Nakon 107 godina radnog staža u mirovinu je otišao plutajući dok oznake RK PLO 450, poznatiji kao Dok-9, koji se u creskom brodogradilištu nalazi od 1983. godine. Odlukom Ministarstva kulture iz lipnja ove godine, stavljen je u preventivnu zaštitu do 2024., odnosno do donošenja konačnog rješenja o utvrđivanju svojstva kulturnog dobra; piše Novi list.
Izgrađen je u Puli 1913. godine kao Dok-F, dakle dok za razarače (njem. Fahrzeuge), a korišten je pretežito za popravke podmornica i manjih ratnih brodova. Zabilježeno je da 1915. dokuje poznatu francusku podmornicu »Curie« koja je 1914. pokušala izvesti smion prodor u Pulski zaljev, glavnu austrougarsku pomorsku bazu.
Pretpostavlja se da je Dok-9 jedini preostali objekt ove tipologije iz austrougarske ratne mornarice, ne samo u Hrvatskoj, već i u svijetu. Nosivost doka je 1.000 tona, njegova ukupna duljina iznosi 107 metara, a najveća širina 16,5 metara. Dok je podijeljen na 8 tankova pontona i 8 tankova tornjeva ukupnog kapaciteta 4.686 tona. Od 1945. godine nalazio se u Tivtu u sastavu Jugoslavenske ratne mornarice, a 1983. u Mali Lošinj ga je doteglio brod Rovenska pod zapovjedništvom Cresanina Mauricija Pinezića. Nakon što su lošinjskom brodogradilištu na doku učinjeni nužni popravci i preuređenja, dopremljen je u Cres. Pinezić, umirovljeni kapetan duge plovidbe i predsjednik Udruge umirovljenika Cres, o zanimljivom dvodnevnom putovanju od Tivta do Malog Lošinja planira uskoro održati predavanje u palači Moise.
Radilo se danonoćno
Prvi zapovjednik doka bio je Aleks Grašo koji je proveo nekoliko mjeseci u Mornaričko-tehničkom remontnom zavodu »Sava Kovačević« u Tivtu kako bi se upoznao sa složenim sustavima koji omogućuju funkcioniranje doka, pratio ga je na putovanju do Malog Lošinja, uz dok je bio tokom radova u lošinjskom brodogradilištu, te ga doteglio u Cres. Zapovjednik doka bio je do 1987. godine kad odlazi iz creskog škvera.
„Svako dokovanje je bilo posebno i zanimljivo jer nisam imao od koga učiti. Proučio sam svu postojeću dokumentaciju, razgovarao sa starim dockmasterima u riječkom »Viktoru Lencu« i u Izoli, ali svi su oni imali iskustva s brodovima ravnog dna. Za prvo dokovanje trajekta Kalmar došao je jedan čovjek iz Tivta, ali Kalmara i nije bio problem dokovati jer je širok 9,5 metara, a sam dok širok je desetak metara. Creski dok nije bio predviđen za brodove koje smo mi dokovali, ali smo napravili zvijezdu od njega. Sasvim nam je bilo normalno dokovati istovremeno 3-4 broda, jednom smo čak pet različitih plovila dokovali u isto vrijeme. Dok sam bio zapovjednik, digao sam oko 240 brodova i, kad sam otišao iz firme, ostavio sam svu dokumentaciju škveru“ – sjeća se Grašo vremena kad se u creskom brodogradilištu radilo dan i noć.
„Imali smo dobar tim mehaničara, vrijedni su to ljudi, puno smo radili. Jednom je brod, čini mi se da je to bila Premuda, došao na dok navečer u 23 sata. Trebalo je popraviti propeler. Radili smo cijelu noć. U takvim situacijama moja žena nam je znala spremiti nešto za pojesti. Sjećam se da je tom prilikom skuhala fažol koji smo pojeli u tri sata u noći. Još smo imali nesreću da nam je ključ, težak 50 kilograma, pao u more pa smo morali napraviti novi. Preko noći smo skinuli propeler, a rano ujutro smo ga ukrcali na kamion. Kolege su ga odvezli u Rijeku i tamo je popravljen istog dana. Navečer smo ga montirali na brod i sljedeće jutro je već krenuo na prugu za Zadar“ – priča tadašnji dockmaster Grašo, danas umirovljenik.
Dock Culture
Prvo dokovanje u Cresu izvršeno je 25. novembra 1984., tu čast imao je Jadrolinijin trajekt »Kalmar«, a posljednje 23. juna ove godine, kad je izvršen popravak školskog broda »Vila Velebita II«, u vlasništvu Pomorske škole Bakar. U međuvremenu je, prema statistici koju vodi creski škver, na njemu dokovano oko 400 različitih brodova, od čega 92 ribarska, 61 jahta, 52 teretna broda za suhi teret, 42 putnička, 38 trajekata, 31 jedrenjak i mnogi drugi. Mnogi od njih dolazili su na creski dok svake godine, s potpunim povjerenjem u stručnost tamošnjih radnika i kvalitetu izvedenih radova.
Već star i oronuo, 2016. godine dok je gotovo u potpunosti potonuo u creskoj luci, nakon čega je popravljen i obnovljen, te bi i u svom drugom stoljeću još dugo mogao služiti izvornoj svrsi da odlukom Ministarstva kulture nije prestalo njegovo daljnje korištenje u brodogradnji.
Jedan od prijedloga za njegovu novu ulogu u budućnosti iznijela je arhitektica Bojana Vuksanović. Svoju inicijativu za očuvanje i revitalizaciju Doka-9 kao povijesnog industrijskog artefakta nazvala je Dock Culture i njome predlaže prenamjenu objekta u »živući muzej«, novu urbanu platformu za kulturu, kreativne industrije, umjetnost, edukaciju i turizam.
„Ovim projektom predlažem da se restaurirani dok u budućnosti koristi u novoj ulozi, kao ljetna pozornica, za multimedijske umjetničke intervencije, izložbeni prostor za makete brodova i fotografije iz pomorske povijesti, malu knjižnicu, kazališne i kino predstave, te bi na taj način generirao nove umjetničke sadržaje“ – kaže arhitektica Vuksanović za koju je dok već sada svojevrsni muzej brodogradnje, a u budućnosti može stvarati nove vrijednosti.
Projekt Dock Culture predstavljen je 2016. u Pomorskom i povijesnom muzeju u Rijeci, nakon čega su uslijedila izlaganja u Puli, Labinu, Zagrebu i drugdje. Tek je ove godine po prvi put izložba Dock Culture postavljena u Palači Moise, u Cresu gdje se dok i nalazi.
