Komemoracija žrtvama najveće pomorske tragedije u Boki Kotorskoj
Komemorativnim skupom obilježeno je 79 godina od najveće pomorske tragedije na južnom Jadranu – potapanja parobroda “Cetinje“, koja se dogodila 10. decembra 1944. godine u Tivatskom zalivu.
Vijence na spomenik stradalima na mjesnom groblju Donja Lastva položila delegacija Opštine Tivat na čelu sa predsjednikom Željkom Komnenovićem, OBNOR Tivat i istorijska sekcija OŠ “Drago Milović”
Nakon polaganja vijenaca na groblju, delegacija je isplovila sa pristaništa ispred Crkve Svetog Roka u Donjoj Lastvi i položila zajednički vijenac u more na mjestu potapanja parobroda “Cetinje”.
Model “Barbare” iz radionice “Montić” foto: Siniša Luković
Novi dio zavičajne postavke u JU Muzej i galerija zahvaljujući maketarskoj radionici “Montić”
Maketarska radionica “Montić” iz Tivta isporučila je JU Muzej i galerija u tom gradu prvi od više naručenih modela brodova i plovila karakterističnih za maritimnu i ribarsku istoriju Tivta, a koji će biti dio nove zavičajne postavke u tom muzeju.
Riječ je o modelu motorne barkase BM-58 “Barbara” nekadašnjeg tivatskog vojnog brodogradilišta Arsenal. Model “Barbare” dug je 70 centimetara. “Barbara” je u originalu metalni brodić od 32 tone, dug 21 metar, izgrađen još davne 1926. godine u Nirnbergu u Njemačkoj.
Kao svoj diplomski rad, napravili su je učenici tamošnje Tehničke škole, a brod je nedugo potom, kao dio reparacija za štetu nanesenu u Prvom svjetskom ratu, stigao u tadašnju Kraljevinu Jugoslaviju. Motorna barkasa tada je uvrštena u flotu Kraljevske Mornarice Jugoslavije u kojoj je u Boki Kotoskoj služila kao putnički i lučki tender za prevoz tereta i municije. Od 1951. pa do prvih godina 21. vijeka, “Barbara” je stalno plovila između Tivta, Risna i Kumbora prevozeći na posao i sa posla, radnike tivatskog vojnog brodogradilišta Arsenal.
Decenije njene vrijedne i pouzdane službe, učinile su da ovaj mali brodić postane nerazdvojni dio istorije Tivta i Boke, zbog čega je Ministarstvo odbrane Crne Gore, nedugo nakon prodaje tivatskog Arsenala 2007. godine Piteru Manku, staru motornu barkasu doniralo gradu Tivtu.
“Barbara” je danas izložena na suvom, kao muzejski eksponat ispred zgrade Zbirke pomorskog nasljeđa u Porto Montenegru, dok će njen model uskoro krasiti nove vitrine tivatske JU Muzej i galerija.
Direktorica te JU, Danijela Đukić, “Vijestima” je kazala da je osim “Barbare”, kod maketarske radnje “Montić” naručila još šest drugih modela plovila i brodova karakterističnih za tivatsku pomorsku i ribarsku baštinu.
Tako će uskoro postavka muzeja uključivati i modele bracere, trabakula-šalbunjera kakvima su nekada Tivćani vadili pijesak iz mora, srednjovjekovnog jedrenjaka tipa bokeški šambek, ribarske barke gajete, ojedrene barke batane, a glavni eksponat biće veliki model školskog broda “Jadran”. Za izradu svih ovih maketa, uključujući i već isporučenu “Barbaru”, JU Muzej i galerija će izdvojiti ukupno 4.400 eura.
Bazar „Novogodišnja priča u Prijestonici” svečano je otvoren sinoć na Dvorskom trgu uz brojna iznenađenja koja su Prijestonica Cetinje, Turistička organizacija i Centar za kulturu pripremili za naše sugrađane i posjetioce.
Građani koji su se okupili da isprate svečanost uživali su u novogodišnjoj bazarskoj ponudi, a u uvodnom dijelu programa nastupili su DJ Nina i Rulas Quetzal, koji je priredio nezaboravni Fire show. Manifestaciju je uz vatromet simbolično otvorio dječiji hor iz Osnovne škole “Njegoš” pod dirigentskom palicom Andree Stanković.
Foto: Prijestonica Cetnje
Glavni dio večeri bio je spektakularni koncert regionalne zvijezde Nataše Bekvalac, koja je svojim nastupom i poznatim hitovima oduševila sve prisutne.
Naši najmlađi sugrađani pokazali su veliko interesovanje za dječiji program koji je otvoren ranije tokom dana na Balšića pazaru, gdje je postavljen karusel koji će, kao i klizalište na Dvorskom trgu, biti besplatan za korišćenje tokom trajanja bazara.
Foto: Prijestonica Cetnje
Program „Novogodišnje priče u Prijestonici” nastavlja se večeras od 19 časova, kada će na Dvorskom trgu Rulas Quetzal prirediti još jedan fire show, a kasnije će u muzičkom dijelu programa nastupiti DJ Shar i Nick Sax.
Foto: Prijestonica Cetnje
Bazar će biti otvoren za posjetioce do 08. januara 2024. godine.
U prolazu kod Ruskog doma, u pozadini je zgrada Izlolacija – foto M.D.P
Kako se društvo odnosi prema dobrim i vrijednim radnicima na primjeru Mileve Eve Bulatović
Godinama se rješenje njenog stambenog pitanja prebacivalo s jednog na drugog gradonačelnika, da bi njene stvari iz „privremenog smještaja“ završile na deponiji, a ona u stanu kod ćerke
Sve što je Mileva- Eva Bulatović kao medicinska sestra sticala tokom svog dugog i napornog radnog vijeka u Rehabilitacionom centru „Vrmac“ Beograd na Markovom rtu otišlo je na deponiju, a ona je u svojoj 72. godini života kao penzionerka i lice sa invaliditetom došla u situaciju da, silom prilika, dijeli mali stan sa porodicom svoje kćeri u Podgorici.
Početkom decembra njene stvari- namještaj, izneseni su iz prizemlja i sa sprata stana u kome je bila smještena po dogovoru rukovodstva Opštine Kotor i tadašnjeg poslodavca- Zavoda za rehabilitaciju „Vrmac“, gdje je radila kao medicinska sestra 36 godina, od ukupnih 42 godine radnoga staža.
Namještaj iz stana na Prčanju iznesen je bez njenoga znanja, dok je ona zbog povrede bila u Urgentnom centru u Podgorici.
– Osjećam se tužno i ružno – ostavili su me bez krova nad glavom. Čak i ono što sam zaradila, završilo je na smeće, pošto sam od komšija saznala da moj namještaj iz stana izbacuju na deponiju. Nisam bila u mogućnosti da dođem, jer mi je ljekar zbog povrede preporučio morovanje. Dva puta su obijali vrata od mog stana, vide se tragovi stopala, vrata su udarena nogom i prekrečena. Postoje fotografije, navodi Eva. Kao jedna od najstarijih radnica „Vrmca“ (počela je da radi tamo od kraja 1973. godine), rješenju stambenog pitanja se nadala od kada joj je matična firma u dogovoru sa Opštinom Kotor nakon zemljotresa 1979. godine ustupila prostor u odjeljku „Izolacija“ (dograđen iza „Ruskog doma“ na Prčanju), kao privremeni smještaj, uz obećanje i obavezu da će to pitanje trajno riješiti u dogledno vrijeme.
-Objekat se u katastru vodi na firmu “Beko”, sa čijim sam vlasnikom Željkom Vojinovićem ranije razgovarala telefonom. On mi je rekao da “nema veze sa tim”, da sam se javila na pogrešnu adresu. Potom sam razgovarala sa predsjednikom Vladimirom Jokićem, zatim sa Nebojšom Mandićem I sa Tatjanom Kriještorac, ali rezultata nema – rečeno mi je da oni imaju “teže slučajeve” od mene, kaže Bulatović.
Izbacivanje stvari i šuta iz Ruskog doma foto M.D.P
Ovaj stan u bivšem objektu „Izolacija“, dograđenom uz „Ruski dom“ na Prčanju, koji je bio vlasništvo Zavoda za rehabilitaciju, dobila je poslije zemljotresa 1979. godine, kao “privremeni smještaj” preko Radničkog savjeta Zavoda za rehabilitaciju Vrmac, uz potvrdu Svetozara Batute iz Opštine. Tadašnji direktor Vlado Marković imao je ugovor sa Opštinom Kotor da se riješi stambeno pitanje troje radnika. Tu je trebalo da žive sve dok im se stambeno pitanje trajno ne riješi, da dobiju „socijalne stanove“. To je svojevremeno od Opštine tražio i direktor Drago Kovačević, kasnije je i Milica Lazović, direktorica Zavoda išla dva puta kod gradonačelnice Marije Maje Ćatović da moli za rješenje Evinog smještaja, ali ni to nije urodilo plodom.
Sve što je ulagala sada izbacuje na ulicu
Prodali imovinu, prebacili brigu
-U vrlo kratkom roku od novog vlasnika „Krolinga“ mi je došlo rješenje o iseljenju. Bila sam u šoku, htjeli su odmah da me izbace, a ja sam ih predala na sud. Čim sam firmu „Kroling“ predala na sud, oni su imovinu prodali firmi „Beko“ iz Podgorice. Presuda Osnovnog suda u Kotoru, a potom i Vrhovnog suda mi je stigla u vrijeme izolacije zbog pandemije „korona“ virusom, bez ikakve rasprave, te sumnjam da je to rješenje donešeno pod pritiskom.
Uprkos svemu, nadam se da će se među praznim opštinskim stanovima u Donjoj Lastvi naći i jedan kutak za mene, poručuje Mileva Bulatović.
Predstava “Ćelava pjevačica”, poslednji komad reditelja Jagoša Markovića koji je otišao u legendu, biće izvedena 10. decembra u 20 sati u Dvorani “Park”.
Novu verziju drame kojom je pedesetih godina prošlog vijeka ustanovljen novi žanr, teatar apsurda, Marković je režirao u produkciji Centra za kulturu Tivat, a za ovu predstavu je, kako se pokazalo, dobio i poslednju nagradu u karijeri Plaketu “Ivana Tomičić” za poseban doprinos teatru i festivalu Purgatorije.
On je odlučio je da njenu radnju iz Londona, preseli u Boku Kotorsku u stan jedne gospodske kotorske familije, te da britansku uštogljenost originalnih aktera ove drame pretvori u mediteransku lepršavost, ali i fjaku tako karakterističnu za žitelje našeg zaliva. Ključnu ulogu u tome imao je prevod Joneskove drame na bokeški dijalekt i njeno prilagođavanje lokalnim prilikama, smjeli zahvat koji potpisuje Neven Staničić.
U najnovijoj verziji čuvenog Joneskovog djela igraju – Olga Odanović i Branko Vidaković kao bračni par Borio, Momičo Otašević kao gospodin Lazari i Dubravka Drakić kao njegova koketna supruga, Branimir Popović kao u prostoru, vremenu i emocijama poluizgubljeni Kapo pompijeri i Sandra Bugarski kao služavka Meri od Merica.
Predstava je premijeru imala na ovogodišnjem Festivalu mediteranskog teatra “Purgatorije”, a za svako izvođenje u Tivtu i na gostovanjima tražila se karta više. Publika u Herceg Novom ima priliku da među prvima vidi ovaj komad, nakon publike u Beogradu i Nikšiću gdje je predstava učestvujući na Festivalu glumca i nagrađena: Grand Pri za glavnu žensku i glavnu mušku ulogu (Odanović/Vidaković)
Ulaznice po cijeni od 12 eura se mogu kupiti na blagajni Dvorane “Park” od 9 do 20 časova radnim danima i subotom, a rezervacije se mogu izvršiti na broj telefona: 068 851 031.
OBNOVLJENI GUC IZ 1954. – Foto DRAGAN MATIĆ/CROPIX
Muzej grada Crikvenice obnovio je tradicijsku barku guc koja je od ovog vikenda izložena u gradskoj luci.
Crikveničani su od pamtivijeka vezani uz more i tradiciju ribarstva. Danas ribara, barem u onom nekadašnjem izgledu i brojnosti, pa i s nekadašnjom tehnologijom, više nema, ali ostale su tradicijske barke i brodice.
Guc “Smilja”, registarske oznake CK238, izgrađen 1954. godine u Crikvenici, bio je vlasništvo Crikveničanina Nikole Ivančića, poznatijeg kao barkariol Miko Črni. Služit će opet, kao i nekad, izletima za turiste ili, ovaj put, sportskom ribolovu.
Kustosica Muzeja grada Crikvenice Tea Rosić ističe da će tim događajem započeti novi život stare barke, tradicijskog plovila.
“Ova mala barka priziva u sjećanje nekadašnju svakodnevicu crikveničke luke i njezine uglavnom zaboravljene vizure. Obnovu guca pomogli su mnogi Crikveničani, zaljubljenici u povijesno nasljeđe i ondašnji način života usmjeren k moru i od mora, na čemu im naša ustanova zahvaljuje”, rekla je Rosić.
U Dubrovniku izložba ‘Brodovi na fotografijama i razglednicama 19. i 20 st.’
Izložba Dubrovačkih muzeja „Brodovi na fotografijama i razglednicama od sredine 19. do sredine 20. stoljeća“ otvorena je u četvrtak u dubrovačkom Kneževom dvoru u sklopu 10. Dubrovačkog zimskog festivala.
Koautorica izložbe viša kustosica Ljerka Dunatov rekla je kako je izložba rezultat suradnje dva odjela Dubrovačkih muzeja.
„Građa je iz dva različita fundusa. Iz Pomorskog muzeja su fotografije i dio razglednica, a drugi dio razglednica je iz Kulturno-povijesnog muzeja. Dio građe je posuđen od privatnih osoba. Predstavljeno je 86 brodova, jedrenjaka i parobroda u vlasništvu dubrovačkih brodara i drugih brodarskih društava koji su uplovljavali u dubrovački akvatorij, i to na oko 280 fotografija i razglednica nastalih u razdoblju od 1866. do 60-ih godina 20. stoljeća“, rekla je Dunatov.
Koautor izložbe kustos Dino Lokas istaknula je da su fotografije redovito bile predlošci za izradu razglednica koje su služile kao sredstvo oglašavanja brodarskih društava.
„Posebno su to radila velika poduzeća obalne linijske plovidbe, kao što su Dubrovačka parobrodska plovidba, Austrijski Lloyd ili Mađarsko-hrvatsko parobrodarsko društvo. Razglednice su slali sami putnici s tih brodova i tako privlačili buduće putnike“, rekao je Lokas.
Najstarija fotografija Tomasa Burata, nastala između 1866. i 1876.
Brodovi sa razglednica i fotografija uglavnom su bili građeni u stranim brodogradilištima, poput talijanskih, engleskih, njemačkih i škotskih brodogradilišta, a dio i u domaćim brodogradilištima u dubrovačkom Gružu i Malom Lošinju.
Najstarija predstavljena fotografija jednoga od najvrsnijih fotografa u povijesti hrvatske fotografije, Tomasa Burata, nastala je u razdoblju između 1866. i 1876., a prikazuje bark „Gino“.
Osim Burata, iza fotografskog objektiva stajali su i Antonio Jelaska (Jellasca), Antun Miletić, Mario Cirkovich, Andrović-Goldstein, Giletta (Nica), Ernesto Rossi (Genova), Robario Valsente, D. Brigidar (Monopoli), Hansen & Sons i ostali.
Od domaćih dubrovačkih i hrvatskih nakladnika najčešći su Ivan Kulišić, Ivo Nikoletić, Niko Bogišić, Jovan Tošović, Knjižara Jadran, tvorničar Lujo Milić (Slano), Knjižara i papirnica I. Kordić, Ivo Manacić (Kraljevica), Antonio Bogića (Šibenik), S. Marković (Zagreb), Guido Costalunga (Pula), Knjižara Banić (Sušak), Foto Tempo (Đuro Griesbach, Dubrovnik), Foto Spezial, Photo Colbert i druge.
Među stranim nakladnicima razglednica s motivima brodova su: Austrijsko mornaričko društvo, Stengel & Co. (Dresden), Philipp & Kramer (Beč), Brüder Pick (Beč), Pürger & Co. (München), Dr. Trenkler & Co. (Leipzig), Erminio Mandel (Kotor), Teodora Margusina, Milan Mandić (Trst), Stabilimento Tipo-Litografico E. Sambo & Co. (Trst), Atelier Krišer (Stara Kanjiža), Art Institut – Orell Füssli (Zürich), A. Fr. Reincke (Dresden i Opatija) i mnogi drugi.
Na otvaranju izložbe, čije grafičko oblikovanje potpisuje Studio m&m, a likovni postav Željko Ćatić i Ivona Michl, govorila je i ravnateljica Dubrovačkih muzeja Ivona Michl. Izložbu je otvorila zamjenica dubrovačkog gradonačelnika Jelka Tepšić.
Pozelenio Canal Grande – Venecija Foto: MANUEL SILVESTRI / Reuters
Talijanski klimatski aktivisti u subotu su bojom ozelenili venecijanski Canal Grande u znak protesta zbog, kako su rekli, nedostatka napretka na klimatskom samitu COP28 u Dubaiju.
Prosvjednici skupine Extinction Rebellion, viseći uz pomoć penjačkih užadi s mosta Rialto koji ide preko kanala istaknuli su i transparent na kojem je pisalo: “COP28: Dok vlada priča, mi visimo o niti.”
Kraći dijelovi drugih rijeka i kanala u Italiji, od Poa u Torinu do Tibera na jugu, također su pozelenjeli u sličnim prosvjedima.
– Za nekoliko sati ove vode će se vratiti na ono što su bile prije. U međuvremenu, dok vlade razgovaraju, mi zbrajamo štetu i žrtve stalnih poplava i požara, navodi skupina.
Uz moto “Kroz maglu”, Centar za građansko obrazovanje (CGO) organizuje 14. Crnogorski festival filma o ljudskim pravima “Ubrzaj 2023” u Podgorici, Kotoru i Beranama. Festival će biti zvanično otvoren crnogorskom premijerom dugometražnog dokumentarnog filma “Mamula All Inclusive”, autora Aleksandra Reljića u nedjelju u Podgorici, u Kulturno-informativnom centru “Budo Tomović” u 20 sati. Tom prilikom biće uručene i godišnje nagrade za afirmaciju ljudskih prava i građanskog aktivizma.
„Mamula all inclusive” je sniman skoro sedam godina, od septembra 2017. do septembra 2022. godine, a zabilježeno je pretvaranje ostrva Lastavica i tvrđave Mamula, koji se nalaze na ulazu u Bokokotorski zaliv, iz nekadašnjeg koncentracionog logora u ekskluzivni hotelski kompleks.
Fim je dobio nagradu publike na 19. izdanju festivala “Slobodna zona” u Beogradu, na kojem je premijerno prikazan.
“Tvrđava Mamula na ostrvu Lastavica, na samom ulazu u Bokokotorski zaliv, tokom oba svjetska rata služila je kao zloglasni logor u kojem su civili zatvarani, mučeni i moreni glađu. Ivo Marković je zatočen na Mamuli 1942. godine, kao osmogodišnjak, i dobro se sjeća mučenja stotina civila od strane italijanskih fašista. Odluka Vlade Crne Gore da ostrvo da u koncesiju, kako bi se od tvrđave napravio ekskluzivni hotel, duboko ga je povrijedila i ponizila. Iako predstavnici Vlade tvrde da se investitor obavezao na izgradnju “jedinstvenog hotela, sa posebnom memorijalnom sobom”, Ivo Marković zajedno sa drugim logorašima, aktivistima nevladinih organizacija, građanima i građankama protivi se toj odluci i počinje borbu za očuvanje uspomene na nevine žrtve”, navodi se u opisu filma koji zbog svoje tematike privlači pažnju kako regionalne, tako i svjetske javnosti.
Centralni program Festivala je od 10. do 14. decembra u KIC-u “Budo Tomović” u Podgorici, a prateća izdanja u Kinu “Boka” u Kotoru 12. i 13. decembra i u Centru za kulturu Berane 13. i 14.
“Festival Ubrzaj nudi jedinstven pregled filmskih ostvarenja najnovije produkcije i izuzetnog kvaliteta, a koji adresiraju različite aspekte ljudskih prava. Ovi filmovi dolaze i sa brojnim nominacijama i priznanjima sa prestižnih regionalnih, evropskih i međunarodnih festivala, a premijerno se prikazuju u Crnoj Gori. Osim filmskih projekcija, Festival Ubrzaj ima i prateći program kroz koji će se, sa članovima filmskih ekipa, dalje aktuelizovati neka od ključnih pitanja u domenu ljudskih prava iz pojedinih filmskih ostvarenja”, navodi se u saopštenju.
Filmske projekcije u nastavku Festivala u Podgorici biće upriličene u sali DODEST u 17, 19 i 21 čas, a drugog dana su na programu filmovi: “Potpuno povjerenje” u režiji Jialing Žang, “Ingeborg Bahman – Putovanje u pustinju” u režiji Margaret von Trota i “Zatvor 77” Alberta Rodrigeza. U utorak 12. decembra biće prikazani filmovi: “Ženska banda” u režiji Suzan Regina Meures, ”20 dana u Mariupolju” čiji je autor Mstislav Černov iz Ukrajine i “Rodeo” u režiji Lole Kivoron. Sljedećeg danas, u srijedu, program će početi u 18 časova filmom “Mara” koji potpisuje Saša Kulak, zatim slijedi “Tri minuta: produžeci” rediteljke Bjanke Stigter i u 20.30 časova “Porodično okupljanje” koji potpisuje Tia Kuovo. Petog dana Festivala na programu je “Suočavanje sa tamom” u režiji Žan-Gabrijel Periota u 18 časova, u 20 se prikazuje “Fantom hotela Nada” Bojana Stojičića, a Ubrzaj 2023 će svečano biti zatvoren filmom “Kristina” Nikole Spasića u 20.30 časova.
“Festival Ubrzaj nastoji, kroz medij filma, afirmisati univerzalnost ljudskih prava i značaj tolerancije, komunicirajući sa raznovrsnom publikom, a što dodatno naglašava njegov značaj u duboko podijeljenom crnogorskom društvu. Zato su filmovi iz selekcije Festivala Ubrzaj su važan doprinos izgradnji kulture ljudskih prava, podstiču kritičko razmišljanje, ohrabruju dijalog, angažovane razgovore i pozivaju na akciju”, naglašavaju organizatori i dodaju da ih odličan odziv i reakcije publike motivišu da Festival Ubrzaj stalno nadograđuju.
“Naša publika prihvata i izazov da izađe iz zone komfora i otvori se prema novom, drugačijem i promišljajućem, povezujući se, makar nakratko, sa snažnim pričama različitih pojedinaca/ki i zajednica, te zajedno s njima, ili uz njih, probija maglu u kojoj su ljudska prava”, zaključuju iz CGO-a.
