Direktor Agencije za elektronske komunikacije Zoran Sekulić najavio je da će u Crnoj Gori ove godine biti registrovan i četvrti operater mobilne telefonije.
Usluge mobilne telefonije sada pružaju Telenor, Telekom i M-tel, a četvrti operater mogao bi da bude Prontotel kompani (Pronto-tel Company) iz Budve.
Prema riječima Sekulića, ta kompanija je krajem 2014. godine obavila neke proceduralne postupke registracije u cilju sticanja statusa mobilnog operatera.
Na hridi, svega stotinjak metara od pristaništa u Premudi nasukao se oko 17.45 sati Jadrolinijin trajekt »Vladimir Nazor«. Na trajektu koji je u 16.00 sati isplovio iz Lošinja na redovitoj liniji Lošinj – Premuda – Silba – Olib – Ist – Zadar u trenutku havarije nalazilo se 13 članova posade i 25 putnika, među kojima i nekoliko djece, no srećom, nitko od njih nije ozlijeđen. Štetu je pretrpjelo tek jedno od tri osobna vozila na trajektu uz koje su se nalazili još dva kamiona i jedno motorno vozilo – prenosi portal zadarskilist. hr
– Čuo se udarac i brod se zatresao, a onda i škripanje. Nastala je panika među putnicima, a onda su se brzo svi smirili jer nije bilo prodora mora niti ozlijeđenih. Shvatili smo da se trajekt nasukao na hridi otočića Hripa ispred same luke Krijal u Premudi, a obratila nam se i posada broda. Rekli su da nema razloga za paniku i da se malo strpimo, rekla nam je putnica s »Nazora«, A. T., studentica novinarstva. Pola sata kasnije, javila nam je kako po putnike s nasukanog trajekta dolazi katamaran Silba.
Oko 20.00 sati iz Jadrolinije su se oglasili kratkim priopćenjem za medije o događaju.
– Prvim pregledom je ustanovljeno kako nema onečišćenja mora. Trajektu su oštećena dva tanka, a spriječen je daljnji prodor vode u brod. Jadrolinijin katamaran „Silba” stigao je na lokaciju nasukavanja te su svi putnici sigurno prešli na katamaran, izvijestila je Marija Zaputović iz Jadrolinije.
Siguran sam da, pročitavši naslov, većina pomisli da će u tekstu biti riječi o austrougarskim putevima kroz Boku, recimo o onom što je prije gradnje Jadranske magistrale predstavljao zalivsku žilu kucavicu spajajući sva priobalna mjesta. E pa neće, ali upravo je taj primjer dobar za pokazati koliko smo se udaljili od starog termina put, koji je prvenstveno podrazumijevao pješačke puteve.
Taj izraz danas je već zaboravljen, pa računamo da put može biti samo onaj, sada uobičajeni – kolski. Šta bi to uopšte bio pješački put? Mogli bismo ga odrediti kao put namijenjen kretanju pješaka (i stoke), a razlikujemo ga od obične staze po znatno većoj širini i daleko boljem kvalitetu izrade. Dok staze nastaju manje – više stihijski, pješački putevi su bili predmet prethodne analize i odgovarajuće planske odluke. Pješačke staze krivudaju, spuštaju se penju, često vremenom mijenjaju trasu, a pješački putevi sve te komponente izbjegavaju, imaju ujednačen nagib, širinu i naravno, građeni su. Kao osnovni materijal uvijek je korišten kamen.
Izloženi rubni dijelovi rađeni su od većih tesanih ili pritesanih blokova, središnja gazna površina imala je kamenje slagano dužom stranom prema dolje (kao zubi), a popuna je mogla biti i od mješavine zemlje i kamena slabijeg kvaliteta.
Kroz Boku imamo ostatke desetina i desetina pješačkih puteva, najviše baš iz pomenutog austrougarskog razdoblja, koji je praktično i završni. Valja napomenuti da su pješački putevi imali i prateću infrastrukturu bez koje bi bili maltene neupotrebljivi, a prije svega su to mjesta sa vodom: izvori, cistijerne, česme i slično. Ove lokacije planski su određivane u skladu sa potrebnim vremenom za prelazak puta.
Početkom 20-og vijeka kroz Boku počinje masovnija gradnja kolskih puteva, praćena uništavanjem postojećih – onih pješačkih. Ekonomski i tehnički razvitak ubrzo je pregazio pješačke puteve i to ne samo u Boki. Ali, u razvijenijim zemljama odavno su uvidjeli da je pogrešno stare puteve prepustiti propadanju, a pogotovo uništavanju i pretvaranju u kolske.
Kako stare zidine ne treba rušiti iako više ne služe odbrani, jednako tako to ne bismo smjeli raditi ni starim pješačkim putevima, što zbog nas samih, što naše djece, ali i velikih mogućnosti turističke valorizacije. Naši kameni putevi u spoju planinskih strmaca i Jadranskog mora, trebali bi predstavljati nezaobilaznu ponudu aktivnog turizama.
Nabrojaću samo nekoliko: Kotor – tvrđava Vrmac, Tabačina – Krstac, Sv. Stasije – Mali Zalazi, Perast – Sv. Andrija, Ledenice – Velji vrh – Crkvice, Risan – Ubli i Sasovići – Žlijebi.
Do prije nekoliko godina većinom navedenih puteva bilo je problematično uopšte proći, budući da su dobrim dijelom bili zarasli u vegetaciju. U tom pogledu ima pomaka, puteve manje – više redovno čiste lokalni planinarski klubovi, ali samo do onog minimalnog nivoa, u skladu sa njihovim volonterskim mogućnostima. Tako ozbiljan resurs zaslužuje daleko veću pažnju, jer bi u suštini trebalo raditi i na fizičkom očuvanju pješačkih puteva, ne samo na njihovom čišćenju.
Oštećenja se malo po malo povećavaju, a već pola vijeka ako ne i više niko ih ne sanira. Jednostavno, ne postoji služba kojoj bi, makar na bazi teorije, to bio posao. Srećom, kameni putevi su rađeni da traju vjekovima, pa protok vremena ne čini veliku štetu. Daleko veću čini čovjek, tako da je često bolje da stoje zaboravljeni i zapušteni.
Primjera radi, u hercegnovskom zaleđu su kroz trup glavnog pješačkog puta koji je spajao grad sa zaleđem u dva navrata prokopali rov za telefonski kabel i zatim provizorno nabacali zemlju i kamen nazad. Sada je taj potez tek nešto bolji od obične vododerine.
Isti put, u zoni iznad sela Kameno, put je iskorišten za izvlačenje drva, pa je u tu svrhu prvo bagerima poravnat, te je danas prvobitna austrougarska gradnja gotovo neprepoznatljiva. Po želji mještana sela Mojdež planinari su raščistili odavno zarasli pješački put do Igala, a u zajedničkoj želji da se upotrebi za pješačke ture za goste instituta Igalo. Namjesto toga, ubrzo je naš trud iskorišten da se dio puta izbetonira kako bi se bolje mogli prodati okolni placevi.
Ne postoji želja, vizija, da ne govorim zakon i njegova primjena koji bi ovakve stvari spječavali. Dizanje glasa u ime planinara i eko NVO-a daleko je od dovoljnog, pogotovo kada je u pitanju interes kapitala. Ako neko hoće da pretvori pješački put u kolski, on lako nađe način. Jedan od bezočnijih je dobijanje saglasnosti za “rekonstrukciju puta”. Pod tim izgovorom pješački put dobija “legalno” sasvim novu namjenu nakon “rekonstrukcije”. Forma i parcijalni interes tako bivaju zadovoljeni, a država očito u tome i ne uočava ništa loše, čim ne reaguje.
Posao države u ovom slučaju i ne vidim toliko u tome da se oslanja na kaznenu politiku, koliko da stvori uslove da interes kapitala okrenemo kontra, u smjeru valorizacije ove graditeljske baštine. Tek tada bismo mogli očekivati trajnije rezultate, jer kada prihod od atraktivnog pješačkog puta postane konkurentan ostalima, bićemo u prilici baviti se poboljšanjem njegovog stanja u nekoj većoj mjeri.
Zanimljivo je da je za revitalizaciju puteva moguće iskoristiti turizam čak i u prvom koraku, ne da se novac od turizma ulaže u puteve, već da turistička ponuda sadrži razne volonterske aspekte rada na kamenim putevima. Za većinu kod nas bi to vjerovatno bila potpuna novost, ali u svjetskim razmjerama uopšte nije tako. Uvijek će postojati turisti željni sticanja novog znanja i vještina, a dio ponude mogu biti kamenorezački i uopšte, stari građevinski zanati. Duž hrvatske obale svake godine organizuju se takve škole, a među njima ima i onih koje uspijevaju tako da stvore i profit: ljudi iz bijelog svijeta spremni su i platiti i besplatno raditi kako bi stekli neko novo životno iskustvo i ujedno osjećati se korisnim.
Da sve ovo nije samo obično sanjarenje govori primjer gdje smo, nas 6-7 ljudi, za godinu dana čistog volonterskog rada u slobodno vrijeme uspjeli izgraditi 1100 m potpuno novog kamenog pješačkog puta do prevoja Malo Vratlo (masiv Orjena). usput budi rečeno, u ovoj maloj grupi imali smo, osim naših ljudi, državljane Velike Britanije, Irske i Rusije.
Naravno, ne može i ne treba sve da se zasniva na dobrovoljnom radu, ovo je samo pokazatelj da čak i tako se mogu postići vidljivi rezultati. Ako već ne možemo u doglednoj budućnosti zaštiti i obnoviti sve pješačke puteve, a ono možemo i moramo odrediti neke prioritete i krenuti postepeno, korak po korak, kamen po kamen, baš kako su kroz Boku ovakvi putevi oduvijek i građeni i obnavljani.
Željko Starčević, dipl. arheolog
Načelnik Sekcije za markacije i vodičku službu PK “Subra” – H. Novi
Jedan od dva najveća ratna broda Mornarice VCG, fregata P-33 „Kotor“ danas je uvedena u mali dok Jadranskog brodogradilišta u Bijeloj gdje će na njoj u narednih desetak dana biti obavljen manji remont. Riječ je o prvom dokovanju „Kotora“ nakon skoro deset godina.
Na ovom kapitalnom ratnom brodu prošle je godine u Baru obavljen djelimičan remont pogonskog sistema, ugrađena su dva nova pomoćna motora i riješen najveći dio problema na sistemima automatizacije i upravljanja strojevima jer je „Kotor“ dugo godina, kao brod koji je bio zvanično izbačen iz formacije MCG, bio zapušten i oronuo.
Zalaganjem posade predvođene bivšim komandantom, kapetanom fregate Milenkom Katićem i aktuelnim komandantom, kapetanom korvete Zoranom Ivanovskim, „Kotor“ je bukvalno „vraćen iz mrtvih“, a nakon ugradnje novih pomoćnih motora i djelimičnog remonta pogona što su obavili stručnjaci firme „Arsenal rem“ iz Kraljeva, ovaj reprezentativni ratni brod prije nekoliko mjeseci isplovio je na prve operativne zadatke nakon dugogodišnje pauze – patroliranje vodama južnog Jadrana, obezbjeđene sastanka ministara odbrane Jadransko-jonske inicijative u Budvi i doček i pratnju italijanskog nosača aviona „Cavour“ koji je krajem novembra boravio u Tivtu.
U Bijeloj je na velikom doku u toku i remont raketne topovnjače 405 Mornarice VCG koja je takođe godinama, kao brod van operativne upotrebe, bila zapuštena i propadala je na mrtvom vezu u luci Bar. Prema našim saznanjima na tom brodu, kao i na fregati „Kotor“ odradiće se kompletni dokovski radovi i farbanje podvodnog i nadvodnog dijela trupa i nadgrađa. Nakon završetka ovih poslova, u Bijelu na istovjetan „tretman“, stižu još dva broda MCG – fregata P-34 i raketna topovnjača 406. Na taj način, Mornarica će poslije dužeg vremena, imati remontovane i sređene glavne svoje udarne pomorske snage- dvije fregate klase „Kotor“, dok će Ministarstvo odbrane naknadno donijeti definitivnu odluku što će uraditi sa dvije djelimično remontovane topovnjače.
„Morali su se odraditi elemantarni dokovski radovi na ta dva broda jer bi u protivnom, oni propadajuči pod uticajem agresivne morske sredine, pretrpjeli ogromnu i teško nadoknadivu štetu. Brodarski institut iz Zagreba završio je fizibiliti studiju pregradnje i rekonstrukcije dvije topovnjače u patrolne brodove, pa je sada na nadležnima u Ministarstvu odbrane da odluče što ćemo dalje raditi sa njima – prodati ih u aktuelnom stanju i obliku, ili ih rekonstruisati u patrolne brodove.“- kazao je izvor iz MCG. Brod blizanac topovnjača 405 i 406, raketna topovnjača 401, lani je inače, prodata Keniji.
U Bijeloj je inače, već skoro 16 mjeseci u toku i generalni remont sa rekonstrukcijom najvrijednijeg i najreprezentativnijeg broda MCG – jedrenjaka „Jadran“. Iako ti poslovi vrijedni oko 1,8 miliona eura kasne u odnosu na planiranu dinamiku, naglasak je stavljen na što kvalitetnijem obavljanju radova kako bi 81 godinu stari jedrenjak u punom sjaju na proljeće izašao iz brodogradilišta i sigurno plovio bez većih ulaganja narednih desetak godina.
Film “Dječaci iz Ulice Marksa i Engelsa” reditelja Nikole Vukčevića biće prikazan u kotorskom kinu “Boka” u Starom gradu 14, 15, 16. i 17. januara u terminima od 18 i 20 sati.
U filmu igraju Ana Sofrenović, Branka Stanić, Branimir Popović, Nebojša Glogovac, Filip Đuretić, Emir Hadžihafisbegović, Petar Božović i drugi, a specijalni gosti su poznati muzičari Damir Urban i Nenad Knežević Knez.
Film “Dječaci iz Ulice Marksa i Engelsa” je ovogodišnji zvanični crnogorski kandidat za nagradu Oskar u kategoriji za najbolji strani film.
Cijena ulaznice je 3 eura.
Među ostacima drevne olupine pronađene u podmorju nedaleko obale Sicilije talijanski su ronioci otkrili mitski metal orihalk. Prema vjerovanju starih Grka taj se metal mogao naći samo na jednom mjestu, legendarnoj Atlantidi!
Pomorski arheolozi istražili su olupinu trgovačkog broda potopljenog prije 2600 godina i na pjeskovitom dnu pronašli jedinstven nalaz, 39 metalnih poluga za koje vjeruju da su izrađene upravo od mitskog metala. Nalazište je udaljeno 300 metara od sicilijanskog grada Gela, a radi se o petom antičkom brodu otkrivenom u blizini ovoga grada. Smatra se da je trgovački brod prenosio teret iz Grčke ili Male Azije kada ga je zahvatilo olujno nevrijeme.
Profesor Sebastiano Tusa, arheolog iz sicilijskog Pomorskog ureda, tvrdi da je metal koji su otkrili na ostacima broda upravo drevni cijenjeni metal orihalk. “Ništa slično do sada nije pronađeno. Znamo za orihalk iz antičkih tekstova i nekoliko ukrasnih predmeta”, izjavio je profesor Tusa Discovery Newsu.
Ovaj mitski metal spominje i grčki filozof Platon u svojim dijalozima Kritija i Timej u kojima prvi put spominje postojanje Atlantide, a na drevnom otoku ovog je metala bilo u izobilju. Rasprave o podrijetlu i sastavu orihalka traju već stoljećima, a analiza pronađenih poluga pokazala je da je riječ o leguri bakra i cinka s tragovima nikla, olova i željeza, koji su prema profesoru Tusi osnovni sastojci drevnog metala. Bez obzira na podrijetlo orihalka, Tusin tim planira iskopati olupinu i iznijeti na površinu cjelokupni teret s drevnog broda.
Selo Sitnica u zaleđu Herceg Novog ovih zimskih dana odsječeno je od ostatka svijeta. Selu, koje je od Herceg Novog udaljeno 32 kilometra, može se prići na nekoliko kilometara kolima, a ostatak se mora prepješačiti, prenosi portal Vijesti.
U selu koje je posljednje u hercegnovskoj opštini dobilo struju, živi devet porodica i nekoliko vikendaša.
“Teško je živjeti i funkionisati jer led i snijeg niko ne čisti, a put je zatrpan već 12. dan. O nama niko ne vodi računa, kao da ne pripadamo ovoj opštini”, ističe mještanin Marko Vavić.
On kaže da danima niko od nadležnih nije dolazi u selo.
“Samo su prije praznika radnici Javno stambeno komunalnog preduzeća, u čijoj je nadležnosti put, očistili prilaz sa glavne saobraćajnice Meljine Petijevići prema Republici Srpskoj, ka lokalnom putu”, pojašnjava Vavić.
I radnici firme Prijedor putevi koji održavaju saobraćajnicu Meljine Petijevići do granice sa Republikom Srpskom, čisteći put, snježne nanose ostavljaju pored puta i tako zatrpavaju prilaze lokalnim putevima. Mještani su reagovali, ali bezuspješno.
“U naselju gdje ja živim ugrožene su tri porodice .Onaj ko ima magare može da ponešto od kućnih potrepština da donese. Drugog načina nema”, navodi Vavić.
Mještani Sitnice bave se uglavnom poljoprivredom i stočarstvom. Vavić ističe da se od gajenja stoke može lijepo prihodovati i živjeti, još samo “kada bi bili bolji uslovi za život i rad”.
Papaladom ala maka, pod sloganom „Al se nekada dobro jelo“ večears je na Tgu od Oružja u Kotoru završena manifestacija „Od Božića do Božića“.
Organizatori NVO „Karampana“ i TO Kotor priredili su gastronomsku feštu, na kojoj je sve je bilo džabe, kako i samo ime kaže ala maka, a posjetioci su imali priliku probati gastro specijalitete svih bivših republika ex YU, kao i dvije pokrajne Kosovo i Vojvodine. Naravno tu su se našle i delicije Bokeške kužine.
Aktivistkinje NVO „Karampana“ prihvatili su originalnu ideju koleginice Nade Janković, koje su spremile hranu, od Vardara pa do Triglava. Svaki štand imao je specijalitete republike koju je predstavljao. Posebno interesovanje izazvali su štandovi Kosova, Bosne, Srbije, Slovenije, kako gurmanske, tako i način na koji su se predstavili.
Organizatori su se zaista potrudili, pa je u ponudi bilo, od kuvanih domaćih i kranjskih kobasica, pršuta, sira, rižota, pečene prasetine, pasulja, podvarka, zelja, pita i pituljica, tulumba, limunade, dakle, svega po čemu je prostor bivše države bio prepoznatljiv u gastronomskom smislu.
Telegrafski kazano, kotorski trg dobro posjećen, dobro raspoloženje, uz gasto delicije, muziku i pivo, vrijeme hladno, suho, bez bure, a specijaliteti „pometeni“ u vrlo kratkom vremenskom intervalu.
„Druga godina da se odražava manifestacija „Od Božića do Božića“, ove godine za jednu stepenicu podigli smo je na viši nivo, činjenica je da je vrijeme bilo izuzetno loše, pa publike je bilo nešto malo manje.
Programe koje smo organizovali opravdali su naša očekivanja a i neke pjace i trgovi su se pokazale kao interesantne na kojima treba organizovati više dešavanja, kao Pjaca od Muzeja.
Iz svega ćemo tek naknadnim analizama izvući pouke što treba reducirati, promjeniti, što treba unaprediti, koje prostore treba više koristiti.
Ovom manifestacijom Kotor je pokazao da ima dušu. Ovo je prava prilika da najavimo i zimske karnevalske fešte koje ubrzo kreću.“ Kazao je za Boka News direktor TO Kotor Mirza Krcić.
Opština Tivat u budžetu za ovu godinu koji iznosi ukupno 14,8 miliona eura, za kapitalna ulaganja izdvojiće preko 8 miliona eura. Prema investicionom planu koji su prihvatili odbornici u lokalnom parlamentu, predviđeno je 50-tak pojedinačnih projekata u svim tivatskim mjesnim zajednicama.
Najveće pojedinačno ulaganje u iznosu od 3,98 miliona eura je nastavak izgradnje nove kanalizacione i vodovodne mreže grada, dok će se za četiri projekta čija je realizacija prenešena iz prethodne godine, među kojima je najnačajnija izgradnja novog Vatrogasnog doma, utrošiti ukupno 427 hiljada eura.
Za „ostale kapitalne izdatke za lokalnu infrastrukturu“ predviđeno je 1,045 miliona eura, a među 20-tak projekata sa te stavke, finansijski najzahtjevnije su prva faza izgradnje otvorenog bazena na Belanima što je koštati 400 hiljada eura i izgradnja nove ulice u naselju Cacovo vrijedna 200 hiljada eura.
Za „izdatke za građevinske objekte“ opredijeljeno je 521 hiljada eura, a najviše novca – 300 hiljada eura, utrošiće se kao učešće Opštine Tivat u izgradnji novih stambenih zgrada na lokaciji Švedske barake na Seljanovu, u partnerstvu sa Crnogorskim fondom za solidarnu stambenu izgradnju, dok će 100 hiljada eura biti usmjereno na nastavak rekonstrukcije i opremanja multifunkcionalnog objekta kulture DTV „Partizan“.
Opština će ove godine utrošiti 45 hiljada eura za nabavku opreme za Službu zaštite i spašavanja, Komunalnom preduzeću kupiće novi kamion mini-smećaru pogodan za uske ulice u visočijim gradskim zonama, za investiciono održavanje javne infrastrukture izvodjeno je skoro 38 hiljada eura, a po prvi put Opština Tivat dobiće i izvještaj o stanju morskog biodiverziteta u akvatorijumu Tivatskog zaliva što će lokalnu upravu koštati 10 hiljada eura. Za niz od dvadesetak manjih prijekata i ulaganja na cijelom području opštine Tivat koji se vode pod stavkom „ostali kapitalni izdaci“, iz gradske kase biće izdvojeno još skoro 450 hiljada eura.
Brod Galeb je predmet mnogih polemika u Rijeci. Jedni se svojski trude opravdati njegovu kupnju od strane Grada Rijeke, dok drugi u tome ne vide nikakvog smisla. Prvi smatraju da je riječ o vrijednom kulturnom dobru, drugi smatraju da je tek riječ o ruzinavom brodu koji nikome (osim možda nekolicine nostalgičara) ne znači ništa, i najvažnije – riječ je o financijskoj rupi bez dna.
Dugo je trebalo Gradu Rijeci da se odredi što s tim brodom, a presudnu ulogu su imale upravo financije. Točnije, financijska suša u Gradu Rijeci koja je Grad prisilila da tokom prosinca raspišu natječaj za davanje u koncesiju Galeba.
Posjetimo, Galeb je uistinu prozvan zaštićenim kulturnim dobrom Republike Hrvatske (rješenjem Ministarstva kulture Republike Hrvatske od 30. listopada 2006. godine je kulturno dobro, a od 2011. godine je stavljen pod trajnu zaštitu), te se koncesija stoga daje “samo” za gospodarsko korištenje, a natječaj je otvoren do 24. ožujka 2015. godine. U Gradu su procijenili da je ukupna vrijednost koncesije kroz 30 godina čak 10.323.081,00 eura.
Da bi stvar bila zanimljivija, prema Studiji opravdanosti davanja koncesije, koncesionar na brodu Galeb treba osigurati:
– muzejski prostor ukupne površine 507,10 četvornih metara koji se sastoji od izložbenog prostora na tween decku, muzejskog prostora u strojarnici broda te muzejskog ureda i arhiv
– rekreacijski centar
– hostelski smještaj
– restoran, kongresni centar, bar
– ljetni terasni bar – hotelski smještaj (sobe i apartmani)
Kako u Gradu Rijeci lijepo objašnjavaju: sve radove na uređenju broda „Galeb“ u svrhu njegova gospodarskog korištenja izvest će koncesionar o svom trošku bez mogućnosti povrata uloženih sredstava. Radove je potrebno izvesti sukladno uvjetima i uz suglasnost Konzervatorskog odjela u Rijeci, odnosno nadležnog tijela Ministarstva kulture Republike Hrvatske, te projekt uređenja prethodno dostaviti na odobrenje Gradu Rijeci. Kulturno dobro m/b Galeb bit će smješten na području veza na Riječkom lukobranu, na poziciji udaljenoj minimalno 400 m od LKC tornja kod zgrade Pomorskog putničkog terminala.
Postoji kvaka
Ali postoji “kvaka”. Kako se koncesija daje na 30 godina, Grad jednom klauzulom dopušta za vrijeme trajanja ugovora o koncesiji da koncesionar, uz izričitu suglasnost davatelja koncesije, s trećim osobama sklopi ugovor o potkoncesiji o obavljanju sporednih djelatnosti koncesije. Također, jer Grad je svjestan da je riječ o plutajućem kršu u kojeg se treba uložiti enormna sredstva, određeno je da fiksni dio naknade za koncesiju iznosi samo 2.296 EUR godišnje!
“Imajući u vidu potrebna visoka ulaganja budućeg koncesionara kao i vrijeme potrebno za radove i uređenje, u prve dvije godine koncesionara se oslobađa plaćanja varijabilnog dijela naknade za koncesiju te bi se stoga u prve dvije godine trajanja koncesije ukupna godišnja naknada za koncesiju ostvarivala u iznosu procijenjene fiksne naknade za koncesiju od 2.296,00 EUR”, navode u Gradu.
© BokaNews, 2021
