mene je ta muzika Boke postala opsesija u pozitivnom muzickom smislu. Kad sam, prije par godina, zamoljen od strane maestra Jasminka Šetke da napravim par narodnih obrada za klape, koje je zapisao L. Kuba, nisam poznavao taj melos Boke, a kad sam počeo, jednostavno sam bio opčinjen i nisam mogao stati, već sam počeo tragati za drugim zapisivačima, kao što je F. Kuhač, pa sam napisao nekih sedamdesetak obrada za klape.
Jedino što mogu reći je da neću stati na tome, jer Perast je za mene postao svjetionik na moru za crnogorsku klapsku pjesmu.”
Vicko Dragojević
Vicko Dragojević, Dubrovnik. Voditelj klape Kaše , muzičar, pjevač , kompozitor, novinar Radio Dubrovnika . Njegova kompozicija Slava Perasta, na tekst Boža Vodopijeje postala festivalska himna.
„Moja ili naša priča s Perastom počinje, kao i svaka druga, posve slučajno; ali njezin rast i razvoj nije nimalo slučajan. Od samoga početka bilo je jasno da organizatori daju sve od sebe da formiraju pravi, uspješni festival. I to se vidi doslovno na svakom koraku.
Festival klapa u Perastu u svemu je ravnopravan, a u većini puta i dominantan, bilo kojem drugom uspješnom festivalu na ovim prostorima. I, ono najljepše, svake godine raste i sve je uspješniji, čime nas, autora i klapske pjevače, trajno vezuje uz Boku kotorsku i Gospu od Škrpjela.
Vinko Didović
Vinko Didović, Split. Muzičar, kompozitor, aranžer brojnih pjesama, voditelj klapa Kambi , umjetnički direktor festivala Večeri dalmatinske pisme Kaštel Kambelovac.
„Listajući napjeve koje je Kuba zabilježio na svojim putovanjima, Boka se potvrđuje kao područje intezivnog miješanja kultura – spona koja je povezivala Sredozemlje s njenim kontinentalnim zaleđem. Mediteranska kultura, koja se u Boku slijevala putem drevnih pomorskih ruta, u kulturnim je praksama njenih stanovnika dobivala posebnu balkansku aromu.
Među različitim glazbenim tradicijama koje su u ovom etnografskom blagu zabilježene jasno je vidljiva poveznica s glazbenom kulturom starih dalmatinskih gradova, iz koje se tijekom dugog 20. stoljeća razvilo klapsko pjevanje. Opredjeljujući se za klapski glazbeni izričaj – koji je u savršenom suglasju s arhitekturom njegovih trgova i ulica – Perast preispituje i oblikuje vlastiti kulturni identitet, dajući zanimljiv i vrijedan doprinos ukupnom razvoju klapskog pjevanja.
Sveto Popovic
Sveto Popović – Rijeka , voditelj riječkih nagrađenih klapa u Omišu m.k. Fortunal ( 2 Zlatna štita) , ž. k. Luka ( pet) Crikvenica ( dva) , Vinčace -2016. Umjetnički voditelj festivala Baščinski glasi-Rijeka.
„Ideja, želja, entuzijazam, ljubav prema klapskoj pjesmi, svome kraju, baštini, sve je to bilo presudno da bismo danas mogli govoriti o prestižnom Međunarodnom festivalu klapa u Perastu…
Što reći nakon petnaest godina festivala koji je iz zaborava izvukao bokeljske tradicionalne napjeve, iznjedrio pobjednike, predstavio nove skladbe i autore, a svima bio domaćin za pamćenje…Natjecanje ženskih, muških, mješovitih klapa, novih skladbi – DA, jer takmičenje daje ozbiljniju i kvalitetniju dimenziju festivalu i poticajno je za pobjednike i za one koji to nisu. Priznati i uvaženi stručni sud, vrijedan je korektiv klapskog pjevanja i njihovi savjeti dobrodošli su kako klapskim pjevačima, tako i njihovim glazbenim voditeljima.
Osim natjecateljskih klapskih večeri, Međunarodni festival klapa Perast, nametnuo se kao čuvar i pronositelj bogate bokeljske narodne baštine što je od posebnog značaja za promicanje kulture zamlje, naroda. Izdavanje već petog izdanja Lirice upravo o tome i svjedoči. Oteti zaboravu narodne napjeve, zapise, hvale je vrijedno..
Naravno, bez ljudi koji žive za ovaj festival, onih znanih i neznanih (tu moram spomenuti umjetničkog ravnatelja festivala, mojeg kolegu i prijatelja prof. Šetku) ne bi bilo moguće govoriti na ovaj način o Perastu.
Perast se pjesmom ogleda u prošlosti, s pjesmom živi u sadašnjosti, a zagledan je pjesmom u budućnost“.
Dr sc Joško Ćaleta
Dr.sc. Joško Ćaleta, Trogir, etnomuzikolog, radi na Institutu za etnologiju i folkloristiku Zagreb. Vodio je trogirske klape Trogir, Radovan, Kairos, kasnije zagrebačke Jelsa, Nostalgija, Sagena, Dišpet. Obrađivač brojnih narodnih napjeva , umjetnički direktor festivala Aklapella Dubrovnik.
„Festival u Perastu: Kroz gotovo dva desetljeća postojanja Festival u Perastu konceptualno se profilirao kao predvodnica mediteranske odrednice tradicijske glazbene kulture u Boki Kotorskoj. Festival je to klapske glazbe koja je u stanju donijeti nešto novo inspirirajući se pri tom, uz aktualno klapsko nasljeđe, bogatim fundusom kojeg su upravo u Boki Kotorskoj zabilježili melografi druge polovice 19 st. (Kuba, Kuhač,Dionisije de Sarno San Giorgio).
Naum da se kroz aktivnosti vezane uz festival osuvremeni i aktualizira ova ostavština rezultirali su fundusom od gotovo 300 bokeljskih klapskih partitura koji uz savremene obrade ovih pjesama predstavlja niz novih autora i njihovih autorskih klapskih pjesama. Festival pri tome održava bliske veze i kontakte s najeminentinijim imenima klapskog svijeta organizirajući im predavanja, pozivajući njihove klape ili pak objavljujući njihove glazbene uratke u jednoj od 5 publikacija serije Lirica.
Glazba koja se na festivalu izvodi, njezina jednostavnost i mediteranska raspjevanost melodijske linije koje neodoljivo podsjećaju na glazbene asocijacije što ih čovjek s kopna (sjevera) ima kad se prisjeća mora, a južnjak (mediteranac) ih instinktivno osjeća kao nastavak i sastavni dio svojih glazbenih preokupacija, sastavni je dio mediteranskog kulturnog identiteta kojeg ponosno baštini Boka Kotorska.“
Tomislav Sušac
Tomislav Sušac, Mostar. Muzičar, kompozitor i obrađivač klapskih napjeva, pjevač klape Trebižat, zapovjednik Orkestra oružanih snaga BiH, posebno posvećen čuvanju kulturne baštine i izvornih pjesama kroz tradicionalno a capella pjevanje.
OD PERASTA DO PERASTA – Kroz jednu godinu ljudskoga življenja u ovome paklenom tempu posla i svakojakih obveza koje običan čovjek poput mene teško stiže i dostiže, često mi kroz glavu proleti misao na Perast pa me kao corpomorto zaustavi na mjestu, zategne konope, usidri i smiri, otrgne iz struje suludoga stila života, vremena koje leti i sve pred sobom neumoljivo nosi, bez milosti, neda daha i predaha. Tako se povremeno zakačim za tu perašku bovu i stari vez koji je već postao mojim „vlasništvom“, kao da sam ga od ćaće i dida naslijedio, jer ja u Perast ne dolazim jedanput godišnje, nego sam stalno tu, vezan i usidren, a Perast, jadan i bidan, odlazi i dolazi iz svoje pečalbe, svakidašnjih poslova i obveza koje mora obavljati i služiti tamo nekom euru, dolaru, kruni, kuni ili dinaru, ni sam ne zna zašto, komu i kako.
Tako moj Perast bezglavo trči i crnči po cijele dane, a ja sjedim na rivi, pijem kavu, gledam Gospu od Škrpjela i s morskom vilom raspravljam o tome jesu li oni stari trubaduru iz Kotora poznavali trogirske i šibenske, te kako su napjevi iz puka i šire unutrašnjosti utjecali na profinjenu gosparsku glazbu onoga starog vrimena i šta bi na to reka sveti Duje, a što sveti Vlaho. More se lijeno ginga među Verigama, baškari se i zajedno sa mnom se odmara. Sveti Ilija odozgo me provocira jesam li dobro smislio onaj stih koji dolazi na smanjeni septakord drugog stupnja As dura, a ja čekam da Perast konačno uhvati malo vremena, vrati se festivalu klapa, pa da tu dvojbu i još nekoliko detalja, zajedno raspravimo.
Međunarodni festival klapa u Perastu, po mom osobnom sudu, nakon FDK-a Omiš najznačajniji je i najvrjedniji susret klapa općenito za mali klapski svijet kojemu pripadamo. Festival je izvrsno čuo i osjetio potrebu klapa i klapskih pjevača, te ju je jasno i na najbolji mogući način spojio s aspektima i promišljanjima struke, sublimirajući ove dvije najvažnije silnice, dajući im novu dimenziju osobito na polju razvoja i popularizacije klapske pjesme u Boki i cijeloj klapskoj regiji Mediterana, koja polako, zahvaljujući festivalu, postaje sve veća i veća, pa proždire, ruši sve vrste granica i gura sve od sebe i pred sobom što nije u duhu klape i klapske pjesme.
U ovim mojim promišljanjima od Perasta do Perasta, nije mi namjera ustvrditi kako je sve sjajno, idealno i fenomenalno u Perastu, niti analizirati napjeve, tonsku građu, nove skladbe ili postignuća i vrjednote Festivala i zaslužne pojedince. Htio sam zapravo iznijeti moju osobnu impresiju i viđenje, svjedočiti kao pjevač, voditelj ili notni pisar koji se okušavao i okušava u Perastu. Kroz godinu koja leti, kada bih sreo nekoga klapskoga brata ili sestru, obvezno bi se zajedno usidrili na onu moju perašku bovu, zastali u vremenu pa potražili slobodan stol u hladu, bacili ćakulu, i na rastanku, prije nego što zaplovi svatko svojom rutom, dogovorili ponovni susret na istom mjestu. Moj Perast se nekom magijom otisnuo u mene i moju dušu, ali mi se čini da to nije slučaj samo kod mene nego u svih koji su ga pohodili ili će ga pohoditi.
Bliži se vrijeme moga polaska u Perast. Nestrpljiv sam. Koji je to gušt isploviti…! Tamo će me naći tko me treba, na vezu usidren, na rivi ispred Trga svetog Nikole, ove i sljedeće godine, na Međunarodnom festivalu klapa u Perastu.
Od Sušaka do Boke
Ivo Mikulicin
Ivo Mikuličin, skladatelj i klapski voditelj!
Od Sušaka do Boke, to je naslov skladbe, koja ne govori o državnim međama i arbitražnim komisijama, već o nježnoj mediteranskoj pjesmi, koja stihovima i suzvučjem desetljećima čvrsto spaja ljude na istočnoj obali Jadrana.
Organizatori klapskog festivala u Perastu su uvjerljiv argument toj priči iz davnina. Kao sudionik povijesnog klapskog savjetovanja u Omišu, održanog prije 46 godina, te pjevač i voditelj nemalog broja renomiranih klapa (Šibenik, Bonaca, Bunari, Skradinke…) s neviđenim sam simpatijama doživio klapsku smotru u Crnoj Gori.
Gotovo me fascionirao entuzijazam kojim Mikan Kovačević i suradnici početkom ljeta pjesmom oživljavaju stari kapetanski grad u Boki Kotorskoj. Vrijedna spomena je i potpora, koju Perastu pruža crnogorska država. Da ne govorimo o tome kako je klapska pisma preskočila Lovćen i zazvonila u Podgorici. Na način, koji čini sretnim svakog od nas, koji imamo tercu u uhu i more u svom oku.
