Dobra volja i žar za nastupom, neskriveno zadovoljstvo zajedničkog muziciranja i timskog rada vidjeli su se na vedrim licima mladih gudača i solista: Sima Šiševića, klavir i Sare Lakičević, truba.

Mladi, perspektivni i angažovani crnogorski pijanista Simo Šišević i već afirmisana naša trubačica Sara Lakičević, nastupili su kao solisti u Bogorodičinom hramu na Prčanju u saradnji sa Festivalskim gudačkim orkestrom KotorArta na koncertu, kojim je dirigovao maestro Mladen Tarbuk iz Zagreba. Sara i Simo su izveli solo dionice u “Koncertu za klavir, trubu i gudački orkestar u c-molu, op.35“ Dmitrija Šostakoviča, da bi na kraju izvedbe bili zasuti aplauzom i cvijećem obožavatelja/ki iz publike.

Potom su članovi/ce Gudačkog orkestra stojeći ukrug oko maestra Mladena Tarbuka izveli njegovu autorsku kompoziciju “Tombeau de Penderecki”, posvećenu maestru Kšištofu Pendereckom (1933-2020), jednom od najvećih muzičkih stvaraoca XX vijeka. Ova kompozicija prepuna violinskih “jauka i naricanja”, koju je maestro Tarbuk napisao i njenom izvedbom dirigovao po narudžbi Simfonijskog orkestra Krakova, čiji je osnivač Penderecki, bila je izvedena u Krakovu 2021. godine povodom prve godišnjice njegove smrti. S obzirom da je Penderecki 2016. godine dirigovao i u Bogorodičinom hramu u sklopu KotorArta, eto povoda da se ova kompozicija izvede njemu u čast.

U završnici je Gudački orkestar izveo “Varijacije za gudače na temu Franka Bridža op. 10” Bendžamina Britna, a uslijedile su stojeće ovacije, kratki bis i dugi naklon blistavih izvođača.

Bilo je veoma vruće u Hramu, ali su članovi orkestra i solisti imali dobru volju i žar za tim nastupom, a to neskriveno zadovoljstvo zajedničkog muziciranja i timske saradnje vidjelo se i na njihovim vedrim licima.

Maestro Tarbuk, profesor kompozicije, dirigovanja, muzičke teorije i orkestra na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, zanimljivom je pričom uvukao publiku u karakter djela Šostakoviča i Britna kao i onoga koje je on komponovao, uz kratke instrumentalne ilustracije za klavirom i na trubi, što je koncertu dalo posebnu dinamiku i čar.

Program je izveden pod nazivom “Savremene refleksije”, a maestro Mladen Tarbuk za Boka News objašnjava da kroz ova značajna djela te refleksije danas šalju mirotvorne poruke onima koji ih osjećaju i razumiju.

PORUKE MIRA KROZ PARALELU SA DJELIMA XX VIJEKA

-Situacija u kojoj su napisani  „Koncert za klavir, trubu i gudački orkestar u c-molu, op.35“ Dmitrija Šostakoviča (1906-1975)  i „Varijacije za gudače na temu Frenka Bridža, op.10“ Bendžamina Britna (1913-1976), vrlo je slična situaciji u kojoj mi danas živimo. Britn je kao mlad i jedva poznat kompozitor napisao ovo djelo 1937. godine, dobivši priliku da na ono bude izvedeno na Salcburškom ljetnjem festivalu. To je bila zadnja godina prije „anšlusa“, kada je to prestao biti međunarodni festival.

Šostakovič je svoj koncert napisao 1933. godine, nakon njegove izvedbe on će biti zabranjen i preživjeće cijelu havariju u Sovjetskom savezu. To je bio nekakav trenutak u kojem je svijet, koji je ipak živio u nekoj kulturi i umjetnosti, kolabirao. U stvari, paralela sa sadašnjim trenutkom se nameće sama od sebe.

Isto tako, Penderecki dolazi iz te zemlje “između” (Poljske), koja je stalno bila između dvije ideologije, a svi znamo da je, kao i na Balkanu, uvijek na tom “spoju” najstrašnije. Tu se dešavaju razne stvari s jedne i s druge strane, a kad “vulkan” eruptira, onda nakon toga, kad se sve slegne, na toj vulkanskoj lavi cvate naljepše cvijeće, zri najslađe grožđe u kulturi, ističe Tarbuk koji je htio da sve nas potsjeti na to da se radi o dva velika djela, iz kojih se ima što naučiti i danas.

-Mi danas živimo u nekim čudnim vremenima gdje se živi “od danas do sutra”, niko se ne želi sjećati šta je bio XX vijek. On nam je važan jer nam je pouka i opomena da se drukčije ponašamo, da ne radimo to isto- mislim na ratove, sukobe, na to da se laže u užasnim količinama. Priča se o nekoj “globalizaciji” o nekakvom “širenju kulture”, a u stvarnosti je sasvim  suprotno. Vidim to i po mojoj vlastitoj djeci, kako je ta generacija od silne količine “internetskog znanja” neobrazovana. U tom obilju informacija mladi ne mogu znati šta je važno, šta nije važno, oni nemaju to iskustvo, zato smo im potrebni mi odrasli, iskusniji.

Ovo je jedna pacifistička poruka – prije no što pomislite prema bilo kome biti nasilni, prvo promislite i sjetite se šta je sve lijepo napravljeno, ne mislite samo o onom ružnom, poručuje maestro Tarbuk, koji će 25. jula nastupiti na koncertu u u Centru za kulturu Tivtu, gdje će dirigovati izvedbama operskih arija Rosinija.

USPJELI DA PRENESU STIL I KARAKTER DJELA

Za Sima Šiševića je veliko zadovoljstvo što nastupa prvi put sa Sarom u ovom aranžmanu sa ovim programom, sa maestrom Tarbukom. Srećan je što su ga iz KA pozvali da nastupa i da, zajedno sa Sarom,  izabere djelo sa kojim će se predstaviti.

-Takođe mi je veoma drago da Sara i ja nastupimo kao solisti, jer, kao što ste i čuli, ovo je fenomenalan koncert, napisan na vrhunski način, kakav samo Šostakovič to može. Saradnja je bila divna, imali smo mnogo lijepe probe, a na publici je da zaključi da li je to bilo lijepo i na koncertu, ali mi smo uživali u svakom momentu, Ovo djelo zahtjeva poseban odnos prema kompozitoru koji ga je napisao i mi smo, čini mi se, uspjeli da prenesemo i stil i karakter i ono što je on zamislio (barem što mi mislimo da je on zamislio) i mnogo nam je drago što je toliko publike bilo na koncertu, kaže za Šišević za BN. Profesionalci u ovom poslu, objašnjava on, moraju da nastupaju u raznim situacijama, u svim salama, bez obzira na vrućinu, da budu jednako spremni na sve.

Šišević je ranije nastupio u Herceg Novom, a sljedeće nedjelje održaće solo-koncert u Skoplju. Nakon kraćeg odmora u avgustu nastupiće u Podgorici sa CSO zajedno sa Lukom Perazićem i Kostom Popovićem. Trenutno je u Italiji na master studijama, koje će u septembru nastaviti na Kraljevskoj muzičkoj akademiji u Londonu.

 OVDJE MI JE NAJLJEPŠE SVIRATI

Sara Lakičević je kao članica CSO već imala priliku da sarađuje sa maestrom Tarbukom, a želja joj da se saradnja sa Šiševićem nastavi.

-Simo je divan, ambiciozan, talentovan, vrijedan mladi umjetnik, koga smo već imali prilike da čujemo u okviru programa KoptorArt talenti. Još tada, kada je nastupao u Triju sa Lukom Perazićem i Kostom Popovićem, tada smo svi bili oduševljeni koncertom i negdje smo znali da će oni ostati dio KotorArt ekipe. Drago mi je da se ova saradnja na kraju iskristalisala i on i ja zajedno nastupamo i to uz pratnju Gudačkog orkestra, što je izuzetna čast i to sa ovakvim programom, Šostakovičev “Koncert za klavir, trubu i gudački orkestar”, izuzetno djelo XX vijeka. Mnogo sam sretna šta sam uopšte imala priliku da ga sviram, a onda posebno u Bogorodičinom hramu, jer Kotoranka sam, ovdje mi je najljepše svirati, kaže za BN Sara Lakičević, koja je master studije Trube završila u Barseloni na Konzervatorijumu Licej.

PONOSNI NA DOMAĆE SNAGE

Gudački orkestar je sastavljen od mladih umjetnika koji su ranije učestvovali u programu KotorArt talenti u Forumu mladih umjetnika, tako da je ovo zbilja veliki poduhvat KotorArta da sad već od sopstvenih snaga ima čak i orkestar. Koncert-maestra Jelena Jovović je nekoliko godina radila u organizaciji KA, a članovi orkestra su sve studenti ili diplomirani studenti koji su u inostranstvu, a svi iz Crne Gore.

– Mnogo volim ovu ulogu, volim tu vrstu odgovornosti, ali nama je toliki užitak da se nađemo, zato što su ovo sve muzičari koji su odrasli zajedno, mi se pratimo već godinama, kako na takmičenjima, koncertima, tako i na kampovima radionicamai onda smo svi u jednom trenu napustili Crnu Goru, manje-više u isto vrijeme, tako da je nama ogroman užitak što se spajamo i sviramo zajedno.,kaže nam Jelena Jovović, Kotoranka porijeklom. Pored nje, u violinskoj sekciji su Dušan Obrenović, Luka Perazić, Milutin Radulović, Neda Stojkanović, Dea Nicaj, Milena Petković, Vukica Rašković, Jovan Jovović, Bobana Tešić i Ivana Dendić, viole su svirali Staša Jovović, Aleksandra Mirnić, Jelena Filipović i Vanja Radović, violončelisti su Teodora Uskoković, Sari Šaćiri i Luka Bošković, a za kontrabasom su bile Aleksandra Trifunović i Nađa Dabetić.

Mladi umjetnici su sviranjem rođendanske pjesme zahvalili maestru na izuzetnom radu i posvećenosti i proslavili njegov rođendan te večeri u klaustru Samostana Sv. Nikole na Prčanju.

/M.D.P./