Ispod naslova “Lov na ruske tajne brodove” utjecajni Politico donosi kompleksnu i intrigantnu priču o tome kako se sve zaobilaze i krše međunarodne sankcije nametnute Rusiji zbog njene invazije na Ukrajinu.
Priča počinje u Istanbulu, na obalama Bospora – tjesnaca ogromne geopolitičke važnosti koji Crno more povezuje sa Sredozemnim – s kojih Yörük Işik više od desetljeća promatra i svojim fotoaparatom pažljivo bilježi brodove koji plove Bosporom, morskom “autocestom” koja Rusiju i Ukrajinu povezuje s ostatkom svijeta, prenosi Jutarnji.
Tim tjesnacem svake godine prođe više desetaka tisuća vojnih, kontejnerskih i brodova za prijevoz žita.
– Opsesivan sam. Ne volim se previše udaljiti od obale jer se bojim da ću nešto propustiti. Nikada ne znate što će se dogoditi. Čak i kad imam slobodnog vremena ili radim, sjedim na balkonu kako bih mogao paziti na pomorski promet u tjesnacu – priča pedesetdvogodišnji znanstveni suradnik washingtonskog Institutu za Bliski istok.
Upornim promatranjem i fotografiranjem brodskog prometa uz obale svog rodnog Istanbula Işik je, piše Politico, prikupio dokaze o nastojanjima Rusije da se dokopa sankcioniranih roba i vojne opreme, te da istovremeno održi izvoz svojih energenata i poljoprivrednih proizvoda kojima plaća uvoz zabranjene robe.
– Poanta je u tome da otkrijemo to što ti brodovi skrivaju. Oni mogu isključiti uređaje kojima se prati ruta plovidbe ili lažirati svoju poziciju kako bi se izgubili u prostranstvu Crnoga mora, ali kamera ne laže – priča Yörük dok petsto kilometara sjeverno od Istanbula bjesni stravičan vojni sukob ruskih i ukrajinskih snaga. Nakon Putinove invazije, zapadne zemlje uvele su široku paletu sankcija sa ciljem da Moskvi prerežu dotok proizvoda i materijala koji bi se mogli upotrijebiti u vojne svrhe.
U međuvremenu su zapadni saveznici svim trgovcima natfom nametnuli pravilo po kojemu rusku naftu ne smiju kupovati po cijeni većoj od 60 dolara po barelu, prijeteći im oštrim kaznama za kršenje tog ograničenja.
Međutim svi su svjesni kako se ta pravila krše i kako su mnoge tvrtke kao i posrednici spremni riskirati kaznu jer je kršenje sankcija vrlo unosan posao.
– Vrlo je teško pratiti što dolazi iz Europe u Rusiju i obrnuto. Imamo vrlo nepotpunu sliku jer se Rusija prilagođava sve strožim sankcijama. I kada uspostavite kontrolu, oni pronađu način da to zaobiđu. Turska je ulazna vrata za takvu vrstu trgovine, posebice za europsku robu – tvrdi George Voloshin, stručnjak za zaobilaženje sankcija.
Prema statistici koju je prikupila analitička platforma Trade Data Monitor, a u koju je Politico imao uvid, Turska je peti najveći izvoznik u Rusiju. Samo lani Rusima su isporučili robu vrijednu više od 3,6 milijardi dolara. Ove godine veliki dio izvoza odnosi se na strojeve i elektroničke komponente – turski izvoz strojeva u Rusiju u prvih šest mjeseci 2023. porastao je 200 posto, a izvoz elektroničkih komponenti 183 posto.
– Ankara si je izgradila poziciju u kojoj je s jedne strane posrednik u sukobu, a s druge koristi svoju iznimnu geografsku poziciju kako bi Moskvi omogučila uvoz roba i materijala koje su joj potrebne. Moskvu takva trgovina košta, ali im je i dalje isplativa jer su odlučni da pobijede u ovom ratu iscrpljivanja – napominje Maria Shagina s Međunarodnog instituta za strateške studije.
Od početka invazije na globalnom se tržištu pojavila i takozvana “flota u sjeni” koju čini više stotina (pra)starih tankera koji se koriste za kršenje zapadnih sankcija, točnije za prijevoz ruske nafte koja je kupljena po cijanama većim od maksimalno dopuštenih 60 dolara za barel.
Ta flota u sjeni ili flota “brodova duhova” Moskvi pomaže da skupi dovoljno prihoda za financiranje jako skupog rata u Ukrajini. Brodovi duhovi često isključuju svoje transpondere kako bi prikrili gdje su zapravo nabavili naftu koju prevoze.
Nakon što je Europska unija u lipnju takvim brodovima zabranila pristup svojim lukama, mnogi od “brodova duhova” nastavili su nesmetano ploviti Bosporom.
– Najprije su svi tankeri u sastavu takozvane flote u sjeni plovili pod zastavom Maršalovih otoka. Nakon uspješne akcije američke diplomacije te su im registracije poništene, no spretnim biznismenima trebala je samo jedna noć da svoje brodove duhove registriraju u Gabonu. Cijela je flota potom zaplovila pod gabonskom zastavom. Iduća zastava pod kojom bi mogli zaploviti jest kamerunska ili pacifičke države Palau – kaže Yörük Işik.
Na upozorenja da bi ovakvo zaobilaženje sankcija moglo produžiti rat, Bruxelles je reagirao pojačavanjem pritiska.
– Svatko tko posluje s brodovima za koje se sumnja da se bave takvom vrstom aktivnosti, kao i brodovima koji isključe svoje transpondere ili budu uhvaćeni prilikom neprijavljenog prekrcaja robe s jednog na drugi brod, mogli bi se suočiti s kaznenim prijavama i zaplijenama tereta – kaže Ami Daniel, suosnivač Windwarda, izraelske tehnološke tvrtke koja koristi satelitske snikme za praćenje plovila za koja se sumnja da zaobilaze sankcijski režim.
Politico napominje kako je Turska odbila nametnuti sankcije Rusiji iako je članica NATO-a, te da jača gospodarske odnose s obje strane u ratu. Čini se da ta politika odražava javno mnijenje u toj zemlji. Naime, ankete bilježe da dvije trećine Turaka misli da rat ima negativan utjecaj na njihovu zemlju, te da čak 80 posto građana smatra kako bi Turska trebala ostati neutralna.
Ankara je svojevremeno posredovala pri sklapanju rusko-ukrajinskog ugovora o žitu kojim se garantirao nesmetan prijevoz žitarica iz blokiranih ukrajinskih luka. Ugovor je propao nakon što se prošlog mjeseca Rusija povukla iz njega. Prošlog tjedna Kijev je proglasio vode oko ruskih crnomorskih luka “područjem od ratne opasnosti”, a ekonomski savjetnik ukrajinskog predsjednika rekao je da njegova zemlja pažljivo prati pomorski promet u Crnom moru te da sva plovila pod kontrolom Moskve smatraju valjanim vojnim ciljevima.
Istog dana ukrajinske oružane snage morskim su dronom pogodile ruski tanker Sig nanijevši mu ozbiljnu štetu. Brod koji je još 2019. godine sankcioniralo američko Ministarstvo financija plovio je blizu okupiranog poluotoka Krima, prevozeći 43.123 barela naftnih derivata.
– Odabrali su najljepšu metu – zadovoljno je poručio Işik.
– Sig je brod koji, zajedno sa svojim sestrinskim brodom Yaz, više od pet godina pomaže ruskim oružanim snagama. Udar na Sig, tajni pomoćni brod ruske ratne mornarice koji prevozi kerozin iz rafinerija na okupiranom Krimu, udar je i na rusku logistiku u Siriji, kao i na Kremlju blisku elitu koja zarađuju od trgovine naftom. Ako je moj (promatrački) rad pomogao Ukrajini da identificira ruski Sig, onda sam ponosan. Postoji još 15 do 20 takvih meta i mislim da Ukrajina za njih zna. S obzirom na to da je svijet odlučio ne poduzimati ništa, Ukrajinci su odlučili djelovati – zaključuje Işik.
