Don Anton Belan (67), župnik Kotora i Škaljara, dugogodišnji generalni vikar Kotorske biskupije sahranjen je danas na Prčanju.
Porodica, prijatelji i brojni vjernici oprostili su se od don Tonća u župnoj crkvi na Prčanju moleći Gospodara života, kojemu je don Tonći kao svećenik vjerno služio 37 godina, da ga primi u svoje kraljevstvo svjetlosti i mira.
Misu je predvodio apostolski upravitelj Kotorske biskupije i barski nadbiskup Rok Gjonllesaj, u prisustvu mostarsko-duvanjskog biskupa Ratka Perića, kotorskog biskupa u miru Ilije Janjića i svećenika Kotorske biskupije.
Don Anton Belan rođen je u Kotoru 13. novembra 1953. godine. Osnovnu školu završio je na Prčanju, a klasičnu gimnaziju u Dubrovniku kao pitomac Isusovačkog sjemeništa. Teologiju je diplomirao na Papinskom Lateranskom sveučilištu u Rimu 1980. godine. Nakon odsluženja vojnog roka, na istom sveučilištu završava dvogodišnje specijalističke studije iz pastoralne teologije. Godine 1981.- 1982. na Papinskom institutu za kršćansku arheologiju slušao je predavanja i postigao odgovarajuću diplomu 1982. godine. Također, na Vatikanskoj školi za diplomatiku, paleografiju i arhivistiku diplomirao je arhivistiku 1984. godine.
U kotorskoj katedrali Svetog Tripuna zaređen je za đakona Kotorske biskupije 3. januara 1982. godine od biskupa Marka Perića. Iste godine, biskup Perić ga je na otoku Gospe od Škrpjela 15. avgusta zaredio za svećenika.
Godine 1983. Apostolski administrator sede vacante Frane Franić imenovao ga je upraviteljem župe Gospe Snježne u Škaljarima i upraviteljem Povijesnog arhiva Kotorske biskupije. U Škaljarima stupa na službu u drugoj polovici 1983. godine zbog studija. Od 1987. do 1991. godine ekskurzor je župe Pomoćnice kršćana na Mulu. U vrijeme ratnih događanja, župnik koji ga je naslijedio na službi ekskurzora na Mulu, napušta svojevoljno župu, a istu kraće vrijeme administrira biskup Ivo Gugić. Godine 1992. ponovno preuzima župu Muo te je na toj službi ostao do 2003. godine.
Od godine 1985. do 1991. bio je rektor kotorske katedrale. Od 1991. godine do smrti bio je župnik katedralne župe Svetog Tripuna.
2004. godine do prestanke službe biskupa Ilije Janjića, bio je generalni vikar Kotorske biskupije, a od 2007. godine rezidencijalni kanonik Stolnog kaptola u zvanju arhiđakona.
U svećeničkom djelovanju bio je prepoznat kao pastir blizak svim ljudima, čovjek široke erudicije i marni pregaoc na području kulture i ekumenizma.
Odlazak don Tonća nemjerljivi gubitak…
Dostojanstveno, tiho, nenametljivo, skromno napustio nas je Čovjek, Bokelj, svećenik, erudita, dugogodišnji generalni vikar Kotorske biskupije, don Anton Belan (1953. – 2019.)
Kosmopolitski šarm i duh, paradigma interkulturnog dijaloga koji je promovisao i koji je snažno doprinosio očuvanju ideje o bogatstvu zajedništva i tolerancije kojim se naša Boka Kotorska stoljećima ponosi, krasili su našega don Tonća.
Njegove poruke sa oltara, lakoća neposredne komunikacije, prije svega sa običnim čovjekom, brojnim državnicima koje je ostavljao bez daha tumačeći povjest katedrale Svetog Tripuna, Kotora i Boke Kotorske, promišljanja o pojmu i značaju humanosti, uvjek su nas iznova fascinirali.
Uvjek znatiželjan i gladan znanja o istoriji i kulturi njegove Boke Kotorske, kao hodajuća enciklopedija učio nas je u ekumenskom duhu kako se čuva i izgrađuje nasljeđe, duhovna egzistencija, tolerancija… Univerzalne poruke mira, slobode i dijaloga, ljubav prema Kotoru i Boki Kotorskoj duboko su bile ugrađene u svim njegovim postupcima i porukama.
Don Tonći je godinama sarađivao sa našim portalom, povremeno pišući razne tekstove o Boki, vjeri, povijesti, koji su plijenili pažnju naših čitalaca.
Bilo je zadovoljstvo i privilegija družiti se, šaliti se, učiti od našeg don Tonća. Adio!
/M. Marušić/
