Pomorski muzej Crne Gore Kotor organizuje izložbu „Replike hladnog oružja iz privatne kolekcije Andrije Ramadanovića”, (od 5.v.p.n.e – XVIII v.) povodom Dana opštine Kotor.
Izložbu će 24. novembra, ponedjeljak u 19 sati u palati „Grgurina“ otvoriti kustos Petar Palavršić.
Pored autora Andrije Ramadanovića o izložbi govoriti će i kustos Jelena Karadžić.
U muzičkom dijelu programa učestvovaće učenici Muzićke škole „Vida Matjan”.
Zbirka pomorskog nasljeđa Porto Montenegra u Tivtu je dobila izuzetno vrijedne nove eksponate kao donaciju penzionisanog kapetana fregate JRM iz Splita, Tomislava Draškovića.
Čovjek koji je 1967 bio prvi, probni komandant nove, prve samostalno konstruisane i izgrađene jugoslovenske podmnornice P-821 “Heroj”, a koja je danas centralni i najatraktivniji muzejski eksponat u Tivtu, Zbirci pomorskog nasljeđa poklonio je svoju uniformu koju je nosio na “Heroju”, oficirsku šapku, niz medalja i odlikovanja kojima je nagrađivan i svoju Zlatnu podmorničku značku koja je sama po sebi, izuzetno vrijedan predmet.
Drašković je poklonio i panel sa okidačima za ispaljivanja torpedo iz krmenih cijevi sa podmornice P-802 “Sava”kojom je on takođe komandovao.
“Mislim da ovi predmeti pripadaju uz “Heroja” i da je Zbirka pomorskog nasljeđa u Tivtu pravo mjesto da oni budu izloženi, da se sačuvaju i pokažu budućim generacijama.”- kazao je Drašković dok mu se na vrijednoj donaciji koja personifikuje sve ljude što su desetljećim služili na podmornicama, zahvalio kustos tivatskog muzeja, Dražen Jovanović. On je naglasio da je za te predmete već pripremljeno adekvatno mjesto na navigacijskom stolu u centrali podmornice “Heroj”.
Predsjednik Udruženja građana “Podmorničar” iz Tivta, kapetan bojnoj groda u penziji Rajko Bulatović kazao je da će u saradnji sa Udruženjima podmorničara iz Pule, Ljubljane i Beograda, biti pokrenuta veća akcija sakupljanja predmeta iz ličnih zbirki bivših jugoslovenskih podmorničara i njihovog predavanja muzeju u Tivtu kao mjestu koje najbolje čuva uspomene na jugoslovenske podmornice i njihove posade.
“Flote kojih više nema”, naziv je knjige Milana Đurana iz Splita, penzionisanog mornaričko-tehničkog potpukovnika JRM, koja je sinoć promovisana u Zbirci pomorskog nasljeđa Porto Montenegra u Tivtu.
Ovo je jedinstvena knjiga koja govori o zadnjih dvijesto godina što je to radila mornarica, što su to flote radile, koje nisu u ratu stradale već su se zbog politike raspale i nestale. Ova knjiga će mnogo toga razjasniti zašto je došlo do raspada flota Austro – Ugarske, Kraljevske Ratne mornarice Jugoslavije, Jugoslovenske Ratne mornarice. Kroz radni vijek nismo uspjeli doći do ovakve literature sa nizom povjesnih činjenica, ostala je praznina u našim povjesnim interesovanjima, mislili smo da od nas počinje povjest a nažalost stvorila se rupa u našoj povjesnoj spoznaji. Ova će nam knjiga mnogo toga razjasniti kazao je viceadmiral JRM u penziji Fridrih Moretti iz Splita, predstavljajući knjigu.
Nije ni malo lako sažeti u nekih 450 strana preko 200 godina istorije pomorstva na istočnoj obali Jadrana – od pada Mletačke republika 1797 do osamostaljenja Crne Gore 2006 godine. Brodovi i ljudi jesu zaista slični, oni se rađaju, imaju ime, dokumente, odlaze sa ovoga svijeta. Ova knjiga sadrži priče o velikim i malim brodovima kao i o velikim i malim ljudima, što predstavlja njenu posebnu vrijednost kazao je novinar i publicista Siniša Luković.
„Možda najveća vrijednost ove knjige je to što jasno pokazuje, kada je u pitanju ratna mornarica na istočna obala Jadrana u zadnjih dvijesto godina, je zapravo naša zajednička pomorska i kulturna baština jer naši ljudi su ugrađivali sebe u ratnu mornaricu Austro – Ugarske, Kraljevsku mornaricu Jugoslavije, Jugoslovensku mornaricu, i to nesmijemo zaboraviti, autor knjige Đuran ih ne zaboravlja.
Ono što bi mi kao Tivćani i grad trebali baštiniti ali nažalost to neradimo je podvig, hrabre posade riječnog broda „Monitor Drava“ i njegovog komadanta poručnika bojnog broda Aleksandra Berića, ali zbog jednog našeg sugrađanina mornara, protivavionskog mitraljezca Kuzma Miroševića koji je poginuo na tom brodu kao i najveći dio posade koja se nije predala neprijatelju već se borila do posljednjeg metka, na Dunavu 1941god.
On je maksimalno ispoštovao ono što piše na spomeniku poginulima u bici kod Waterlooa „Garda umire, garda se ne predaje“, takvi ljudi kojima je ova knjiga posvećena i kojima je autor odao počast su naša zajednička vrijednost i nešto što mi svi zajedno treba da baštinimo“ – kazao je Siniša Luković.
O knjizi je govorio Stanislav Jovanović, mornaričko-tehnički potpukovnik u penziji, Milodrag Jelisavac kao i sam autor koji je kazao da mu je cilj bio, na jednom mjestu sačuvati podatke i neoborive činjenice kao dokument, jednog vremena koja govori o flotama.
„Najveći dio događaja oko sudbine svih flota upravo je vezan za Boku Kotorsku, odavde su sve one učvršćivale i izgrađivale borbenu moć, neke ispovljavale na ratne zadatke ali i doživljavale krajnju sudbinu,.“ – kazao je autor Milan Đuran.
Knjiga „Flote koje su nestajale“ sadrži tehničke podatke o životnom putu brojnih ratnih brodova koji su u protekla dva stoljeća branili istočnu obalu Jadrana, ali i vode Dunava i Save, prava su poslastica za svakog pomorskog entuzijastu, dok su zanimljive, ponekad i dramatične priče o sudbinama ljudi koji su komandovali tim brodovima i cijelim tim flotama kojih više nema.
Promociji je prisustvovao komandant MCG Darko Vuković kao i veliki broj bivših visokih vojnih oficira.
U organizaciji Jedriličarskog kluba „Delfin“ iz Tivta juče je održana regata „Dani Tivta”, koja se tradicionalno održava u sklopu Novembarskih dana, proslave Dana opštine Tivat.
Jedrilo se u klasama Optimist, Laser Standard, Laser Radial i Laser 4.7. Učestvovalo je 18 takmičara iz Boke Kotorske, i to jedriličari JK „Jugole Grakalić“, JK Lahor Kotor i JK „Delfin“ Tivat.
Ponosni smo na svoje izuzetno mlade dječake i djevojčice, koji su veliki sportisti i takmičari. Bez obzira na klasu u kojoj jedre, zajedničko im je da su veliki optimisti u pogledu razvoja ovog sporta u Crnoj Gori, pa ulažu puno energije i vremena u svakodnevne treninge.
Start je dat po sjevernom vjetru od 5 čv i kurentu od 20 m u minuti. Zbog bonace održano je jedno jedrenje za sve klase, koje je uspjesno zavrsena.
Najuspješnijima su dodjeljeni pehari i medalje, i to:
| 1st | 2002 | M | MNE 41 | JK Delfin | Igor Nikolic |
| 2nd | 2002 | M | MNE 48 | JK Delfin | Ilija Markovic |
| 3rd | 2003 | Z | MNE 47 | JK Delfin | Tanja Kusovac |
| 1st | JK Delfin | Laser | MNE 203345 | Igor Les |
| 2nd | JK Delfin | Laser | MNE 201760 | Matija Grabic |
| 1st | JK Jugole Grakalic | MNE 197016 | Ivan Pusic |
| 2nd | JK Jugole Grakalic | MNE 197015 | Nikola Krgovic |
| 3rd | JK Delfin | MNE 189441 | Ivan Stampic |
| 1st | JK Delfin | Laser 4.7 | MNE 8 | Irina Kusovac |
| 2nd | JK Lahor | Laser 4.7 | 3526 | Mirko Ognjanovic |
| 3rd | JK Jugole Grakalic | Laser 4.7 | MNE 197015 | Zorka Milojevic |
Austrougarska tvrđava na rtu Oštro na ulazu u Boku Kotorsku sagrađena je u periodu od 1850 -1853 godine u drugoj fazi izgradnje fortifikacionog sistema „Primorske tvrđave Boka“ – kompleksnog fortifikacionog sistema što je od napada sa kopna i mora, trebalo da zaštiti drugu po važnosti vojno-pomorsku bazu Monarhije – zaliv Boke Kotorske. Zajedno sa tvrđavom Oštro, tada su građene i obližnje tvrđave Mamula na ostrvu Lastavica, te Arza na istoimenom rtu sa južne strane ulaza u zaliv. Namjena sve tri tvrđave ili fora kako se takvi objekti nazivaju u vojnoj terminologiji, bila je da spriječe ulazak neprijateljskih brodova u zaliv Boke, pa su tako forovi Oštro, Mamula i Arza činili tzv. prvu odbrambenu liniju od napada sa mora.
Pedeset metara visoka impoznatna kamena građevina napravljena je na samom kraju rta Oštro kao kula koju u osnovi čine dvije nepravilne elipse. For Oštro imao je flankirne tpove u kazamatima, i primarnu tešku artiljeriju na platformama, a tvrđava je imala sve neophodne sadržaje za samostalno vođenje borbenih dejstava te život, rad i obuku posade. Između ostaloga, for raspolaže sa dvije bistijerne za vodu ukupnog kapaciteta 440 hiljada litara, a u krugu tvrđave bili su i smještajni objekti, skladišta, vježbališta, električna i telefonska instalacija. U početku, tvrđava je bila naoružana sa šest baterija topova različitog kalibra d 80 do 190 mm, i to po tri baterije u kazamatima i na platformama. Posadu tvrđave činilo je 245 ljudi u mirnodopskim, odnosno 405 oficira i vojnika u ratnim uslovima.
Pred Prv svjetski rat, for Oštro je prenaoružan pa su njegovu artiljerijsku komponentu tada činila 4 merzera M-1880 kalibra 210 mm, 4 topa kalibra 90 mm i 4 topa kalibra 80 mm. Od ranije, u kompleksu tvrđave dograđena je i posebna baterija koju su činila 4 merzara M-1873 kalibra takođe 210 mm i 4 topa kalibra 80 mm.
Nepunih mjesec dana po početku Prvog svjetskog rata, francuski ratni brodovi prvi su put napali austrougarska utvrđenja na ulazu u Boku. Prvog septembra 1914 eskada pod komandom admirala Lepeyerea, na Oštro, Mamulu i Arzu ispalila je oko 150 granata među kojima i zrna kalibra od 305 mm najtežih topova kojima su bili naoružani tadašnji francuski bojni brodovi –drednoti. Gađajući sa udaljenosti od preko 9.000 metara na kojoj im austro-ugarski topovi sa tvrđava nisu mogli uzvratiti zbog malog dometa, Francuzi su nanijeli samo manja oštećenja foru Oštro.
Nakon ovog događaja, komandant tvrđave odlučio je da se posluži ratnim lukavstvom pa je posadi fora naredio da na udaljenosti od oko 500 metara sjeverozapadno og glavne baterije merzera, na spoljoj strani polustrva, naprave lažnu bateriju i signalnu stanicu. Kod lažne baterije, na stijenama su postavljene manje mine, koje su prilikom sledećeg napada francuskih brodova 19. septembra, daljinski paljene od strane austrougarske posade tvrđave, kako bi se stvorio utisak da lažna baterija gađa Francuze. Istovremeno, paljenjem drugih mina postavljenih ispod tvrđave na hridima sve do mora, stvaran je lažan utisak da francuske granate ispaljene sa brodova, prebacuju cilj. To je potpuno zbunilo nišandžije na francuskim ratnim brodovima koji su stoga, dodatno smanjili elevaciju svojih topova, pa je onda većina njihovih granata podbacivala, i neškodljivo za Austro-Ugare, padala u more pred rtom Oštro.
U sledećm napadu francuskih brodova 17.oktobra 1914, na for Oštro je palo čak 37 teških granata kalibra 305 mm, ali na tvrđavi nije pričinjena veća šteta. Do kraja Prvog svjetskog rata tvrđava više nije napadana. Poslije 1921, tvrđavu preuzima vojska Kraljevine Jugoslavije a for Oštro nastavlja svoju ulogu zaštitnika ulaska u zaliv Boke, iako je već tada zbog napretka artiljerije, tvrđava u praksi izgubila svoju vojnu važnost.
Godine1943 nakon kapitulacije Italije, tvrđava je pretrpila udarce, od strane Njemačke koji su vidljivi i danas.
Nakon Drugog svjetskog rata u vrijeme SFRJ, tvrđava je djelimično korištena kao dio vojnog kompleksa JNA na Prevlaci koji je između ostaloga, činio i istureni poligon Tehničkog opitnog centra na kome su ispitivana nova artiljerijska oruđa i municija.
Tvrđava bi mogla postati obnovljeni čuvar povjesti. Unutar bededma tvrđave htjeli bismo vidjeti restoran, vinoteku, ugodan kafić, muzej, trgovinu, noćni klub, poručuju iz Parka Prevlaka.
Ministar ekonomije u Vladi CG, Vladimir Kavarić izjavio je da su vlade u Zagrebu i Podgorici u stalnom kontaktu oko Prevlake i da granični spor neće blokirati istraživanje i eksploatacija nafte i plina u Jadranu, prenose mediji.
Hrvatski premijer Zoran Milanović izjavio je nedavno da je Crna Gora za istraživanja predvidjela neka područja koja “po našem dubokom uvjerenju i međunarodnom pravu” nisu crnogorska, nego hrvatska područja.
“Mislim da će pitanje koje se odnosi na granicu sa Hrvatskom biti riješeno bez blokiranja istraživanja i eksploatacije ugljovodika na obje strane”, rekao je Kavarić u intervjuu talijanskoj agenciji Agenzia Nova.
“U stalnoj smo komunikaciji sa našim susjedima na nivou vlade, ministarstava vanjskih poslova i gospodarstva”, dodao je Kavarić koji je intervjuu dao tijekom posjeta Italiji.
Kavarić je rekao da su crnogorska vlada i talijanska tvrta Terna u stalnoj komunikaciji s Hrvatskom i u vezi s postavljanjem podmorskog elektirčnog kabla u Jadranu.
Kabel od Tivta do Villanove s talijanske strane Jadrana projekt je tvrtke Terna i smatra se ključnim za pretvaranje Crne Gore u energetsko čvorište Jadrana.
“Kao partner na ovom projektu imamo čestu komunikaciju s hrvatskim ministarstvom gospodarstva. Naišli smo na razumijevanje hrvatske strane i jedna od ruta koju je predložila Terna je odobrena”, rekao je crnogorski ministar.
“S obzirom na to da postoji još tehničkih pitanja koja treba riješiti, mi ćemo nastaviti ohrabrivati daljnju suradnju između Terne i Hrvatske”, dodao je Kavarić, napominjući da je Crna Gora od Zagreba “dobila priznanje za ovaj strateški važan projekta na regionalnoj razini”.
Izložba „Morski otpad“, kojom će u Crnoj Gori prvi put biti predstavljeni izazovi koje ta vrsta otpada predstavlja za čovjeka i životnu sredinu, biće postavljena od 24. do 28. novembra u Podgorici, u tržnom centru „Delta city“.
Izložba je dio projekta „Marlisco“, evropske inicijative usmjerene na podizanje svijesti o potrebi rješavanja problema morskog otpada, a pripremaju je kompanija „Coca-Cola Hellenic“ uz partnersku podršku Ekološkog pokreta „Ozon“.
Marlisco projekat u 15 mediteranskih zemalja okuplja 20 subjekata, usmjerenih na definisanje održive kolektivne vizije u vezi s morskim otpadom.
Crna Gora će biti druga evropska država, nakon Grčke, u kojoj će posjetioci moći da se upoznaju s jedinstvenim konceptom te izložbe.
„Coca-Cola Hellenic“ i Ozon u zajedničkom saopštenju ističu kako im je namjera da stave fokus na kompleksan problem morskog otpada, koji najvećim dijelom nastaje ljudskom nebrigom.
Važno je da svaki građanin prepozna svoju ulogu i odgovorno postupa sa otpadom, ne samo u svojim domaćinstvima, već i na javnim mjestima – navedeno je u saopštenju.
“Cilj izložbe je da istaknemo problem morskog otpada, koji ne poznaje granice, i ukažemo na prevenciju jer rješenje zavisi i od svakog od nas pojedinačno. Ovo je posebno važno u Crnoj Gori, koja je poznata po svom moru i priobalju, pa vjerujem da će izložba uticati na povećanje svesti o važnosti očuvanja životne sredine“, poručio je direktor “Ozona” Aleksandar Perović.
Izložba će biti dio postavke Waste and Art festivala, u organizaciji Ekološkog pokreta “Ozon”, kojim će se po prvi put u Crnoj Gori obilježiti Evropska sedmica za smanjenje otpad
Izbornu listu učesnika na vanrednim lokalnim izborima koji će u Herceg Novom biti održani 14.decembra objavila je Opštinska izborna komisija.
Redosljed učesnika u izborima je sljedeći:
Svi učesnici očekuju dobar izborni rezultat, a obećali su fer i korektnu kampanju.
Očekivalo se da će i Grupa građana “Za jedinstvo različitosti Hrvatska manjina” učestvovati u izborima ali oni su nakon otvaranja Knjige potpisa, ubrzo odustali od prikupljanja potpisa birača.
NVO „Međunarodni festival klapa Perast“, povodom Dana opštine Kotor, organizuje Koncer crnogorskih klapa koji će biti održan u crkvi Svetog Duha 22. novembra, subota u 19 sati i 30 minuta.
Nastupiti će klape iz Kotora, Bokeljski Mornari te ženske klape Bisernice Boke, Incanto i Maris kao i sastav Lungo Mare, a iz Tivta klape Bellezza i Jadran.
Iz Budve ženska klapa Harmonija, iz Bara klapa Jedinstvo a iz Podgorice žesnke klape Alata i Vox Mirus, Assa Voce.
U programu će učestvovati i pjevačko društvo iz Grblja.
Pozivamo ljubitelje klapske muzike da uživaju u dvosatnom koncertu čiji je pokrovitelj Opština Kotor” – poručuju iz NVO „Međunarodni festival klapa Perast”.
Gdje na istom mjestu, u isto vrijeme, možete sresti Top Gun mornaričkog pilota, časnu sestru, sveštenika, vrsnog kuvara, vatrogasca i marinca ? Da li na moru može biti skakaonica poput one skijaške na Planici i elektrana koja može napajati grad veličine Herceg Novog ? Može li zastrašujuća viskotehnološka ratna mašina istovremeno biti i „div mekog srca“ koji vida bolesti na stotine djece, a istovremeno se o terapiji konsultuje sa ljekarima udaljenim na hiljade kilometara ?
Odgovorna sva prethodna pitanja je jedan – ima, može i zove se „Cavour“ CVH-550. Iza tog naziva i taktičke oznake krije se najveći ratni brod koji je u posljednjih 70-tak godina došao u crnogorske vode – ponos Ratne mornarice (RM) Italije, impresivni moderni nosač aviona, što je proteklu radnu nedjelju proveo na sidrištu u Tivatskom zalivu.
„Ovo je zapravo svojevrstan „četiri u jedan“ – ratni brod koji je može biti nosač aviona, komando-štabni brod, transportni i brod za logističku podršku, ali i bolnički brod. „Cavour“ je višenamjenski i veoma vrijedan tehnološko-odbrambeni resur države Italije i naših partnera, platforma koja jeste ratna, ali istovremeno i platforma sa izraženom civilnom komponentom što se već dokazala širom svijeta. Mi možemo pomoći nekome u slučajevima velikih prirodnih katastrofa, kao što smo to već činili 2010 u sanaciji posljedica zemljotresa na Haitiju. “- kaže komandant nosača aviona „Cavour“, kapetan bojnog broda Luka Konti.[quote_box_right]„Kad god je „Cavour“ u svojoj matičnoj luci u Tarantu, najmanje jednom mjesečno imamo tzv. vikend-operacija za potrebe civilnog stanovništva tokom kojega pomažemo prvenstveno djeci sa različitim zdravstvenim tegobama. Sve operacije su besplatne, a porodice djece-pacijenata, tada borave i spavaju na brodu.“- ističe dr De Marino.[/quote_box_right]
Uglađeni 46-to godišnjak perfektnih manira, za sobom ima 20-to godišnju karijeru vrhunskog mornaričkog pilota na višenamjenskim borbenim avionima sa vertikalnim ili skraćenim polijetanjem i slijetanjem tipa „AV-8 B Harrier“. Konti je služio na mnogim italijanskim ratnim brodovima, uključujući i njihov prvi, i od „Cavoura“ znatno manji nosač aviona „Garibaldi“. Završio je najviše vojne škole, a 24. februara ove godine stigla je i kruna Kontijeve vojnopomorske karijere – postavljenje za komandanta ponosa talijanske RM.
Vazduhoplovima je na raspolaganju poletno-sletna paluba dimezija 234 x 34,5 metara, pravi mali aerodrom na moru, 17 metara visoko iznad valova. Na njoj su razna vozila i oprema za opluživanje aviona, čak i dva specijalna mala vatrogasna kamiona, jednaka onima na mnogo većim američkim nosačima aviona – objašnjava poručnik bojnog broda Mirko Margerini, pilot eskadrile „Wolves“ (Vukovi) koja sa „Cavoura“ leti na „Harrier-ima“
Margerini je kao i svi ostali italijanski oficiri sa kojima smo razgovarali, izuzetno ljubazan i predusretljiv, i sa neskrivenim ponosom nam pokazuje gotovo svaki djelić broda na kome služi, svjestan da „Cavour“ zaista nije nešto što se sreće svakodnevno. Priliku da „pokaže zube“ u vojnom smislu, ovaj moderan brod (na sreću) još nije imao, iako je on zapravo „mozak“ za kompletnu italijansku Ratnu flortu. Najsavremenije opremljen elektronskim senzorima, satelitskim linkovima i sredstvima veze od kojih pet sistema ima oznaku „NATO secret“, „Cavour“ raspolaže sa operativnim centrom površine čak 400 kvadrata u koji se „slivaju“ sve informacije o stanju u prostoru određenog vojišta. Sljedstveno tome, komandujući admiral i njegov štab, ukrcani na ovaj brod što bez dodatnog snabdijevanja na moru može ostati 45 dana, mogu da svim ostalim italijanskim i savezničkim ratnim brodovima izdaju komande, i da u realnom vrememenu, imaju pregled svih zbivanja.
„Sa ovakvom opremom, i na sred okeana nismo sami već smo uvijek u vezi sa kopnom, brodovima i podmornicama.“- smješka se komandant Konti.
I sam pogon broda ima svoje korene u vazduhoplovstvu – brod pokreću četiri velike plinske turbine LM-2500 (u suštini, mlazni motori slični avionskima) ukupne snage čak 120 hiljada konja (najsnažniji ne-nuklerani ikada ugrađeni brodki pogonski kompleks) pa „Cavour“ postiže impresivnu maksimalnu brzinu od 30 čvorova. Za napajanje broda strujom služi šest velikih dizel-generatora, ukupne snage 17,6 megavata, dovoljno da podmiri potrebe omanjeg grada.
Ono što jedinstvenim čini ovaj brod je međutim, njegov ultramoderni medicinski centar, dostojan kakve manje klinike u nekom od glavnih gradova zemalja Zapadne Evrope. Pored vojnih ljekara u njemu službuju i medicinske sestre – pripadnice italijanskog Crvenog krsta koje su ovdje vojno osoblje i nose činove. Medicinski blok „Cavoura“koji se prostire na dvije palube, čine dvije najmodernije opremljene operacione dvorane, traumatologija, urgentna ambulanta, posebna ambulanta za tretiranje teških opekotina, mikrobiološka laboratorija, banka krvi, zubna ambulanta, odjeljenje intenzivne njege sa 8 kreveta, stacionar sa 20 kreveta, veliki tzv. medevac lift, te dijagnostika koju čine rentgen, kolor dopler ultrazvuk, skener, magnetna rezonanca… Pored bolnice je i mala kapela u kojoj radi brodski sveštenik. U odnosu na crnogorske bolnice u kojima umiru bebe od nehigijenskih uslova, bolnica na „Cavouru“ djeluje kao svemirski brod što dodatno naglašava njeno posebno odjeljenje koje se zove „Telemedicina“.
„Preko posebnih aparata i satelitskog linka, ovdje smo konstantno u vezi sa bilo kojim velikim italijanskim kliničkim centrom na kopnu ili bilo gdje u svijetu, kojem možemo poslati nalaze i snimke pacijenata, dobiti njihove sugestije i metodom video-konferencije sa našim kolegama na kopnu, njih direktno uključiti u liječenje pacijenata ili sprovođenje operativnih zahvata u brodskoj bolnici.“- kaže brodski ljekar „Cavoura“, poručnik bojnog broda Luiđi De Marino koji je na čelu 12-članog, stalno ukrcanog medicinskog tima. Zavisno od tipa misije na koju brod ide, bolnički centar „Cavoura“ dodatno ukrcava i do tridesetak pripadnika medicinskog osoblja – od tehničara do ljekara-specijalista.
„Takav smo slučaj imali u posljednjoj misiji nazvanoj „Kampanja Afrika“ u kojoj je „Cavour“ lani oplovio afrički kontinent , zaustavio se u šest luka i pritom smo u saradnji sa NVO „Onlus – Operation Smile“ obavili ukupno 114 raznih maksiofacijalnih operativnih zahvata na civilnom stanovništvu država koje smo posjetili.“- kaže dr De Marino. U fokusu pažnje italijanskih vojnih hirurga sa „Cavoura“ tada je bilo da vrate osmjeh na lica afričke djece rođene sa deformitetima usana- takozvanom zečjom usnom.
„Kad god je „Cavour“ u svojoj matičnoj luci u Tarantu, najmanje jednom mjesečno imamo tzv. vikend-operacija za potrebe civilnog stanovništva tokom kojega pomažemo prvenstveno djeci sa različitim zdravstvenim tegobama. Sve operacije su besplatne, a porodice djece-pacijenata, tada borave i spavaju na brodu.“- ističe dr De Marino.
U misiji „White Crane“, nosač aviona „Cavour“ je od 18.januara do 14.aprila 2010 pružao humanitarnu pomoć u zemljotresu razorenom Haitiju. Brod je tada u tu pacifičku ostrvsku državu odvezao nekoliko hiljada tona humanitarne pomoći i 882 pripadnika spasilačkih jedinica koji su pomagali tamošnjem civilnom stanovništvu, a u brodskoj bolnici i na kopnu ljekari sa „Cavoura“mjesecima su liješili ranjene i bolesne Haićane.
Ovaj jedinstveni ratni brod odiše neponovljivim italijanskim šmekom – od činjenice da je sve na „Cavouru“ dizajnirano sa ukusom i osjećajem za estetiku, do sjajne brodske kuhinje iz koje izlaze čuveni italijanski specijaliteti, do brodskih salona koji više nalikuju restoranu kakvog kruzera, nego oficirskoj kantini jednog ratnog broda. I espreso koji se služi na ovom brodu, jedan je od najboljih koji smo probali – pravi italijanski, kao sa Piazza Spagne u centru Rima!
© BokaNews, 2021
