Odbornici SO Kotor na današnjem zasjedanju izabrali su potpredsjednike Opštine u narednom, četvorogodišnjem mandatu, Milivoja Miša Samardžića iz Demokratskog fronta, Branka Nedovića iz SDP-a i Ljiljanu Popović Moškov iz Građanskog pokreta URA, dok je za novu sekretarku SO imenovana diplomirana pravnica Maja Mršulja.
Usvojene je i Odluka o davanju saglasnosti na Rješenje o razrješenju Petra Abramovića funkcije glavnog administratora Opštine Kotor.
U okviru tačke Izbor i imenovanja, prihvaćeni su zaključci kojim se predlažu članovi odbora i savjeta gradskih ustanova i preduzeća čiji je Opština osnivač. Usvojen je i Zaključak Odbora za izbor i imenovanja kojim se predlaže da se za punomoćnika – predstavnika Opštine Kotor kao većinskog vlasnika, u Skupštinu AD Luka Kotor imenuje Branko Nedović. On se ovlašćuje da glasa za razrješenje dosadašnjih članova Odbora direktora – Stanislave Subotić, Dejana Uskokovića i Gorana Grbovića ukoliko imenovani u skladu sa članom 87, stav tri Statuta „Luka Kotor” AD ne podnesu ostavke.
foto Radio Kotor
Zaključkom je predviđeno i da Nedović predloži i glasa za kandidate Odbora direktora Luke Kotor AD i to: dr Branislava Dragovića, dr Branka Baća Ivanovića i kapetana Slobodana Vukasovića. U Zaključku se kaže da Nedović treba da glasa u Skupštini AD Luka Kotor u vezi sa svakom pojedinačanom tačkom dnevnog reda po uputstvima Skupštine Opštine i predsjednika Opštine koja zavisno od slučaja može biti posebno data.
U Savjetu OJU „Muzeji” Kotor će, po predlogu Odbora za izbor i imenovanja, a po odluci obornika u gradskom parlamentu biti Ognjen Vukasović, Smilja Sindik, Neđo Krivokapić, Ružica Ivanović i predstavnik Ustanove.
Članovi Savjeta Kulturnog centra biće Dušan Davidović, Dragiša Borović, Anka Krivokapić, Darko Antović i predstavnik Ustanove.
U Savjetu „Lovanje” doo biće Momčilo Bošković i Rajko Dašić, a u Odboru direktora „Vodovod i kanalizacija” DOO biće Blažo Ercegović, Branko Čađenović i Slavko Giljača.
Za članove Odbora direktora Komunalnog Kotor predloženi su Ljubenko Borović, Ivo Lazarević i Ivo Kordić. Usvojen je i Program rada SO Kotor za 2017. godinu.Odbornici su usvojili i Predlog izmjena i dopuna Programa rada Direkcije za uređenje i izgradnju Kotora i Programa uređenja prostora za 2016. godinu, izvještaji o stanju uređenja prostora opštine Kotor za 2016. godinu te o radu i finansijskom poslovanju Direkcije za uređenje i izgradnju Kotora za 2016. godinu kao i Predlog Programa rada i uređenja prostora Direkcije za uređenje i izgradnju Kotora za ovu godinu te Predlog programa uređenja prostora za 2017. godinu.
Usvojena je i Odluka o izmjeni Odluke o određivanju naknade odbornicima SO Kotor te Odluka o upotrebi sredstava stalne budžetske rezerve – pomoć u otklanjanju posledica poplava i požara te pomoć Italiji nakon zemljotresa.
Ako je nedavna Deklaracija o zajedničkom jeziku uzburkala duhove nacionalista, šovinista i drugih „dežurnih čuvara nacionalne čistoće“ na području Crne Gore, Srbije, BiH i Hrvatske, nova pozorišna predstava „Jami distrikt“ koja je sinoć premijerno izvedena u Tivtu, sigurno će te krugove dovesti do usijanja.
Direktno, subverzivno i provokativno – u svom maniru – reditelj Kokan Mladenović na scenu je postavio na momente maestralan tekst Milene Bogavac i dobio politilki angažovanu predstavu koja sigurno nikoga, gdje god da se ona na prostoru eks Jugoslavije bude igrala, sigurno neće ostaviti ravnodušnim. Iza na prvi poged simpatične i humorne storije o otkriću ostataka najstarijeg pretka današnjeg čovjeka iz kamenog doba, na prostoru sela Jamina na tromeđi Srbije, Hrvatske i BiH, te nastojanju sve te tri države i naroda koji žele prisvojiti najstarije praistorijsko naselje i time dokazati da je upravo njihova, najstarija nacija na svijetu, zapravo stoji jaka, opora i kao „udarac u stomak“ teška priča o mržnji, lažnom moralu, zloupotrebi vjere i istorije, te kreiranju nacije i pogubnom uticaju njenih interesa na živote istih tih ljudi koje dotičnu naciju čine.
Jami distrikt
„Jami distrit“ nastao u koprodukciji Centra za kulturu Tivat, Bitef teatra iz Beograda, Tink tank studija iz Novog Sada i Festivala Mask Segedin, fantastilno balansira između apsurdog i oporog humora i teških krajnih konsekvenci takve društvene zbilje, izvrgavajući ruglu sve ono što ovdašnji nacionalisti i šovinisti čine, pokupavajući da sopstvenu naciju naprave većom, a onu susjednu od koje se puno i ne razlikuju, uvrijede, ponište ili naprosto negiraju.
Tri sjajne mlade glumice – Isidora Simijonović (Srpkinja), Jelena Graovac (Hrvatica) i Nina Nešković (Bosanka) u energičnim nastupima, sa obiljem scenskog pokreta i koreografija, uz fantastilnu muziku Marka Grubića i sastava Vroom koji je cijelo vrijeme na sceni, stvaraju skoro dvosatnu pozorišnu magiju koja opčinjava gledaoce, nasmije ih do suza, a onda prosto „ubije u pojam“, surovošću i krajnjim efektom potpunog raspada pojedinačnih ljudskih života, žrvtovanih na „oltar nacije“. U skoro dva sata igranja, ova predstava fantastično usaglašenim kolopletom glume, muzike i obilnim korišćenjem video materijala, bukvalno na sastavne djeliće rastavlja sve negativnosti posljednjih skoro 30 godina života na prostorima bivše Jugoslavije. Nacionalizmi i netrpeljivost ljudi u suštini nevjerovatno sličnih jednih drugima (a što u konalnici pokazuje i genetska analiza uzoraka tona dobrovoljno sakupljene krvi Srba, Hrvata i Bosanaca u pokušaju da dokažu da je jaminski pračovjek baš njihov predak), pseudo-naučnici Akademija nauka, Klubova književnika i nacionalnih teatara, zatucanost vjerskih poglavara katoličkih, pravoslavnih i islamskih, moć manipulacije medija i političara, raspad sistema vrijednosti u prosvjeti, nesvjesno ispunjavanje prvenstveno komercijalnih interesa stranih država od strane ovdašnjih ljudi i u konačnici, svođenje Balkanaca na predmet sprdnje i sluge moćnih međunaronih korporacija i stranih investotora u protektoratima koje su zamijenile nekadašnju jaku zajedničku državu jugoslovenskih naroda – sve to oslikano je u sjajnom „Jami distriktu“.
Jami distrikt
Apsurdnost ratnog pokliča aktera predstave „Nismo isti!“ u srazu sa naučnim faktima koji impliciraju upravo nevjerovatnu sličnost ljudi sa područja eks-YU, do kraja ogoljava mehanizam vladanja i manipulacije na ovim prostorima zbog čega je „Jami distrikt“, gledano iz ugla vlasti u zemljama „od Triglava do Đevđelije“ duboko subverzivna i potencijalno vrlo opasna predstava. Uloga umjetnosti da osvještava ljude maksimalno je ispunjena u ovom komadu, do mjere da je „Jami distrikt“ postao vrhunski teatraski čin koji je prava pobuna protiv bolne i opore stvarnosti koju živimo. Ovu predstavu će sizuran sam, iz dna duše mrzjeti svi nacionalisti i šovinisti, ali će je zato iskreno voljeti LJUDI svih vjera i nacija.
U sklopu programa unapređenja poslovanja, hotelu Lighthouse iz Herceg Novog dodijeljen je prvi ,,Travelife Gold” sertifikat – značajna potvrda za primjenu standarda održivosti u turističkom poslovanju.
Sertifikat, prvi tog tipa u Crnoj Gori hotelu je dodijeljen nakon provjere usaglašenosti 163 kriterijuma u oblasti zaštite životne sredine, upravljanja energijom i vodnim resursima, pravilnog korišćenja hemikalija i ograničavanja stvaranja otpada. Travelife sertifikacija podrazumijeva i poštovanje ljudskih prava, odnosno prava zaposlenih, kao i saradnju sa lokalnom zajednicom. Sertifikat je dodijeljen na period od dvije godine, nakon čega slijedi re-sertifikacija.
Travelife je međunarodno prepoznata sertifikaciona šema, u koju je uključeno više od 1.400 smještajnih objekata širom svijeta. Vodeći svjetski tur-operatori kao što su TUI Travel, Thomas Cook, Virgin Holidays, Kuoni, Neckermann zahtijevaju posjedovanje međunarodnog sertifikata poput ,,Travelife” za smještajne objekte sa kojima sarađuju na nekoj destinaciji.
Travelife sertifikovani hoteli od grupacije dobijaju i marketinšku podršku na globalnim mrežama, kao što su booking.com i Expedia.
Projekat ,,Razvoj niskokarbonskog turizma” koji realizuju Ministarstvo održivog razvoja i turizma i UNDP, uz podršku Nacionalne turističke organizicije Crne Gore, podržava uvođenje međunarodnih sertifikata ,,Ekološki znak” EU i ,,Travelife” za hotele i apartmane. Sertifikovani hoteli privlače ekološki obrazovane goste koji brinu o zaštiti životne sredine.
Sertifikovani odnosno zeleni hoteli tako, osim što smanjuju troškove poslovanja, mogu poslovati cijele godine i povećati konkurentnost.
Sve više turista obraća pažnju na izbor svog smještaja i restorana obzirom na ekološke kategorije. Eko-sertifikacione šeme omogućavaju uspješno pozicioniranje na tržištu turizma i široko su prepoznate od strane turista.
Pojekat ,,Razvoj niskokarbonskog turizma’’ pruža podršku svim zainteresovanim hotelijerima kroz obuku ili angažovanje ovlašćenih revizora za dodjelu sertifikata, kao i kroz učešće u troškovima sertifikacije i podršku promociji sertifikovanih turističkih objekata, u saradnji sa nacionalnim i lokalnim institucijama. Funkcionalna sertifikaciona šema pruža marketinške prednosti, smanjuje operativne troškove i povećava performanse u smislu zaštite životne sredine.
Brod crnogorske Mornarice, jedrenjaka Jadran nakon višegodišnjeg remonta danas je stigao u matičnu luku Tivat.
Da podsjetimo generalni remont je počeo 16. decembra 2013. godine a ukupni troškovi su iznosili oko 1,7 miliona eura.
„Jadran” je dobio potpuno nov motor snage 650 konja sa reduktorom, tri pomoćna motora agregata, savremenu navigacijsku opremu, jarbol, komunikacije, novi prostor za mornare, novu kuhinju, sistem pitke vode, postavljena je nova paluba i popravljena oplata. Dio remonta nisu bila jedra jer „Jadran” posjeduje u rezervi tri kvalitetna kompleta. Najveći teret u generalnom remontu iznijela je posada školskog broda koja je učestvovala u svim radovima.
Kako doznajemo Pomorski fakultet Kotor, zajedno sa Mornaricom Vojske Crne Gore, organizuje praktičnu obuku studenata od 24. aprila do 3. maja 2017. godine.
Foto Stevan Kordić
Ruta Plovidbe 2017 je: Tivat–Venecija–Kopar–Kotor. Kao što je navedeno 24. aprila bi se isplovilo iz Tivta, u Veneciju se uplovljava 27. aprila (ujutro). Isplovljavanje iz Venecije je 29. aprila (naveče) i uplovljavane u Kopar 30. aprila. Iz Kopra se isplovljava 30. aprila naveče za Kotor i iskrcaj u Luci Kotor se očekuje 3. maja.
Gradska galerija Kotor nastavlja bogatu izlagačku sezonu 2017. godine, izložbom skulptura Samira Sućeske, akademskog vajara iz Sarajeva, čije je otvaranje će biti u četvrtak 13.aprila u 19 sati.
SAMIR SUĆESKA je rođen u Sarajevu 1968. godine. Završio je Srednju školu primijenjenih umjetnosti u Sarajevu 1986. godine. Diplomirao 2003. i magistrirao 2014. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, Odsjek kiparstvo, u klasi profesora Mustafe Skopljaka. Član je Udruženja likovnih umjetnika BiH od 2002. godine. Od 1999. godine zaposlen na ALU, Sarajevo.
Kod pravoslavnih kršćana postoji uopćeno pogrješno mišljenje da razlog zbog kojeg pravoslavni Uskrs tako često pada znatno kasnije od Uskrsa kod zapadnih kršćana, leži u tome jer se Pravoslavna crkve pridržava pravila za računanje datuma Uskrsa koje je izdao Prvi ekumenski sabor u Niceji, 325. godine, te da stoga pravoslavci moraju čekati da židovska zajednica proslavi Pashu, prije nego što padne Uskrs. Unatoč ovom mišljenju, kojega se drže mnogi pravoslavni kršćani, i kojega promiču popularni članci, koje pišu neki pravoslavni svećenici, ono nije točno. Razlog zbog kojega pravoslavni Uskrs često pada znatno kasnije od Uskrsa kod rimokatolika i protestanata, nema ništa s tim da Pravoslavna crkva slijedi nicejsku uskrsnu formulu, a zapadne crkve to ne čine, niti je to zbog toga što pravoslavci moraju čekati da se proslavi židovska Pasha. Štoviše, pravoslavni Uskrs često pada kasnije od zapadnoga Uskrsa, jer Pravoslavna crkva za određivanje uskrsnoga datuma koristi netočne znanstvene računice, koje se oslanjaju na netočan Julijanski kalendar. Potrebne su neke informacija o pozadini ovoga kako bi se tačno objasnilo gdje leži problem.
Povijesno, Isusova smrt i uskrsnuće dogodili su se uz židovsku Pashu, iako sinoptička Evanđelja (Marko, Matej, Luka) i Evanđelje po Ivanu sadrže razlike o točnom danu Pashe u to doba. Zbog tih razlika, rane su kršćanske crkve razvile različite prakse o tome kada je trebalo slaviti kršćanski Uskrs i kako je trebalo odrediti njegov datum. Neke su drevne crkve slavile Uskrs u nedjelju odmah nakon židovske Pashe, dok su druge naglašavale Isusovu muku i smrt na Pashu, i tako slavile blagdan na isti dan sa židovskom Pashom, neovisno od toga koji dan u tjednu je Pasha padala. Kršćanske zajednice koje su se držale jedne od ove dvije uskrsne predaje često su se oslanjale na računice njihovih mjesnih židovskih zajednice, kako bi odredile dan Uskrsa. Pasha je po sebi lunarni blagdan, koji označava početak nove godine, i događa se godišnje, uz proljetni puni mjesec – datum koji je u židovskom kalendar određen kao 14. Nisana (Izl 12, 1-6). Drevne su se židovske zajednice suočavale s brojnim izazovima pri uređivanju svoje godine po lunarnom kalendaru. Kako židovski lunarni kalendar često nije išao u korak s godišnjim dobima solarne godine, Židovi su svomu kalendaru svake dvije ili tri godine dodavali dodatni mjesec, kako bi spriječili da Pasha iziđe iz svog godišnjeg doba. Zakašnjela odluka da se židovskom kalendaru doda mjesec, i/ili poteškoće u komunikaciji značile su da nisu sve židovske zajednice uvijek bile svjesne dodatnoga mjeseca. Ovo je rezultiralo time da su neke židovske zajednice slavile Pashu u različitim mjesecima, dok su druge židovske zajednice neispravno slavile Pashu dva puta u istoj godini.
Zbog kršćanske zavisnosti o nepouzdanim židovskim kalkulacijama proljetnoga punog mjeseca za Pashu, i zbog različitih kršćanskih tradicija za slavlje Uskrsa, rimski je car Konstantin sazvao Prvi ekumenski sabor u Niceji, koji je pokušao riješiti ova pitanja i promicati kršćansko jedinstvo nalazeći formulu za računanje Uskrsa. Sabor u Niceji odredio je da će Uskrs pasti na:
prvu nedjelju | nakon prvog punog mjeseca | nakon proljetne ravnodnevnice
Ova je nicejska formula riješila nekoliko praktičnih pitanja. Prvo, Crkva je odredila da se Uskrs neće slaviti na isti dan s proljetnim punim mjesecom, koji označava židovski blagdan Pashe. Odlukom da se Uskrs slavi na prvu nedjelju na proljetnoga punog mjeseca, kršćanski će Uskrs zauvijek biti povezan sa židovskom Pashom, bez poistovjećivanja s njom, čuvajući tako povijesnu poveznicu Isusove smrti i uskrsnuća s Pashom. Drugo, odlukom da kršćanska proslava Uskra mora pasti godišnje, nakon proljetne ravnodnevnice, Crkva je osigurala da Uskrs pada samo jednom svake solarne godine. Treće, sama nicejska formula znači da Crkva neće biti ovisna o židovskom kalendaru za izračun Pashe (proljetnog punog mjeseca, t.j. 14. Nisana), niti će Crkva biti dužna čekati da židovske zajednice proslave Pashu, prije slavlja Uskrsa. Štoviše, nicejska je formula osigurala da će se kršćansko slavlje Uskrsa događati neovisno od židovskoga računanja Pashe, koristeći radije astronomske podatke o proljetnoj ravnodnevnici i proljetnom punom mjesecu, kako bi se izračunala uskrsna nedjelja. Ovo je očuvalo povijesnu i teološku povezanost između židovske Pashe i kršćanskoga Uskrsa, dopuštajući Crkvi da utvrdi proljetni puni mjesec (t.j. ono što bi trebalo biti 14. Nisana i time Pasha), bez židovskih kalendarskih problema. Kako je Aleksandrija u Egiptu bila poznata kao prvo središte astronomije u drevnom svijetu, Aleksandrijska je crkva dobila odgovornost za izradu znanstvenih izračuna koji su se koristili za određivanje datuma Uskrsa. Iako danas mnogi pravoslavci tradicionalisti tvrde da je dopušteno koristiti samo julijanski kalendar za određivanje uskrsnoga datuma, koristeći drevne aleksandrijske znanstvene izračune, time se zanemaruje da su aleksandrijski kršćani koristili svoje vlastite egipatske kalendarske datume za izračun Uskrsa, koji su potom bivali prevedeni u datume julijanskoga kalendara za druge dijelove carstva. Nadalje, iako je Nicejski sabor izdao jasnu formulu za izračun Uskrsa, on nije precizno regulirao tehničke detalje, metode, ili kalendar po kojima se treba računati proljetna ravnodnevnica ili proljetni puni mjesec. Štoviše, Aleksandrija je preuzela veću odgovornost za izradu uskrsne računice, jer je Crkva očekivala da će se za određivanje uskrsnoga datuma koristiti najbolji dostupni znanstveni pristup.
Iako i Pravoslavna crkva i zapadne crkve nastavaljju koristiti nicejsku formulu za određivanje Uskrsa, razlike u njihovim datumima svetkovanja proistječu uglavnom iz uporabe različitih kalendara (julijanski naspram gregorijanskoga) i različitih znanstvenih metoda računanja za utvrđievanje proljetne ravnodnevnice i proljetnoga punog mjeseca. Pravoslavna crkva koristi složenu matematičku formulu za izračun Uskrsa, koja koristi netočniji julijanski kalendar (trenutno 13 dana u zaostatku za gregorijanskim kalendarom) i „fiksni“ julijanski datum 21. ožujka (gregorijanski 3. travnja) kao datum proljetne ravnodnevnice, kao i matematčki izračunan približan datum proljetnog punog mjeseca, utemeljen na 19-godišnjem lunarnom ciklusu (Metonički ciklus). Drugim riječima, proljetna ravnodnevnica koju koristi Pravoslavna crkva za svoje računanje Uskrsa, nije stvarna astronomska proljetna ravnodnevnica, niti je proljetni puni mjesec iza kojega dolazi Uskrs (prema Niceji), stvarni astronomski proljetni puni mjesec. Jednostavno rečeno, za izračun Uskrsa više se ne koriste najbolji dostupni kalendar, niti najbolja dostupna znanost, što rezultira time da je pravoslavna proslava Uskrsa često neusklađena s astronomskim fenomenom proljetne ravnodnevnice i proljetnog punog mjeseca, i time često pada kasnije u proljeću. Međutim, zapadne crkve koriste gregorijanski kalendar (znatno točniji kalendar – iako nesavršen) i općenito točniji znanstveni izračun proljetne ravnodnevnice i proljetnog punog mjeseca, što rezultira izračunom Uskrsa koji bolje odgovara stvarnim astronomskim fenomenima, i koji je tipično točniji.
Prošle godine, 2016., na primjer, zapadni Uskrs i pravoslavni Uskrs imaju vrlo različite datume svetkovanja. Zapadni je Uskrs izračunan na 27. marta, dočim je pravoslavni Uskrs izračunan na 1. maja (18. aprila po julijanskom kalendaru). Međutim, brz pogled na stvarne astronomske podatke brzo pokazuje problem sa sadašnjim pravoslavnim izračunom Uskrsa. Prema Mornaričkom opservatoriju SAD-a, proljetna ravnodnevnica 2016. dogodila se 20. marta u 4,30 ujutro prema koordiniranom svjetskom vremenu (UTC). Važno je sjetiti se da datum i vrijeme proljetne ravnodnevnice ovise o meridijanu koji se koristi za izračun (mjesto na Zemlji koji se koristi kao referentna tačka). Stoga, opći je dogovor da se koristi meridijan u Jeruzalemu, jer je to povijesno mjesto Isusove smrti i uskrsnuća. Tako, proljetna ravnodnevnica 2016. u Jeruzalemu se dogodila 20. ožujka u 6,30 ujutro (UTC+2). Nadalje, prema Mornaričkom opservatoriju SAD-a, prvi puni mjesec nakon proljetne ravnodnevnice dogodio se 23. marta u 12,01 popodne (UTC), a u Jeruzalemu u 14,01 popodne (UTC+2). Budući da je proljetni puni mjesec, koji je pao 23. marta 2016., u 14,01 bio u srijedu, to znači da bi Uskrs trebalo slaviti u prvu nedjelju koja slijedi, to jest, u nedjelju 27. marta, točno na datum kad su Uskrs ove godine svetkovale zapadne crkve.
Kod drevnih je crkava postojalo opće razumijevanje da se proljetni puni mjesec nije mogao pouzdano odrediti samo na temelju promatranja, jer ponekad ono što bi se oku učinilo kao puni mjesec, u biti to nije bio. To je jedan od razloga zbog kojih su nakon Niceje različite crkve, u međusobnom zajedništvu, tijekom stoljeća razvile široku raznolikost znanstvenih/matematičkih izračuna za određivanje proljetnog punog mjeseca, potrebnog za dolazak do datuma Uskrsa. Međutim, znanstvene su metode znatno uznapredovale od antičkoga vremena, kao što je i naša sposobnost da pouzdano znamo datume proljetne ravnodnevnice i proljetnoga punog mjeseca za bilo koju zadanu godinu. Godine 1920., Ekumenska patrijaršija iz Konstantinopola postavila je pitanje korištenja zajedničkoga kalendara za sve crkve, kako bi istočne i zapadne crkve svake godine zajedno mogle slaviti glavne kršćanske blagdane. Nadalje, 1923. Svepravoslavni kongres, pod vodstvom Ekumenske patrijašije zagovarao je korištenje revidiranog julijanskog kalendara (vrlo slična gregorijanskom kalendaru), istovremeno se vraćajući na stvarne astronomske pojave proljetne ravnodnevnice i proljetnoga punog mjeseca za izračun Uskrsa. Međutim, razdorne reakcije protiv usvajanja novoga kalendara i novoga računanja Uskrsa rezultirale su kompromisom, koji je dozvolio autokefalnim pravoslavnim crkvama da biraju između staroga julijanskog kalendara ili novoga (revidiranoga julijanskog) kalendara za uređenje crkvene godine, ali je zadržan stari julijanski kalendar i znanstvene računice utemeljene na njemu za određivanje uskrsnih datuma.
U svjetlu mnogih kalendarskih i znanstvenih napredovanja danas, pravoslavni se kršćani moraju zapitati jesu li uporaba „fiksnog“ datuma iz julijanskog kalendara, 21. ožujka (3. travnja po gregorijanskom) za proljetnu ravnodnevnicu, i uporaba matematički izračunanoga približnoga datuma proljetnoga punog mjeseca još uvijek vjerni duhu Prvog ekumenskog sabora u Niceji. Niceja je izdala svoju formulu za računanje Uskrsa tako da bi kršćani svugdje mogli slaviti najvažniji kršćanski blagdan u jedinstvu, kao zajedničko svjedočenje pred svijetom. Niceja nije precizno regulirala tehničke detalje, metode, ili kalendar po kojima se trebaju određivati proljetna ravnodnevnica i proljetni puni mjesec, ali je očekivala da će za izračun Uskrsa koristiti najbolja dostupna znanost. Za izračun datuma Uskrsa više se ne koristi najbolja dostupna znanost.
Tokom ovoga XXI. stoljeća, pravoslavne i zapadne crkve dijelit će zajedničko slavlje Uskrsa samo 31 put. U sljedećim stoljećima, zajedničko će se slavlje Uskrsa događati sve rjeđe, jer će netočnosti iz julijanskoga kalendara postati još izraženijima. To će rezultirati time da će pravoslavni Uskrs padati još kasnije u godini, i biti sve znatnije nepovezan s proljetnom ravnodnevnicom i proljetnim punim mjesecom. Ako se nešto ne poduzme, godina 2698. bit će posljednji put da pravoslavni Uskrs i zapadni Uskrs padaju na isti dan. Nakon toga bi se moglo dogoditi da naraštaji kršćana budu dovedeni do pomisli da pravoslavni i zapadni kršćani nikada nisu zajedno slavili Uskrs.
Konzultacije o Uskrsu između predstavnika Pravoslavne crkve i zapadnih crkava u okviru Svjetskog vijeća crkava 1997. rezultirale su odličnom izjavom i promišljenim preporukama za zajedničko slavlje Uskrsa, ali nažalost, ove preporuke nikada nisu provedene. Vrijeme je da pravoslavni kršćani ponovno počnu raspravu o važnom pitanju računanja uskrsnog datuma i slavlja, odmičući se od raširenih krivih mišljenja kod pravoslavnih kršćana o razlozima zbog kojih Uskrs često pada znatno kasnije od zapadnoga Uskrsa.
Da potvrdimo, zapadni kršćani koriste formulu koju je izdala Niceja za računanje Uskrsa, dok pravoslavni kršćani ne trebaju čekati da prođe židovsko slavlje Pashe prije nego što padne pravoslavni Uskrs. Potrebna je uporaba točnijeg kalendara kao i točnijih znanstvenih računica od strane Pravoslavne crkve kako bi pravoslavni Uskrs ponovno svake godine padao na prvu nedjelju nakon prvog punog mjeseca nakon proljetne ravnodnevnice – i ponovno zajedno s našom braćom i sestrama zapadnim kršćanima.
John Fotopoulos izvanredni je profesor Novoga zavjeta na Odjelu za religijske studije na Saint Mary’s College, Sveučilište Notre Dame, Indiana, SAD.
“Pravni vakuum koji je usisao upravljačke strukture Radio Tivta, otvorio je brojna pitanja. Većina njih su potpuna nepoznanica za legislativu koja se bavi ovom oblašću”, saopštili su iz Sindikalne organizacije Radio Tivta.
Ozbiljnost situacije shvatili su oni koji su najkompetentniji, građani Tivta kojima su još u živom sjećanju pravne igre prije dvije ipo decenije u kojima je Radio Tivat postao žrtva dnevne politike.
Polazna osnova i konačni zahtjev zaposlenih i Sindikalne organizacije jeste da izbor upravljačkih organa u javnom servisu ne smije biti proizvod partijskih interesa, da nam se istorija ne bi ponavljala svakih dvadeset godina. Javni servis mora da radi isključivo u interesu građana koji nas plaćaju i mora imati distancu od politike ako treba to i da ostane. Taj stav izražava i sam duh Zakona o elektronskim medijima. Koliko god dopuna i izmjena imao, ni ovaj akt nije mogao predvidjeti situaciju u kojoj je direktoru lokalnog emitera istekao mandat, a istovremeno Savjet postao kolateralna šteta neodgovornih članova koji su ga svojim ostavkama ostavili bez kvoruma.
Polazeći od toga, zaposleni u Radio Tivtu održali su sastanak sa osnivačem – predstavnicima opštine Tivat i dogovorili korake koji treba da obezbijede što skoriji izlazak iz nastale krize. Predstavnici izvršne i zakonodavne vlasti na tom sastanku prihvatili su konstruktivan pristup u rješavanju problema. Postignuta je načelna saglasnost predstavnika zaposlenih i Opštine, što je rezultiralo raspisivanjem konkursa za jednog člana Savjeta, tokom sedmice najavljeni su konkursi za preostala dva.
Predstavnici Sindikalne organizacije Radio Tivta citirajući odredbe Zakona o radu iznijeli su stav da aktuelnom direktoru ne ističe mandat jer nema ko da ga razriješi. Po Statutu Radio Tivta direktora imenuje i razrješava Savjet. Sa druge strane mišljenje glavne administratorke sa čim se složila i Agencija za elektronske medije je da vršilac dužnosti direktora ipak bude imenovan na sjednici SO Tivat 25.aprila u skladu sa odredbama Zakona o privrednim društvima jer je Radio Tivat DOO. Insistirajući na zakonitosti, predstavnici Radio Tivta decidno su tražili da vršilac dužnosti do izbora novog direktora bude aktuelni direktor Dragan Popadić. Istovremeno su tražili pismene garancije da će se dogovoreno materijazovati na sjednici Skupštine. Obzirom da osim usmenih uvjeravanja, traženo pismeno mišljenje sa imenom i prezimenom vršioca dužnosti direktora još uvijek nijesmo dobili, tražimo od opštine da to što prije dostavi da bi se izbjegla opasnost nepoštovanja dogovora. Posebno zbog toga, što za nastalu situaciju ničim nijesmo odgovorni, a na času tivatske istorije ne želimo biti ponavljači – kaže se u saopštenju Sindikalna organizacija Radio Tivta.
Gradonačelnica Tivta prof. dr Snežana Matijević (DPS) i potpredsjednik Opštine Dejan Maslovar (SD) boravili su u ponedjeljak i utorak u posjeti Piranu – saopšteno je iz Matijevićkinog kabineta.
Tokom ove posjete organizovan je niz sastanaka sa županom opštine Piran, dr Peterom Bosmanom i njegovim saradnicima.
Posjeta Piranu
“Cilj ove posjete je ostvarivanje saradnje dvije opštine na polju evropskih projekata i razmjene uspješnih praksi. Dvodnevni boravak u Piranu bio je prilika za obilazak tamošnje marine, solane čiji je rad potpomognut sredstvima evropskih fondova, zdravstvenog centra “Talaso Strunja” i multimedijalnog doma, takođe finansiranog iz sredstava evropskih fondova”- stoji u saopštenju uz napomenu da će saradnja Tivta i Pirana biti intenzivirana “imajući u vidu sličnosti ove dvije opstine u pogledu broja stanovnika, površine, glavnih djelatnosti i vizije razvoja.”
Treće izdanje Adriatic Sea Foruma – cruise, yacht, sail & ferry, putujućeg međunarodnog dogadjaja posvećenog pomorskom turizmu u organizaciji Risposte Turismo će se održati u četvrtak 27. i petak 28. aprila u hotelu Splendid Conference & Spa Resort, u Bečićima.
Program će se sastojati od pet sesija, a očekuje se više od 40 međunarodnih govornika.
Adriatic Sea Forum je događaj za sve operatore koji su zainteresovani za krstarenja, trajektni i nautički sektor na području Jadrana, a ove godine Forum se organizuje u saradnji s Nacionalnom turističkom organizacijom Crne Gore, Ministarstvom održivog razvoja i turizma Crne Gore i JP Morsko dobro.
Francesco di Cesare, predsjednik Risposte Turismo, kompanije koja je osmislila i organizovala Forum, je izjavio: „Nakon Italije i Hrvatske, sada je došao red na Crnu Goru, jednu od najdinamičnijih svjetskih turističkih destinacija, da bude domaćin Adriatic Sea Foruma, koji će okupiti više od 200 glavnih operatera u različitim sektorima obuhvaćenim Forumom.
Sve viši nivo znanja onih koji učestvuju u ovom događaju je ujedno i demonstracija važnosti uloge Foruma u dinamičnom okruženju pomorskog turizma na Jadranu”.
Prema studiji kompanije Risposte Turismo, u odnosu na 2015. u 2016. je došlo do pozitivnog ishoda za sve oblike pomorskog turizma na Jadranu.
Konkretnije, zabilježen je porast prometa u lukama na području Jadrana što se tiče krstarenja (kruzinga) i to, i kod broja putnika (oko 5,1 miliona, + 5,5%) kao i dolazaka brodova na kružnim putovanjima (više od 3700 + 10,5%). Prošle godine, italijanske luke zabilježile su brojku od 2,3 miliona putnika (-2,5%) i 843 dolazaka brodova (-1,4%), te iako s manjim negativnim varijacijama u odnosu na prethodnu godinu, Italija je i dalje na vrhu liste zemalja, ispred Hrvatske i Grčke.
Tu je i porast prometa na trajektima, hidrogliserima i katamaranima, koji je prošle godine iznosio 17,6 miliona putnika (+ 3,5%) i više od 83.500 uplovljavanja (+ 4,6%). U tom segmentu pomorskog turizma, najbolji rezultat imale su hrvatske luke, a slijedile su ih one u Grčkoj i Italiji.
Što se tiče nautičkog sektora, istraživanje sprovedeno na uzorku marina (65) i čarter kompanija (24) dalo je takođe pozitivnu sliku o saobraćaju u tom sektoru.
„Godina koja je upravo završila”, di Cesare je dodao, „pokazuje uopšteno pozitivnu sliku za Jadransku regiju, koja ima potencijal za još bolje poslovanje u svim aspektima pomorskog turizma. Upravo o tome će delegati raspravljati tokom okruglih stolova i poslovnih umrežavanja. Industrija krstarenja (brodova na kružnim putovanjima) traži novu ravnotežu, iščekuje se i rješenja za Veneciju, a u međuvremenu, rezultati su vrlo pozitivni u južnom dijelu područja o kojem pričamo (posebno Krf i Kotor). Trajekti ponovo bilježe rast prometa, dijelom zahvaljujući i manjim troškovima goriva, dok operatori uvode ili planiraju uvesti nove linije; ulaganja u nove marine i renoviranja u postojećim lukama takođe je zabilježeno. To je zanimljiv scenario, te vjerovatno donosi pozitivna nova dešavanja u srednjoročnom razdoblju”.
Treće izdanje Adriatic Sea Foruma sponzoriše Global Ports holding, a događaj podržavaju Turistička organizacija Budve, Luka Kotor i ACI Hrvatska.
Organizaciju podržavaju Assomarinas, Assonat, Assonautica, Assoporti, CLIA Europe, European Boating Industry, Forum AIC, Insuleur, MedCruise, UFTAA, UHPA, Venice Yacht Pier, Venezia Terminal Passeggeri i ZTAS.
Risposte Turismo je kompanija za istraživanje i konsalting u službi turističke makro-industrije koja djeluje već više od 15 godina na evropskom nivou. Osnovana i vođena od strane Francesco di Cesare, Risposte Turismo se bavi pitanjima pomorskog turizma i srodnim pitanjima već dugi niz godina, te je jedna od vodećih istraživačkih i konsultantskih kompanija u ovom sektoru turizma. Od 2011. godine, kompanija organizujei Italian Cruise Day, događaj koji je postao mjerilo za italijanski sektor za krstarenja, i to u svom sedmom izdanju ove godine (zakazan je za 6. novembar u Palermu), od 2013. organizuje Adriatic Sea Forum – krstarenje, trajekti, jedrilice i jahte, a od 2016. godine, i Shopping Tourism. Il forum italiano, je prva manifestacija posvećena fenomenu šoping turizma u Italiji.
Zbog saobraćajnog kolapsa i sve češćih “čepova” kroz Neum uslijed kojih ne mogu prometovati i gradske interventne službe; od Hitne pomoći, vatrogasaca i policije do komunalaca, načelnik opštine Neum Živko Matuško najavio je kako će građani te opštine za dvije sedmice blokirati granične prijelaze između Republike BiH i Republike Hrvatske.
Cilj je na taj način upozoriti nadležne na iznimno otežanu prometnu komunikaciju koja je u Neumu nastala nakon uspostave schengenskog režima na granicama. Matuško je stoga zatražio da se, kako bi se smanjili problemi mještana, uz postojeće granične prijelaze Klek i Zaton Doli, Neumljanima omogući lakši prijelaz i na malograničnim prijelazima Radež- Vukov klanac i Duži – Imotica.
Matuško je u pismu kojeg je uputio nadležnim BiH- institucijama upozorio da će, ako se u sljedećih petanest dana nadležne institucije ne oglase i ne poduzmu ništa, Neumljani biti primorani kao upozorenje blokirati prolaz kroz Neum na graničnim prijelazima sa strane BiH. Naglasivši da će prosvjed najaviti,
Matuško u spomenutom pismu naglašava kako “samo pukom srećom do sada nije bilo slučajeva da zbog zastoja prometa i nemogućnosti intervencije nisu stradale neke osobe ili nečija imovina”. Prenoseći to pismo, mediji susjedne države posebno su naglasili dio u kojem načelnik Matuško upozorava:
– BiH je s Neumom i tranzitnim pravcem kroz Neum trgovala u pregovorima s Hrvatskom oko statusa u luci Ploče, ali mi od toga nemamo nikakve koristi. Naprotiv, onemogućeno nam je kretanje. Vjerovatno, kako bi ovaj problem bio riješen, treba napraviti nered. Zato molim nadležne da povedu računa kako bi se život u Neumu i oko njega odvijao normalno jer nam je na pragu turistička sezona!
