Na današnji dan prije godinu dana iznenada nas je napustio don Anton Belan (1953. – 2019.) Dostojanstveno, tiho, nenametljivo, skromno otišao je Čovjek, Bokelj, svećenik, erudita, dugogodišnji generalni vikar Kotorske biskupije.
Kosmopolitski šarm i duh, paradigma interkulturnog dijaloga koji je promovisao i koji je snažno doprinosio očuvanju ideje o bogatstvu zajedništva i tolerancije kojim se naša Boka Kotorska stoljećima ponosi, krasili su našega don Tonća.
Njegove poruke sa oltara, lakoća neposredne komunikacije, prije svega sa običnim čovjekom, brojnim državnicima koje je ostavljao bez daha tumačeći povjest katedrale Svetog Tripuna, Kotora i Boke Kotorske, promišljanja o pojmu i značaju humanosti, uvjek su nas iznova fascinirali.
Uvjek znatiželjan i gladan znanje o istoriji i kulturi njegove Boke Kotorske, kao hodajuća enciklopedija učio nas je u ekumenskom duhu kako se čuva i izgrađuje nasleđe, duhovna egzistencija, tolerancija…
Univerzalne poruke mira, slobode i dijaloga, ljubav prema Kotoru i Boki Kotorskoj duboko su bile ugrađene u svim njegovim postupcima i porukama.
Don Tonći je godinama sarađivao sa našim portalom, povremeno pišući razne tekstove o Boki Kotorskoj, vjeri, povijesti, koji su plijenili pažnju naših čitalaca.
Bilo je zadovoljstvo i privilegija družiti se, šaliti se, učiti od našeg don Tonća.
