Luk i Lira nova je knjiga, pjesama, pisca Miraša Martinovića u kojoj traga za tajnom Crnom Gorom… Više pogledajte i poslušajte u razgovoru sa Nevenkom Macan za RTCG.
Balkan od prije 100 godina iz vizure Leopolda Forstnera
Izuzetno interesantna izložba radova umjetnika bečkog jugendstila Leopolda Forstnera otvorena je sinoć u Zbirci pomorskog nasljeđa nautičkog centra Porto Montenegro u Tivtu. Čuveni umjetnik tokom Prvog svjetskog rata, bio je austro-ugarski oficir koji je službovao u zemljama Balkana – Crnoj Gori, Srbiji, Kosovu, Makedoniji i Albaniji.
Kao pripadnik tzv. kolekcionarskih oficira (posebne vrste austro-ugarskih vojnih jedinica koja je imala zadatak da istraži i sakuplja podatke o kulturno-istorijskoj baštini novoosvojenih krajeva), Forstner je prije 100-tinjak godina napravio impresivan posao, ovjekovječavajući na svojim grafikama ljude, predjele, arhitekturu, običaje, način života i etnografiju naroda Balkana. Njegovu izložbu u Tivtu, povodom jednog vijeka od početka Prvog svjetskog rata, organizovali su ambasada Austrije u Crnoj Gori, Vlada pokrajine Gornja Austrija i Zbirka pomorskog nasljeđa Porto Montenegra.
„Kao austrijskom ambasadoru u Crnoj Gori velika mi je čast i zadovoljstvo da dođem u Boku, u Porto Montenegro i da posjetim Zbirku, budući da je ovdje naša zajednička prošlost još uvijek živa i prisutna. Mislim da je najznačajniji aspekt boravka gospodina Forstnera u vašoj i zemljama Zapadnog Balkana što je on tada, uprkos ratnim prilikama, došao u ovaj kraj u jednoj miroljubivoj funkciji i što je dokumentovao život ljudi Balkana i vaše kulture iz tog vremena.” – kazao je, otvarajući izložbu, ambasador dr Johan Frelih.
Postavku izložbe koja je pobudila veliko interesovanje Tivćana, ali i brojnih stranih gostiju, čini 47 faksimila originalnih Forstnerovih crteža i grafika što se sada čuvaju u bečkim muzejima, kombinovanih sa nizom fascinantnih dokumentarnih fotografija austro-ugarske vojske i njenih aktivnosti iz tog perioda na području zemalja zapadnog Balkana. O životu i radu Leopolda Forstnera, te posebno njegovom jedinstveno umjetničko-kolekcionarskom –dokumentarističkom angažovanju tokom Prvog svjetskog rata, govorio je kustos izložbe Kristof Benedikter.
Forstner pripada najeminentnijim predstavnicima druge generacije umjetnika bečkog jugendstila, a bio je učenik i saradnik Gustava Klimta i drugih najpoznatijih umjetnika svoga doba. Da nije izbio rat 1914, kada je imao samo 36 godina, vjerovatno nikad ne bi došao na Balkan, jer se nalazio na pragu svoje međunarodne karijere i imao ugovore sa prestižnim umjetničkim institucijama iz Pariza i Berlina. Jedan od glavnih aspekata Forstnerovog stvaralaštva je bila njegova svestranost – izražavao se kao slikar, crtač, dizajner, ali su centar njegovih aktivnosti bili vitraž i mozaik.
„Leopold Forstner vjerovatno je bio jedina odsoba na svijetu koja je u vrijeme ratnog haosa i političke propasti austro-ugarskog Carstva 1917-18 godine, bio u prilici da se bavi kulturom naroda Balkana i da uradi vrlo vrijednu stvar za ukupno kulturološko nasljeđe cijelog svijeta. On je tada bio jedina osoba koja je mogla slikati, opisivati te predjele i niko drugi prije 100 godina osim Forstnera, nije imao ni mogućnosti, ni vremena, a ni volje da to učini. Zato je ono što je Forstner tada učinio, toliko važno ne samo za Austriju, već i sve države Balkana, ai svjetsku kulturu.“- ocijenio je Benedikter.
U ime Vlade pokrajine Gornja Austrija posjetioce izložbe pozdravio je Jožef Eker, dok je kustos Zbirke Pomorskog nasljeđa Port Monteneghra Dražen Jovanović naglasio da je izložba Fortsnerovih radova iz perioda Prvog svjetskog rata, veoma značajna .
„Ova izložba nosi duboke poruke, prvo da je i u najtežim momentima, kao što je rat, umjetnost vrijednija i traje duže, drugo da, uprkos razlikama među ljudima i narodima, postoji više sličnosti među njima i na tim vrijednostima treba da gradimo našu zajedničku budućnost. U ovom slučaju, zemlje Zapadnog Balkana povezala je umjetnost Leopolda Forstnera.”- istakao je Jovanović.
Koncert i izložba fotografija Stanića u Muzeju grada Perasta
Koncert pijaniste Tomislava Stanića biće održan u Muzeju grada Perasta u ponedjeljak, 20. aprila u 19 sati.
Osim koncerta, posjetioci će imati priliku da pogledaju i izložbu njegovih umjetničkih fotografija. Naime, ovaj poznati umjetnika iz Herceg Novog godinama se uspješno bavi umjetničkom fotografijom.
Tomislav Tomo Stanić rođen je u Herceg Novom. Završio je Nižu muzičku školu Herceg – Novi u klasi profesorice Milene Lučić – klavir. Istovremeno je završio klasičnu gimnaziju u Herceg Novom i srednju muzičku školu u Dubrovniku u klasi profesora Iva Branđolice – klavir.
Školovao se na Muzičkoj akademiji u Beogradu, kod ruskog pijaniste profesora Igora Laska. Dobio je francusku stipendiju i studirao u klasi profesora Theodore Parascivesco. Konkuriše za magistraturu na američkom Univerzitetu Države Utah. Dobija poziv i stipendiju tog Univerziteta gdje nastavlja i završava magistarske studije.
Imao je brojne nastupe u Crnoj Gori, Srbiji, Sjevernoj Americi.
Tomislav Stanić živi i radi u rodnom Herceg Novom i New Yorku.
Drama na Mediteranu
U libijskim vodama, oko 210 kilometara od talijanskog otoka Lampeduse prevrnuo se brod u kojem je bilo između 500 i 700 ljudi, najvjerojatnije izbjeglica iz afričkih država na putu prema boljem životu u Europi.
Prema prvim informacijama koje prenosi BBC, do nesreće je došlo oko ponoći. Na mjesto događaja pohrlili su spasioci iz Italije i s Malte, a unesrećenima je prva u pomoć priskočila posada trgovačkog broda koji se slučajno zatekao u blizini mjesta nesreće.
Times of Malta javlja da je spašeno 28 ljudi, no strahuje se da je više stotina osoba poginulo. Navodno je do prevrtanja došlo nakon što se u jednom trenutku veći broj ljudi pomaknuo na istu stranu broda kako bi privukli pozornost trgovačkog broda koji se našao u blizini.
Malteški premijer Joseph Muscat na svom je Twitteru izrazio sumnju u rezultate spašavanja ljudi koji su pali u more te objavio kako će se u narednim satima potraga vjerojatno usmjeriti prema pronalasku mrtvih tijela.
/Agencije/
Morsko dobro – Uzimaće uzorke na 90 kupališta
Kvalitet morske vode na kupalištima duž Crnogorskog primorja ove godine biće ispitivan na 90 lokacija saopštili su iz Javnog preduzeća za morsko dobro. Prošle godine, uzorci su uzimani na 40 lokacija. Program praćenja sanitarnog kvaliteta morske vode na javnim kupalištima počeće da sprovode od maja.
Na 90 lokacija od maja do septembra u petnaestodnevnim intervalima biće uzimani uzorci morske vode i analiziran njen kvalitet i ispravnost za kupanje i rekreaciju. Domaćim i međunarodnim propisima oprecizirano je da se stepen kvaliteta određuje na osnovu prisustva i koncentracije dvije vrste bakterija, a laboratorija koja analizira uzorke morske vode mora posjedovati međunarodnu akreditaciju za metode ispitivanja uzoraka – objasnili su iz Morskog dobra.
Oni dodaju kako taj program tokom ljetnje tusistićke sezone sprovode od 1995. godine.
S obzirom da Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja već duži niz godina ne donosi, u skladu sa obavezom iz Zakona o vodama, godišnje programe monitoringa kvaliteta voda za kupanje, za kupališta na morskoj obali, Javno preduzeće svake godine donosi svoj program i finasira njegovu realizaciju, angažovajući akreditovanu laboratoriju putem javnog tendera, u skladu sa rastujućim, evropskim i svjetskim standardima. Taj posao ove godine koštaće 65.000 eura, a u toku je tenderska procedura za izbor institucje za koja će tokom sezone sprovesti program – kažu u Morskom dobru.
Sve rezultate objavljivaće na svom internet portalu i putem medija.
CZIP- Kućice za ugroženu vrstu Modrovrana
U Crnoj Gori se procjenjuje da postoji 15 do 25 parova jedne od najugroženijih vrsta ptica u Evropi, Modrovrane, od čega se najmanje sedam nalazi na Ulcinjskoj solani. Ostatak populacije se gnijezdi u Tivatskim solilima, u zaleđu plaže Buljarica, delti rijeke Bojane, kanjonu rijeke Morače, dolini rijeke Zete.
Centar za izučavanje ptica Crne Gore poziva sve zainteresovane da se od 22. aprila priključite akciji pravljenja kućica za modrovrane, koje su namijenjene pospješivanju gniježdenja.
U posljednjih 30 godina broj ove vrste se smanjio za trideset procenata. U Letoniji je sa nekoliko hiljada broj jedinki pao na ispod 30 parova. Litvanija takođe nema ohrabrujuće podatke, sa čak 2000 parova na samo 20, dok se u Austriji nalazi samo 7 zabilježenih parova.
„Iduće nedjelje Centar za zaštitu i pručavanje ptica počinje sa izradom čak 100 kućica za modrovrane i pozivaju se svi zaintereosovani volonteri i članovi da nam se pridruže.
Kao i uvijek, mogu nam se pridružiti i oni, a oni koji to nisu, mogu tada postati.
Prijavite se na broj 067207117 ili na e-mail: rlex19@gmail.com kaže se u pozivu iz CZIP Crne Gore.
Volonteri čistili priobalje
Zeleni tim Opštine Tivat u saradnji sa Komunalnim preduzećem , JP “Morsko dobro”, kompanijom “Adriatic Marinas-Porto Montenegro” i lokalnim ribolovačkim, ronilačkim i jedriličarskim klubovima , danas je organizovao veliku ekološku akciju čišćenja morskog dna i obale.
Volonteri – članovi ronilačkih i drugih klubova što imaju veze sa more, školska djeca, građani, aktivisti Mjesnih zajednica, čak i strani turisti, članovi Planinarskog kluba “Vjeverica” iz Kotora, te zaposleni u kompaniji “Porto Montenegro”, čistili su od smeća obalu, plaže, te morsko dno u blizini popularnih kupališta. Sakupljeni otpad i razne predmete koje su ronioci izvuikli iz mora, pokupili su komunalci i odvezli na deponiju.
“Željeli smo da se priključimo ovoj akciji kako bi dali doprinos lokalnoj zajednici, podigli svijest o očuvanju morskog dna i kvaliteta morske vode u Bokokotorskom zalivu. Zadovoljstvo mi je što su sa nama i neki od članova Kluba posade, kojima je matična luka Porto Montenegro, i koji borave i po nekoliko mjeseci u Tivtu. Imaju svijest o očuvanju prirode u zemlji u kojoj borave – te se nadam će ovo biti samo jedna u nizu akcija koje smo podržali kao Klub članova posade.”- istakla je jedna od učesnica akcije, Helen Quin, koja radi u kompaniji “Adriatic Marinas- Porto Montenegro”.
Ta firma je za sve volontere obezbjedila hranu i piće, ali i pokrila troškove lokalnog ribolovačkog kluba “Arsenal”, za čišćenje morskog priobalja na plažama na Seljanovu.
Čišćenje je inače, obavljeno na lokacijama Verige – Opatovo, Donja Lastva od hotela „Kamelija” do ponte Seljanovo, Tivat od hotela „Mimoza” do hotela „Palma”, te na potezu lučica Kalimanj–plaža Belane-Župa.
Podmorničarsko bratstvo briše sve granice
Četrdesetak bivših pripadnika 88.flotile podmornica nekadašnje Jugoslovenske Ratne Mornarice (JRM), kao i inženjera i majstora tivatskog Arsenala koji su desetljećima remontovali i održavali podmornice kao tehnološki najkompleksnije ratne brodove, okupilo se danas u Tivtu, obilježavajući 87-mu godišnjicu jugoslovenskog podmorničarstva. Obilje dobre atmosfere, šale, poneka suza radosnica, ali i iskrene emocije kolega koji i danas, 25 godina nakon nestanka te države, sarađuju jednako dobro kao što su to činili u doba SFRJ, obilježili su skup što ga je upriličilo Udruženje „Podmorničar“ iz Tivta. Susret je održan u znak sjećanja na 8.april 1928 godine kada su u Boku Kotorsku iz velike Britanije stigle prve novosagrađene jugoslovenske podmornice „Hrabri“ i „Nebojša“.
U ambijentu muzejske Zbirke pomorskog nasljeđa Arsenala u marini Porto Montenegro i ispod dvije ovdašnje sačuvane podmornice- muzejskih eksponata, podmorničari „od Triglava do Đevđelije“, podsjetili su se na dane svoje aktivne službe kada je 88.flotila podmornica JRM bila najofanzivnija i za potencijalnog protivnika, borbeno najopasnija jedinica cijele JNA.
„Vežu nas mnoge uspomene, uspjesi pobjede i posako koji smo zajedno radili, naporno razvijajući i dograđujući naše sposobnosti. Zadatke smo ispunjavali bez obzita na izazove i teškoće i uvijek bili najbolji, u vrhu jedinica Flote JRM. Nismo mogli birati vrijeme u kojem ćemo se roditi i raditi, ali se od nas očekivalo da budemo i ostanemo ljudi, u svim izazovima i krizama. Podmorničar su uvijek do sada dokazali da jesu ljudi i dobri prijatelji.“- kazao je, pozdravljajuči okupljene, kapetan bojnog broda u penziji i predsjednik Udruženja „Podmorničar“ iz Tivta Rajko Bulatović. On je posebno istakao dobru saradnju koju imaju sa Udruženjima bivših jugoslovenskih podmorničara iz Beograda, Pule i Ljubljane, kao i Zbirkom pomorskog nasljeđa Porto Montenegra za koju su tivatski veterani obnovili i u funkciju kao muzejske eksponate stavili veliku podmornicu P-821 „Heroj“i malu P-912 „Una“.
Bulatoviću je prvi komandant „Heroja“, kapetan fregate u penziji Tomislav Drašković (85) iz Splita, poklonio svoju novu, tek objavljenu knjigu „Podnmorničari u ratu i miru – asovi i heroji“.
Kolegama iz Crne Gore, Hrvatske i Slovenije prigodne poklone uručio je kapetan bojnog broda u penziji Dragan Kosanović, predsjednik Udruženje „Podmorničar“ iz Beograda Udruženje podmorničara Hrvatske iz Pule, dogodine će biti domaćin 53.Svjetskog kongresa podmorničkih veterana na koji će doći preko 250 podmorničara iz SAD, Australije, Rusije, Izraela, Francuske, Njemačke i mnogih drugih država, a u Split, Dubrovnik i Pulu uploviće četiri strane podmornice.
„Čast mi je danas ovdje biti sa vama tim prije što sam sada prvi put nakon 38 godina, ponovno došao u Tivat za koji me vežu prelijepe uspomene. Moje emocije danas su neobično jake jer je ovdje i moj brod – podmornica „Heroj“ na kojoj sam služio, pa sjećanja prosto naviru dok je obilazim ovako lijepo uređenu. Čestititam van na tom uspjehu, i pozivam sve da u maju 2016 dođete na Svjetski kongres podmorničkih vetrana u Pulu, kako bi mogli nastaviti ovu izvanrednu saradnju koju imamo.“ –istakako je predsjednik Udruženja iz Pule Matjaž Jerman.
Predsjednik Udruženja iz Ljubljane Janez Baša istakao je da oni nastavljaju sa uređenjem male podmornice P-913 „Soča“ koja je od prije par godine, najatraktivniji eksponat Vojnog muzeja u Pivki, pa je poizvao kolege iz Tivta, Pule i Beograda da doprinesu opremanju posebne nove zbirke koja će u Pivki do najsitnijeg detalja, ilustrovati svakodnevni život podmorničara u toj podmornici. Nakon reprezentativne monografije „Podmorničarstvo Jugoslavije“ koja je objavljena 2102, Baš je inicirao da jugoslovenski podmornički veterani sarađuju i na novom projektu – izrad zajedničkog Podmorničkog kalendara koji će uz adekvatne fotografije, sadržati i napomene o svim praznicima – srpksim, hrvatskim, crnogorskim ,slovenačkim, makedonskim i bosanskim.
„Kao što svi ili većina vas imate kalendar sa Titom, red bi bio da imamo i zajednički podmornički kalendar za sva društva iz bivše Jugoslavije.“- podvukao je Baš.
Susret jugoslovenskih podmorničkih veterana u Tivtu danas je bio posebna atrakcija za jednu delegaciju kineske Vlade koja je bila u obilasku Porto Montenegra i koja je sa zanimanjem fotografisala stare podmorničare u njihovom prirodnom ambijentu – podmornici „Heroj“.
Jedan dan s Dimitrijem Popovićem
Viđi kako je plavo nebo!- rekao je Dimitrije, dok smo sjedjeli ispred njegove rodne cetinjske kuće u preduskršnju subotu 11. aprila 2015. goidine. I zaista, nebo bilo neobično azurno plavo. Pomislio sam na trenutak kako nebo nigdje nije plavo kao nad cetinjskom kotlinoom. Siguran da se takvom nebu divio i Njegoše u jednom aprilskom danu, kakakv je biio ovaj. Okolna sura brda, koja zakljanjaju vidike, nadomještena su ovim plavtnilom, kao posebnim darom čovjeku, stiješnjenom između njih.
Trešnje u bašti, još nijesu procvjetale, a njihov drvored je nagovještavao cvijet. Dimitrije je rekao da bi volio da, kao poseabn kadar, uđu u film Danila Maruovića, koji je ovih dana sniman na Cetinju.
Pričao mi je o knjizi LABIRINT SJEĆANJA, čiji je naslov meni blizak, a i oni kojima se ova knjiga bavi, koju sa znatiželjom iščekujem. Susreti s Sioranom, Dadom, Danilom Kišom, Rankom Marinkovićem… Fikcijsko dokumentarne proze, sa posebnom arheologijom, metafizikom, dignute do stupnja metafore. Pričao mi je o Marinkoviću šahisti, izvanrednom piscu, novelisti… O susretu sa Sioranom u Parizu u 17 časova. Sve je u ovim novelama važno, vrijeme i mjesto… I neslučajne slučajnosti, kao susret s Danilom Kišom u Beogradu, te kako je nakon što se rastao sa njim, vidio u masi jednoj žensko lice, koje će zadržati njegovu pažnju, a kasnije oživjeti na njegovim slikama. Pričao mi je o Marinkovićevim rukama i mapi R u k e koju je radio, po njegovoj istoimenoj priči. O poslednjem rukovanju sa Marinkovićem, u ulici Ilica. Izgovorio je esej o rukama…O Dadovim fantomima nesanice. Ah, te nesanice! O rukama jednog cetinjskog oriđinala, iz Dimitrijevog djetinjstva, koji je rukama pravio nevjerovatne pokrete, pa tako zabavljao djecu….
Dopada mi se naslov!- rekao sam.
O paralenim labirintima, koji se udvajaju poput onih borhesovskih staza. Vječiti labirinti i vječita račvanja. Nikada kraja toj igri. Pomislio sam: to je literarura. Umjetnost u jednom opštijem smislu.[quote_box_right]Postoje dani, koji nastavljaju da žive, i kada prođu, koji su izdvojeni iz kalendara, i koji ostaju van toka vremena, koji imaju lice, što ih izdvaja među danima…Takav dan je besumnje bio, subota 11. april 2015, s Dimitrijem, na Cetinju[/quote_box_right]
Konačno, tu je Njegoš. Nijesam se dao oteti tom utisku. Tom prisustvu, živog mrtvaca, koji se stalno pokreće, potvrđujući sebe. I pitanje: da li bi bio Dimitrije to što jeste, da nije toga određujućeg sveprisustva? Postoje ljudi, koji ne umiru, za koje nemate osjećaj da su umrli, čija nas luča osvjetljava, osvješćuje i sabira. Negdje sam uvijek zamišljao Dimitrija, kada bih pomenuo Njegoša, ili boravio na Cetinju. Kotlina koja se otvara pred dvojicom ljudi – umjetnika, sličnog senzibiliteta, u različitim vremenima. Postoje ravni, one opšte ravni, koje spapaju. U nekoj nadnaravnoj ravni, sreli su se njih dvojica. „Velika Umjetnost, ako upotrijebimo taj izraz u sveobuhvatnom značenju, jeste oblast velikih“, piše Igo u knjizi o Šekspiru. U ovom slučaju je tako.
I neki vedar dan, jasan, gdje su stvari kristalne, gdje svaka izgovorena riječ, nastavlja da živi.
Konačno, zar to ne potvrđujem ciklus Dimitrijevih slika MISTERIJUM LUČE MIRKOKOZMA? Zar to ne potvrđuje OKHOTIH? U ovoj kotlini štampana je knjiga, kada je knjiga bila rijetkost u svijetu. I nije slučajno što je slova te naše knjige Dimitrije nadogradio. I slova i knjiga. I u te krčage nasuo duha živoga.
Slova su oživjela na poseban način. I u telefonskom razgovoru, koji smo imali dan nakon cetinjskog susreta, složili smo se da bez tradicije nema modernosti.
Dobro si pomenuo Grka Sefirsa, u emsiji ART MAGAZIN, koja je emitovana u noći između ova dva dana – rekao je.
Da – odgovorio sam. Sefrisa držim kraj uzglavalja. Čitam ga i kad spavam. Zbog poezije kroz koju pulsira grčki duh. I sam Seferis je govorio: osjećam u sebi tri milenijuma grčke tradicije, Homera i tragičare, epiku i liriku, zapise na nekropolama, kompletno grčko nasleđe.
Velik je jedino i samo, umjetnik sa takvim osjećanjem i sazananjem.
Onda nije čudo što Dimitrije tako ojseća tradiciju. Njegoša, koji je osjećao Grke, čitao Homera i tragičare, preveo prvo pjevanje Ilijade. Držvne obavezu mu nijesu dozvolile da dalje prevodi. Morao je misliti o sudbini ukradene mazge na Rijeci, o obeščaćenosti jedne djevojke… I šta kane velike sile. Hoće li Crna Gora preživjeti vihore. Hoće li Omer paša udariti, te koliko je svrsihodna knjiga u gladnoj zemlji. Shvatajući sve kao veliko i sudbinsko. Malu tvrcu i gordu planinu. Nije onda čudno što se na parčetu crnopgorske zemlje, nakon onog grčkog, dešava crnogorsko čudo. Jedan mali, ali herojski narod, dostiže herojske i nadasve moralne visine, kakve su dostignute u doba Homera. Nešto što se više neće ponoviti.
Ovaj dan je učinio da negdje čujem Njegošev glas. Iako su svi raniji pokušaji i pretpostavke te vrste, bili bezuspješni.
Kako je govorio? Koliko je taj glas bio specifičan, drugačijin od ostalih. Zadugo poslije nijesam se mogao oteti tom glasu i utisku koji je u meni proizveo.
Ako idemo za onom Darelovom teorijom da rijeko izdvojena podneblja, imaju svoj genius loci… duh podneblja. Onda je Cetinje jedno takvo, izdvojeno mjesto, koje pulsira posebnom energijom.
Nije ga Ivan odbarao za svoju prijestonicu slučjno. Đurđe je podobro poznavao ondašnju astronomiju, konstelacije zvijezda, i, čitajući nebesku mpau, uvidio je da je mjesto obilježeno posebnim znakom.
Možda sam se zato, u njemuj uvijek, posebno osjećao. Pa i na dan pred Vaskresenje Hristovo.
Boško Mijanović u knjizi Cetinjske vertikale iznosi jednu zanimljivu pretpostavku: „Određujući Cetinje za svoje sjedište i sjedište Zetske mitropolije, Ivan Crnojević nije ni slutio da se ono nalazi na presjeku velikih nebeskih krugova koji prolaze kroz sveta mjesta Nazaret i Vitlejem u Palestini i duhovne i kulturne centre Evrope, Veneciju i Pariz. Sredstvima sferne trigonometrije lako je dokazati ovu konstelaciju. Uzmu li se koordinate mjesta za navedene velike krugove Nazaret – Venecija – Vitlejem – Pariz, vidi se da je njihov presjek cetinjska zemaljska vertikala. Pored nje Crnojevići su započeli drugu – duhovnu vertikalu.“
Cetinje nije slučajno odabrano za sjedište države i mjesto gdje se donose važne i sudbonosne odluke.
Postoje dani, koji nastavljaju da žive, i kada prođu, koji su izdvojeni iz kalendara, i koji ostaju van toka vremena, koji imaju lice, što ih izdvaja među danima…
Takav dan je besumnje bio, subota 11. april 2015, s Dimitrijem, na Cetinju.
Cetinje – Castel Nuovo,
Na dan Vaskresenja Hristova,
12.april 2015. Miraš Martinović
Zajednički nastup na sajmu u Kini
Opština Tivat i kompanije “Adriatic Marinas-Port Montenegro” i ”Luštica Development” najvjerovatnije će zajednički nastupiti na sajamskoj manifestaciji pod nazivom „ 2015 Kina-Zemlje Centralne i jugoistočne Evrope – sajam investicija i trgovine“ ( 2015 China-CEEC Expo on Investment & Trade) koji će se održati u kineskom gradu Ningbo, u periodu od 08-12.juna.
O tome je, kao je juče saopšteno iz lokalne uprave, bilo riječi na sastanku predstavnika ovih kompanija i tivatskih gradskih čelnika, koji je dan ranije, održan u Opštini Tivat na inicijativu Društva prijatelja NR Kine i Crne Gore.
“Sajam„China-CEEC, EXPO 2015“ proistekao je kao jedan od strateških ciljeva sa prošlogodišnjeg sastanka predsjednika Vlada Kine i zemalja Centralne i Jugoistočne Evrope koji se održao u Beogradu, te kao takav predstavlja izuzetnu manifestaciju na kojoj će se okupiti najistaknutiji predstavnici državnih i lokalnih institucija i gradova zemalja Centralne i Jugositočne Evrope i Kine, kao i privrednici iz oblasti turizma, privrede, građevinarstva, obrazovanja, kulture i trgovine. Tokom četvorodnevne manifestacije, učesnici će imati priliku da promovišu resurse i potencijale svojih gradova i zemalja, ali da i kroz direktne pregovore sa predstavnicima kineskih gradova i institucija, kao i njihovim privrednicima, ugovore i konkretnu saradnju i finansijsku podršku za stateške projekte.”- kazao je predsjednik Društva prijateljstva NR Kine i Crne Gore Samir Hadžić.
On smatra da sajam EXPO 2015 predstavlja “idealnu priliku za Opštinu Tivat i njene investitore da promovišu svoje neiskorišćene turističke potencijale ali i da pokušaju doći do značajnih finansijskih ulaganja kineskih investitora na području Tivta.”
