Reagovanje MPRR – Surlaš je stigao iz Albanije i Ulcinja, a ne iz Porto Montenegra

0
Palmin surlaš
Palmin surlaš

Reagovanje Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja (MPRR), povodom teksta na portalu Boka News pod naslovom „Tivtu prijeti opasnost da izgubi prepoznatljiv ambijent”, objavljenog 27. januara 2016. godine.

Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja (MPRR) odbacilo je kao netačne tvrdnje da je taj resor „ostavilo pojedine lokalne uprave na cjedilu da se sami izbore sa naletom štetočine koja uništava palme“.

Reagujući na navode u tekstu „Surlaš mijenja izgled grada“ od 27.januara, is resora koji vodi ministar Petar Ivanović naveli su da su oni i Fitosanitarna uprava „sprovele su i sprovode, sve propisane i naučno utemeljene fitosanitarne mjere za sprječavanje širenja i iskorjenjivanja ovog izuzetno opasnog insekta.“

„Sprovode se mjere u skladu sa Zakonom o zdravstvenoj zaštiti bilja i Pravilnikom o fitosanitarnim mjerama za sprječavanje unošenja, širenja i suzbijanje palminog surlaša. Istovremeno, očekujemo da svi u lancu nadležnosti i odgovornosti, a naročito držaoci bilja, postupaju po istom Zakonu i Pravilniku. Novinar Siniša Luković uporno, i uvijek sa namjerom da štete koje ovaj insekt nanosi pripiše MPRR, javnosti svjesno saopštava netačne činjenice. Pretpostavljamo da na taj način ostvaruje zadatu novinarsku normu. Nakon što je izveo zaključak kako je MPRR nekog „ostavilo na cjedilu“, sam je sebe negirao konstatujući da organi lokalne samouprave Tivat, ipak sprovode naložene mjere. To je zaključio pozivajući se na izvode iz dokumenta „Izvještaj o stanju životne sredine i radu Zelenog tima Opštine Tivat“ koji su nedavno usvojili odbornici lokalnog parlamenta. Nama je u MPRR odavno jasan način na koji DN “Vijesti” zaključuju.“- stoji u reagovanju PR službe MPRR.

Palma - Foto Boka News
Palma – Foto Boka News

Oni tvrde da „Vijesti“ „uporno ignorišu činjenice koje smo prezentovali u odgovorima na pitanja“ i „objavljujuju nove-stare tekstove kako bi održao utisak kod javnosti da je sva krivica samo u Ministarstvu.“

„Dokument koji je usvojila lokalna samouprava Tivat u kojem se predlaže planiranje sredstava u budžetu za zaštitu palmi od surlaša je obaveza opštine, a ne iznuđen potez. Odbornici opštine Tivat pozvali su se na član 6. Zakona o zaštiti bilja koji je na predlog MPRR usvojio Parlament Crne Gore. To znači da nadležni u opštini Tivat u potpunosti znaju svoju obaveze i odgovornosti utvrđene pomenutim Zakonom, uključujući i obavezu obezbjeđivanja potrebnih sredstava za kontinuirano sprovođenje mjera naređenih od strane MPRR – Fitosanitane uprave i fitosanitarne inspekcije (član 55 stav 5: “troškovi sprovođenja fitosanitarnih mjera kod držaoca bilja padaju na teret držaoca bilja”).“- stoji u reagovanju MPRR koje naglašava da su prve pojave surlaša na Crnogorskom primorju potvrđene na palmama na teritoriji Ulcinja u blizini granice sa Albanijom“ 26.oktrobra 2012, 31.oktobra i 11.decembra 2013 i 25.decembra 2014.

Nakon Ulcinja insekt se širi ka Budvi. Prvu pojavu na području Budve registrovali smo 13. novembra 2014, a zatim 10. decembra 2014, 03. februara i 25. septembra 2015. Prva pojava surlaša na području Tivta i Kotora potvrđene su 15. maja i 28. oktobra 2015. Jasno je da je surlaš, bez obzira na preduzete fitosanitarne mjere, nakon četiri godine iz Ulcinja došao i do opštine Tivat. Trenutno je prisutan na cijelom crnogorskom primorju. To znači da nijesu tačne uporne tvrdnje novinara Lukovića da je surlaš u Tivat došao jer su za potrebe Porto Montenegra uvežene zaražene palme. Uzalud je Lukoviću više puta ponovljeno da je kontrolom prilikom uvoza palmi utvrđeno da su bile zdrave. Više mu odgovara da vjeruje, kako to navodi u tekstu, “u nezvaničan razgovor sa lokalnim stručnjacima“. Stručnjaci, lokalni ili neki drugi, nijesu stručnjaci ako javno ne saopštavaju svoja zapažanja i ako ne doprinose rješavanju ovakvih ili sličnih problema. Sve dok ćute i samo služe da budu “nezavistan izvor” još “nezavisnijem” novinaru, ne zaslužuju da ih bilo ko nazove tim imenom.“- stoji u regaovanju uz napomenu da je „uvoz palmi za potrebe Porto Montenegro počeo je 2008. Godine i Fitosanitarna inspekcija je kod svakog uvoza sprovela zakonom propisanu proceduru.“

„Napominjemo da nigdje na svijetu ne postoji nulti rizik od pojave štetnih organizama. Izbijanja sličnih pojava uvijek je moguće. Načini unošenja štetnih organizama su veoma raznoliki. Dodatno, odrasle jedinke ovog insekta prelijeću velike razdaljine, ali se mogu prenijeti i raznim drugim predmetima, prevoznim sredstvima, itd. Ne postoji nijedna zemlja koja je uspjela da izvrši iskorjenjivanje ovog štetnog organizma i na žalost prisutan je u svim zemljama Mediterana – u Egiptu od 1992., Španiji od 1996., Izraelu i Jordanu od 1999., Italiji od 2004., Turskoj od 2005., Kipru, Grčkoj i Francuskoj od 2006., Maroku od 2008., Gruziji, Albaniji i Sloveniji od 2009., Hrvatskoj i Tunisu od 2011. i Crnoj Gori od 2012. godine. Za suzbijanje palminog surlaša veoma je bitno pravilno informisanje javnosti. Zato smo i ranije pozivali DN “Vijesti” da se okanu podmetanja i aktivno uključe u informisanje javnosti i držaoca bilja. Poziv je i dalje otvoren.“-zaključuje se u reagovanju MPRR.

Odgovor novinara sutra

Karneval – Poprilično dvolično

0

Veseli mimozin karavan drugog dana abruma, danas je krenuo je iz Igala i u podne stigao u centar grada, gdje je na glavnom gradskom trgu postavljen Karneval Poprilično dvolično – glavni krivac za sve nevolje Novljana.

U posebnom sandučiću građani će moći da ostave pismene primjedbe i optužbe, na osnovu kojih će u završnici Praznika mioze, Karneval biti osuđen i spaljen, 21. februara.

Više na našim fotografijama.

 

 

Porto Montenegro – stigala nesvakidašnja jahta sa trkačkim pedigreom

SAMURAI u Porto Montenegru
SAMURAI u Porto Montenegru

Tivatska marina Porto Montenegro već nekoliko dana domaćin je jednom od najinteresantnijih brodova što su pohodili Boku Kotorsku u posljednjih desetak godina. Na mulu 1 Arsenala, visokotehnološka dvojarbolna jedrilica „Samurai“ je zaista impresivan prizor. Njen crno ofarbani trup dugačak 43 metra svojim fluidnim linijama jasno stavlja na znaje posmatračima da je ovo nesvakidašnji brod i da su ga konstruktori svojevremeno „crtali“ da bude pravi trkački „bolid pod jedrima“.

Naime, aktuelni „Samurai“ život je počeo 2003 u francuskom brodogradlištu JMV Industries, gdje je izgrađen kao ultrabrza dvojarbolna jedrilica – škuna pod imenom „Mari-Cha IV“. Brod je dizajnirao jedan od najreenomiranijih svjetskih konstruktora brzih regatnih jedrilice, Filip Briand, a prilikom izgradnje ove impresivne jedrilice primijenjena su najnovija riješenja i vosoko-tehnološki materijali poput karbonskih vlakana, titanijuma i sličnog. Dobijen i rezultat na kraju je bio spektakularan – jedrilica duga 43 metra sa tzv. naginjućom kobilicom, sa dva visoka karbonska jarbola visine po 45 metara i ogromnom površinom jedara, a koja je postizala vrtoglavu maksimalnu brzinu od preko 40 čvorova ,što više priliči nekom jakom motornom gliseru nego brodu koga pogoni snaga vjetra. U desetak godina svoje trkačke karijere ovaj impresivni brod je pod simenima „Mari-Cha IV“ i „Senso I“ na raznim takmičenjima bukvalno „pomeo“ svu konkrenciju uspostavio mnoge rekorde za jedrilice svoje klase koji stoje i dan-danas.

Danasnji SAMURAI nekada kao regatna jurilica MARI CHA IV
Danasnji SAMURAI nekada kao regatna jurilica MARI CHA IV

Ovaj brod za čak dva dana je u oktobru 2003 „skresao“, do tada važeći rekord u najbržem prelsku Atlanstkog okeana jer je današnji „Samurai“ iz Amerike do Evrope došplovio za samo nešto više od šest dana, bilježeći prosječnu brtinu veću od 20 čvorova. Ovaj impresivni jedrenjak i dalje drži rekorde na regatama od Gvadelupe do Antigue, od zapadne obale SAD do Havaja kao i na regati “Rolex Transatlantic Challenge Record.”

SAMURAI u Porto Montenegru
SAMURAI u Porto Montenegru

Nakon zapanjujuće uspješen regatne karijere, brod je prije dvije godine dobio novog vlasnika koji je odlučio da ga rekonstruiše i nekadašnjeg punokrvnog trkača, pretvori u nešto malo sporiji, ali i dakje izuzetno brz jedrenjak-luksuznu jahtu. Izazovan posao povjeren je holandskom brodogradilištu za jahte Royal Huisman koje je od aprila 2014 do ljeta prošle godine sprovelo transformaciju nekadašnje ogoljene regatne jedrilice u visokotehnološku luksuznu, udobnu i dalje zapanjujuće brzu, jahtu sa pogonom na jedra. Brod je dobio novi izgled, drugačije nadgrađe, opremu kakva se podrazumijeva na jahtama za krstarenje, te sistem od 24 hidraulična vinča kojima se podižu i trimuju jedra, a koji danas mijenje nekada brojnu regatnu posadu. U svemu se ipak izuzetno vodilo računa da se dodavanjem novih težina što manje naruše trkačke karakteristike broda, pa je tako u Japanu dizajnirani namještaj za opremanje unutrašnjosti broda urađen od ultralaganih materijala, a u opremanju “Samuraia” obilno su korišteni titanijum i drugi slični egzotični metali.

Znamo li uopšte što je to konoba?

1
Znamo li uopšte što je to konoba?
Konoba

Premda su i mnogi drugi ljubitelji tradicije i baštine ukazivali na vrijednost i smisao konobe u onom njenom izvornom obliku, danas se konoba sve više stavlja isključivo u kontekst jela i pića, pod krovom savremenih ugostiteljskih objekata koje nose ime konobe, premda im je, ne rijetko, samo to sveto ime zajedničko.

Konoba je mjesto u kojem se izražava poštovanje prema ljudskom radu, umijeću stvaranja i umjetnosti življenja. To je mjesto koje prima slatke plodove loze izrasle iz zemlje natopljene slanim kapima znoja. U tom se mjestu događa ta čudna transformacija iz grožđanog soka u vino koje se na tom istom mjestu odgaja i njeguje mjesecima ili godinama. Među njenim zidovima osjećaju se mirisi tek otvorenih bačava, svjetlucaju iskre mladih vina i zvone pjesme čvrstih glasova. U središtu svake konobe jest čovjek, težak, vinogradar i podrumar, a vino je kao i konoba samo njegov odraz.

Težakova ljubav prema vinogradu i grožđu, konobi i bačvi prenijet će se i na vino, a ljubav sadržana u vinu podijeljena s drugim ljudima stvorit će radost. Težakova konoba napunjena njegovim vlastitim trudima i radosnim ljudima, istinska je konoba i ono što ona jest.

Priča o konobi
Priča o konobi

Mnogi su skloni reći kako je konoba simbol prošlog načina života, u kojem se živjelo drugačije, u kojem su na snazi bili neki drugi sustavi vrijednosti, drugi alati, materijali i tehnologije, drugim riječima ona bi trebala predstavljati nešto mrtvo. Ali kako i kada je umrla konoba i je li uopšte umrla i može li umrijeti ikada? Onog trenutka kada neka konoba ostane bez svog težaka, kada iz nje ishlape njeni mirisi, kada utihnu glasovi i pjesme, možemo reći da je ona izgubila dušu. I njeno tijelo nije besmrtno; ono često nestane, biva uništeno ili preobličeno pod pritiskom novih interesa. Međutim još uvijek postoje one konobe koje su sačuvale i tijelo i duh, neke više, neke manje, ali u tim preostalim izvorima života živi vjera da konoba u svojem izvornom obliku i funkciji neće umrijeti nikada.

Blago onima koji uspiju pronaći te oaze života, te izrazom poštovanja, postaju dio besmrtne konobe. Rasatom vinogradarstva i vinarstva, stare tradicionalne konobe iščezavaju, a njihov duh se danas pokušava dočarati u ugostiteljskim objektima koji nose ime konobe, od kojih su ipak rijetki oni koji su uspjeli sačuvati izvoran oblik i namjenu. Upravo ti rijetki sačuvani primjerci konoba zaslužuju biti prepoznati, pogotovo njihovi težaci koji su svoje generacijske muke baštinili do danas oduprijevši se teretu novog i modernog. Možda bi i činjenica što su te težačke utjehe ostale rijetke trebala umnožiti  njihovu vrijednost pogotovo u kontekstu baštine i tradicije. Trebalo bi svakako nastojati predstaviti upravo tu baštinu rijetkih preživjelih konoba, koje govore jezikom starine, čiji stanovnici još uvijek nose mirise davnih jematvi i pričaju mitove koje samo rijetki mogu razumjeti. U tim mitskim konobama nema jelovnika, vinskih karti i pisme na struju. To su konobe bez konobara.

Konoba
Konoba

U njima svaki detalj ima svoju priču, koju može ispričati samo onaj koji je s njima živio kroz godinu kroz godine. Te se priče ne mogu nadomjestiti, naučiti ili prepričati u nekom drugom zamjenskom ambijentu. One se mogu čuti i doživjeti samo iz usta onih koji su ih stvarali; težaka, u njihovim očevim i djedovim tradicijskim konobama.

Premda su i mnogi drugi ljubitelji tradicije i baštine ukazivali na vrijednost i smisao konobe u onom njenom izvornom obliku, danas se konoba sve više stavlja isključivo u kontekst jela i pića, pod krovom suvremenih ugostiteljskih objekata koje nose ime konobe, premda im je, ne rijetko, samo to sveto ime zajedničko.

I ne možemo se, kao i u mnogim drugim stvarima, izdignuti ili možda uroniti u ono bitno, smisaono, filozofsko, već se zadržavamo na onom ispraznom, prolaznom i sebičnom. A tko će ispričati priču?

U svojoj kultnoj knjizi “U potrazi za izgubljenim Mediteranom” pokojni Anatolij Kudrjavcev se pita: “Konobo moja, što je ostalo od tebe?”, te zaključuje:

“…Raskoš današnjih jelovnika i preobilje prehrambenih ponuda nove proizvodnje i suvremene trgovine još uvijek su nemoćni skorojevići  u usporedbi s mirisima i okusima starine što boravi u mašti rijetkih preživjelih konoba. Ali najčudesniji stanovnici tih mitskih prostorija su bačve i njihova rodbina – barili, kace… Stoga su i mnoge krčme preuzimale raspored konobe ne bi li gostima pružile njezin duhovni slijed i materijalne prednosti lišene svih etika…”

Konoba
Priča o konobi

Ne treba dakle dopustiti da konoba postane ono što ona nije. Konobu težaka, njezin smisao, a pogotovo njezinu priču, trebamo sačuvati i zaštiti prvenstveno od nas samih, barem još onoliko dugo, koliko nam bude potrebno da shvatimo njenu ulogu u našim genetskim modifikacijama.

/Miki Bratanić – Dalmacija News/

MDO izvadio iz mora avionske bombe kod Karatoča

Novoformirana NVO „Crnogorska organizacija za razminiranje” (Montenegrian demining organization -MDO) obavila je u petak svoju prvu veću akciju – vađenje sa dna mora u Herceg Novom, dvije stare avionske bombe.

Riječ je o tzv.probojnim avio-bombama njemačke proizvodnje, svaka težine 125 kilograma, a koje su se na dnu mora u blizini hridi Karatoč na prilazima gradskoj luci Škver u Herceg Novom, nalazile preko 70 godina. Na postojanje tih bombi u relativno plitkom moru u blizini novske gradske luke, građani su do sada više puta bezupsješno upozoravali nadležne, a državna javna ustanova RCUD iz Bijele koja se iz budžeta finansira upravo za sprovođenje ovakvih poslova, nije našla za shodno da tokom 15 godina svog postojanja, ukloni ta neeksplodirana ubojna sredstva (NUS) što su se nalazila na udaljenosti od samo 50-tak metara od gradske luke Škver. Inače, svaka od uklonjenih bombi ima punjenje od 60 kilograma visokorazornog eksploziva.

“Akcija na Karatoču izvedena je prijavi gradjana, koji su u nekoliko navrata prijavljivali NUS na ovoj lokaciji državnim institucijama. Uklanjanje prijavljenog NUS-a su izveli podvodni demineri, uz podršku logističara. Postoji sumnja da se na istoj lokaciji nalazi jos NUS-a. U narednom periodu planiramo da izvrđimo izvidjanje i da ih, ako se NUS tu nalaze, lociramo ih i identifikujemo, kako bi smo ih u nekoj sljedećoj akciji ukonili.”- rekli su aktivisti NVO “Crnogorska organizacija za deminiranje”.

Inače, potrebna sredstva za sprovođenje akcije na Karatoču što je 15 godina nije preduzeo iz državne kase plaćani RCUD, opremu i ljudstvo obezbjedili su kompanija “Big Blue Montenegro” iz Herceg Novog i restoran “Ribarsko selo” sa Žanjica. Mjesto izvođenja akcije tokom vašenja avio-bombi obezbjeđivala je policija, a bombe su preuzeli i dalje na lokalitet gdje će one biti kontrlisano uništene, transportovali pripadnici Tima za NUS Direktorata za vanredne situacije MUP-a Crne Gore.

Iz NVO “Crnogorska organizacija za deminiranje” je saopšteno da je jedan od glavnih ciljeva te neprofitne organizacije da “poveže drzavne institucije, privatne kompanije, stručne ljude, domaće i strane investitore i međunarodne fondove, kako bi se obezbijedila neophodna sredstava i znanje za sistemsko i trajno rjesavanje problema NUS-a i ostalog opasnog otpada na kopnu i vodi.”

“U tom cilju, već smo razvili saradnju sa privatnim kompanijama u Crnoj Gori koje se bave poslovim razminiranja i uklanjanja otpada, privatnim kompanijama koje su voljne da finansiraju naše projekte, pojedincima i sportskim klubovima koji su voljni da daju doprinos našim akcijama, kako znanjem, tako i ljudstvom i opremom. Takođe, na dobrom smo putu da ostvarimo saradnju sa međunarodnim fondovima koji finansiraju ove aktivnosti.”- saopštili su iz te NVO.

Uljanik gradi kruzer sa šest zvjezdica za posjet Antarktici!

0

Pulski Uljanik dogovorio je izgradnju prvog luksuznog kruzera na svijetu, sa čak šest zvjezdica. Vrijedan je oko 200 milijuna eura, a bit će namijenjen plovidbi polarnim područjima! Tako će se uskoro kruzerom moći posjetiti daleku Antarktiku. Cijena – prava sitnica, oko 150 hiljada dolara po osobi! Prvi putnici zaplovit će 2018., kada će Uljanik završiti gradnju.

Sve kabine, njih 114, imaju balkon. Ima apartmana i od 100 četvornih metara, a najmanja kabina ima 30 kvadrata. Brod će biti dugačak 160 metara, ali će prevoziti samo 240 putnika, kako bi im se mogli ispuniti svi zahtjevi. Na tri putnika dolaze čak dva člana posade.

Na natječaj za izradu tog zahtjevnog broda koji će putnicima omogućiti da helikopterom posjete svaki dio Antarktike, javila su se i španjolska i talijanska brodogradilišta. Pobijedio je Uljanik, koji odavno radi specijalizirane brodove i potvrđen je kao fleksibilno brodogradilište kada je riječ o zahtjevima naručitelja.


Serđo Pajković, direktor prodaje, ističe kako Uljanik ima 400-500 inženjera od koji je velik dio projektanata koji su spremni na sve izazove.

No ovakav brod još nisu izradili. Pogonit će ga motori koji, kada je riječ o ekološkim standardima, svjetska brodogradnja još nije vidjela. Trup, pak, mora imati sve potrebno za lomljenje leda.

Sigurnost mora biti neupitna. Brod ima dvije strojarnice – ako jedna i izgori, sigurno može stići u luku, kaže voditelj projekta Atif Softić.

Australska tvrtka koja je naručila kruzer u svojoj floti ih ima 20-ak, ali  samo za plovidbu rijekama. Ovo im je prvi kruzer za plovidbu polarnim područjima i prvi na svijetu tako visoke ICE-klase!

Srednje jak zemljotres u zaleđu Herceg Novog

0
Zemljotres
Zemljotres

Seizmološki zavod Crne Gore sinoć je u 22.47 minuta, registrovao zemljotres srednje jačine, u zaleđu Herceg-Novog, sa epicentrom 5 km zapadno od Kruševica (Crna Gora). Jačina zemljotresa u hipocentru (žarištu) iznosila je 3,3 jedinice Rihterove skale, što odgovara epicentralnom intenzitetu od V-VI stepeni Merkalijeve skale (MCS).

Žarište ovog zemljotresa locirano je na dubini od 7 km.

Na osnovu numeričkog modela promjene intenziteta sa rastojanjem u ovom regionu, magnitude zemljotresa i dubine hipocentra, ovaj zemljotres je mogao izazvati samo manje materijalne štete u epicentralnom području.

epi
epi

H.Novi – Abrum za Praznik mimoze (foto)

0

Abrumom, pozivom na učešće u predstojećoj fešti Praznika mimoze vesela povorka danas je dijelila cvijet mimoze ulicama Herceg-Novog.

Lijepo vrijeme izmamilo je brojne Novljane i njihove goste na jutarnju kafu gdje su ih dočekali žuto zeleni tonovi i cvijet mimoze. Pozivajući dođite na feštu, klovnovi i maškare prolaznicima su dijelili mimoze.

Posebno veselo bilo je na trgu „Nikole Đurkovića“, gdje se uz nastup klape Stari kapetan, abrumavalo, plesalo, pjevalo…

Kako najavljuju organizatori abrum će biti održan i sutra u jutarnjim i ranim popodnevnim satima, kada će karnevalska povorka pozivati domaće i goste, na feštu 47. Praznika mimoze, koji će biti svečano otvoren na Trgu „Nikole Đurkovića“ u petak 5. februara, prigodnim programom i koncertom Hari Mata Harija od 21 sat.

U subotu 6. februara od 11 sati je Fešta mimoze, ribe i vina duž hercegnovske rivijere, a u večernjim satima od 21 sat Maskembal u Institutu Igalo.

Na Trgu će biti postavljen karneval nazvan „Prilično Dvolični“. Tamo će stajati do kraja Praznika mimoze, 21. februara kada će biti spaljen.

Tripundanske svečanosti – program

0
Katedrala Svetog Tripuna- foto Boka News
Katedrala Svetog Tripuna- foto Boka News

Kotorska biskupija i grad Kotor slave svog zaštitnika Svetog Tripuna 3. februara.

Iz Kotorske biskupije pozivaju sve poštovaoce Svetog Tripuna na Svetu misu 3. februara kao i na vanjsku proslavu 7. februara (nedjelja).

Ove godine 19. juna biće proslavljeno 850 godina posvete katedrale Svetog Tripuna.

Odlukom Kotorske biskupije od 2000. godine, Sveti Tripun slavi se vanjskom proslavom, procesijom ulicama grada prve nedjelje nakon trećeg februara, jer je to neradni dan.

Program proslave

  1. februar 2016. – utorak. u 18 sati – Mornari prenose relikvijarij do oltara u Katedrali. Večernja misa, Svijećnice (Kandelore) i kađenje moći. Mornari drže stražu pored moći.

3. februar 2016. – srijeda, Sveti Tripun, Sveta misa u 10 i 18 sati. Mornari – kopljanici, drže počasnu stražu pored moći

7. februar 2016. – nedjelja, Vanjska svečanost-procesija

9,20 sati – Odred podružnice Kotor, s Gradskom muzikom Kotor, ispred Glavnih gradskih vrata dočekuje odred mornara podružnica Tivat i Herceg Novi, kao i Gradsku muziku Tivat.

9,40 sati  – Ispred Doma Bokeljske mornarice, formira se Glavni odred Bokeljske mornarice, koji s gradskim muzikama Kotora i Tivta prolazi ulicama grada do Trga Svetog Tripuna.

9,50 sati – Raport Admiralu Bokeljske mornarice ispred Katedrale i pozdravni plotun.

10,00 sati – Na trgu ispred katedrale Mornarica pleše kolo u čast Svetoga Tripuna

10,30 sati  – Svečana pontifikalna Misa, koju će predvoditi mons. Antun Škvorčević, biskup požeški

Procesija ulicama grada.

Tripundanske svečanosti završavaju se u nedelju 14.februara spuštanjem zastave sveca sa katedrale.

Dan sjećanja – Pobunu mornara u Boki 1918.

0
Pobuna mornara - Đenovići
Pobuna mornara – Đenovići

Tradicionalno obilježavanje Dana sjećanja na poginule mornare u “Pobuni mornara u Boki 1918.“ održaće se u ponedjeljak 1. februara 2016. u Đenovićima u 15,30 sati. Mjesto okupljanja i održavanja ceremonije je plato ispred Mjesne zajednice Đenović.

U organizaciji Bokeljske mornarice, podružnica Herceg – Novi, biće položeni vijenci u more i na spomen ploči u Đenovićima. Vijenac u more ove godine položiti će ambasadorica Poljske u Crnoj Gori Irena Tatarzyńska.

Ohrabreni  Velikom oktobarskom revolucijom, ustajući protiv osvajačkog rata koji vode Nemačka i Austrija protiv Slovena, buneći se protiv nepodnošljivih uslova života na ratnim brodovima i surove discipline, tačno u podne 1. februara 1918. godine dizanjem crvene zastave na krstašu “Sankt Georg” započela je Pobuna mornara u Boki Kotorskoj.

Pobunom je ukupno bilo obuhvaćeno oko 6.000. ljudi. Po dolasku ratnih brodova, razarača i torpiljarki iz luke Pula, pobuna je poslije tri dana ugušena.

Ukupno 250 mornara upućeno je na redovni sudski postupak, a 43 na prijeki sud. U zatvoru je umrlo deset mornara. U  toku pobune poginulo ih je dvoje.

Pobuna mornara 1918
Pobuna mornara 1918.

Četvorica mornara osuđena su  na smrt strijeljanjem: Franc Raš, mornarički vodnik iz Češke, Anton Grabar, mornar iz Poreča u Istri, Jerko Šižgoric, artiljerac iz Žirja kod Šibenika, i Mate Brničević, artiljerac iz Jasenice u Poljicama kraj Splita.

Strijeljani su u Škaljarima, Kotor, 11. februara 1918. godine